Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1411/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Sanji Fijan, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika KS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Domijanu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-292/2019-53 od 29. kolovoza 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-292/2019- 53 od 29. kolovoza 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

«I Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 9.198,88 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.01 .2019. do isplate te naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 2.737,48 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 29.08.2024. do isplate, sve po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana. II Odbija se tužbeni zahtjev za iznos 288,11 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 30.01.2019. do isplate, kao neosnovan.»

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu i dopunu žalbe podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a ne navodeći konkretno u čemu bi se sastojala eventualno počinjena bitna povreda iz kojih razloga je ovaj sud presudu suda prvog stupnja ispitivao po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka 30. siječnja 2019., te je utvrđeno da je sud prvog stupnja o svim činjenicama koje je smatrao da su odlučne u presudi naveo jasne i obrazložene razloge tako da je presudu po žalbi bilo moguće ispitati, zbog čega su neosnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja za naknadom štete na ime troškova sanacije koje je imao zbog nestručno izvedenih ugovorenih radova koje je izveo tuženik na nekretnini na otoku [adresa], u [adresa] na adresi [adresa] i to na temelju Ugovora za uređenje terase i ostalih radova od 7. listopada 2015. (dalje: Ugovor za terasu) i Ugovora za radove sanacije krova od 8. listopada 2015. (dalje: Ugovor za krovište).

6.1. Sud utvrđuje da se Ugovorom za terasu, koji je zaključen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača radova, tuženik obvezao tužitelju za ukupnu vrijednost radova u iznosu od 19.300,00 kuna izvesti građevinske radove koji su specificirani odredbom članka 2. Ugovora za terasu po sustavu „ključ u ruke“, time da je s izvođenjem tih radova tuženik trebao započeti 12. listopada 2015. i dovršiti ih u roku od 15 dana, a Ugovorom je tuženik tužitelju na izvedene radove dao garanciju od 5 godina. Sud utvrđuje da su zaključenjem Ugovora za terasu stranke zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe članka 620. i 630. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje: ZOO).

6.2. Sud nadalje utvrđuje da su suvlasnici stambene zgrade na adresi [adresa], koje je predstavljao tužitelj, kao naručitelji, s tuženikom, kao izvođačem, zaključili Ugovor za krovište kojim su ugovorili izvođenje radova sanacije dijela krova stambene zgrade na adresi [adresa] po sistemu „ključ u ruke“, koji radovi su specificirani u članku 1. Ugovora za krov time da je ukupna vrijednost radova ugovorena s iznosom od 78.700,00 kuna, a tuženik se obvezao započeti radove 12. listopada 2015. te dovršiti ih u roku od 10 dana. I prema sadržaju tog Ugovora tuženik je naručiteljima na izvedene radove dao 5 godina garancije.

6.3. Među strankama je bila nesporna činjenica da je tuženik radove po oba Ugovora dovršio 6. studenog 2015. te da je primio od tužitelja ukupnu isplatu od 91.650,00 kuna.

6.4. Sud nadalje utvrđuje da je tužitelj u veljači 2016. uočio da krovište prokišnjava jer je tada pala prva kiša nakon dovršetka radova o čemu je odmah obavijestio tuženika, koji se je obvezao izvršiti sanaciju krovišta, što nije učinio.

6.5. Tužitelj je tuženiku 31. ožujka 2016. uputio opomenu pred tužbu, koju je tuženik primio te unatoč primljenoj opomeni nedostatke nije uklonio.

6.6. Tužitelj je podnio prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu poslovni broj R1 - 49/2016 u kojem predmetu je proveden očevid 29. travnja 2016. uz sudjelovanje vještaka građevinske struke koji je utvrdio da krovopokrivački radovi nisu izvedeni sukladno pravilima struke jer je prilikom izvođenja radova došlo do odstupanja u samoj ugradnji crijepa u vidu zračnosti između pojedinih crijepova, detalja spoja lima i crijepa, spoja crijepa i crijepa susjednog objekta, zračnosti na ugrađenim sljemenjacima i odstupanja prvog reda crijepa od nagiba plohe tj. vode krova i to zbog nekorištenja tehničkih rješenja i opreme za izvođenje krovo-pokrivačkih radova preporučenih od strane proizvođača crijepa Tondach, zatim zbog toga što nije ugrađen hidro-izolacijski sloj u obliku parapropusne-vodonepropusne folije. Također u tom postupku je utvrđeno da je prilikom izvođenja radova na terasi na kojoj je izvedena betonska glazura – estrih, došlo do podizanja stalnog opterećenja na postojeću međukatnu drvenu konstrukciju na što su upućivale pukotine po rubu oboda izvedene betonske glazure, uslijed čega je došlo do progiba na terasi, a također utvrđeno je da na terasu nije stavljena hidroizolacija. Na temelju prednjih utvrđenja sud zaključuje da je tuženik nestručno izvodio radove protivno pravilima struke čime je postupio protivno odredbama članaka 1. oba Ugovora jer zbog mnogobrojnih nedostataka i prokišnjavanja nekretnina nije bila upotrebljiva za normalan život iz kojih razloga je tuženik u obvezi platiti tužitelju troškove sanacije kao naknadu štete.

6.7. Provedenim vještačenjem sud je utvrdio visinu troškova sanacije krovišta i terase zbog nestručno izvedenih radova tuženika s iznosom od 66.343,75 kuna, koji iznos troškova je tužitelj dokazao računima koje je priložio u spis. Iz tih razloga sud primjenom odredbe članka 1046. u vezi s člankom 1089. stavak 1. i 1090. ZOO -a usvaja tužbeni zahtjev tužitelja.

6.8. U odnosu na prigovor zastare sud utvrđuje da je taj prigovor neosnovan jer da je zastara naknade štete počela teći 31. ožujka 2016. kada je tužitelj preporučenom poštom tuženiku poslao opomenu pred tužbu pa kako je tužba u ovom postupku podnesena 30. siječnja 2019., po ocjeni suda nije nastupila zastara propisana odredbom članka 230. stavak 3. ZOO-a.

6.9. Kako je tužitelj prije pokretanja ovog postupka imao troškove plaćenog predujma za vještačenje i sudske pristojbe u postupku osiguranja dokaza u predmetu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-49/2016 u ukupnom iznosu od 3.050,00 kuna, sud ocjenjuje da je i taj trošak tuženik u obvezi platiti tužitelju.

7. Osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Prije svega pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da su zaključenjem Ugovora za terasu i Ugovora za krovište stranke zasnovale ugovorni odnos u smislu odredbe članka 620. i 630. ZOO-a. Naime, obje odredbe na koje se poziva sud prvog stupnja sadržane su u Odsjeku 12 ZOO-a koji nosi naslov Ugovor o građenju. Pojam ugovora o građenju sadržan je u odredbi članka 620. stavak 1. ZOO-a koja propisuje da se ugovorom o građenju izvođač obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu, a odredbom članka 621. ZOO-a propisano je da se pod „građevinom“ razumijevaju zgrade, brane, mostovi, tuneli, vodovodi, kanalizacije, ceste, željezničke pruge, bunari i ostale građevine čija izrada zahtijeva veće i složenije radove. Odredba članka 630. ZOO-a propisuje sadržaj ugovora o građenju s odredbom „ključ u ruke“.

8.1. Polazeći od sadržaja Ugovora koje su stranke zaključile radovi koje se prema tim Ugovorima obvezao izvršiti tuženik na krovištu zgrade tužitelja i na terasi ni po svojem obimu, ni po svojoj složenosti nisu takvi da bi se ugovorima davalo značaj ugovora o građenju iz odredbe članka 620. i 621. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o djelu iz članka 590. ZOO-a zbog čega se u odnosu na odgovornost izvođača za nedostatke primjenjuju odredbe članka 604. -611. ZOO-a.

8.2. U provedenom postupku sud prvog stupnja pravilno je na temelju pismenog nalaza i mišljenja građevinskog vještaka utvrdio da radovi koje je izveo tuženik prema zaključenim Ugovorima imaju nedostatke jer nisu izvedeni sukladno pravilima struke. Međutim, sud u postupku prije svega nije utvrdio provedenim vještačenjem je li tuženik izveo radove sukladno zaključenim Ugovorima, a obzirom na utvrđenu činjenicu da su u oba Ugovora stranke precizno navele koje radove je tuženik dužan izvršiti. Također, da bi se moglo ocjenjivati koja prava tužitelj kao naručitelj radova ima zbog utvrđenih nedostataka, bilo je potrebno uz pomoć građevinskog vještaka utvrditi da li obavljeni radovi imaju takve nedostatke koji ih čine neupotrebljivima, odnosno je li tuženik radove izveo u suprotnosti s izričitim uvjetima Ugovora, u kojem slučaju bi tužitelj kao naručitelj imao pravo iz članka 609. ZOO-a, dok u slučaju manjih nedostataka tužitelj ima prava propisana odredbom članka 610. ZOO-a. Od utvrđenja te činjenice ovise daljnja utvrđenja suda prvog stupnja, a to su u slučaju utvrđenja većeg nedostatka sud je trebao utvrditi je li tužitelj raskinuo Ugovor s tuženikom, obzirom da se Ugovor ne raskida po samom zakonu, već voljom, odnosno izjavom naručitelja te ima li tužitelj pravo na naknadu štete. Ukoliko se radi o manjem nedostatku zbog kojeg djelo nije neupotrebljivo, tada je bilo potrebno utvrđivati je li i kada tužitelj tuženika obavijestio o nedostatku te je li zahtijevao od tuženika da nedostatak ukloni te bi u takvom slučaju, ukoliko tuženik nedostatak nije uklonio, kako bi to proizlazilo do sada utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj sukladno odredbi članka 610. stavak 3. ZOO-a imao pravo, između ostalog, i otkloniti nedostatak na račun izvođača, koji trošak, po ocjeni ovog suda tužitelj traži u ovom postupku.

8.3. Kako je tuženik u postupku isticao prigovor zastare, odnosno gubitka prava, sud prvog stupnja trebao je utvrditi činjenice iz članka 604. odnosno 605. ZOO-a te ocijeniti ima li tužitelj pravo zahtijevati naknadu štete od tuženika ili je to pravo izgubio u smislu odredbe članka 606. ZOO-a. Pri tome sud je trebao uz pomoć građevinskog vještaka utvrditi jesu li nedostaci koji su utvrđeni činjenice koje su tuženiku kao izvođaču radova bile poznate ili mu nisu mogle ostati nepoznate te je li o tome obavijes tio tužitelja kao naručitelja, jer prema odredbi članka 607. ZOO-a izvođač se ne može pozivati na neku odredbu o odgovornosti za nedostatke kada se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate, ili mu nisu mogle ostati nepoznate, a nije ih priopćio naručitelju. Ova odredba onemogućava izvođača da se pozove na neke odredbe odgovornosti za nedostatke, kao što su na primjer nepravodobnost prigovora iz članka 604. i 605. ZOO- a te gubitak prava iz članka 606. ZOO-a, ako je pri izvršenju posla nepošteno postupao, to jest ako nije priopćio naručitelju da se nedostatak odnosi na činjenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle biti nepoznate.

8.4. Kako naprijed navedene činjenice sud nije utvrdio, za sada nije moguće ocijeniti je li osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojeg on temelji na svojem pravu iz članka 610. stavak 3. ZOO-a, obzirom da je u postupku utvrđeno da je radi otklanjanja nedostataka angažirao treću osobu, kojoj je platio dosuđeni iznos od 9.198,88 eura, a koje pravo bi mu pripadalo samo u slučaju ako bi se u postupku utvrdilo da djelo nije neupotrebljivo, već da su radovi koje je tuženik izveo imali manje nedostatke, odnosno, ukoliko bi se utvrdilo da radove nije izveo u suprotnosti s izričitim uvjetima Ugovora.

9. Neosnovane su žalbene tvrdnje tuženika da tužitelj nije aktivno legitimiran u ovom sporu jer je po ocjeni ovog suda sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj bio jedna od ugovornih stranaka Ugovora za krovište, kao jedan od suvlasnika zgrade, pa kako je u postupku utvrđeno da je isključivo on snosio troškove sanacije nekvalitetno izvedenih radova, koju činjenicu su kao svjedoci u ovom postupku potvrdili preostali suvlasnici NS i IS, pravilno je zaključio da je tužitelj aktivno legitimiran te troškove tražiti od tuženika primjenom odredbe članka 342. stavak 1. ZOO-a.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je uvažiti, a presudu suda prvog stupnja ukinuti primjenom odredbe članka 370. ZPP-a i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje radi održavanja nove glavne rasprave.

11. U ponovnom postupku sud prvog stupnja utvrdit će činjenice navedene u točkama 8.2. i 8.3. ovog obrazloženja nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i o troškovima postupka.

Koprivnica, 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković