Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-2319/2026.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene ĆK, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), odlučujući o žalbi okrivljene ĆK, podnesenoj po braniteljici Aleksandri Ojkić Guciću, odvjetnici iz Orahovice protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: Pp-1338/2025-9 od 22. siječnja 2026. na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljene ĆK i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona (NN107/07, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022) okrivljena ĆK je obvezana naknaditi troškove drugostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Virovitici broj: Pp-1338/2025-9 od 22. siječnja 2026. okrivljena ĆK je proglašena krivom, da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinila prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji prekršaj joj je na temelju čl. 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna od 150,00 (stopedeset) eura koju kaznu je obvezna platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.

2. Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona te čl. 13. t. 2. čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji – suprugu EK gdje god se nalazio na udaljenost manju od 100 metara u trajanju od jedan mjesec, a u koju mjeru se uračunava mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa suprugom EK po naredbi o određivanju mjere opreza Policijske postaje Orahovica ser. broj: [serijski broj] od 3. srpnja 2025.

2.1. Nadalje, na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa] obiteljske kuće u kojoj živi njezin suprug EK u trajanju od jedan mjesec te zaštitna mjera nastupa na snagu po pravomoćnosti presude.

2.2. Nadalje, na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona te čl. 13. t. 1. i čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici je izrečena i zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci.

3. Protiv te presude okrivljena ĆK je pravodobno po braniteljici podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede materijalnog prekršajnog prava. Žaliteljica predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, odnosno preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud je ispitao jesu li pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice i je li u predmetu nastupila zastara prekršajnog progona te pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija presudu, a niti su utvrđene bitne povrede na koje ovaj Sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka žaliteljica ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona jer da je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, a osobito da nema razloga o odlučnim činjenicama, navodeći da presuda ne sadrži razloge te nema sadržaj koji je propisan odredbom čl. 195. st. 7. Prekršajnog zakona, da obrazloženje pobijane presude ne sadrži analizu prekršajnog djela za koje je okrivljena proglašena krivom te da u odnosu na odlučne činjenice, odnosno elemente prekršajnog djela ne sadrži navode o tome zašto sud smatra da su ti elementi ostvareni i konačno zašto da se u radnjama okrivljene ostvaruju elementi prekršajnog djela za koje je proglašena krivom.

6. Međutim, suprotno iznesenim razlozima ovaj Sud nalazi da nije počinjena navedena povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, izreka presude je razumljiva, nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje presude sadrži obrazloženu ocjenu obrane okrivljenice dane pred prvostupanjskim sudom i pred policijom te provedenih dokaza, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i izvedenih dokaza. Prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji okrivljenice zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

7. Jednako tako nije prihvaćen niti žalbeni navod žaliteljice da se presuda temelji na nezakonitom dokazu, a na koju povredu ovaj Sud pazi i po službenoj dužnosti. Naime, žaliteljica ističe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je u svojoj obrani danoj pred prvostupanjskim sudom iskazala da ona pred policijskim službenikom nije dala niti napisala izjavu, već da joj je od strane policijskih službenika rečeno da mora potpisati zapisnik, a izjavu koja uopće nije njezina izjava pisao je jedan od policijskih službenika, a što da navedeni dokaz čini nezakonitim na kojem se ne može temeljiti osuđujuća presuda.

7.1. Međutim, zapisnik o ispitivanju osumnjičenice sastavljen od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave virovitičko-podravske, Policijske postaje Orahovica od 3. srpnja 2025. je zakonit dokaz, sastavljen od policijskog službenika sa svim potrebnim upozorenjima koja su propisana zakonom, i koji zapisnik je okrivljenica potpisala bez ikakvih primjedbi, te nije prihvaćen žalbeni navod da je taj dokaz nezakonit jer da joj je rečeno da mora potpisati zapisnik. Naime, zapisnik o ispitivanju osumnjičenice je uredan, sastavljen sa svim potrebnim upozorenjima, potpisan od strane okrivljenice bez ikakvih primjedbi, a koji u smislu odredbe čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona se može koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku.

8. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenica ističe da u potpunosti ostaje pri navodima svoje obrane, te da niti jedan od provedenih dokaza ne daje pouzdano utvrđenje da bi ona počinila prekršaj za koji je proglašena krivom, navodeći da se branila od napada supruga EK, a o čemu je okolnosno iskazivala kako ona tako i svjedokinja TK.

8.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

8.2. Prvostupanjski sud je s pravom prihvatio iskaz svjedoka EK, supruga okrivljenice kao vjerodostojan, obrazlažući u točki 12. obrazloženja pobijane presude da je svjedok propisno upozoren na zapisnik o ispitivanju svjedoka Policijske postaje Orahovica, te da je iskaz koji je dao pred Policijskom postajom Orahovica postojan i homogen te isti kao što ga je dao pred sudom. Dakle žalbeni navodi žaliteljice nisu doveli u sumnju vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka, a prvostupanjski sud je obrazložio i da je iskaz žaliteljice dan pred sudom u suprotnosti od iskaza, odnosno kontradiktoran njezinoj obrani danoj pred Policijskom postajom Orahovica kada je u cijelosti priznala počinjenje prekršaja koji joj je stavljan na teret okolnosno iskazivala neposredno nakon predmetnog događaja. Jednako tako, prvostupanjski sud je dao i razloge zbog kojih nije prihvatio iskaz svjedokinje TK, a valja naglasiti da je vjerodostojnost iskaza svjedoka EK potvrđena i dokaznom radnjom suočenja, koju dokaznu radnju je prvostupanjski sud pravilno proveo te pravilno iskaz oštećenog ocijenio vjerodostojnim, a za što je iznio valjane i dostatne razloge u točki 15. obrazloženja prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

8.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, kao što je i slobodno cijenio postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen niti vezan kakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenica predmetne zgode počinila prekršaj za koji se tereti.

8.4. Zbog gore navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenice da nije počinila nasilje u obitelji za koje se tereti, da se branila od napada okrivljenika nisu prihvaćeni niti je istima dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

9. Nadalje, ispitujući odluku o izrečenoj prekršajnopravnoj sankciji ovaj Sud je zaključio da je okrivljenici izrečena novčana kazna koja nije previsoka, budući da je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 37. Prekršajnog zakona o ublažavanju novčane kazne, a za počinjeni prekršaj je propisana novčana kazna od najmanje 300,00 eura ili kazna zatvora do 90 dana, a prvostupanjski sud je ublažavanje novčane kazne obrazložio činjenicom da je uzeo kao olakotnu okolnost prekršajnu neosuđivanost okrivljenice, trenutnu nezaposlenost te da će se i ublaženom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja.

10. Navedene olakotne okolnosti su od utjecaja na izbor mjere novčane kazne u okviru propisane kazne, međutim po žalbi žaliteljice ovaj Sud ne može izmijeniti prvostupanjsku presudu na njezinu štetu, te zaključuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 6. te čl. 32. Prekršajnog zakona.

11. Nadalje, prvostupanjski sud je izrečene zaštitne mjere okrivljenici dostatno obrazložio u točki 20., 21. i 22. obrazloženja prvostupanjske presude koje razloge u cjelini prihvaća i ovaj Sud, a u navodima žalbe okrivljenica ne pobija navedene izrečene zaštitne mjere te je ovaj Sud ispitao navedene zaštitne mjere u smislu odredbe čl. 202. st. 2. Prekršajnog zakona.

12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona te je paušalna svoga u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/2013.), koja iznosi 13,27 do 663,61 eur pa troškovi postupka u iznosu od 40,00 eura predstavljaju iznos neznatno iznad minimalnog mogućeg iznosa paušalne svote, a određen je s obzirom na složenost i trajanje žalbenog postupka.

13. Stoga je na temelju odredbe čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Ivanka Mašić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenicu, braniteljicu, oštećenika i tužitelja.