Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8435/2024

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Medić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog ŽTU zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17., 126/96., 84/21. i 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenog ŽTU kojeg brani Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu od 11. rujna 2024., broj: Pp-409/2024, na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okrivljenog ŽTU, ukida se pobijana presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni PTU je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 1.700,00 eura zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanog u izreci pobijane presude, u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u uhićenju kao jedan dan zatvora, odnosno 79,63 eura, tako da ima za platiti novčanu kaznu od 1.620,36 eura, a ako u roku određenom pobijanom presudom plati dvije trećine izrečene novčane kazne, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cjelini.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitnih povreda odredba prekršajnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. Žalitelj navodi da je održana glavna rasprava 6. rujna 2024. i proveden postupak bez njegovog sudjelovanja, jer nije uredno pozvan, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, a razlozi koje je naveo su potpuno nejasni, izreka pobijane presude je proturječna razlozima, u razlozima presude navodi se da je tijekom postupka dokazano da je počinio psihičko nasilje prema svojoj majci tako što je vikao na nju i govorio joj da je luda i da ne zna ništa, a koje riječi se uopće ne navode u činjeničnom opisu prekršaja niti je uopće navedeno da je on pred policijskim službenicima rekao majci glupačo, sud odluku temelji na iskazu svjedokinje, majke i policijskih službenika, a niti iz njezinog iskaza ne proizlazi da joj je rekao da je luda, a riječi koje joj je govorio "što si ih pozvala" nemaju apsolutno nikakav uvredljiv sadržaj te još jednom napominje da je potpuno izostalo psihičko nasilje koje bi dovelo do povrede dostojanstva ili uznemirenosti.

Žalitelj predlaže da se radi razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3. Žalba je osnovana.

4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

Pravilno žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pravilno proveo niti cijenio provedene dokaze, odnosno nije utvrdio one činjenice koje su bitne za prosuđivanje postojanja prekršajne odgovornosti okrivljenika za prekršaj koji mu se stavlja na teret.

Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao dostatne razloge za obrazloženje svog zaključka o krivnji okrivljenika, već je samo paušalno naveo iskaz svjedokinje ŽT, oštećenice i policijskih službenika PT i CT, kao temelje za zaključak o krivnji pri čemu te iskaze nije podrobno analizirao niti ih međusobno doveo u vezu, dok iskaz svjedokinje VT, supruge okrivljenika, koja nije uredno, odnosno na zakonom propisan način upozorena prema članku 285. stavku 3. Zakona o kaznenom postupku smatrao pristranim i usmjerenim da pogoduje suprugu, a iskaz majke koja, između ostalog, nije iskazivala o povredi dostojanstva i uznemirenosti, što je zakonsko obilježje prekršaja je u cijelosti prihvatio, iako je ona navela da je sa sinom u dobrim odnosima. Iz iskaza svjedoka AT, policijskog službenika ne može se nesporno utvrditi da je okrivljenik majci rekao glupačo jedna, jer se svjedok toga točno ne sjeća, ali se sjeća da joj je govorio "što si ih pozvala", dok se svjedok ZT samo sjeća da je bila prepirka oko neke nadstrešnice, a više od toga da ne zna.

Stoga, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je okrivljenik počinio upravo one radnje koje su opisane u izreci presude niti je dao valjalo obrazloženje na temelju kojih utvrđenih činjenica izvodi zaključak o neistinitosti obrane okrivljenika.

Nadalje, sud prilikom odmjeravanja novčane kazne u obrazloženju navodi kao olakotnu okolnosti priznanje prekršaja, dok otegotne okolnosti nisu nađene, iako okrivljenik kategorički poriče počin prekršaja.

5. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti pobijanu presudu, s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka u kojem će provesti sve dostupne dokaze radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja i ocjenom u postupku provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivica Ožbolt, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 5 primjeraka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.