Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-521/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženog Grada Šibenika, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, OIB: 55644094063, radi naknade štete, odlučujući o žalbi pravnog prednika tuženika, sada pokojnog BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-21/2018-29 od 26. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba pravnog prednika tuženika BG i potvrđuju se točke I. i III. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-21/2018-29 od 26. svibnja 2022.

II. Odbija se zahtjev pravnog prednika tuženika BG za naknadu troškova žalbenog postupka.

III. Točka II. izreke presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn -21/2018-29 od 26. svibnja 2022. nije ispitivana u žalbenom postupku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo pravnom predniku tuženika, sada pokojnom BG, isplatiti tužitelju 250.000.00 kn /33.180,70 EUR[1] / sa zakonskim zateznim kamata od 13. veljače 2018. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 120.000,00 kn /15.926,74 EUR/. Točkom III. izreke naloženo je pravnom predniku tuženika naknaditi tužitelju troškove postupka od 27.885,39 kn /3.701,03 EUR/ sa zakonskim zateznim kamatama od 26. svibnja 2022. do isplate.

2. Navedenu presudu, u dijelu pod točkama I. i III. izreke, pravodobno izjavljenom žalbom pobijao je pravni prednik tuženika, BG, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. uz izuzetke iz članka 117. stavaka 2. i 3. toga Zakona i u skladu s člankom 107. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 80/2022. uz izuzetke iz članka 107. stavaka 2., 3. i 4. toga Zakona) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Zahtijevao je i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP -a ispitao pobijani dio prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijanu točke prvostupanjske presude, ocjena je ovog suda da su u njihovom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Nije u pravu žalitelj kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a. Suprotno tvrdnjama žalitelja, odluka suda prvog stupnja sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi članka 338. stavka 4. ZPP-a) i razloge koji je pravno odlučno opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja o predmetu spora, nema nedostataka na koje se tužitelj poziva (ona je jasna, određena u svome sadržaju i iz nje se može utvrditi o čemu je njome odlučeno i zbog čega).

7.1. Navodi kojima žalitelj osporava ili problematizira utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji osporenu presudu, sve uz tvrdnje da presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, u biti su prigovori činjenične naravi kojima žalitelj iznosi svoju ocjenu nespornih činjenica i provedenih dokaza koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana kao i prigovori o načinu odlučivanja o tužbenim zahtjevima (s izrazom nezadovoljstva utvrđenim činjeničnim stanjem) jer njima izražava shvaćanje da je u postupku trebalo drukčije utvrditi činjenice koje on drži odlučnim za odluku o predmetu spora i kojima ujedno sugerira prihvatiti činjenično utvrđenje koje on nalazi istinitim. Zbog toga će ti žalbeni navodi biti ispitani prilikom ocjene postojanja žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

7.2. Žalitelju je za odgovoriti da prema članku 8. ZPP-a, odlučne činjenice utvrđuje sud (ne stranke) i to prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza dužan opravdati uvjerljivim i logičnim razlozima. Tako je i postupio prvostupanjski sud u pobijanoj presudi koja je donesena nakon svestrane rasprave i kontradiktornog postupka. Time što žalitelj ocjenom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je iz provedenih dokaza istinitim valjalo prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje odlučnog i istinitog (da pravni prednik tuženika nije odgovoran za štetni događaj ili da ne postoji njegova isključiva odgovornost za nastanak štetnog), sud prvog stupnja nije povrijedio niti jedno žaliteljevo pravo. To što su provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori žalitelja ocijenjeni neosnovanim ne može dobiti značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a.

7.3. Imajući na umu da prvostupanjski sud nije kao o prethodnom pitanju odlučivao o kaznenoj odgovornosti prednika tuženika za kazneno djelo ubojstva, nego iz točaka 3. i 6. obrazloženja pobijane presude proizlazi da je ocjena prvostupanjskog suda o odgovornosti pravnog prednika tuženika za štetu koja je tužitelju nastala zbog smrti oca utemeljena na ocjeni dokaza izvedenim u postupku, neosnovano žalitelj u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio članak 12. ZPP-a.

8. Predmet spora u žalbenom stupnju postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete od 33.180,70 EUR. Taj je zahtjev utemeljen na tvrdnji da je tužitelju zbog smrti oca, kojeg je pucnjevima iz pištolja usmrtio BG, nastala neimovinska šteta.

9. Na temelju činjenica koje nisu sporne i onih koje je utvrdio čitanjem isprava, saslušanjem svjedoka, tužitelja i skrbnika pravnog prednika tuženika, sud prvog stupnja je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je pravni prednik tuženika, BG, **.**.2017., hicima iz pištolja, usmrtio JG

- da je do štetnog događaja došlo na način da je BG toga dana prišao vozilu u kojem se na mjestu vozača nalazio JG te mu je kroz otvoreni prozor vozila iz neposredne blizine pucao u glavu četiri puta, nanijevši mu četiri prostrijelne rane glave od kojih je odmah preminuo

- da je JG otac tužitelja

- da je tužitelj u trenutku štetnog događaja (i kontinuirano prije toga) živio sa svojim ocem u zajedničkom domaćinstvu u skladnim obiteljskim odnosima te da mu je otac pružao roditeljsku pažnju te moralnu i materijalnu podršku.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je ocijenio da je BG, koji je umro nakon donošenja prvostupanjske presude, a tuženik je njegov pravni sljednik, isključivo odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala zbog smrti oca pa je uz primjenu članaka 1045. i 1101. stavka 1. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., i 78/2015., dalje: ZOO) dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete od 33.180,70 EUR sa zateznim kamatama koje su dosuđene od dana podnošenja tužbe u skladu s člankom 1103. i po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

11. Činjenična utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj suda te oni nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima pravnog prednika tuženika.

12. Žalba tuženika se svodi na osporavanje ocjene dokaza izvršene po prvostupanjskom sudu i na osnovi nje utvrđenog činjeničnog stanja, pri čemu tuženik u žalbi iznosi vlastito tumačenje i ocjenu provedenih dokaza, ponavljajući pojedine tvrdnje u odnosu na postojanje određenih činjenica koje, prema tvrdnji tuženika, ukazuju na drukčije činjenično stanje od onog utvrđenog po prvostupanjskom sudu, koje tvrdnje prema ocjeni ovoga suda predstavljaju subjektivni i jednostrani prikaz sadržaja dokaza provedenih tijekom prvostupanjskog postupka koji nema objektivnog uporišta u sadržaju postupka. Tako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda o isključivoj odgovornosti BG za smrt JG. Žalbene tvrdnje o rastrojenom stanju BG nakon što je usmrtio tri osobe i pokušao usmrtiti četvrtu, o kojem su iskazivali policijski službenici saslušani kao svjedoci, nemaju značaj doprinosa JG vlastitoj smrti. Isto tako, tvrdnje o tome da je RG, koji je prema tvrdnjama žalbe bio dužnik BG i vršio pritisak na pravnog prednika tuženika nemaju značaj doprinosa JG vlastitoj smrti. Bespredmetne su tvrdnje žalitelja da se štetni događaj nije dogodio 27. travnja 2017. kada je žalitelj pucao pištoljem iz neposredne blizine kroz prozor vozi la u osobu koja je sjedila na mjestu vozača tog vozila i žalitelju nije predstavljala nikakvu prijetnju, nego da je započeo „mnogo ranije kada je tuženik shvatio da mu CG i ostali kriminalci kojima je on bio okružen, neće vratiti njegov teško zarađeni novac te da je doveden na prosjački štap“. Neprihvatljive su tvrdnje koje žalitelj implicira u žalbi o tome da su sporni imovinski odnosi između CG i BG opravdanje za smrt JG ili doprinos JG vlastitoj smrti. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno primijenio članak 1106. ZOO-a kada je ocijenio da JG nije pridonio nastanku svoje smrti za koju je isključivo odgovoran pravni prednik tuženika.

13. U skladu s člankom 1101. stavkom 1. ZOO-a, u slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta neke osobe pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete imaju članovi njezine uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pa se odluka o naknadi te štete tužitelju u visini od 33.180,70 EUR (koja u žalbi nije posebno osporavana) temelji na pravilnoj primjeni tog propisa. Odluka o zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe temelji se na pravilnoj primjeni članka 1103. ZOO-a prema kojoj obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

14. Žalba ne sadrži razloge zbog kojih se pobija odluka o troškovima postupka niti su u njezinom donošenju ostvareni žalbeni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom kao niti oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena je žalba pravnog prednika tuženika i potvrđene su točke I. i III. izreke prvostupanjske presude.

16. Pravni prednik tuženika koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

17. Točka II. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 22. travnja 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer