REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, POŽEGA
Poslovni broj: K-26/2026-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Mihovilu Budimiru, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Gagić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika IB, zbog kaznenih djela iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona i dr. (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – nadalje KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi pod brojem KO-DO- 5/2026-1 od 9. veljače 2026., izmijenjene na raspravi 27. travnja 2026., nakon održane glavne rasprave 28. travnja 2026. u prisutnosti više državnoodvjetničke savjetnice GB, okrivljenika IB, branitelja okrivljenika Ivana Dragičevića, odvjetnika u [adresa], oštećenika VB, te punomoćnika oštećenika Tomislava Metića, odvjetnika u [adresa], istog dana objavio je i
p r e s u d i o j e
I Okrivljenik IB, zv. I, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin G i V, rođene M, rođen **.**.1989. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, djelatnik, trenutno nezaposlen, neoženjen, bez djece, sa završenom OŠ, srednjih imovinskih prilika, bez imovine, bez čina, bez odlikovanja
k r i v j e
što je
1) Dana 28. studenog 2025., u jutarnjim satima, u Alagincima kbr. 2, u kuhinji obiteljske kuće, vlasništvo VB, dok je VB sjedio za stolom, bez ikakvog povoda, u nakani da ga teško tjelesno ozljedi i zastraši, otvorenim dlanom ruke snažno ga udario u glavu, prevrnuo stol za kojim je VB sjedio te odlomio drvenu nogu stola i njome ga 5-6 puta udario po glavi, od kojih udaraca se VB pokušao obraniti digavši desnu ruku iznad glave i od udaraca pao na pod gdje ga je dalje nastavio udarati po glavi, rukama i nogama kojom prilikom je VB zadobio gnječno razderotinske rane glave u području tjemena i zatiljne regije, oguljotine u području nosa, tjemenske regije i lijeve nadlaktice te nagnječenje desnog lakta, ozljede lake naravi, te VB vikao da je ustaša i da će on sve ustaše zaklati, izazavši kod VB osjećaj straha za život, a potom dok je VB ležao na podu, u nakani da dođe do njegovih stvari i zadrži ih za sebe, neovlašteno uzeo i odnio mobilni telefon marke Honor 400, IMEI1 broja 864478070543494, IMEI2 broja 864478070572808, karticom pozivnog broja [broj telefona] vlasništvo VB kojeg je zadržao za sebe, oštetivši na taj način VB za iznos od 300,00 eura,
dakle, s namjerom da drugoga teško tjelesno ozljedi poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethode ostvarenju bića kaznenog djela teške tjelesne ozljede, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti te tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da ju protupravno prisvoji,
2) dana 28. studenog 2025., u Požegi, nakon što su ga policijski službenici MB i RB postupajući povodom dojave VB uhitili, tijekom vožnje službenim policijskim vozilom do policijske postaje, u nakani da zastraši MB koji je sjedio pored njega na stražnjem sjedalu, gledajući ga mu rekao: „Šta se ti MB kurčiš, dosta je tebe bilo, bit će mrtvih, a to neću biti ja. Ubit ću te kad te slijedeći put vidim.“, te povlačeći desnu ruku sebi ispod vrata, mu rekao: „Više te neće biti.“, zatim dolaskom u policijsku postaju, nakon što je smješten u službene prostorije, sa istom nakanom policijskim službenicima AB, HB i NB rekao da kažu MB da će napraviti ono što je obećao, da će ga ubiti čim izađe, da zna gdje žive on supruga i djeca, da ima metak za njega i da će ulice pamtiti što će on napraviti, što su oni prenijeli MB, čime je kod MB
MB izazvalo strah za njegov život,
dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenoj osobi u vezi s njezinim radom
čime je u stjecaju počinio pod točkom 1. jedno kazneno djelo protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 118. stavku 1. u vezi članka 34. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine, krađe, opisano i kažnjivo po članku 228. stavak 1. KZ/11, te pod točkom 2. jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11, pa mu se
za kaznena djela pod točkom 1. optužnice i to temeljem članka 118. stavak 1. u vezi stavka 34. KZ/11
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine
na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci
na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci
a za kazneno djelo pod točkom 2. optužnice temeljem članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11
u t v r đ u j e
kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca
pa se na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenik IB
o s u đ u j e
na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 1 (jedan) mjesec.
II Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 28. studenog 2025. pa nadalje.
II Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik VB s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u ukupnom iznosu od 3.300,00 (tritisućetristo) eura upućuje se u parnicu.
III Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08 oštećeniku VB se vraća mobitel marke "Honor 400", tamnosive boje, vidljivi tragovi oštećenja stakla ekrana i okvira od mobitela, IMEI1 broja 864478070543494, IMEI2 broja 864478070572808, karticom pozivnog broja [broj telefona] s pripadajućom futrolom, koji predmet je oduzet od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00005588 PU požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije od 28. studenog 2025., a koji je oštećenik (kao vlasnik navedenog predmeta) dužan preuzeti kod PU požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
IV Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom IB nalaže se platiti sve troškove kaznenog postupka, a koji trošak se odnosi na trošak sudsko-medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. med. Damiru Matokoviću u iznosu od 151,32 (stopedesetjedan euro tridesetdva centa) eura, trošak branitelja po službenoj dužnosti, kao i trošak punomoćnika oštećenika, a o čemu se sud donijeti posebno rješenje, ali i iznos od 150,00 (stopedeset) eura na ime paušala, sve u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo Požegi podiglo je optužnicu protiv okrivljenika IB pod brojem KO-DO-5/2026-1 od 9. veljače 2026., izmijenjene na raspravi 27. travnja 2026. zbog kaznenog djela pod točkom 1. protiv života i tijela, teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi stavka 34. KZ/11, jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo protiv imovine, krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te pod točkom 2. jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnje iz članka 139. stavak 3. u vezi stavka 2. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. KZ/11.
2. Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kov-6/2026-18 od 10. ožujka 2026.
3. Na raspravi održanoj kod ovoga suda dana 20. ožujka 2026., a zatim i povodom izmijenjene optužnice od 27. travnja 2026., prilikom očitovanja o optužnom aktu, okrivljenik IB očitovao se da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.
4. Tijekom dokaznog postupka sud je neposredno ispitao oštećenika VB te MB, kao i svjedoke UB, HB, EB, te je pročitao zapisnike o njihovu ispitivanju tijekom prethodnog postupka. Pročitana je medicinska dokumentacija za žrtvu-oštećenika VB od 28. studenog 2025. te je reproduciran DVD medij s fotografijama ozljeda. Pročitan je i zapisnik o očevidu PU požeško-slavonske, PP Požega broj KU-169/25 od 28. studenog 2025. te je reproduciran DVD s fotografijama očevida. Jednako tako, pročitan je i zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU požeško-slavonske, Služba kriminalističke policije, broj KU-169/25, kao i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj], ali i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj]. Osim toga, pročitan je i nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka, te povijest bolesti OŽB Požega za oštećenika VB od 2. prosinca 2025., ali je i neposredno ispitan vještak dr. Damir Matoković. Također, neposredno je ispitan i svjedok RB, te je od PP Požega zatražena snimka dovođenja okrivljenika u navedenu policijsku postaju od dana 28. studenog 2025. Na kraju dokaznog postupka pročitani su izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika, te je ispitan okrivljenik IB.
5. U svojoj obrani na raspravi kod ovoga suda 27. travnja 2026. okrivljenik IB naveo je kako je istina da je radio kod VB određene radove na njegovoj i unutar njegove kuće. Dogovor je bio da taj posao koji će odraditi iznosi 350,00 eura. Dan prije nego što je došao kod njih, VB je imao godišnjicu braka te je potrošio novce, a koji mu je tom prilikom rekao da će platiti kada dobije mirovinu. Sjeća se da mu je oštećenik dao samo 50,00 eura za materijal, te mu je za jednu betonsku kapu dao 40,00 eura i platio taksi u iznosu od 5,00 eura. Naveo je kako je kod Sabljaka bio 4 dana te jea ondje i spavao, jeo i pio. Jedan dan se VB posvađao sa ženom te joj prijetio, a da ih je on u tome rastavljao. Nakon toga, njegova supruga je otišla od kuće te je nije bilo 3 dana zbog čega je VB bio nervozan. Zbog te činjenice je uzeo bocu pelinkovca i bocu vina te je pio cijeli dan, a tom prilikom je i njega provocirao i vrijeđao na nacionalnoj osnovi. Ispitivao ga kako mu se mama prezivala djevojački, a sve to iz razloga jer su njegovi roditelji pravoslavci, te mu je poznato da je VB bio s njegovim ocem u vojsci. Sjeća se da je u tom pijanom stanju, VB govorio kako je on klao R, pa mu je stoga rekao da to više ne govori, da je to prošlo vrijeme, da ga to ne zanima. To je sve bilo oko 3,00 sata ujutro toga dana 28. studenog, a to zna jer je oko 5,25 sati već bio kod svoje kuće. Sjeća se da je i po povratku kući sreo policijske službenike, ali tom prilikom nisu ništa postupali, već su išli prema kući od VB. Istina je da je od VB uzeo mobitel koji se nalazio na vitrini te mu je tom prilikom rekao "kada si takav bezobrazan, ja ću ti uzeti mobitel dok mi ne daš novce za moj rad", te da će mu mobitel vratiti kada mu plati. Navodi kako je taj mobitel mogao prodati odmah u tim jutarnjim satima, a dok je to govorio, VB je ležao na podu. Navodi kako prije nego je otišao kući, VB ga je vrijeđao na način da mu je govorio da su njegovi mama i tata R, te da njegov tata nije pravi branitelj, već pijun, te je potom uzeo nož i krenuo prema njemu s tim nožem, ali se nije uspio ni ustati od stola jer ga je uspio odgurnuti od sebe te se on tom prilikom srušio stol. Naveo je kako je noga od stola koja se spominje u optužnom aktu već od prije bila potrgana te se sjeća da mu je VB rekao da i nju popravi jer je bila samo ekserima prikovana za stol te je non-stop ispadala. Sjeća se da je tu tim trenutcima kada se prevrnuo stol, VB počeo svašta govoriti i psovati mu, a nakon čega je uzeo par čaša koje su se u tom trenutku nalazile na podu te ga je počeo gađati s tim čašama, a misli da je bilo 5-6 čaša. To staklo koje se razbijalo je frcalo na sve strane. Ističe kako nije uzeo nikakvu nogu od stola niti ga s njom udarao, jer da je to učinio da bi ga zasigurno ubio, posebno jer je riječ o osjetljivoj osobi koja se kreće uz pomoć štapa, te da je imao i 3 moždana udara. Sjeća se da je kod VB bilo krvi po glavi i licu od razbijenog stakla od tih čaša. U tom trenutku mu je oštećenik govorio "brate nemoj, brate nemoj", te se zbog toga rasplakao, potom je uzeo mobitel i rekao ono što je ranije naveo i otišao je put svoje kuće. Ističe kako je VB prije nego što ga je odlučio napasti govorio da je on ustaša, hrvatski branitelj te je tom prilikom vrijeđao njegovog oca i majku i govorio ono što je ranije naveo. U odnosu na djelo iz točke 2) optužnog akta, navodi kako se sjeća da su njegovoj kući došli policajci MB i RB te da je njegova kuća bila zaključana na mehanizam od kapije, a da je on spavao te je čuo kucanje i odmah nakon toga je vidio policajca MB u svom dnevnom boravku te mu govori "ustaj, moraš poći s nama". Potom je ustao te ga upitao kako je on ušao u njegovu kuću bez najave, nakon čega mu je policajac MB opalio šamar i rekao "nemoj se ti praviti pametan". U tom trenutku je vidio i policajca RB koji je bio u haustoru koji ga je upitao je li bio kod VB, na što mu je potvrdno odgovorio pa mu je zbog toga policajac RB rekao da mora poći s njima, a policajac MB je upitao RB hoće li ga vezati, a na što je RB odgovorio "kako ti hoćeš kolega" istodobno dodajući "vezat ćemo ga ipak radi sigurnosti". Stavili su mu lisice na ruke, te su ga smjestili u auto. U jednom trenutku vožnje, navodi kako ga je zasvrbio nos te se ramenom počešao, na što ga je policajac MB upitao "šta radiš", a on mu je samo odgovorio da ga je zasvrbio nos. Sjeća se da je u policijskoj postaji ondje bila još jedna gospođa kojoj ja ne zna ime, a koja se žalila jer također ima lisice, a da bi joj policijski službenik rekao "vidiš kako se IB ne žali, a isto ima lisice i to još iza leđa". Potom je došla NB da popunjava papire, ali da on nije želio ništa potpisati te je samo tražio da mi daju jednu čašu vode te je tražio da pozovu hitnu pomoć i to iz razloga jer mu je MB kod moje kuće lupio šamar. NB je u jednom trenutku rekla da mu skinu lisice, nakon čega je pio vodu. Navodi kako je u policijskoj postaji samo psovao, ali da nikome nije prijetio. Ističe kako nije prijetio MB niti u automobilu, niti da je to mogao učiniti kako je on to naveo budući da su mu ruke bile vezane lisicama te na leđima. Navodi kako je toga dana, u večernjim satima, jedan policijski službenik rekao da moraju ići kod njega u pretragu kuće budući je navodno prijetio MB da će ga izrešetat te da oni sumnjaju da kod kuće posjeduje vatreno oružje. Napominje kako MB pozna gotovo 20 godina te da su vršnjaci odnosno da on je stariji godinu dana, da je MB već prethodno postupao vezano uz neke druge postupke. On i NB svaki puta kada ga sretnu u gradu naprave mu detaljan pretres te ga praktički skinu do gola, te je jednom prilikom poludio i rekao im da je toga dosta i da ne krše više njegova prava. Okrivljenik navodi da je VB gađao čašama koje su se nalazile na stolu ili podu pritom ističući da ga nije tukao ni drvenom nogom od stola ni šakama jer mu nije mogao prići budući da je VB u rukama imao nož. Dodaje kako je kasnije uzeo njegov mobitel jer mu ovaj nije htio platiti dug od 150,00 eura, ali ga nije želio prodati nego ga je namjeravao vratiti nakon što VB dobije mirovinu i podmiri dug. Opisao je da se nalazio na udaljenosti oko 1,5 metara kada je bacao čaše, dok je VB ležao na podu, potom je podigao ruku i molio ga da prestane, a on ga je, koliko se sjeća, pogodio u glavu i jednom čašom u ruku. Naglašava da su sve čaše bile razbijene tijekom bacanja te da je nož prije napada bio na stolu, a da ga je VB pokušao uzeti, ali da mu je ispao iz ruke nakon što ga je odgurnuo. Na kraju priznaje da se u tom trenutku osjećao ljutito jer mu je bila vrijeđana obitelj na nacionalnoj osnovi, te je da je bio tužan budući se radi o starijoj osobi koja ga je nazvala bratom i govorio da prestane, a zbog čega se i rasplakao. Okrivljenik navodi da je od ulaska MB u njegovu kuću do dolaska drugog policijskoj službenika RB prošlo otprilike pola minute. Ne sjeća se imena i prezimena tog policijskog službenika koji je u policijskoj postaji rekao da je bio vezan, ali da samo zna kako je riječ o policijskoj službeniku prezimena A. Navodi da je prije inkriminiranog događaja konzumirao samo pivo, ukupno četiri limenke, a dok je VB popio oko litru i pol do dvije litre bijelog vina, pri čemu ističe kako u policijskoj postaji nije puhao Drager, nego da mu je krv izvađena od strane djelatnika hitne pomoći, te ponavlja kako mu nitko nije ponudio da puše u Drager.
5.1. U odnosu na ranije navedenu obranu pred sudom okrivljenik je u prilikom prvog ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Požegi dana 29. studenog 2025. u bitnome naveo kako je kod oštećenika VB boravio i dva dana prije predmetnog kaznenog djela te mu je u tom razdoblju ugradio prozor i špalete te ostrugao plafon, a još mu je trebao nešto oličiti, pri čemu smatra da je pola posla obavio, a pola mu je još ostalo za obaviti. Navodi kako su se upoznali prije 3 do 4 mjeseca te mu je poznato da je VB ranije imao tri moždana udara. Tom prilikom dok je on radio kod Sabljaka, isti je pio alkohol i provocirao ga. Ističe da mu je VB govorio da će mu sve pobiti i poklati, misleći na njegovog oca i brata, te da to govori u odnosu na sve R, jer je R ubijao u domovinskom ratu. Zamolio je VB da to prestane govoriti, na što je VB uzeo nož te mu rekao "hoćeš da te sada zakoljem". Ističe da mu je on potom izbio nož iz ruke te ga je počeo tući. Nakon što ga je istukao, uzeo mu je mobitel te otišao svojoj kući pri čemu mu je rekao da će mobitel dobiti nazad kad mu donese novac. Prisjeća se da se sukob odvio na način da je on prvo gurnuo VB, uslijed čega je isti pao i srušio stol tako da je noga od stola ispala van. Tom nogom od stola je VB udario po ruci te mu izbio nož, međutim tom nogom od stola ga nije tukao, već je to činio šakama, a od kojih udaraca je VB padao na pod te je počeo krvariti iz glave, a pretpostavlja da je to bilo zbog pada. Misli da ga tom nogom od stola nije udarao po glavi kao što negira i da ga je udarao dok je ležao na podu ističući kako je to činio samo dok je ovaj ustajao. Tvrdi da mu VB nije prijetio dok ga je udarao, ali da ga je počeo tući upravo iz razloga jer mu je prethodno prijetio te da je to činio iz vlastite sigurnosti. Alkohol su konzumirali zajedno te je on tom prilikom popio četiri limenke piva, a VB bocu Brandya i par vina. U odnosu na posao koji je trebao obaviti navodi kako je to trebao odraditi za 300,00 eura pri čemu nisu dogovorili rok do kojeg bi te radove trebao završiti, ali mu je VB rekao da će mu platiti 1. prosinca kada dobije mirovinu. Siguran je da mu VB radove ne bi platio, zbog čega ga je smatrao dužnikom, pa je iz tog razloga prilikom odlaska od njega uzeo njegov mobitel. Jednako tako, negira da je VB govorio da je ustaša i da će ga ubiti, kao što negira i da je prijetio policijskom službeniku MB. Smatra da je MB njemu toga dana došao u kuću bez naloga zbog čega je on poludio te njega kao i drugog policijskog službenika koji je bio konstantno s njim pitao kako mogu ući te da moraju pokucati na prozor kako bi im on otvorio. Tvrdi da mu je policijski službenik MB tada opalio šamar, a on je njemu rekao da će upamtiti dan kada mu je lupio šamar u njegovoj kući. Policijski službenici su ga odvezli u policijsku postaju gdje policajac MB uopće nije dolazio do njega, već ga je preuzeo neki drugi policijski službenik. Opetovano tvrdi da nije prijetio tijekom vožnje u policijskom vozilu niti u policijskoj postaji pred drugim policijskim službenicima, već da je samo u svojoj kući rekao " MB, što se ti kurčiš". U policijskoj postaji ističe da je samo sjedio i šutio. Naposljetku iskaza decidirano navodi kako je počinio kazneno djelo na štetu VB, te da se zbog toga ne kaje.
6. Nije sporno da su dana 28. studenog 2025. u Alagincima kbr. 2 u kuhinji obiteljske kuće u vlasništvu VB zajedno boravili okrivljenik IB te ranije navedeni oštećenik VB. Jednako tako, nije sporno niti da je oštećenik VB tom prilikom zadobio ozljede pobliže opisane u točki 1. optužnice, kao što nije sporno niti da je uvodno označenog dana okrivljenik IB uzeo i odnio mobilni telefon marke Honor 400 IMEI1 broja 864478070543494, IMEI2 broja 864478070572808, karticom pozivnog broja [broj telefona] u vlasništvu VB. Osim toga, nije sporno niti da su dana 28. studenog 2025. u [adresa] postupajući povodom dojave VB u odnosu na okrivljenika IB postupali policijski službenici MB i RB koji su tom prilikom uhitili okrivljenika u njegovoj kući, te istoga službenim policijskim vozilom prevezli u policijsku postaju.
7. Sporno je, s obzirom na obranu okrivljenika je li isti prilikom predmetnog događaja opisanog u točki 1) optužnog akta u odnosu na VB postupao u nužnoj obrani te je li tom prilikom istome prijetio riječima "ja ću te ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli!", kao je li prilikom inkriminiranog događaja oštećenika udarao drvenom nogom stola po glavi, rukama i nogama, te je li se isto dogodilo u noćnim ili jutarnjim satima. Okrivljenik također spornim predstavlja i pitanje otuđenja mobitela smatrajući kako se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom djelu krađe već o svojevrsnom obliku samovlasti usmjerenom ka osiguranju naplate obavljenog posla. Osim toga, sporno je i kazneno djelo pod točkom 2) optužnog akta u dijelu izgovorenih riječi i ponašanja odnosno prijetnje te pred kime ju je okrivljenik sve izrekao i na koji način.
7.2. Na raspravi kod ovoga suda 20. ožujka 2026. ispitan je VB koji navodi da je u posljednjih 10-ak godina preživio 3 moždana udara te da zbog toga malo slabije pamti, te da ima štap uz pomoć kojeg se kreće, a uglavnom se kreće uz pomoć bicikla kao jedinog prijevoznog sredstva. U odnosu na predmetni događaj navodi kako je okrivljenik bio kod njega tjedan dana, te je radio nešto po stanu, a misli da je krečio i radio nešto oko prozora. Navodi kako je u tom razdoblju bio "divlji" te je zbog takvog njegovog ponašanja njegova supruga pobjegla od kuće i to dan prije predmetnog događaja. Vezano uz inkriminirani događaj, sjeća se da je spavao za stolom i zna da je bilo jutro, a misli da je bilo oko 6 ili pola 7 sati, ali da se ne sjeća točno vremena. Kada se malo probudio, i dalje sjedeći za tim stolom, vidio je okrivljenika kako divlja po kući te mu je nešto psovao. U jednom trenutku je bez ikakvog povoda otrgnuo nogu od tog stola koji je prethodno prebacio te ga je s tom nogom u 5-6 navrata udario po glavi, te se rukom pokušao obraniti odnosno zaštiti od udaraca. Od takvih udaraca je pao te je cijela kuća bila krvava. Navodi kako je okrivljenik stalno psovao i nešto govorio, a koliko se sjeća da je spominjao ustaše, te da će sve ustaše zaklati, a da je mislio na njega budući je okrivljenik znao da je oštećenik ustaša. Navodi kako pozna njegovog oca s kojim je u dobrim odnosima. Nadalje, jedna je ustao i pozvao policiju s fiksnog telefona jer mu je okrivljenik uzeo mobitel dok je tako bespomoćno ležao u kuhinji. Okrivljenik mu je rekao kako je mobitel uzeo iz razloga jer je odlučio tako se naplatiti, a da mu je on rekao da će mu platiti kad završi posao i kada dobije mirovinu. Potom je okrivljenik otišao s mobitelom, a uskoro zatim je došla policija koju je jedva pozvao budući je bio izudaran, te je sve bilo krvavo, a dočekao ih je ležeći u krevetu. Navodi kako dogovoreni radovi toga dana nisu bili dovršeni jer je ostalo još nezavršenog posla koji je morao završiti. Dogovorili su cijenu od 200,00 eura, od čega je unaprijed dao 100,00 eura za materijal i kapu za dimnjak, dok se obvezao preostali iznos platiti kada primi mirovinu, a koja mu stiže svakog prvog u mjesecu. Navodi kako mu je okrivljenik tijekom boravka kod njega kupovao hranu i piće, uključujući i alkohol koji je konzumirao. Večer prije događaja obojica su konzumirali alkohol, nakon čega je on zaspao. Ujutro kada se probudio, okrivljenik je promijenio ponašanje i počeo ga napadati. Naime, okrivljenik je toga jutra trebao raditi dogovorene poslove, ali da to nije učinio budući je odjednom poludio i počeo ga je napadati. Navodi kako mu je okrivljenik uputio prijetnju da će ga ubiti, a što je zbog toga bio u strahu, te dok mu je prijetio udario ga nogom od stola u glavu. Napominje kako je okrivljenika poznavao otprilike dva mjeseca, te da su se u tom razdoblju zbližili jer mu je okrivljenik pomagao, pa je stekao povjerenje i smatrao ga dobrim čovjekom. Vjeruje da je okrivljenik bio upoznat da ima 65 godina. Također je znao da je u posljednjih godina pretrpio tri moždana udara, te da se kreće uz pomoć štake, a na tu okolnost mu je okrivljenik i pomagao. Navodi kako ga je okrivljenik tijekom napada udarao po glavi, rukama, nogama, a ozljede su dokumentirane u policiji. Navodi kako se nije uspio obraniti, iako je pokušao podići ruke kako bi se zaštitio, te da ga nije mogao spriječiti da mu uzme mobitel budući je, nakon što ga je okrivljenik pretukao, ležao na podu u kuhinji. Zbog tih događaja trpio je bolove oko tjedan dana, a posljedice osjeća i danas. Navodi da se boji okrivljenika. Ističe da okrivljenik tijekom boravka od tjedan dana kod njega nije odradio ništa značajno, osim što je obavio manji dio posla. Dodaje da je okrivljenik kod njega boravio kontinuirano tih tjedan dana, ali je povremeno odlazio do svoje kuće ili u grad radi nabave materijala i alata. Također navodi da je večeri s 27. na 28. studeni 2025. popio otprilike jednu litru piva i pola litre vina. Ističe da je konzumirao alkohol, kao i okrivljenik, koji je također bio pod utjecajem alkohola, ali se ne može prisjetiti točno svih detalja. Navodi da s obzirom na svoje zdravstveno stanje i činjenicu da je pretrpio tri moždana udara, ne bi smio konzumirati alkohol te da ga sada više ne konzumira. Ističe da nije postojao poseban razlog za konzumaciju alkohola te večeri, ali da su pili budući supruga nije bila kod kuće, odnosno budući jer je već ranije otišla, pa je iskoristio priliku. U odnosu na pitanje o eventualnom sukobu sa suprugom prije predmetnog događaja, sud nije dopustio takvo pitanje jer ga nije smatrao važnim za ovaj postupak. Nadalje, navodi kako je u večeri s 27. na 28. studenoga proveo spavajući za stolom. Također ističe da te večeri nije s okrivljenikom razgovarao o Domovinskom ratu, niti da je u bilo kojem trenutku te večeri ili jutra u rukama imao kuhinjski nož. Navodi kako ga je ujutro 28. studenog 2025. probudilo lupanje okrivljenika po kući, nakon čega mu je okrivljenik lupio šamar, a potom je otkinuo nogu od stoga s kojom ga je udarao.
7.3. U svom iskazu danom pred PP Požega od 10. siječnja 2026. oštećenik VB u bitnome je naveo kako on okrivljenika IB poznaje unazad 4 mjeseca, a da je se predmetni događaj odvio 28. studenog 2025. oko 8,30 sati u prostoriji njegove kuhinje dok je spavao za stolom i bio oslonjen na stol. U tom trenutku osjetio je jak udarac u glavu od kojeg je pao na pod od čega se i stol prevrnuo na pod. Uspio se podići s poda i ustati ravno, a što je potrajalo jedno kraće vrijeme pri čemu mu je okrivljenik cijelo vrijeme vikao i galamio govoreći mu i prijeteći "ja ću tebe ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli!", kao i da je kriv za još nešto, no nije ga najbolje razumio, ali se sjeća da mu je okrivljenik psovao mater, ćaću, H, N i još puno ružnih psovki i riječi. On je okrivljeniku u tim trenutcima govorio da prestane i da ne zna o čemu priča na što je isti u tom svom bijesu otkinuo jednu nogu od stola te ga tom nogom više puta udario po glavi pri čemu se on pokušavao braniti na način da je digao svoju desnu ruku iznad glave. U jednom trenutku dok ga je okrivljenik udarao, pao je na pod pri čemu ga je isti nastavio i dalje udarati tom nogom od stola po glavi te se sjeća da ga je udario još najmanje 5-6 puta u glavu. Prisjeća se da se uslijed tog udaranja porušilo sve u kuhinji te su stvari padale po podu. Nakon što ga je okrivljenik prestao udarati, ostao je ležati na podu pri čemu je vidio okrivljenika kako krade njegov mobitel koji je stajao na komodi uz TV kod vrata od kuhinje. On ne zna što se okrivljeniku IB poremetilo u glavi te ne zna što mu je bilo da to učini i izgovori.
7.4. Na istoj raspravi oštećenik MB naveo je kako je 28. studenog 2025. kao djelatnik Krim policije PP Požega vršio svoju smjenu kojom prilikom je zaprimljena dojava od strane VB da ga je NN osoba istukla u njegovoj kući. Prvo su na adresu VB otišli dežurni policijski službenici za očevide gdje se već prethodno nalazila ophodnja dežurne policije. Oni su prema prikupljenim podacima utvrdili da se radi o okrivljeniku IB. Potom su njemu i kolegi RB rekli da potraže osumnjičenog, a nakon čega su istoga tražili po gradu, a potom se uputili na adresu [adresa] gdje su u haustoru kuće zatekli okrivljenika IB. Napominje kako je prilikom dolaska primijetio ozljedu na ruci kod okrivljenika te ga je prvotno upitao treba li mu medicinska pomoć na što mu je rekao da ne treba te da je tu ozljedu zaradio u sukobu s VB u [adresa]. Navodi kako je po dolasku kod IB također rekao zbog čega ga traže te mu nadalje rekao da treba poći s njima u krim policiju na daljnje krim istraživanje. On je na te njegove riječi rekao "šta opet mene trebate, šta ću vam ja, potukli smo se, pa šta" te je negodovao i nadalje. Unatoč njegovom negodovanju odlučio je sjesti u policijsku automobil pri čemu je RB sjeo na vozačevo mjesto, te je on sjedio iza s IB. Navodi kako je tijekom cijele vožnje u automobilu šutio te gledao u okrivljenika da ne bi došlo do nekakvog neočekivanog napada. Napominje kako on tom prilikom nije bio vezan lisicama jer su smatrali da za tim nema potrebe. U jednom trenutku tijekom vožnje IB mu je rekao "šta se ti MB kurčiš, dosta je tebe bilo, ubiti ću te čim te prvi put vidim, biti će mrtvih, a to neću biti ja" te se dobro sjeća tih njegovih riječi. U daljnjem tijeku te vožnje, okrivljenik se u jednom trenutku okrenuo se njemu te povukao palac desne ruke ispod svoga vrata te izrekao riječi "više te neće biti". Nakon toga on više nije govorio te su došli u policijsku postaja te ga je otpratio do učinioce Policijske postaje Požega. Navodi kako je potom otišao u svoj ured, a njega je ostavio u toj učionici. Priznaje kako je od tih njegovih riječi i ponašanja doživio šok i strah te je to rekao i drugim kolegama i to HB, RB, a koji je te riječi čuo i tijekom vožnje. Dok je sjedio u svom uredu prišao mu je policijski službenik UB te mu rekao kako je IB izjavio da je bolje da nosi pancirku jer će ga ubiti metcima koje ima kod kuće. Čuo je kako je njegov šef HB tada otišao kod okrivljenika te ga je upozorio da prestane s takvim prijetnjama. Navodi kako mu je okrivljenik poznat i od ranije te ga je u više navrata legitimirao budući da je u policiji poznato da je on evidentiran kao počinitelj prekršajnih i kaznenih djela te da postoji sumnja da isti i dalje konzument opojnih sredstva odnosno droge. Ističe kako je zbog takvih riječi i ponašanja okrivljenika, osjetio strah iz razloga jer ima suprugu koja je također zaposlena u PP Požega, a ima i malo dijete. Navodi kako se ne sjeća je li okrivljenik bio vezan prilikom vožnje u automobilu, ali da sa sigurnošću može potvrditi da mu je prstom pokazao tako ispod vrata kao što je već prethodno naveo, a da je to vidio i policijski službenik RB koji je vozio automobil, a koji je to vidio na unutarnji retrovizor. Ponavlja kako je okrivljenika zatekao u haustoru, te da nije istina da mu je odmah po dolasku lupio šamar.
7.5. Na raspravi kod ovoga suda dana 26. ožujka 2026. ispitan je svjedok HB koji je naveo kako se sjeća da je bila upućena ophodnja kod g. VB da ga je istukla nepoznata osoba. Službenici koji su došli na lice mjesta su uočili da ima razbacanih stvari po boravku i krvi te su predložili da se uključi i krim. policija. Koliko se sjeća, policijski službenici MB i RB su upućeni da pronađu okrivljenika IB. Nakon izvjesnog vremena, oni su u policijsku postaju doveli okrivljenika IB. Napominje kako kada ne znaju još status privedene osobe, prvo ga upućuju u tu prostoriju koju zovu „zajednička“. U toj prostoriji su ondje, osim okrivljenika, bili prisutni i drugi policijski službenici, ali se ne sjeća o kome je točno riječ. Potom je otišao do prostorije u kojoj su se nalazili policijski službenici RB i MB, dok su okrivljenika čuvali drugi policijski službenici. Po ulasku u njihov ured odmah je primijetio da je UB zeleno-žute boje u licu te ga je odmah upitao „što je bilo“, a na što mu je on odgovorio da mu je IB prijetio i to da mu je ozbiljno prijetio i da mu nije niti malo svejedno zbog tih prijetnji. Rekao mu je da se smiri, međutim on mu je rekao da tu prijetnju želi prijaviti. Sjeća se da mu je MB rekao da mu je okrivljenik prijetio i na adresi gdje su ga našli, ali i u policijskom automobilu prilikom dolaska u policijsku postaju. Potom je otišao u tu prostoriju gdje se nalazio okrivljenik te mu je rekao „ I smiri se, hoćeš li popiti kavu, vodu“, na što mu je okrivljenik rekao „reci MB da ću ga ubiti, da ću ubiti i ženu i djecu“ , te se ne sjeća točnih riječi, ali znam da mu je spominjao obitelj odnosno ženu i djecu. On je i nadalje ga pokušavao smiriti te mu je govorio da se samo još više ukopava s takvim riječima, međutim, okrivljenik mu je na to rekao kako će njega državno odvjetništvo pustiti, ali da će on napraviti svoje. U daljnjem pokušaju da ga smiri, a pri čemu nije uspio okrivljenik je rekao riječi koje su mu se urezale, a to je bilo nešto otprilike „ulice će zapamtiti šta ću mu napraviti“, te misli da je rekao da ima metke ili metak za njega, a da se to sve odnosilo isključivo na MB. Zna da je ondje bila i hitna kojoj je rekao da pregledaju okrivljenika zbog ozlijeđenog prsta, ali okrivljenik je negodovao glede tog pregleda. Navodi kako mu je okrivljenik poznat, te da pretpostavlja i da je poznat MB, te da je dosad s okrivljenikom prilikom tih postupanja imao korektan odnos te ga je iz tog razloga nazivao " I". Ističe kako je okrivljenikom prilikom predmetnog događaja bio u različitom psihičkom stanju u odnosu na prethodna postupanja te misli da je bio pod utjecajem nečega, ne može nagađati čega sve, ali svakako različito u odnosu na njegova ranija ponašanja prilikom postupanja. Navodi kako je te riječi prijetnje prenio MB, budući je riječ o prijetnjama koje su istoga jako uznemirile budući da su nadilazile uobičajene prijetnje ili ružne riječi koje oni znaju dobivati u takvim situacijama. Nadalje ne naveo kako mu je RB potvrdio te Lovrićeve riječi te je i on također bio iznenađen ponašanjem okrivljenika, a potvrdio mu je i da je okrivljenik prijetio MB upravo na način kako je to i MB prethodno opisao budući je bio prisutan uz MB prilikom dovođenja. Opisao je kako je okrivljenik bio sav živčan, nervozan kako riječima, tako i gestikulacijama odnosno govorom tijela. Ne sjeća se je li prilikom liječničkog pregleda u policijskoj postaji okrivljeniku vađena krv, ali misli da nije. Misli i da okrivljenik nije bio vezan prilikom dovođenja u policijsku postaju.
7.6. Svjedokinja NB u svom iskazu je navela kako se sjeća da je taj dan radila od 13,00 sati te kada je došla u policijsku postaju, okrivljenik IB je već bio ondje. Bio je smješten u prostoriju koju zovu „zajednička“. Navodi kako je njezina uloga bila da okrivljenika pripremi za ispitivanje koje je trebalo uslijediti te da ga testira na alkohol i drogu. Upitala ga je da li je nešto prethodno konzumirao, na što je odgovorio kako je, te da je konzumirao kokain te popio gajbu piva, ali da neće prihvatiti nikakvo testiranje. Krenuo je psovati te se okrenuo prema njoj i rekao „kako je on mogao ući meni u kuću, onaj debeli i MB“ pri čemu je očito mislio na MB i RB. Potom je počeo govoriti kako će MB ubiti kad izađe na što ga je upozoravala da to prestane činiti i da se samo uvlači u još veće probleme da bi joj potom rekao „ja držim do svojih riječi, ja ću njega ubiti“. Potom je prestala njihova komunikacija. Ističe kako nisu ispitivali prisutnost alkohola i droge budući je to okrivljenik odbio te pretpostavlja da je to i uneseno u zapisnik. Navodi kako je od drugih kolega, a misli da je riječ o kolegi HB i AB čula i da je pred njima okrivljenik prijetio MB. Ističe kako je prilikom njezina postupanja u odnosu na okrivljenika toga dana isti bio jako bahat i arogantan, te da je njegov stav uvijek takav. Navodi kako je u više navrata postupala prema IB te bi on uvijek bio nesuradljiv i bezobrazan. Toga dana, razgovarala je s ĐB te joj je prepričao kako mu je okrivljenik prijetio ubojstvom te da zna gdje živi te da će ga ubiti kada izađe. MB joj je djelovao potreseno u tom razgovoru. Ističe kako u njihovom poslu i postupanjima često zna biti dobacivanja i prijetnji, ali da to ne smatraju tako ozbiljnim kao što je to ovdje bio slučaj. Svjedokinja navodi da je od kolega čula kako je okrivljenik navodno prijetio MB i spominjao metak. Također, navela je kako je i sama bila prisutna ranijem događaju između MB i okrivljenika, koji se zbio nekoliko mjeseci prije. Ne sjeća se točno je li okrivljenik pred njom tražio da prijetnje prenese MB, ali navodi da je ranije u iskazu rekla da ga je pokušala smiriti te da joj je više puta ponavljao ""reci MB da ću napraviti ono što sam obećao, čim izađem ubit ću ga". Ističe kako je okrivljenik tijekom predmetnog događaja bio agresivniji nego inače, te koliko se sjeća, okrivljenik nije bio vezan prilikom predmetnog postupanja.
7.7. Na raspravi kod ovoga suda od 16. travnja 2026. svjedok UB naveo je da je to bilo 28. studenog 2025. te su kolege iz krim. policije doveli okrivljenika IB u PP Požega. Navodi kako u policijskoj postaji postoji jedna zajednička prostorija u kojoj je prilikom okrivljenikova dolaska bio ondje, a vezano uz postupanja koja je kao policijski službenik tog dana imao. Okrivljenik je ostao u toj prostoriji dok su službenici krim. policije otišli svom šefu podnijeti izvješće o navedenom postupanju spram okrivljenika. Sjeća se da je okrivljenik bio revoltiran postupanjem policijskih službenika te da je u odnosu na kolegu MB kojeg očito poznaje iz prethodnih postupanja. Govorio je kako ga MB pretresa kad god ga sretne da se prema njemu ružno ponaša te je potom govorio što će sve MB činiti kad izađe iz zatvora. Sjeća se da je govorio da će skupiti ekipu te MB skinuti do gola te takvog snimati, da će ga tući, psovao mu je cijelo vrijeme. Okrivljenik je bio gotovo pola sata te je on cijelo vrijeme bio revoltiran te je u tom vremenu doista svašta izgovorio. Navodi kako su mu savjetovali da to više ne govori i ne čini, međutim on je i dalje radio po svome. U jednom trenutku, sjeća se da je rekao da zna gdje živi MB, što vozi, da će otići njegovoj kući i da će ih ubiti. U više navrata je rekao za MB da će ga ubiti, dok je u odnosu na njegovu ženu i djecu to rekao samo jednom. MB nije bio u toj prostoriji dok je okrivljenik to govorio. Vrata te prostorije su bila otvorena te su to mogli čuti drugi policijski službenici jer je okrivljenik pričao dovoljno glasno. Navodi da je to sve prenio i MB. Sjeća se da je MB bio doista zabrinut zbog takvih njegovih riječi. Ne sjeća se je li još netko od policijskih službenika bio prisutan u toj zajedničkoj prostoriji, ali misli da to naveo prilikom prethodnog ispitivanja. Poznato mu je da su okrivljenika doveli u PP Požega službenici RB i MB, te mu je poznato da su okrivljenika njih dvojica uveli u tu zajedničku prostoriju u kojoj se nalazio, te da se radi o standardnoj proceduri, ali se ne sjeća je li prilikom ulaska u zajedničku prostoriju okrivljenik bio vezan. Navodi kako mu je okrivljenik rekao da su se službenici krim policije grubo ophodili prema njemu, te da ga su ga izveli van iz dvorišta, te da je to povod takvom stanju odnosno ponašanju okrivljenika. Nadalje, zaključuje kako okrivljenik nije bio vezan u zajedničkoj prostoriji, budući je isti pio vode u toj prostoriji. Svjedok navodi da u svom radu nikada nije postupao neprimjereno prema okrivljeniku te da je njegovo postupanje prema njemu bilo korektno. Ističe da se njegovo ponašanje razlikovalo od ponašanja u zajedničkoj prostoriji 28. studenog 2025.
7.8. Na raspravi kod ovoga suda 27. travnja 2026. svjedok RB naveo je kako se ne može sjetiti točno datuma, ali da se sjeća da je bila dojava da je kod oštećenika VB došlo do tjelesnog napada te da je među prvima došao na mjesto događaja u mjesto [adresa]. Ondje je saznao da je prilikom tog tjelesnog napada sudjelovao i IB. Navodi da je [adresa] izvršio očevid, a nakon toga se vratio u policijsku postaju gdje je zajedno s kolegom ĐB išao potražiti IB. Navodi kako su otišli na adresu u [adresa]. Ističe kako im je IB poznat s prijašnjih postupanja. Po dolasku u kuću, prvo je izašao kolega ĐB, a da je on u tom trenutku okretao automobil kojim su došli. Ne može sa sigurnošću reći je li okrivljenik u tom trenutku bio u haustoru ispred svoje kuće budući da je okretao i parkirao automobil. Sjeća se da je IB negodovao zbog činjenice da mora poći s nama u policijsku postaju. Navodi da nije ulazio u kuću okrivljenika, a za kolegu ĐB ne može to sa sigurnošću tvrditi, iako misli da nije. Potom su sjeli u civilni automobil s tim da je on vozio, dok su MB i IB sjedili na stražnjem sjedalu automobila. Sjeća se da je IB bio iza suvozačevog mjesta, a kolega MB iza vozačevog mjesta. Prilikom te vožnje, IB je počeo spominjati da zna gdje živi MB te je spominjao nekakve prijetnje čijih se riječi ne sjeća, ali zna da je pokazao prstom ispod vrata, a to je vidio u retrovizoru odnosno u osvrtnom ogledalu koji se nalazi u kabini automobila. Ne sjeća se točno riječi prijetnji, ali misli da je to bilo nešto da će učiniti njemu i njegovoj obitelji i da zna gdje svi oni žive. Navodi kako je siguran 99% da IB nije bio vezan lisicama prilikom te vožnje. Da je IB bio vezan, morali bi napisati izvješće o uporabi sredstava prisile, te oni to tom prilikom nisu pisali, pa i iz toga zaključuje da nije bio vezan. Po dolasku u policijsku postaju, on je otišao pisati izvješća, dok je IB prepraćen u jednu prostoriju koju zovu "zajednička". Ondje je bilo i drugih policajaca te su mu oni došli u ured reći da okrivljenik ponavlja prijetnje MB, a misli da je riječ o policijskim službenicima AB, HB i NB. Navodi kako nakon toga nije imao izravnog kontakta sa okrivljenikom niti je u policijskoj postaji osobno čuo te riječi prijetnje. Oni su mu tom prilikom govorili da je IB govorio prijetnje da će ubiti MB i njegovu obitelj. Svjedok je naveo kako nije došlo do neposrednog kontakta sa okrivljenikom, budući je zaprimio kaznenu prijavu protiv oštećenika VB. Dodao je da je s ĐB bio zajedno u uredu po dolasku u policijsku postaju te se sjeća da je ĐB bio uplašen i nervozan zbog riječi i postupanja koje je doživio od IB tijekom vožnje do policijske postaje. Naveo je i kako je okrivljenik negodovao zbog odlaska u policijsku postaju s njim i s ĐB, ali da je na kraju ipak pristao bez uporabe sredstva prisile. U vezi s vremenom koje je MB proveo nasamo s okrivljenikom u dvorištu, odnosno haustoru, svjedok navodi da je to trajalo najviše jednu do dvije minute. Ističe da između njega i MB nije bilo razgovora o mogućnosti vezivanja okrivljenika lisicama te da ta opcija nije bila razmatrana. S obzirom na to da mu je okrivljenik od ranije poznat iz prijašnjih postupanja, navodi da nije bilo razlike u njegovom ponašanju u odnosu na ranije situacije. Dodaje da je i nedavno prije predmetnog događaja postupao prema okrivljeniku, a da je ovaj put postupao s dozom opreza. Na kraju, svjedok ostaje pri ranijem iskazu vezanom uz boravak u haustoru te navodi da ne zna je li MB bio u kući okrivljenika, ali ističe da su u trenutku njegova dolaska sva trojica bila u haustoru ispred kuće.
8. Iz zapisnika o očevidu PU požeško-slavonske, Policijske postaje Požega broj KU-169/25 od 28. studenog 2025. proizlazi da je isti poduzet u Alagincima kbr. 2, u kuhinji obiteljske kuće VB, uz desni bočni zid kuhinje, desno od vrata nađen jedan električni štednjak, NN marke, bijele boje te uz njega jedan plinski štednjak s natpisom „Kekec“, na kojima se s prednje strane na kojima su tragovi crvene boje nalik na krv u vidu brisotina i slijevanja do poda, a ispred štednjaka na linoleumu, i keramičkom i metalnom posuđu, također su vidljivi tragovi crvene boje nalik na krv u vidu kapljica i prskanja. Uz desni bočni zid, i to desno od vrata na podu, vidljiv je jedan drveni stol, srušen na bok, s oštećenjima odnosno razvidno je da istome nedostaje jedna drvena noga. Na ploči stola s gornje strane također se nalaze tragovi crvene boje nalik na krv u vidu kapi i brisotina. Na linoleumu je vidljivo razbacano posuđe u vidu šalica, pepeljara i upaljača te kako je na nekima od njih vidljivo i nastalo manje oštećenje. Nadalje se na kauču u kuhinji nalaze dva platnena jastuka na kojima uočavaju tragovi crvene boje nalik na krv. Jednako tako, na podu kuhinje desno od vrata vidljiva je jedna drvena noga stola, dimenzija 63x4x4 cm, četvrtastog oblika, na kojoj se nalaze tragovi crvene boje nalik na krv u vidu slijevanja i prskanja. Osim toga, nalazi se i jedna kartonska kutija mobilnog uređaja s natpisom Honor 400 i naljepnicom s ispisanim tekstom: IMEI1: 8644/8070543494, IMEI2: 8644780705728028 dok se u unutrašnjosti kutije nalaze razni papiri te kućište SIM kartice u vidu kartice na kojoj je otisnut broj telefona [broj telefona].
8.1. Ovdje svakako valja napomenuti kako se iz zapisnika o očevidu s DVD-om fotografija ne nalaze razbijene staklene čaše te kuhinjski nož.
9. Uvidom u zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora PU požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije broj KU-169/25 od 28. studenog 2025. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta ser. broj [serijski broj], utvrđeno je da je od okrivljenika IB u njegovoj obiteljskoj kući privremeno oduzet mobitel marke Honor, tamno sive boje, s vidljivim tragom oštećenja stakla ekrana i okvira mobitela, IMEI1 broja 8644780270543494, IMEI2 broja 864478070572808, s pripadajućom futrolom, a koji mobitel po svojim opisom, karakteristikama te IMEI broju nedvojbeno odgovara mobitelu iz kartonske kutije pronađene u kući oštećenika VB.
10. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika IB ser. broj [serijski broj] od 28. studenog 2025., utvrđeno je da je okrivljenik odbio ispitivanje te tom prilikom izjavio da je konzumirao kokain i pivo.
11. Iz konzilijarnog protokola broj 2025004346 Objedinjenog hitnog bolničkog prijema OŽB Požega i prijave Odjela za hitnu medicinu, utvrđeno je da je dana 28. studenog 2025. u 10,34 sati žrtva VB doveden po djelatnicima HMP te je obavljen njegov pregled zbog površinskih ozljeda glave, otvorene rane glave te kontuzije lakta kojom prilikom je naveo da ga je toga dana oko 8,00 sati njemu poznata osoba napala i drvenim štapom udarala po glavi.
12. Iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka proizlazi da je žrtva VB u inkriminiranom događaju zadobio gnječno-razderotinske rane glave u području tjemena i zatiljne regije koje se pojedinačno i ukupno mogu smatrati lakim tjelesnim ozljedama, a posljedica su djelovanja srednje jake tup-tvrde mehaničke sile u području glave. Oguljotine u području nosa, lijeve nadlaktice su također pojedinačno i ukupno lake tjelesne ozljede, a posljedica su djelovanja tangencijalno usmjerene srednje jake tupo-tvrde mehaničke sile u području nosa i glave. Nagnječenje desnog lakta je tjelesna ozljeda, a posljedica je djelovanja srednje jake tupo-tvrde mehaničke sile u području lakta, a sve navedene i nabrojane ozljede moguće je zadobiti udarcem drvenim štapom. Zaključno u svom nalazu i mišljenju vještak ističe kako je oštećenik VB pojedinačno i ukupno zadobio laku tjelesnu ozljedu, ali s obzirom na lokaciju ozljeda i predmet kojima su ozljede zadane, moguće je zadobiti i tešku tjelesnu ozljedu.
12.1. Vještak dr. Damir Matoković ispitan na raspravi kod ovoga suda dana 16. travnja 2026. naveo je kako u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 9. prosinca 2025. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o lakim tjelesnim ozljedama koje je zadobio oštećeni VB prilikom predmetnog događaja 28. studenog 2025. S obzirom da je predmet vještačenja bilo i pitanje mogu li ozljede nanese na način i lokalizaciju biti teške tjelesne ozljede, decidirano je izjavio da mogu. Nadalje ističe da je bilo najmanje 3 udarca koja je oštećenik primio prilikom predmetnog događaja, dok u odnosu na intenzitet i silinu udaraca smatra kako se radi o srednje jako tupim tvrdim mehaničkim silama. Za ozljedu lakta odnosno nadlaktice ističe kako je ista nastala prilikom položaja u kojem je oštećenik imao obrambeni položaj. Također, za oštećenika, a s obzirom na njegovu dob te opće zdravstveno stanje te činjenicu da je prethodno imao 3 moždana udara, smatra kako je isto samo povećalo rizik ranjivosti takve osobe. Kao način zadobivanja navedenih ozljeda ističe da je kao vjerojatni mehanizam bio nekakav predmet, a ne šakom ili šakama. U odnosu na traženje da pojasni bili udarac nogom od stola po glavi ili tijelu oštećenika predstavljao srednje ili jako tupu tvrdu mehaničku silu vještak je naveo kako se označenim predmetom odnosno nogom od stola ovisno o snazi, sili te obliku takvog predmeta koji je upotrjebljen na tijelu oštećenika može odnosno moguće je zadobiti i teške tjelesne ozljede, ali da je on s obzirom na ranije navedene okolnosti utvrdio da je riječ o srednje jako tupo tvrdim mehaničkim silama. Jednako tako, u odnosu na upit je li prilikom izrade nalaza i mišljenja istome bila dana na uvid te je li imao saznanja o vrsti, obliku i veličini predmeta kojim su navodno zadobivene tjelesne ozljede na strani oštećenika, vještak je istaknuo kako on takva saznanja nije imao, a nakon čega mu je od strane suda pročitan zapisnik o očevidu s lista 40 K spisa o podacima s mjesta događaja iz kojeg proizlazi kako je u prostoriji kuhinje nađena jedna drvena noga stola, dimenzija 63x4x4 cm, četvrtastog oblika na kojoj su nađeni tragovi crvene boje nalik na krv u vidu slijevanja i prskanja, a slijedom čega se vještak upoznat s podacima navedenog predmeta odnosno drvene noge stola očitovao o jačini primijenjene sile te ustvrdio kako ostaje pri svom nalazu i mišljenju smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o srednje jako tupo tvrdoj mehaničkoj sili.
13. U odnosu na dokazni prijedlog da se od policijske postaje [adresa] pribavi snimka nadzornih kamera tj. trenutak dovoženja okrivljenika u policijsku postaju proizlazi kako je PU požeško-slavonska, Služba kriminalističke policije dana 31. ožujka 2026. dostavila podnesak ovome sudu u kojem navode da je pregledom video zapisa snimača videonadzora na zgradi Policijske postaje Požega utvrđeno da se na istom nalaze snimci od datuma 8. siječnja 2026. pa nadalje, a zaključno s danom dostave, slijedom čega proizlazi kako iz ranije navedenog Policijska uprava požeško-slavonska nije u mogućnosti dostaviti traženi zapis od 28. studenog 2025., s obzirom da on više ne postoji u njihovoj arhivi.
14. Nakon tako provedenog dokaznog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kaznena djela na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, da se predmetni događaj iz točke 1) optužnice dogodio u jutarnjim satima dana 28. studenog 2025. proizlazi iz iskaza oštećenika VB gdje on vrijeme nastanka predmetnog događaja opisuje i precizira na 08,30 sati, dok je pak prilikom pregleda na Hitnom bolničkom prijemu od istoga dana oštećenik naveo kako je to bilo oko 08,00 sati. Jednako tako, uvidom u zapisnik o očevidu PU požeško-slavonska, PP Požega utvrđeno kako je izlazak na mjesto događaja izvršen povodom dojave oštećenika VB od dana 28. studenog 2025. u 08,47 sati, pa se stoga vrijeme nastanka događaja "u jutarnjim satima" smatra dovoljno utvrđenim pri čemu sud ne vjeruje obrani okrivljenika u dijelu gdje tvrdi da je to bilo u noćnim satima istodobno navodeći kako je pri povratku kući sreo policijske službenike koji su išli prema kući oštećenika.
14.1. Nadalje, a s obzirom na obranu okrivljenika, te sporno okolnost je li prilikom predmetnog događaja opisanog u točki 1) optužnog akta okrivljenik IB oštećeniku VB prijetio riječima "ja ću te ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli!", sud utvrđuje da se isto dogodilo upravo na opisan način, a koje utvrđenje prvenstveno crpi iz objektivnog, uvjerljivog i nadasve dosljednog iskaza VB gdje oštećenik pred državnim odvjetništvom, ali i na raspravi pred sudom, unatoč očitim zdravstvenim poteškoćama te vidno narušenom zdravstvenom stanju uzrokovanom prvenstveno pretrpljenim moždanim udarima, ali i posljedicama proizašlim iz predmetnog događaja, jasno opisuje ponašanje okrivljenika neposredno pred upućene riječi prijetnje, ali i same riječi prijetnje. Naime, oštećenik u svom iskazu danom pred PP Požega od 10. siječnja 2026. navodi kako mu je okrivljenik psovao mater, ćaću, H, N i još puno ružnih psovki i riječi te kako je cijelo vrijeme galamio govoreći mu i prijeteći "ja ću tebe ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli!" da bi potom u tom svom bijesu otkinuo jednu nogu od stola te ga tom nogom više puta udario po glavi, a što je gotovo istovjetno njegovom (ipak nešto šturijem) iskazu danom na raspravi pred ovim sudom gdje je oštećenik naveo kako je okrivljenik stalno psovao i nešto govorio te pri tome spominjao ustaše, te da će sve ustaše zaklati, kao i da je uvjeren da je mislio na njega jer sam oštećenik sebe opisuje i naziva ustašom. Povod okrivljeniku za upućivanjem navedenih prijetnji sud nalazi u jednom poprilično primitivnom razgovoru i raspravi zarobljenom prošlošću i ideologijom (a nikako mržnjom), uz očitu obostranu pretjeranu konzumaciju alkohola koju sud utvrđuje iz obrane okrivljenika gdje isti navodi kako ga je okrivljenik nakon što je cijeloga dana konzumirao vino i pelinkovac provocirao i vrijeđao na nacionalnoj osnovi pri tome ga ispitivajući o djevojačkom prezimenu njegove majke, aludirajući na činjenicu da su njegovi roditelji pravoslavci, a da je on ustaša i branitelj iz Domovinskog rata koji je klao R, za razliku od njegovog (okrivljenikovog) oca koji to nije, već je "pijun". Prema tome, navedeno po mišljenju ovoga suda upućuje na motiv i povod za izgovaranjem navedenih riječi prijetnje ("ja ću te ubiti, ti si ustaša i kriv si za ljude neke što su nastradali i poginuli") čineći pri tome iste objektivnim i mogućim, posebice ako se dovedu u kontekst u kojem su takve riječi nastale, a svakako uzimajući u obzir stanja i stupanj alkoholiziranosti u kojima su se oštećenik i okrivljenik u tom trenutku nalazili. Stoga sud u tom dijelu vjeruje obrani okrivljenika IB, ali i iskazu oštećenika VB, s obzirom da obojica, unatoč razlikama, daju logičnu sliku o motivima nastanka ali i samim izgovorenim riječima vjerujući i smatrajući da su se one doista i dogodile na opisani način, a koje riječi su objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Ovdje valja istaknuti kako iz iskaza oštećenika nedvojbeno proizlazi kako je on navedene prijetnje shvatio ozbiljno te da se izgovorenih riječi prestrašio čime su ispunjena objektivna obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11.
14.2. Da se sukob između okrivljenika ĆB i oštećenika VB dogodio na način kako je to navedeno u dispozitivu presude pod točkom 1) sud utvrđuje iz iskaza okrivljenika danog pred Općinskim državnim odvjetništvom u Požegi kojom prilikom isti opisuje kronologiju događaja pri tome navodeći da je "prvo gurnuo VB uslijed čega je isti pao i srušio stol", dok pak sam oštećenik početak sukoba opisuje detaljnije navodeći "da ga je dok je spavao za stolom probudilo divljanje okrivljenika po kući, koji je samo odjednom poludio te ga je počeo napadati odnosno okrivljenik mu je lupio šamar, a nakon toga je otkinuo nogu od stola s kojom ga je udarao". Stoga sud u tom dijelu vjeruje iskazima okrivljenika i oštećenika s obzirom da se isti unatoč razlikama međusobno nadopunjuju, a što u konačnici predstavlja jednu razumnu logičnu cjelinu, pa se i taj dio vezan uz trenutak sukoba koji predstoji ozljeđivanju, prema mišljenju suda smatra dovoljno i nepobitno utvrđenim. Da je okrivljenik potom doista s tom odlomljenom nogom od stola u 5-6 navrata udario oštećenika VB po glavi, od čega je isti pao na pod gdje je okrivljenik samo nastavio s takvim udarcima, sud utvrđuje iz iskaza oštećenika, ali i nalazi i mišljenja te raspravi danog iskaza stalnog sudskog vještaka dr. Damira Matokovića gdje imenovani temeljem prethodno sačinjene medicinske dokumentacije koju u tom trenutku posjeduje, zaključuje da je prilikom predmetnog događaja oštećenik primio najmanje tri udarca, da su ozljede (neosporeno, vidi točku 6.) koje je isti tom prilikom zadobio posljedica srednje jako tupo-tvrde mehaničke sile, te da ih je moguće zadobiti udarcima drvenim štapom. Citirani vještak ne isključuje potencijalnu mogućnost da su takve ozljede mogle nastati i udarcima šakama okrivljenika, no mišljenja je da je vjerojatniji mehanizam zadobivanja navedenih ozljeda ipak bio određenim predmetom. Nakon što mu je predočen zapisnik s očevida kojom prilikom mu je pobliže opisana drvena noga stola četvrtastog oblika dimenzija 63x4x4 cm vještak je u odnosu na jačinu primijenjene sile sa sigurnošću zaključio kako se u konkretnom slučaju radi o jako tupo-tvrdim mehaničkim sila, time ostavši kod svog pisanog nalaza i mišljenja. S obzirom da stranke nisu imale primjedbi na takav iskaz, nalaz i mišljenje, sud je isto ocijenio vjerodostojnim, smatrajući ga nepristranim, objektivnim te sačinjenim u skladu s pravilima struke. Osim toga, ranije izneseno je i u suglasju s drugim provedenim dokazima, pri čemu se to prvenstveno odnosi na iskaz oštećenika VB, ali i na zapisnik o očevidu PU požeško-slavonske, Policijske postaje Požega broj KU- 169/25 od 28. studenog 2025. iz kojeg je razvidno da je tom prilikom na podu kuhinje obiteljske kuće oštećenika, uz značajnu i nadasve primjetnu količinu tragova krvi, nađen jedan drveni stol, srušen na bok, kojem nedostaje jedna drvena noga. Ta drvena noga stola četvrtastog oblika dimenzija 63x4x4 cm pronađena je također u kuhinji, te je utvrđeno da se na njoj također nalaze tragovi crvene boje nalik na krv u vidu slijevanja i prskanja. Stoga sud nalazi utvrđenim da je okrivljenik upravo opisanim predmetom oštećenika VB udarao po glavi, rukama i nogama, te mu na taj način zadao ozljede koje u svojoj ukupnosti čine laku tjelesnu ozljedu, iako je s obzirom na lokalitet ozljeda i predmet kojim su ozljede nastale moguće zadobiti i tešku tjelesnu ozljedu, a kako to tvrdi i vještak doc.dr.sc. Damir Matoković u svom nalazu i mišljenju. Slijedom toga, sud obranu okrivljenika u dijelu gdje on navodi kako se branio od oštećenika koji je u tom trenutku kod sebe imao nož na način da ga je gađao čašama (5-6 kom), te da je oštećenik ozljede zadobio od toga i stakla koje je letjelo na sve strane, smatra neistinitom i očigledno usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, pri čemu navodno postupanje okrivljenika u nužnoj obrani sud kategorički odbacuje te istodobno drži usmjerenim ka traženju alibija za takvim brutalnim, nasilnim i bezrazložnim napadom koji je okrivljenik tom prilikom nepobitno učinio. Takav zaključak sud, osim iz ranijih utvrđenja, crpi i iz upravo navedenog zapisnika o očevidu s fotografijama s mjesta događaja iz kojeg je vidljivo razbacano posuđe u vidu šalica, pepeljara i upaljača kao i da je na nekima od njih vidljivo i nastalo oštećenje, no da isto nedvojbeno nije nastalo svjesnim odnosno namjernim bacanjem i razbijanjem, već naprotiv, a s obzirom na razinu malih te gotovo neznatnih oštećenja, može se zaključiti kako su ista nastala padom s prevrnutog stola ili kuhinjskih elemenata uslijed nastalog sukoba. Da je tome doista tako utvrđuje se i iz činjenice da prilikom očevida nisu nađene niti su vidljive razbijene staklene čaše odnosno kuhinjski nož, a koje predmete je okrivljenik detaljno opisivao u svojoj obrani. Međutim, ono što u konačnici daje puno pravo takvom utvrđenju suda je iskaz okrivljenika dan pri Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi kojom prilikom je on rezolutno i posve bešćutno priznao da je počinio kazneno djelo iz točke 1) u odnosu na oštećenika VB i da mu zbog toga nije žao, pa stoga sud zaključuje kako su u dokazanom ponašanju okrivljenika opisanom u izreci presude ostvarena obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi s člankom 34. KZ/11.
14.3. Nadalje, a budući da iz obrane okrivljenika nije sporno da je isti prilikom inkrimiranog događaja od oštećenika VB uzeo i odnio uvodno opisani mobitel, već je li on tom prilikom postupao s jednim oblikom samovlasti s ciljem osiguranja naplate obavljenog posla naplate, ovdje valja navesti kako sud takvu obranu okrivljenika ne može prihvatiti kao istinitu i logičnu, već naprotiv. Naime, sam okrivljenik u svojoj obrani pred sudom ističe da je tom prilikom od oštećenika uzeo mobitel koji se nalazio na vitrini, te mu je po izlasku iz njegove kuće rekao "kad si takav bezobrazan ja ću ti uzeti mobitel dok mi ne daš novce za moj rad", iako je prethodno decidirano naveo da su se on i oštećenik prilikom ugovaranja radova koje je trebao obaviti, a što nije učinio kako to sam priznaje, dogovorili da će mu oštećenik radove platiti kada dobije mirovinu, a što je 1. prosinac (*predmetni događaj od 28. studenog). Ono što je ovdje od odlučnog značenja, a što obranu okrivljenika opetovano čini usmjerenom ka izbjegavanju odgovornosti te upućuje na naknadni konstrukt s istim ciljem, jest činjenica koju u svojim iskazima istovjetno i suglasno ističu oštećenik ali i okrivljenik, a to je da obojica tvrde da je oštećenik VB tom prilikom bespomoćno ležao na podu prekriven krvlju, slijedom čega sud tezu okrivljenika da se ovdje ne radi o kaznenom djelu krađe već o svojevrsnom obliku osiguranja naplate posla, čini krajnje neprihvatljivom i deplasiranom, budući da niti jedan dokaz ne ukazuje da za tim postoji bilo kakav obliku suglasnosti od strane oštećenika. Stoga su ovakvim ponašanjem okrivljenika ostvarena sva obilježja kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11.
15. U odnosu na kazneno djelo prijetnje iz točke 2) optužnog akta okrivljenik priznaje da su toga dana 28. studenog 2025.u [adresa], postupajući povodom dojave VB u odnosu na njega, policijski službenici MB i RB uhitili u njegovoj kući, a zatim službenim policijskim vozilom prevezli u policijsku postaju. Međutim, isti negira da je tom prilikom prijetio policijskom službeniku MB, a koju obranu sud ne prihvaća kao istinitu. To prvenstveno iz razloga jer su na tu okolnost, osim žrtve MB, ispitani RB, UB, HB te EB, sve odreda policijski službenici i svjedoci koji svoja saznanja crpe na neposrednim opažanjima tijekom inkrimiranog događaja u odnosu na tu točku optužnice, a čiji iskazi se samo nadopunjuju te su gotovo u potpunom suglasju vezano uz odlučne činjenice, pa im stoga sud u tom dijelu nema razloga ne vjerovati. Osim toga, kao i tijekom ranijih utvrđenja, sud i ovdje obranu okrivljenika smatra neistinitom, posebice u dijelu gdje isti tvrdi da je imao lisice na leđima, pa iz tog razloga žrtvi MB nije mogao prijeti na opisani način ("Ubit ću te kad te sljedeći put vidim" te povlačeći desnu ruku sebi ispod vrata rekao "Više te neće biti"). S obzirom da sud navedenu činjenicu nije mogao utvrdi dokazom iz točke 13. ove presude iz ondje opisanih objektivnih razloga, isti svoja utvrđenja u tom slučaju temelji na suglasnim iskazima policijskih službenika, i to žrtve MB te RB, u dijelu gdje imenovani svjedoci kategorički te nadasve uvjerljivo opisuju ponašanje okrivljenika tijekom vožnje u automobilu do policijske postaje, njegove riječi prijetnje, ali gestikulacije rukama na svome vratu, zbog čega im sud nije imao razloga ne vjerovati, neovisno o činjenici da isti u svojim iskazima raspravi zbog proteka vremena više nisu mogli s apsolutnom sigurnošću tvrditi je li okrivljenik prilikom vožnje doista imao lisice, pri čemu svjedok RB ističe da je "99% siguran kako okrivljenik nije imao lisice, jer da je o tome bi morali bi pisati izvješće", a što zaključno tu spornu okolnost, slijedom iznesenog, čini nepobitno utvrđenom. Da su navedene riječi prijetnje kod žrtve MB doista mogle izazvati strah za njegov život, osim iz dijela iskaza gdje isti to sam tvrdi i navodi, proizlazi i iz činjenice da ispitani svjedoci suglasno iskazivali kako im je okrivljenik IB osoba poznata s prijašnjih postupanja, da je riječ evidentiranom počinitelju raznih prekršajnih i kaznenih djela koji je prilikom ovog postupanja odnosno događaja djelovao agresivnije no inače, te da je prilikom tog svog mahnitog ponašanja unutar prostorija policijske postaje osim prijetnji upućenih izravno MB spominjao i njegovu obitelj (ženu i djecu) navodeći da zna gdje žive, što samo dodatno potvrđuje utvrđenja suda da se ovdje radi o prijetnjama koje su podobne da kod policijskog službenika MB izazovu osjećaj straha za vlastiti život, a koje riječi u sebi svakako sadrže ozbiljnu prijetnju zlom, što naposljetku dovodi do zaključka kako su time ispunjena obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11.
16. U odnosu na subjektivni odnos okrivljenika prema kaznenim djelima nedvojbeno je utvrđeno da je isti prilikom njihova počinjenja bio svjestan svih okolnosti djela te da je on opisano ponašanje htio upravo kao takvo i kao svoje. Iz toga jasno proizlazi kako je okrivljenik IB u odnosu na terećena kaznena djela postupao sa stupnjem krivnje koja se u kaznenom naziva izravna namjera. Jednako tako, isti je bio svjestan protupravnosti svog ponašanja jer svaki prosječan građanin zna da je ovakvo ponašanje protupravno, a da je isto znao i okrivljenik proizlazi iz njegovog iskaza gdje u jednom dijelu vrlo emotivno navodi kako se rasplakao dok je odlazio iz kuće VB pri tome istog gledajući kako umrljan krvlju bespomoćno leži na podu kuhinje te zaziva riječima "brate nemoj, brate nemoj". Također, ubrojivost okrivljenika niti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti tijekom vođenja postupka, nije dovedena u pitanje. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju okrivljenika IB opisanom u izreci presude nedvojbeno se stječu sva obilježja kaznenih djela za koja ga je sud i proglasio krivim.
17. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i visine kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, a cijeneći pritom sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela.
18. Odlučujući o vrsti i visini kaznenopravne sankcije, sud je na strani okrivljenik IB otegotnim cijenio njegovu raniju osuđivanost te činjenicu da je isti prema podacima Ministarstva pravosuđa, Uprave i digitalne transformacije – Odjela za kaznene evidencije pravomoćno osuđivan zbog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga, zatim kaznenog djela protiv života i tijela, tjelesne ozljede, te kaznenog djela nasilja u obitelji, i to naposljetku na bezuvjetnu kaznu zatvora, a što nedvojbeno upućuje na zaključak da je riječ o osobi sklonoj činjenju kaznenih djela, osobito onima povezanim s elementima nasilja, te da niti bezuvjetna kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci na koju je isti bio osuđen na njega nije djelovala svrhovito odnosno nije djelovala na željeni način, pa se stoga nedvojbeno može zaključiti kako navedene izricane sankcije, ali one izricane u prekršajnim postupcima, istoga nisu odvratile od činjenja novih kaznenih djela odnosno nisu ispunile svoju svrhu s obzirom da je razvidno kako se okrivljenik unatoč tome uporno vraća te ponavlja iste negativne obrasce ponašanja. Osim toga, sud je otegotnim na strani okrivljenika cijenio i visok stupanj krivnje te znatnu količinu kriminalne volje koju je pokazao tijekom inkriminiranog događaja, ali i brutalnost i bešćutnost u odnosu na oštećenike koju je istom prigodom demonstrirao. U prilog tome, sud nalazi i u činjenici da je okrivljeniku bilo poznato kako je oštećenik VB osoba starosti 65 godina koja se kreće uz pomoć štake te da je prethodno pretrpio tri moždana udara, ali i okolnost da je kod istog boravio tjedan dana, pri čemu su se zbližili, te da je oštećenik u njega stekao povjerenje. Osim toga, sud je okrivljeniku otegotnim cijenio i da je isti tijekom ispitivanja pred Općinskim državnim odvjetništvom u Požegi decidirano naveo kako je počinio ono što mu se u odnosu na oštećenika VB stavlja na teret te da se zbog takvog svog postupka ne kaje, a što samo dodatno potvrđuje stav suda da je riječ o izrazito bezosjećajnoj i opasnoj osobi.
18.1. Sud u tijeku postupka nije utvrdio niti jednu olakotnu okolnost u ponašanju okrivljenika.
19. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ali i potrebu da se jedan ovakav društveno neprihvatljivi, ali i brutalan i nasilni čin sankcionira, ovaj sud smatra kako je okrivljeniku IB za kaznena djela pod točkom 1) optužnice u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavak 1. u vezi članka 34. KZ/11 primjereno utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci, a za kazneno djelo krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11 utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, ali i za kazneno djelo pod točkom 2) optužnice i to zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 3. KZ/11 utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca, a potom temeljem članka 51. KZ/11istoga osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 1 mjesec.
19.1. Pri tome sud nalazi da će se upravo tako odmjerenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti svrha kažnjavanja, da će se u dovoljnoj mjeri izraziti prijekor te društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, a istodobno će se izvršenjem navedene bezuvjetne kazne zatvora utjecati na počinitelja u smislu specijalne prevencije da ubuduće ne čini kaznena djela te da će se ovakvom visinom kazne također utjecati na sve ostale građane da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Pri tome će se primjenom pojedinačnog programa postupanja prema okrivljeniku prilikom izvršenja kazne zatvora omogućiti njegova resocijalizacija odnosno ponovno uključivanje u društvo.
20. Na temelju članka 54. KZ/11 sud je okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme provedeno u uhićenju i istražnom zatvoru od 28. studenog 2025. pa nadalje.
21. Jednako tako, temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenik VB s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u ukupnom iznosu od 3.300,00 (tritisućetristo) eura upućuje se u parnicu. Ovdje je svakako potrebno navesti kako je oštećenik po punomoćniku u završnom govoru specificirao svoj imovinskopravni zahtjev navodeći kako isti sada postavlja u iznosu od 3.000,00 eura te da se to odnosi isključivo na nematerijalnu štetu zbog povrede prava osobnosti, dok u odnosu na imovinskopravni zahtjev u dijelu od 300,00 eura, a koji se odnosi na štetu nastalu otuđenjem mobitela, isti sada povlači, te istodobno predlaže da mu se oduzeti mobtel vrati.
21.1. S obzirom da je odredbom članka 155. stavak 2. u vezi stavka 1. ZKP/08 propisano kako se prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva u kaznenom postupku može podnijeti najkasnije do završetka dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom, a da je ovdje razvidno kako je oštećenik po punomoćniku to učinio tek u završnom govoru odnosno nakon što je dokazni postupak dovršen, stoga sud o takvom njegovom zahtjevu odnosno uređenju imovinskopravnog zahtjeva nije mogao odlučivati te ga je i za taj iznos uputio da svoje pravo ostvaruje u parnici, kao što je to učinio i u odnosu na u iznosu od 3.000,00 eura (neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti) smatrajući kako u ovoj fazi postupka sud nije imao dovoljno osnova za njegovo presuđenje, kao što niti na navedene okolnosti nisu predlagani niti izvođeni drugi dokazi, slijedom čega je uslijed manjka odlučnih činjenica važnih za pravilno (djelomično ili potpuno) presuđenje, odlučeno kao u izreci presude.
22. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08 oštećeniku VB se vraća mobitel marke "Honor 400", tamnosive boje, vidljivi tragovi oštećenja stakla ekrana i okvira od mobitela, IMEI1 broja 864478070543494, IMEI2 broja 864478070572808, karticom pozivnog broja [broj telefona] s pripadajućom futrolom, koji predmet je oduzet od okrivljenika uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 00005588 PU požeško-slavonske, Službe kriminalističke policije od 28. studenog 2025., a koji je oštećenik (kao vlasnik navedenog predmeta) dužan preuzeti kod PU požeško- slavonske, Službe kriminalističke policije u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
23. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. i 3. ZKP/08 okrivljenom IB naloženo je platiti i sve troškove kaznenog postupka, a koji troškovi se odnose na trošak sudsko-medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. med. Damiru Matokoviću u iznosu od 151,32 (stopedesetjedan euro tridesetdva centa) eura, trošak branitelja po službenoj dužnosti, kao i trošak punomoćnika oštećenika, a o čemu se sud donijeti posebno rješenje, ali i iznos od 150,00 (stopedeset) eura na ime paušala, a u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude. Navedeni trošak sud ocjenjuje kao primjeren broju radnji koje su u postupku poduzete kao i materijalnim prilikama okrivljenika.
U Požegi, 22. travnja 2026.
Sudac
Mihovil Budimir
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se podnosi ovome sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa presude, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. ODO u Požegi, KO-DO-5/2026
2. IB, okrivljenik
3. Odvjetnik Ivan Dragičević, branitelj okrivljenika
4. VB, oštećenik
5. MB, oštećenik
6. Odvjetnik Tomislav Metić, punomoćnik oštećenika
7. Županijski sud u Slavonskom Brodu, sucu izvršenja, po pravomoćnosti
