REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-1610/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac dr. sc. Srđan Šimac, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja VILJAC d.o.o. Trogir, Marinova Draga 57, OIB: 09801944172, kojeg zastupa punomoćnik Mladen Kuzmanić, odvjetnik u Splitu, Zoranićeva 1 i protivnika osiguranja SUPERYACHTS J.&P. d.o.o., Split, Solurat 3, OIB: 84560819492, radi osiguranja novčane tražbine određivanjem privremene mjere odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj R1-23/2026-2 od 26. ožujka 2026., 22. travnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj R1-23/2026-2 od 26. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio kao neosnovan prijedlog za osiguranje predlagateljeve novčane tražbine u iznosu od 24.571,18 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zabranom raspolaganja i isplovljenja plovila RENETA, a nakon što je ocijenio da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje takve odluke (čl. 344. st. 1. i 3. Ovršnog zakona, „Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ, u vezi s odredbama čl. 951. st. 1., čl. 952. i čl. 953. st. 1. Pomorskog zakonika, „Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19; dalje: PZ).
2. Predlagatelj osiguranja je protiv ovog rješenja podnio žalbu zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku, odnosno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da nisu kumulativno ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 344. st. 1. OZ-a, jer je predlagatelj dostavljenim izvatkom iz poslovnih knjiga učinio vjerojatnim postojanje tražbine, dok opasnost za naplatu proizlazi iz činjenice da se radi o pokretnoj imovini pod stranom zastavom koja može napustiti teritorij Republike Hrvatske, čime bi naplata tražbine bila znatno otežana.
3. Dalje ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenice kada nije prihvatio identitet plovila Kanga i Renata kao istog plovila, premda iz dostavljenih podataka proizlazi da imaju isti IMO broj i isti pozivni znak, zbog čega je pogrešan zaključak suda o nepostojanju povezanosti ugovora o najmu s predmetnim plovilom.
4. Žalbom se osporava i pravno stajalište prvostupanjskog suda da tražbina nije dovoljno učinjena vjerojatnom niti da bi predstavljala tražbinu iz čl. 953. st. 1. PZ-a, uz tvrdnju da iz ugovora o najmu i konto kartice proizlazi da se radi o tražbini za dokovanje jahte, za koju je dopušteno odrediti privremenu mjeru zaustavljanja broda. Time žalitelj smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe čl. 344. OZ -a te čl. 951., čl. 952. i čl. 953. PZ-a.
5. Predlagatelj osiguranja je predložio drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje i odrediti predloženu privremenu mjeru.
6. Žalba predlagatelja osiguranja nije osnovana.
7. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredaba čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud utvrđuje da je ono pravilno i zakonito.
8. Cijeneći rezultate provedenog postupka osiguranja ovaj sud dijeli zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za osiguranje i zato u cijelosti prihvaća utvrđeno činjenično stanje iz pobijanog rješenja i primijenjeno materijalno pravo. Njegovo obrazloženje sadrži valjane razloge kako u pogledu ocjene o vjerojatnosti postojanja tražbine predlagatelja osiguranja (čl. 344. st. 1. OZ -a) tako i ocjene o vjerojatnosti postojanja opasanosti vezane uz ostvarenje te tražbine (čl. 344. st. 3. OZ-a). Odatle i pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
9. Predlagatelj osiguranja žalbom pobija prvostupanjsko rješenje zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 2. i t. 3. ZPP u vezi s čl. 381. ZPP -a, no istaknuti žalbeni razlozi nisu osnovani. Neosnovano žalitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u odnosu na postojanje vjerojatnosti tražbine iz čl. 344. st. 1. OZ-a u vezi s čl. 953. st. 1. PZ-a.
10. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da iz sadržaja prijedloga za osiguranje i isprava priloženih uz prijedlog ne proizlazi vjerojatnim da bi tražbina predlagatelja predstavljala neku od tražbina za koje se može odrediti privremena mjera zaustavljanja broda u smislu čl. 953. st. 1. PZ-a, jer predlagatelj u prijedlogu nije određeno naveo pravnu i činjeničnu osnovu tražbine, niti je uz prijedlog dostavio račune na koje se poziva u konto kartici, kao ni rješenje o ovrsi i prigovor protivnika osiguranja na koje se u prijedlogu poziva. Sama žalbena tvrdnja da se radi o tražbini za dokovanje jahte ne može nadomjestiti ove nedostatke u prijedlogu za osiguranje niti žalba može otklanjati propuste u činjeničnoj osnovi na kojoj je prvostupanjski sud donio odluku.
11. Protivnik osiguranja neosnovano u žalbi osporava utvrđenja prvostupanjskog suda vezana uz identitet plovila Kanga i Renata. Okolnost da žalitelj tek u žalbi dodatno obrazlaže identitet plovila pozivom na AIS podatke ne dovodi u pitanje pravilnost pobijanog rješenja, budući da prvostupanjski sud odluku pravilno temelji na stanju spisa i dokazima dostavljenim uz prijedlog, a ne na naknadnim činjeničnim tvrdnjama iz žalbe.
12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima se osporava zaključak suda o nepostojanju opasnosti iz čl. 344. st. 1. OZ-a. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da sama mogućnost da bi predmetno plovilo moglo isploviti, kao ni okolnost da plovi pod stranom zastavom, ne predstavlja sama za sebe vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti da će protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine raspolaganjem imovinom. Žalitelj nije učinio vjerojatnim postojanje konkretnih radnji ili propuštanja protivnika osiguranja usmjerenih na otuđenje, skrivanje ili drugo raspolaganje imovinom radi osujećenja naplate, niti je dokazao tvrdnju da je predmetno plovilo jedina imovina protivnika osiguranja. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da druga kumulativna pretpostavka za određivanje privremene mjere nije ispunjena.
13. Neosnovan je i žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe čl. 344. OZ-a te čl. 951., 952. i 953. PZ-a kada je, utvrdivši da kumulativno nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere, odbio prijedlog predlagatelja osiguranja kao neosnovan.
14. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci (čl. 380. t. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).
Zagreb, 22. travnja 2026.
Sudac
dr. sc. Srđan Šimac
