REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1063/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Maja Bilandžić, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Adrijana Jovanović, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović, Rijeka, protiv 1. tuženika Lovačka udruga „Jarebica“ Svetvinčenat, Svetvinčenat, Svetvinčenat 47, OIB: 09170155800, kojeg zastupa punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli i 2. tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Rijeka, radi isplate, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-301/2024-48 od 6. studenog 2025., 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe prvotuženika i drugotuženika kao neosnovane i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-301/2024-48 od 6. studenog 2025., u točkama I., II. i III. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-301/2024-48 od 6. studenog 2025. naloženo je tuženicima solidarno isplatiti tužitelju iznos od 514,10 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. siječnja 2022. do isplate (točka I. izreke), naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno isplate zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznos od 2.056,43 EUR počevši od 19. siječnja 2022. do 2. rujna 2022. (točka II. izreke), naloženo je tuženicima da naknade tužitelju trošak postupka u iznosu od 2.084,54 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke) te je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 118,54 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke).

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 514,10 EUR s kamatama na ime naknade štete zbog oštećenog vozila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. prosinca 2021. na državnoj cesti naletom divljači (divlja svinja) na vozilo osiguranika tužitelja. Prvostupanjski sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da se nezgoda dogodila na području lovišta kojim gospodari prvotuženik, da je tužitelj osiguraniku isplatio imovinsku štetu na temelju police osiguranja u iznosu od 2.570,53 EUR, da je drugotuženik, kod kojeg je prvotuženik u trenutku štetnog događaja bio osiguran od odgovornost, isplatio tužitelju iznos od 2.056,43 EUR te razliku isplaćenog iznosa tužitelj potražuje u ovom postupku, da je divljač na cesti opasna stvar, a za štetu od opasne stvari odgovara se po principu objektivne odgovornosti i za tu štetu odgovara vlasnik opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO). Dalje je utvrđeno da na strani tužitelja nema doprinosa štetnom događaju pa nema uvjeta za primjenu odredbe čl. 1067. st. 2. i st. 3. ZOO-a, da je tužitelju nastala šteta koju je drugotuženik samo djelomično podmirio te da tužitelj ima osnovan zahtjev za isplatu u iznosu od 514,10 EUR, sukladno odredbama Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj: 99/18, 32/19, 32/20). Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/2; dalje: ZPP), a o kamatama odlučuje na temelju odredbe čl. 29. ZOO-a.

3. Protiv presude u dijelu u kojem nije uspio u sporu, žalbu je podnio prvotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 186,25 EUR. U žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, da tužitelj nije dokazao pretpostavke iz čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu te da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

4. Protiv točke I., II. i III. izreke navedene presude žalbu je podnio drugotuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovom sudu preinačiti pobijanu presudu podredno ukinut i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,33 EUR. U žalbi ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, citira zakonske odredbe Zakona o lovstvu, Zakona o cestama i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, upućuje na odluke koje čine sudsku praksu u dokaz žalbenim navodima te navodi zbog kojih utvrđenja po žalitelju, tužbeni zahtjev ne bi bio osnovan. S obzirom na to da je sud prihvatio tužbeni zahtjev, drugotuženik osporava i odluku o troškovima postupka.

5. Tužitelj nije podnio odgovore na žalbe.

6. Žalbe prvotuženika i drugotuženika nisu osnovane.

7. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s odredbom čl. 467. st. 1. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a). Ovaj sud je utvrdio da je odluka prvostupanjskog suda pravilna i zakonita.

8. Prvostupanjski sud nije počinio nijednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi su jasni i neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju prvotuženik upire u žalbi.

9. Budući da vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 514,10 EUR, radi se o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 502. st. 1. ZPP-a. Sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. istog Zakona. Stoga žalbeni razlozi koji se odnose na utvrđeno činjenično stanje nisu uzeti u obzir prilikom ocijene predmetnih žalbi.

10. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 514,10 EUR s kamatama na ime iznosa koji je tužitelj isplatio svojem osiguraniku zbog oštećenog vozila u prometnoj nezgodi koja se dogodila 5. prosinca 2021. na državnoj cesti naletom divljači (divlje svinje) na vozilo osiguranika tužitelja.

11. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj tvrdi da je svojem osiguraniku na temelju police osiguranja br. [broj police osiguranja] s dopunskim rizikom – sudar sa životinjom isplatio iznos od 2.570,53 EUR na temelju računa popravka, da je 29. lipnja 2022. podnio prvotuženiku regresni zahtjev, a drugotuženik je u svojstvu osiguravatelja prvotuženika utvrdio svoju obvezu u visini od 80% isplaćenog iznosa te isplatio tužitelju iznos od 2.056,43 EUR 2. rujna 2022., da je ostao nepodmiren iznos od 514,10 EUR, da je za štetu odgovoran prvotuženik koji gospodari lovištem na području kojeg je došlo do nezgode odnosno drugotuženik kao osiguratelj prvotuženika, da nema doprinosa šteti od strane tužiteljevog osiguranika te na temelju odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Prvotuženik i drugotuženik su učinili nespornim sam štetni događaj i visinu štete na vozilu te da je drugotuženik na temelju računa popravka isplatio tužitelju iznos od 2.056,43 EUR 2. rujna 2022. Osporili su dinamiku nastanka štetnog događaja, a tijekom postupka istaknut je i prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor odgovornosti na strani vozača vozila osiguranog kod tužitelja za nastanak štetnog događaja, kao i njegov doprinos visini štete uslijed neprilagođene brzine.

12. Odgovornost osoba koje gospodare lovištem, a time tuženika utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima (čl. 1063. do 1067.).

13. U konkretnom slučaju prvotuženik kao društvo koje upravlja lovištem, odnosno lovoovlaštenik, u smislu odredaba Zakona o lovstvu, odgovara za štetu koju je prouzročila divljač. U trenutku nezgode prvotuženik je od odgovornosti bio osiguran kod drugotuženika.

14. Naime, odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21), sve u smislu odredbe čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako tim zakonom nije propisano drukčije.

15. S obzirom na to da je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, to u slučaju kada je do štete u lovištu došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama čl. 1067. st. 2. i 3. navedenog Zakona može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Pri tome, ovaj sud napominje da je i Ustavni sud Republike Hrvatske u obrazloženju svoje odluke poslovni broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019. dao svoje mišljenje o zakonskom rješenju čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu i odštetnoj odgovornosti za štete od divljači koje treba tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti.

16. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud izveo dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke TZ koji je pri izradi nalaza i mišljenja uzeo u obzir oštećenja na vozilu, položaj oštećenja na osobnom automobilu osiguranika tužitelja Hyundai I40, reg. oznake [registarska oznaka], potvrdu PU istarske od 7. prosinca 2021., zapisnik o očevidu, fotodokumentaciju, iskaz svjedoka HZ te je prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja vještaka koji je u cijelosti prihvatio utvrdio sljedeće:

- da se osiguranik tužitelja kao vozač, u trenutku naleta na divljač – divlju svinju, kretao brzinom od oko 60 km/h,

- da je za zaustavljanje osobnog automobila Hyundai I40 pri brzini kretanja od oko 60 km/h, potreban zaustavni put (uzimajući u obzir reakciju prosječnog vozača na opasnu situaciju u prometu u dnevnim uvjetima) od oko 43,5m i vrijeme od oko 4,1 sekundi,

- da se vremenski 1s prije naleta vozila Hyundai I40 na divlju svinju, vozilo nalazilo na udaljenosti koja prethodi mjestu naleta za oko 16,7 m te da je na dužini puta od 16,7m (udaljenost prednjeg čeonog dijela vozila Hyundai I40 do mjesta naleta K, u trenutku ulaska divlje svinje na kolnik) bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila prije mjesta naleta na divljač, za sve brzine kretanja vozila koje su niže od 30,6 km/h,

- da osiguranik tužitelja, HZ, koji je upravljao osobnim automobilom Hyundai I40, registarske oznake [registarska oznaka], u ovoj prometnoj situaciji, pri brzini kretanja od oko 60 km/h u trenutku naleta, nije imao tehničkih mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta,

- da u ovoj prometnoj situaciji kada bi bilo moguće zaustavljanje predmetnog automobila za sve brzine kretanja navedenog vozila koje su niže od 30,6 km/h, dok je ograničenje brzine iznosilo 80 km/h, osiguranik tužitelja, nije imao tehničke mogućnosti niti poduzeti radnju kočenja prije mjesta naleta na divlju svinju, kao niti zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta,

- da je vozač alkotestiran, a test je bio negativan 0,00 g/kg, dok su na automobilu nastala oštećenja, pa je vještak mišljenja da ne postoji odgovornost osiguranika tužitelja za nastanak predmetne prometne nezgode,

- da se radilo o cesti u uvjetima kiše, na mjestu na kojem nema ograde i na kojem se neposredno uz cestu nalazi šuma, pa bi u takvoj prometnoj situaciji vozač imao tehničke mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije hipotetskog mjesta naleta na divljač pri brzina vozila koje bi odgovarale brzini normalnog ljudskog hoda u kojem slučaju se gubi smisao cestovnog prometa.

17. Iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio i sljedeće:

- da osiguranik tužitelja nije odgovoran za ovu prometnu nezgodu niti je doprinio nastanku navedene prometne nezgode,

- da se u vrijeme kada se dogodila prometna nezgoda provodio lov,

- da se divljač na javnoj cesti smatra opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a,

- da lovoovlaštenik kao vlasnik divlje svinje, koja se smatra opasnom stvari, odgovora za štetu po pravilima objektivne odgovornosti, odnosno po principu uzročnosti,

- da bi prvotuženik odgovarao za štetu da se i nije dogodila uslijed provođenja lova ukoliko se utvrdi da je vozač upravljao vozilom sukladno propisima kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, a kako je utvrđeno da vozač nije dogovoran za nastanak štetnog događaja, prvotuženik se ne može osloboditi odgovornosti za predmetni štetni događaj,

- da se odgovornost lovoovlaštenika proteže i na štete nastale na cestama koje se nalaze u blizini lovišta,

- da je u konkretnom slučaju mjesto naleta u sredini lovišta kojim upravlja prvotuženik,

- da na tuženicima leži teret dokaza ekskulpacijskih razloga, a njihovo postojanje sud u ovom postupku nije utvrdio,

- da je drugotuženik na temelju računa popravka vozila broj: 2263 -21340-1 od 28/12/2021., Autokuće Košara d.o.o. Kanfanar platio tužitelju iznos od 2.056,43 EUR, dok mu nije podmirio iznos od 514,10 EUR,

- da prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika nije osnovan budući da iz nalaza i mišljenja vještaka Lare Jerman, čiji je nalaz i mišljenje sud prihvatio, a stranke nisu imale primjedbe niti prigovore, proizlazi da se nalet dogodio unutar granica lovišta Županijskog lovišta XVIII/131 – SVETVINČENAT“, da se prometna nezgoda dogodila na cesti koja prolazi lovištem prvotuženika i to praktički na sredini lovišta, te da je lovištem u trenutku štetnog događaja gospodario prvotuženik, 18. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, pravilno je primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima te je naložio tuženicima solidarno platiti tužitelju iznos od 514,10 EUR, s kamatama.

19. S odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva kao i s primjenom materijalnog prava suglasan je i ovaj drugostupanjski sud. U odnosu na spornu činjenicu o mjestu štetnog događaja izveden je dokaz vještačenjem, a i iz zapisnika o očevidu proizlazi da je mjesto nezgode na području lovišta kojim gospodari prvotuženik pa je pravilno utvrđen prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim. Pravilno je utvrđeno i da tužitelj nije odgovoran za prometnu nezgodu, da se u vrijeme nezgode provodio lov, da nema doprinosa oštećenika nastanku štete odnosno da šteta nije nastala isključivom radnjom oštećenika budući da se osiguranik tužitelja držao prometnih propisa, da je odgovornost prvotuženika kao lovoovlaštenika regulirana kao objektivna i to odredbama Zakona o lovstvu i Zakona o obveznim odnosima te da divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, za koju stvar sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik, a da je drugotuženik osiguratelj prvotuženika. S obzirom da je utvrđeno da je visina štete iznos od 2.570,53 EUR, a drugotuženik je tužitelju platio samo iznos od 2.056,43 EUR (80% dužnog iznosa), prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 514,10 EUR osnovan. Stoga je na temelju navedenih zakonskih odredbi donio pravilnu i zakonitu odluku kada je dosudio predmetni iznos.

20. Naime, odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o lovstvu propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta, odredbom čl. 1064. ZOO-a propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi. Odredba čl. 1067. ZOO-a propisuje je da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti (st. 1.), da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti (st. 2.) te da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (st. 3).

21. Dakle, odgovornost osoba koje gospodare lovištem, utvrđuje se prema propisima Zakona o lovstvu te općim propisima obveznog prava, odnosno Zakonom o obveznim odnosima (čl. 1045. st. 3. u vezi s čl. 1063. do 1067.), kao što je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, prvotuženik, kao lovoovlaštenik odgovara za štetu koju je prouzročila divljač naletom na motorno vozilo, divljač na javnoj cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a.

22. Praksu u smislu navedenog u ovoj odluci čine odluke ovog suda poslovni broj Pž-5325/2022-4, Pž-4392/2022-3, Pž-146/2023, Pž-2806/2024, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1021/2022 od 27. veljače 2024. i Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024.

23. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.) divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu čl. 964. st. 1. ZOO-a) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama čl. 1063.-1067. ZOO-a u vezi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstu.

24. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (čl. 154. st. 1.ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), a tu odluku tuženici niti konkretno ne osporavaju.

25. Slijedom navedenog, kako nema razloga zbog kojih se presuda pobija, kao niti razloga na koje je ovaj sud dužan paziti po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove odluke.

Zagreb, 22. travnja 2026.

Sudac

Maja Bilandžić