Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Delnicama
Poslovni broj: Pp-2566/2023-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Vesni Brbot Košmrlj, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Bolf Briški, u prekršajnom postupku protiv I- vo okrivljenika Ravna d.o.o. Ravna Gora, kao pravne osobe, te II-go okrivljenika ŠN, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zastupani po Borisu Jukiću, odvjetniku iz Zagreba, zbog prekršaja iz članka 172.st.2.toč.3. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 118/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22), članka 228.st.1. točka 1. i st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), i iz članka 150.st.1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (NN 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), za koji se terete Optužnim prijedlogom Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klase: 116-02/23-01/2496, broj 443-02-02-11-23-7 od 31. svibnja 2023., nakon dovršetka glavne rasprave, temeljem odredbe čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ-a), 22. travnja 2026., objavio i
p r e s u d i o j e
I I-vo okrivljenik RAVNA d.o.o. za preradu drva, OIB: 76910546158, sa sjedištem u [adresa], pravna osoba; i
II-go okrivljenik IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1983. godine u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], odgovorna osoba u pravnoj osobi RAVNA d.o.o.,
k r i v i s u
što je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 22. svibnja 2023. u sjedištu trgovačkog društva "Ravna" d.o.o. na adresi u [adresa] i dana 31. svibnja 2023. godine u službenim prostorijama Državnog inspektorata, Ispostava Rijeka, Lošinjska 16, te nakon uvida u radno pravnu dokumentaciju utvrđeno da okrivljenici zapošljavaju radnike:
a) AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], te su protivno odredbi članka 112. stavak 1. točka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, propustili najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada radnika, odnosno nastanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe prijaviti tijelu mirovinskog osiguranja; naime, radnica ĆN je status osigurane osobe stekla dana 02.01.2023. godine, a prijava o njenom početku rada zaprimljena je pri nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja dana 12.01.2023. godine te radnik RN je status osigurane osobe stekao dana 03.04.2023. godine, a prijava o njegovu početku rada zaprimljena je pri nadležnom tijelu mirovinskog osiguranja dana 04.04.2023. godine;
dakle, za navedene radnike, protivno odredbi članka 112. st. 1. točke 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, nisu podatke o početku osiguranja prijavili nadležnom tijelu HZMO-a, najranije osam dana prije početka rada, a najkasnije prije početka rada;
pa su time postupili protivno odredbi članka 172. st. 2. toč. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju;
b) da su protivno odredbama članka 12. st. 3. Zakona o radu, okrivljeni kao poslodavci zaključili ugovore o radu na određeno vrijeme sa radnicima MANCE MIRO, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa prebivalištem u [adresa], na poslovima pogonski knjigovođa, počev od 03.01.2022. godine putem ugovora o radu na određeno vrijeme, s očekivanim trajanjem do 31.03.2022. godine, nastavno zaključen ugovor o radu od 01.04.2022. s očekivanim trajanjem do 30.09.2022. godine, nadalje sklopljen ugovor od 01.10.2022. do 31.03.2023. godine i ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 01.04.2023. godine s očekivanim trajanjem do 30.09.2023. godine; DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], na poslovima drvoprerađivački radnik, počev od 01. listopada 2021. godine putem ugovora o radu na određeno vrijeme, s očekivanim trajanjem do 31.12.2021. godine, nastavno zaključen ugovor o radu od 01.01.2022. s očekivanim trajanjem do 31.03.2022. godine, nadalje sklopljen ugovor od 01.04.2022. do 30.06.2022. godine, nadalje ugovor na određeno vrijeme od 01.07.202. godine do 30.09.2022. godine, zatim ugovor od 01.10.2022. do 31.03.2023. godine i ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 01.04.2023. godine s očekivanim trajanjem do 30.09.2023. godine; ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], na poslovima drvoprerađivački radnik, počev od 02.01.2023. godine putem ugovora o radu na određeno vrijeme, s očekivanim trajanjem do 31.03.202. godine i ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme od 01.04.2023. godine s očekivanim trajanjem do 30.09.2023. godine; RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], na poslovima drvoprerađivački radnik, počev od 03.04.2023. godine na određeno vrijeme, s očekivanim trajanjem do 30.09.2023. godine, a svi bez navedenih objektivnih razloga za njihovo sklapanje, sukladno odredbi članka 12. st. 3. Zakona o radu;
dakle, postupili su protivno odredbi članka 12. st. 3. Zakona o radu, pa su time postupili protivno odredbi članka 228. st. 1. točka 1. i st. 2. Zakona o radu;
c) što do 10.siječnja 2023. a protivno odredbi članka 120. stavak 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, radnicu ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa prebivalištem u [adresa], na poslovima drvoprerađivački radnik, počev od 02.01.2023. godine, nisu istu u roku od osam dana od dana početka rada radnice, prijavili tijelu obveznog zdravstvenog osiguranja, nadležnoj službi obveznog zdravstvenog osiguranja, već su to učinili tek dana 12.01.2023. , dakle, prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, nisu podnijeli u roku od osam dana od dana nastanka okolnosti na osnovi kojih se stječe status osigurane osobe,
dakle, protivno odredbi članka 120. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, za predmetnog radnika nisu podnijeli prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje u propisanom roku,
pa su time postupili protivno odredbi članka 150.st.1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju;
pa se okrivljenicima temeljem citiranih propisa pod točkama I a), b) i c), a primjenom članka 37. Prekršajnog zakona (odredba o ublažavanju novčane kazne)
i z r i č e
Pravnoj osobi, I-vo okrivljeniku Ravna d.o.o. Ravna Gora, za prekršaj pod: a) novčana kazna u iznosu od 400,00 eur (četiristo eura),
b) novčana kazna u iznosu od 400,00 eur (četiristo eura),
c) novčana kazna u iznosu od 400,00 eur (četiristo eura).
Odgovornoj osobi, II-go okrivljeniku ŠN, za prekršaj pod:
a) novčana kazna u iznosu od 200,00 eur (dvjesto eura),
b) novčana kazna u iznosu od 200,00 eur (dvjesto eura),
c) novčana kazna u iznosu od 200,00 eur (dvjesto eura).
Okrivljenicima se, temeljem odredbe čl. 39.st.1.toč.2. Prekršajnog zakona, izriče ukupna novčana kazna, odnosno I-vo okrivljeniku Ravna d.o.o. u iznosu od 1.200,00 eur (tisuću dvjesto eura), te II-go okrivljeniku ŠN u iznosu od 600,00 eur (šesto eura).
II Okrivljenici su novčanu kaznu dužni platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, odnosno I-vo okrivljenik Ravna d.o.o. iznos od 800,00 eur (osamsto eura), a II-go okrivljenik IN iznos od 400,00 eur (četiristo eura), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena. Ako novčana kazna u ostavljenom roku nije uplaćena, ista će se naplatiti ovrhom putem FINA-e.
III Oba okrivljenika su temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona dužni naknaditi trošak prekršajnog postupka i to platiti paušal u iznosu od 40,00 eur (četrdeset eura) svaki okrivljenik, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude, u protivnom, isti će se naplatiti ovrhom putem FINA-e.
Obrazloženje
1. Državni inspektorat, Područni ured Rijeka, Služba za nadzor zapošljavanja i upućivanja, klase: 116-02/23-01/2496, broj 443-02-02-11-23-7 od 31. svibnja 2023. godine, ovom sudu podnijela je optužni prijedlog protiv I-vo okrivljenika Ravna d.o.o. i II-go okrivljenika ŠN, zbog prekršaja iz članka 172.st.2.toč.3 Zakona o mirovinskom osiguranju, članka 228.st.1. točka 1. i st.2. Zakona o radu i iz članka 150.st.1. i 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, činjenično i pravno opisanih u izreci.
1.1. Od počinjenja prekršaja Zakon o radu, Zakon o mirovinskom osiguranju i Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju su svi izmijenjeni: Zakonom o izmjenama i dopunama navedenih zakona, a koje izmjene za sva tri predmetna prekršaja propisuju novčanu kaznu blažu od one koja je bila propisana u vrijeme počinjenja prekršaja, odnosno što je niže od ranije propisane novčane kazne, pa je primjenom odredbe članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona Sud uzeo u obzir te izmijenjene odredbe kao blaže za predmetnog počinitelja.
2. Na zakazanu glavnu raspravu 22. travnja 2026. pristupio je uredno pozvani branitelj I-vo i II-go okrivljenika, odvjetnik Boris Jukić iz Zagreba, dok nije pristupio predstavnik okrivljene pravne osobe Ravna d.o.o., te nije pristupio IN, odgovorna osoba u pravnoj osobi, za koje se dostava poziva vratila uredno iskazana, a čije izostanke opravdava prisutni branitelj da su spriječeni zbog poslovnih obaveza. Na glavnu raspravu nije pristupio niti uredno pozvani ovlašteni tužitelj odnosno predstavnik Državnog inspektorata, Područni ured Rijeka, izostanak nisu opravdali.
2.1. Branitelj je u spis uložio pisane obrane I-vo i II-go okrivljenika, te je ukratko razložio njihovu obranu u istoj. U pisanoj obrani isti prije svega ukazuju na to da su pojedini prekršaji koji im se stavljaju na teret, zastarjeli. U odnosu na nepostojanje objektivnog razloga za sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, ukazuju na to da je, suprotno optužnom prijedlogu, opravdani razlog postojao. Naime, drvna industrija, kojom se I-vo okrivljenik bavi, u periodu od 2021. do 2024. se nalazila u snažnom padu u kojem je bilo iznimno teško održati poslovanje. I-vo okrivljenik je trgovačko društvo koje zapošljava više od 100 zaposlenih te je imao sklopljen kolektivni ugovor za svoje radnike. O tome koliko je situacija u društvu bila loša, govori činjenica da je situacija 2024. kulminirala do te mjere da je I-vo okrivljenik bio prisiljen otkazati kolektivni ugovor. To je, naravno, naišlo na otpor radnika udruženih u sindikat, koji je podnio tužbu pred Županijskim sudom u Rijeci radi pobijanja odluke o otkazu KU. U navedenom je predmetu presudno pitanje bilo to jesu li financijski parametri zaista takvi da bi I-vo okrivljenik imao razloga otkazati KU, u koju svrhu se provodilo knjigovodstveno financijsko vještačenje. Vještačenje je, u bitnome, pokazalo da je financijsko stanje društva bilo loše, a što se, primjerice, vidi u dijelu mišljenja vještaka koje se odnosi samo na pitanja zaposlenika (dok je vještak razmatrao i čitav niz drugih kategorija poput: novca na računu, potraživanja, obveze prema dobavljačima, starosne strukture dugovanja, obveze prema kreditorima i sl.) koje glasi: ,,Pokazatelji zaposlenosti društva Ravna d.o.o. tijekom 2023. su se pogoršali u odnosu na 2022.: pad prihoda po zaposlenom za 5,4%, pad EBITDA po zaposlenom za 31,7% i pad neto dobiti po zaposlenom za 50,6 %."
Bitno je, pritom, znati činjenicu da financijsko stanje iz 2021. i 2022., mada je knjigovodstveno i dalje izgledalo u redu, ono je u stvarnosti već davalo naznake teškog razdoblja s obzirom na kretanja na tržištu, a koje se knjigovodstveno odrazilo tek u 2023. kad se osjetio manjak posla i problemi s cijenama iz prethodnog razdoblja. Ovakvo je stanje rezultiralo presudom Županijskog suda u Rijeci broj P-2/2024, potvrđenom presudom Vrhovnog suda broj Gž-8/2025, kojima je utvrđeno da je otkaz kolektivnog ugovora bio zakonit. Protiv presude VSRH podnesen je i prijedlog za dopuštenje revizije koji je odbačen. Zbog svega navedenog, okrivljenici su bili prisiljeni smanjivati broj zaposlenika koji je 2022. iznosio 126, 2023. 116, a 2024. 98, a eventualna potreba za radnom snagom gledala se privremeno, budući da se bilo vrlo neizvjesno i teško predvidjeti da bi radnik uopće bio potreban za nekoliko mjeseci. Upravo su zbog toga okrivljenici bili prisiljeni ugovore o radu sklapati na određeno vrijeme, jer jednostavno nije bilo moguće predvidjeti da će za par mjeseci I-vo okrivljenik biti u mogućnosti zaposlenicima isplatiti plaće. O tome u kakvoj se situaciji drvna industrija nalazila govori i činjenica da je Hrvatska gospodarska komora 13.11.2023. uputila poziv Vladi Republike Hrvatske u kojem je ukazala na to da je industrija u velikim problemima te se moli sastanak s predstavnicima Vlade radi koordinacije aktivnosti u cilju pomoći industriji. Između ostalog, u dopisu se navodi: „Drvno-prerađivačka industrija u ovoj godini suočena je s padom narudžbi u rasponu od 15 do 60% i pritiskom na daljnje smanjivanje cijena proizvoda što utječe na pad prometa, industrijske proizvodnje (17%) i izvoza (13%) te rast zaliha (17,4%), a što se posljedično odražava na likvidnost. U tim uvjetima pojedine tvrtke već smanjuju broj radnika i investicije."
II-go okrivljenik moli da ga se, nastavno na navode iz ove točke, neposredno sasluša radi detaljnijeg obrazloženja nastale situacije. Sve navedene okolnosti iz t. 3 obrane su bile poznate ljudima iz ovog sektora, a bile su naravno i poznate radnicima koji su se kod I-vo okrivljenika zapošljavali. U tom poslu, u drvno-prerađivačkoj činjenici, to je bila općepoznata činjenica, koju nikome nije trebalo posebno razjašnjavati. Naravno, u skladu s time, nije bilo nikakve dvojbe zbog čega je I-vo okrivljenik posezao za takvom mogućnošću. Smisao zakonske odredbe može biti samo u tome da se radnika upozori na okolnosti zapošljavanja na određeno vrijeme, i time ga se na svojevrsni način zaštiti. Međutim, kao što je već rečeno, u ovom slučaju nije bilo nikakve potrebe da se to posebno ističe, s obzirom na to da je svima bilo posve jasno u kojem se stanju ta branša nalazi. Točno je da je I-vo okrivljenik radnike prijavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (opisano u t. 1 a)) i Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje (opisano u t. 1 c)), na datume kako je to u optužnom prijedlogu opisano. Radi se o kašnjenju koje kod svakog pojedinog slučaja prijave na obvezna osiguranja iznosi par dana, iz čega je jasno da se radi o pogrešnom tumačenju propisa od strane I-vo okrivljenikovih djelatnika, a ne o bilo kakvoj namjeri da se nanese šteta radnicima ili državnom proračunu. Nadalje, nakon saznanja za navedene propuste, I- vo okrivljenik više nije napravio takve greške, odnosno sve promjene u obveznim osiguranjima je učinio pravovremeno. I zbog toga je vidljivo da se ne radi ni o čemu drugom nego o administrativnom propustu. U tom smislu, okrivljenici smatraju da se radio beznačajnom prekršaju jer, mada su ostvarena njegova obilježja, u njegovu počinjenju štetu nije nastala šteta niti državnom proračunu, niti radnicima, a odnosu na pitanje specijalne prevencije, I-vo okrivljenik, kao što je gore obrazloženo, nije takav propust više nikada učinio, pa se predlaže, sukladno odredbi čl. 24. a Prekršajnog zakona, okrivljenike osloboditi od optužbe. Alternativno, budući da postoje naročite olakotne okolnosti, da ne postoji šteta niti za radnike niti za proračun, te da se svrha kažnjavanja može postići i blažom mjerom, Okrivljenici predlažu ublažiti kaznu za navedeni prekršaj.
4. U dokaznom postupku na glavnoj raspravi vršen je uvid u Potvrde Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije za I-vo i II-go okrivljenika, od 19.03.2026., temeljem kojih proizlazi da isti nisu prekršajno kažnjavani. Vršen je uvid u Zapisnike o inspekcijskom nadzoru od 22. svibnja 2023. i 31. svibnja 2023., list 11- 20 spisa. Vršen je uvid u Ugovore o radu sklopljene između I-vo okrivljenika i: radnice ĆN od 02.01.2023 i 31.03.2023.; radnika ON od 03.04.2023.; radnice DN od 30.09.2021., 31.12.2021., 31.03.2021., 30.06.2022., 30.09.2022. i 31.03.2023.; radnika PN od 03.01.2022., 31.03.2022., 30.09.2022. i 31.03.2023. Vršen je uvid u Prijavu Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje za ĆN, od 12.01.2023., list 52 spisa. Vršen je uvid u Prijave o početku osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za ĆN od 12.01.2023., list 21 spisa; RN od 04.04.2023., list 22 spisa; DN, od 04.10.2021., list 23 spisa; CN, od 05.01.2022., list 24 spisa; te je vršen uvid u Izjavu o promjeni osiguranja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, za DN, od 05.01.2022., list 25 spisa.
5. U završnoj riječi na glavnoj raspravi branitelj je iskazao da iz obrane okrivljenika i iz provedenih dokaza po mišljenju obrane jasno proizlazi da nema namjere na strani okrivljenika da se prekršaji počine. Radi se o pogrešci koja ima samo administrativnu dimenziju, ne i namjeru da se zakon prekrši, nema animus nocendi. Zbog toga se predlaže da sud, uzimajući u obzir dosadašnju nekažnjavanost i stanje u toj branši, uvaži te okolnosti, te da okrivljenike najblaže kazni jer će se time u potpunosti ostvariti svrha kažnjavanja. Okrivljenici su svjesni tih propusta ali nisu imali nikakvog supstancionalnog značaja za pravni poredak ni za zaposlenike.
6. Slijedom gore navedenog, razmatrajući obranu oba okrivljenika, sud nalazi da ista obrana ima potpuni značaj priznanja počinjenja prekršaja za koji se I-vo i II-go okrivljenici terete, a budući je priznanje okrivljenika izričito i okolnosno te sukladno materijalnim dokazima u spisu u koje je sud izvršio uvid u dokaznom postupku, sud smatra da se bez ocjene i provedbe drugih dokaza može donijeti odluka o krivnji odnosno da je nesporno utvrđeno činjenično stanje i dokazano djelo prekršaja za koje se I-vo i II-go okrivljenici terete kao u izreci ove presude.
6. Budući da počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice i obzirom na utvrđene olakotne okolnosti kod I-vo i II-go okrivljenika, odnosno okolnosti razložene u obrani okrivljenika u kojima je došlo do počinjenja sva tri predmetna prekršaja, sud nalazi da se svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, a naročito u pravcu specijalne prevencije, može postići i uz ublažavanje propisane novčane kazne za predmetni prekršaj, smatrajući da predmetni I-vo i II-go okrivljenik ubuduće neće činiti ovakve ili slične prekršaje.
7. Budući da počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže štetne posljedice te s obzirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, kao i obzirom na dosadašnje ponašanje u poslovanju I-vo i II-go okrivljenika u smislu nekažnjavanosti za prekršaje iz Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju, Zakona o mirovinskom osiguranju i Zakona o radu, odnosno evidentno utvrđenim okolnostima da se radi o kašnjenju koje kod svakog pojedinog slučaja prijave na obvezna mirovinska i zdravstvena osiguranja iznosi par dana te da nakon saznanja za navedene propuste, I-vo okrivljenik više nije počinio iste prekršaje, sud smatra da će se i ovako znatno ublaženim novčanim kaznama prema I-vo i II-go okrivljeniku postići svrha kažnjavanja.
8. Slijedom navedenog, I-vo i II-go okrivljenik proglašeni su krivima te im je izrečena znatno ublažena novčana kazna uz primjenu odredbe čl. 37. Prekršajnog zakona, primjereno težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, uzimajući pritom u obzir sve okolnosti koje temeljem odredbe čl. 36. Prekršajnog zakona utječu na vrstu i mjeru kazne. Sud smatra da je ublaženim novčanim kažnjavanjem prema okrivljenicima ostvarena opća svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona te da će time biti utjecano da se okrivljenici ubuduće klone od počinjenja istog ili sličnih prekršaja.
9. Kao olakotno cijenio se protek vremena od počinjenja prekršaja sud je okrivljeniku cijenio priznanje počinjenja prekršaja što je dovelo do bržeg i time ekonomičnijeg provođenja ovog prekršajnog postupka. Naročito se cijenila olakotnim okolnost da do sada I-vo i II-go okrivljenik nisu prekršajno kažnjavani za iste ili slične prekršaje, odnosno temeljem istoga proizlazi da okrivljeni nemaju sklonost činjenju prekršaja uopće iz područja gospodarstva. Ovaj sud zaključuje da je predmetni prekršaj izdvojeni incident u gospodarskom ponašanju i poslovanju okrivljenika. Otegotnih okolnosti kod oba okrivljenika sud nije našao.
.
10. Odluka o plaćanju dvije trećine izrečene novčane kazne koja će se smatrati da je plaćena u cjelini, ako se u određenom roku plati, donijeta je u smislu odredbe čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona.
11. Odluka o trošku prekršajnog postupka donijeta je u smislu odredbe čl. 138. st. 2. t. 1. i 3. Prekršajnog zakona i na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka u rasponu od 13,27 do 665,61 eura, objavljene u NN br. 18/13, sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka.
Delnice, 22. travnja 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Ivana Bolf Briški, v.r.
Vesna Brbot Košmrlj, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe iz čl. 192. Prekršajnog zakona mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dva istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, kao sud drugog stupnja.
Dostaviti:
1. Okrivljenicima, I. i II.,
2. Branitelju I-vo i II-go okrivljenika,
3. Ovlaštenom tužitelju,
4. Spis.
