REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-223/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice NL zbog protupravnih djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz čl. 179. a. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 , 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 ,114/23, 36/24 i 136/25 - dalje u tekstu KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenice, podnesenoj po braniteljici Dinki Dobrović Legović, odvjetnice u Karlovcu i žalbi okrivljenice podnesenoj osobno, protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj K-153/2026 od 31. ožujka 2026., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenice NL kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Karlovcu temeljem odredbe čl. 554. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP/08), utvrdio je da je okrivljenica NL u neubrojivom stanju počinila protupravno djelo zakonskog obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano u čl. 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – dalje: KZ/11.) i protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano u čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11., u svezi čl. 51. KZ/11. i čl. 24 KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 554. st. 1. ZKP/08., prema okrivljenoj NL određen je prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08., okrivljenica se oslobađa obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. kao i troškova nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, koji troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica po braniteljici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da županijski sud žalbu usvoji i donese oslobađajuću presudu, odnosno podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijela okrivljenica osobno te je u spis dostavila ukupno dvije žalbe i to dana 2. travnja 2026. i dana 8. travnja 2026., koje žalbe je zajedno sa žalbom podnijetom po braniteljici Dinki Dobrović Legović, odvjetnici u Karlovcu, ovo vijeće razmatralo kao jedinstvenu žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu s prijedlogom da se žalba okrivljenice odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iako okrivljenica u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenice nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći kako zaključak koji je iznio prvostupanjski sud u pogledu protupravnih kaznenih djela iz čl. 179.a i čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 ne slijedi iz provedenih dokaza, te da je presuda utemeljena isključivo na jednom dokazu i to iskazu svjedokinje – oštećenice ČL, a temeljem čijeg iskaza je utvrđena odgovornost okrivljenice za navedena protupravna djela.

7.1. Suprotno navodima žalitelja, činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno. Premda žalitelj sustavno osporava vjerodostojnost iskaza oštećenice ČL, pravilno je prvostupanjski sud poklonio vjeru logičnom, opsežnom i životnom iskazu oštećenice. Naime, oštećenica ČL je sa puno detalja, opisivala postupke okrivljene koja joj je kćer, i to kako u odnosu na protupravno djelo nasilja u obitelji, tako i u odnosu na protupravno djelo tjelesne ozljede, potvrđujući da je inkriminirano ponašanje okrivljene kod nje izazvalo osjećaj straha, poniženosti i povrede dostojanstva, te opisujući da je dana 2. siječnja 2026., uslijed inkriminiranog postupanja okrivljene, zadobila tjelesne ozljede koje su opisane u činjeničnom opisu izreke presude, a čiji iskaz prvostupanjski sud pravilno prihvaća kao logičan, vjerodostojan i istinit, u kojem pravcu ovo vijeće u cijelosti prihvaća detaljnu analizu prvostupanjskog suda na str. 4. obrazloženja pobijane presude i na isto upućuje žalitelja.

7.2. Dakle, što se tiče žalbe okrivljenice zbog žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj samo drugačije analizira iskaz oštećenice ČL, što nadalje znači da je nakon ocjene dokaza svakog posebno i u međusobnoj vezi, pa tako i ocjene obrane okrivljene, prvostupanjski sud pravilno zaključio da je okrivljena počinila protupravna djela zakonskih obilježja kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11 i čl. 117. st. 1. i 2. KZ/11 na štetu svoje majke ČL i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude. Pri tome žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer je ono pravilno i potpuno utvrđeno glede protupravnih djela za koje je utvrđeno da ih je okrivljena počinila u neubrojivom stanju.

7.3. Iako žalitelj problematizira nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. med. Petra Miloševića, ističe se da je upravo navedeni sudski vještak konstatirao da je oštećenica ČL zadobila tjelesne ozljede u vidu oguljotine korijena nosa, vrata obostrano, prsišta desno i iznad prsne kosti, te lijeve lumbalne regije leđa, a koje ozljede su lake naravi, te nadalje, vještak zaključuje da su predmetne ozljede nastale grebanjem navedenih dijelova tijela, silom slabog do srednje jakog intenziteta, moguće noktima i šakama. Prema tome, način nastanka tjelesnih ozljeda uklapa se u dinamiku događaja kako ju je opisala oštećenica ČL, te ovakav zaključak sudskog vještaka nije doveden u sumnju žalbenim navodima okrivljene.

7.4. Okrivljenica u žalbi problematizira i zaključak stalnog sudskog vještaka dr. med. Vinke Tomić Pignar, koja nedvojbeno zaključuje da je okrivljenica tempore criminis zbog nespecificirane neorganske psihoze bila neubrojiva, pri čemu paušalnim žalbenim navodima nije doveden u sumnju ovakav zaključak sudskog vještaka. Također, vještakinja zaključuje da postoje uvjeti za određivanje prisilnog smještaja okrivljene u psihijatrijsku ustanovu sukladno čl. 51. st. 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama jer je okrivljenica osoba za koju je vještačenjem utvrđeno da postoji realna opasnost da bi u budućnosti mogla činiti kaznena djela i da je za otklanjanje te opasnosti potrebno izreći mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja u stacionarnoj ustanovi. Stoga pravilno prvostupanjski sud zaključuje da za otklanjanje ove opasnosti, a sukladno zaključku navedene vještakinje, nije dostatno psihijatrijsko liječenje na slobodi.

.

7.5. Slijedom iznijetog nije osnovana žalbe okrivljenice zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je okrivljena NL počinila oba protupravna djela za koja se teretila predmetnom optužnicom.

8. Žaleći se zbog odluke o kazni, okrivljenica smatra da nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, kako je to navedeno u izreci presude.

8.1. Međutim, nasuprot žalbenim navodima, i po stavu ovog drugostupanjskog vijeća, pravilno je prvostupanjski sud, a uzimajući u obzir činjenicu da je okrivljena tempore criminis bila neubrojiv, da je počinila protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela iz čl. 179. a i čl. 117. st. 1.2. KZ/11, te uzimajući u obzir nalaz i mišljenje vještakinje psihijatrice Vinke Tomić Pignar da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi okrivljena zbog teže duševne bolesti od koje boluje mogla počiniti i neko teže kazneno djelo, uz preporuku liječenja u psihijatrijskoj ustanovi, okrivljenoj temeljem odredbe čl. 554. st. 1. ZKP/08 izrekao prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci. Ističe se da vještakinja psihijatrica zaključuje kako se navedena opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela ne bi mogla otkloniti psihijatrijskim liječenjem na slobodi, radi čega je valjalo okrivljenici, a koja je u neubrojivom stanju počinila protupravna djela, izreći prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od šest mjeseci.

9. Budući da žalba okrivljenice nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenice, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić