Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2986/2024
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ĐČ zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/96., 84/21. i 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog ĐČ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 6. ožujka 2024., broj: 9. Pp-126/2024-3, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba okrivljenog ĐČ, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni ĐČ je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.590,00 eura zbog prekršaja iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.
Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da sud u obrazloženju presude samo konstatira kako je na temelju njegovog navodnog priznanja te zapisnika o ispitivanju svjedoka, zapisnika o ispitivanju osumnjičenika, obavijest, obrasca kritičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja i obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve dokazano da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, dakle sud nije postupio u skladu s člankom 185. stavkom 7. Prekršajnog zakona te nije dao apsolutno nikakvu ocjenu navedenih dokaza zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama niti se može ispitati, netočan je zaključak suda da je priznao počin prekršaja, nije osporio da je svoju maloljetnu kćer uzeo za ruku i odveo je kući, ali sam taj čin nije predstavljao nikakvo ni fizičko ni psihičko nasilje pa mu nije jasno na temelju čega je utvrđeno da je zbog samog tog čina kod djeteta nastala uznemirenost ili povreda njenog dostojanstva te smatra da je potpuno apsurdno govoriti o tome da je samo zbog plaća djeteta kod nje nastala uznemirenost i povreda njenog dostojanstva, pod psihičkim nasiljem podrazumijeva se trajno neprijateljsko raspoloženje prema djetetu, neprihvaćanje, nijekanje itd., znači psihičko zlostavljanje se odnosi na slučajeve kada roditelji trajno propuštaju iskazivati ljubav ili pažnju svojoj djeci te na situacije kada se djetetu prijeti, podruguje mu se ili viče na njega pa stoga zaključuje kako on ipak nije počinio nikakvo nasilje.
Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.
Pravilno žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno proveo niti cijenio provedene dokaze, odnosno nije utvrdio one činjenice koje su bitne za prosuđivanje postojanja prekršajne odgovornosti kod okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao dostatne razloge za obrazloženje svog zaključka o krivnji okrivljenika, već je samo paušalno naveo obranu okrivljenika u kojoj je priznao da je kritične zgode uhvatio kćerku za ruku zbog čega se ona rasplakala, jer je bio uzrujan jer su one kasnile, ali nije imao namjeru biti nasilan, zapisnika o ispitivanju svjedokinje i osumnjičenika, obrasca kritičnih faktora za ponavljanje nasilničkog ponašanja, obrasca o provedenom postupku pojedinačne procjene potreba žrtve za zaštitom i obavijest o žrtvi nasilja u obitelji, kao temeljem za zaključak o krivnji, pri čemu te dokaze nije potrebno analizirao niti ih he međusobno doveo u vezu.
Stoga, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio upravo one radnje koje su opisane u izreci presude niti je dao valjano obrazloženje na temelju kojih utvrđenih činjenica izvodi zaključak da je okrivljenik priznao počin prekršaja budući da nije proveo dokazni postupak prema članku 171a. Prekršajnog zakona.
5. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka u kojem će provesti sve dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i ocjenom u postupku provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica respektirajući navode žalbe donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.
U Zagrebu 22. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 4 primjerka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
