Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj: Gž-607/2025-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Duška Abramovića predsjednika vijeća, Dubravke Butković-Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravne sljednice sada pok. FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Filijala Osijek, Gajev trg 1, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-203/2022-18 od 25. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane i presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru poslovni broj Pn-203/2022-18 od 25. siječnja 2024. potvrđuje u točki I izreke, točki II izreke za iznos od 150,00 eur s kamatama, točki III izreke u odnosu na odbiče tuženog zahtjeva tužitelja za iznos od 66,36 eura i točki IV izreke.

II Djelomičnim uvaženjem žalbi stranaka preinačuje se citirana presuda u točki II izreke za iznos od 115,45 eura s kamatama (preko iznosa od 150,00 eura do iznosa od 265,45 eura) i točki III izreke za iznos od 8.759,71 eur s kamatama i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi na ime neimovinske štete i daljnji iznos od 8.759,71 eur sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na navedeni iznos teče od 20. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu naknade imovinske štete za iznos od 115,45 eura s kamatama.

III Nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu tog troška odbija kao neosnovan.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti predniku tužiteljice FD na ime neimovinske štete za duševne boli uslijed smrti/gubitka bliske osobe iznos od 35.038,82 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. srpnja 2022. do isplate (točka I izreke), te mu isplatiti na ime imovinske štete iznos od 265,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. prosinca 2022. do isplate (točka II izreke). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva (točka III izreke) te je tuženik obvezan naknaditi predniku tužiteljice parnični trošak u iznosu od 11.862,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate (točka IV izreke).

2. Protiv citirane presude žale se obje stranke.

3. U žalbenoj fazi postupka, **.**.2024. preminuo je tužitelj FD, iz kojih razloga je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj Pn-203/2022-25 od 3. veljače 2025. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, dok je rješenjem poslovni broj Pn-203/2022-27 od 12. ožujka 2025. određen nastavak postupka i pozvana nasljednica ZD, preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari.

4. Prvobitni tužitelj je podnio žalbu protiv odbijajućeg dijela citirane presude sadržan u točki III izreke iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

5. Tuženik pobija dosuđujući dio citirane presude (točke I, II i IV izreke), također iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obavezu naknade parničnog troška.

6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

7. Žalbe su djelomično osnovane.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliske osobe, sada pok. BD, koja je smrtno stradala u prometnoj nezgodi koja se dogodila 22. svibnja 2022.

9. U provedenom je postupku utvrđeno:

- da je sada pok. BD smrtno stradala 22. svibnja 2022. u prometnoj nezgodi do koje je došlo kada je prelazila kolnik u mjestu [adresa], ispred kbr. 146., na mjestu gdje nije bilo obilježenog pješačkog prijelaza, kojom prilikom je osiguranik tuženika ŽD, upravljajući osobnim automobilom marke Citroen Xara Picasso 1.6 HDI, registarske oznake [registarska oznaka] udario u imenovanu pješakinju;

- da se prvobitni tužitelj 20. srpnja 2022. obratio tuženiku sa odštetnim zahtjevom, a koji zahtjev je tuženik otklonio 26. rujna 2022.;

- da iz zaključka provedenog prometnog vještačenja na okolnost nastanka prometne nesreće, koji je za potrebe kaznenog postupka vođenog protiv osiguranika tuženika ŽD, u predmetu Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, poslovni broj Kis-DO-13/2022, izradio stalni sudski vještak za cestovni promet i cestovna vozila ID, dipl.ing. prometa, proizlazi da je osiguranik tuženika upravljajući osobnim automobilom na suhom, ravnom i preglednom kolniku, u dnevnim uvjetima vožnje, na sebi desnoj prometnoj traci, ostvario nekočeni potpuni frontalni nalet na pješakinju BD, tada u dobi od 87 godina, koja je prelazila kolnik osobnom automobilu od lijeva na desno; da je osobni automobil kočen tek nakon naleta na pješakinju iako je pješakinja prešla put preko kolnika do naleta osobnog automobila od 4,8 metara, usporenim hodom, u vremenu 7,5 sekundi;

- da je brzina osobnog automobila u trenutku naleta na pješakinju i na početku tragova kočenja bila 49 km/h, a brzina na toj dionici ceste bila ograničena na 70 km/h;

- da je osiguranik tuženika u vrijeme nastanka prometne nezgode bi pod utjecajem alkohola, u pijanom stanju s koncentracijom od najmanje 1,79 g/kg alkohola u organizmu, te da je zbog te nesreće osuđen pravomoćno na četiri godine i šest mjeseci zatvora;

- da je osiguranik tuženika uočio kretanje pješakinje kao neposrednu opasnost u trenutku početka prijelaza preko kolnika i kao vozač prosječnog psihofizičkog stanja reagirao intenzivnim kočenjem zaustavio bi osobni automobil na 79,5 metara prije presjecišta sa putanjom kretanja pješakinje;

- da je osiguranik tuženika mogao i kontroliranim usporavanjem prilagoditi brzinu tako da može zaustaviti osobni automobil prije naleta na pješakinju kao prometno – tehničku zapreku koju je mogao i morao predvidjeti (starija osoba koja kontinuirano prelazi kolnik);

- da je sada pok. BD vršila prijelaz preko kolnika na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza;

- da je sada pok. FD bio u braku sa BD od 16. rujna 1961. do razvoda toga braka presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-217/13-4 od 9. svibnja 2013.;

- da iz obrazloženja citirane presude proizlazi da su supružnici sudu podnijeli prijedlog za sporazumni razvod braka, da je u tom braku rođeno dvoje sada punoljetne djece, te da je bračna zajednica stranaka faktički prestala postojati prije 40 mjeseci;

- da se iskazi svjedoka saslušanih u ovom postupku, ZD, kćerke tužitelja i sada pok. BD, PD, LD, ĆD, KD i MD u bitnom podudaraju kada svjedoče da su prvobitni tužitelj FD i BD nakon razvoda braka živjeli u izvanbračnoj zajednici; primjerice svjedok ĆD iskazao je da nije niti znao da su FD i BD razvedeni, isto je iskazao i svjedok PD, a svjedok KD iskazao da mu je bilo poznato da su se FD i BD razveli, ali da je to bilo samo radi problema oko mirovine i da su o tome bili upoznati samo bliski prijatelji;

- da je sada pok. FD rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku od 16. srpnja 2013. priznato počevši od 1. studenoga 2012. pravo na mirovinu u visini najniže mirovine.

10. Slijedom navedenog sud prvog stupnja otklanja tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije tužitelja utvrđenjem da su FD i BD FD i nakon razvoda braka nastavili živjeti kao izvanbračni drugovi, dok činjenica da je FD pravo na mirovinu priznato počev od 1. studenoga 2012. ne utječe na istinitost iskaza svjedoka koji su iskazivali da su se FD i BD razveli samo zbog ostvarivanja mirovine imenovanoga, te kako je navedeno rješenje donijeto 16. srpnja 2013., odnosno nakon razvoda braka, to da se ne može isključiti da je prvobitni tužitelj doista mislio da će razvodom braka lakše ostvariti mirovinu.

11. Odlučujući o osnovanosti pravne osnove tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja cijeneći nalaz i mišljenje vještaka za cestovni promet i cestovna vozila ID, u odnosu na dinamiku kretanja vozila osiguranika tuženika i pješakinje, utvrđuje da je sada pok. BD prelazila kolnik na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, da je stoga bila dužna prelaziti kolnik pažljivo, te da je u tijeku prijelaza svojom autonomijom kretanja mogla spriječiti nastanak prometne nezgode prekidanjem radnje prelaženja. S obzirom da iz podataka zapisnika o očevidu proizlazi da su vremenske prilike bile sunčane, a vidljivost dnevna, utvrđuje da nije bilo vremenskih neprilika koje bi sprječavale sada pok. BD da uoči vozilo koje se kretalo ravnom cestom u normalnom stanju prometa, pa kako su pješaci prilikom prelaska kolnika na mjestu na kome nema obilježenog pješačkog prijelaza dužni prelaziti kolnik na pažljiv način, najkraćim putem nakon što se uvjere da to mogu učiniti na siguran način, utvrđuje da je to bila dužna učiniti i sada pok. BD, neovisno o svojoj životnoj dobi, štoviše, upravo zbog svoje životne dobi da je bila dužna upotrijebiti povećanu pažnju prilikom prelaska kolnika zbog sporijeg načina kretanja uobičajenog za njezinu životnu dob (87 godina), slijedom čega očitom primjenom odredbe čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), utvrđuje da postoji doprinos imenovane nastanku štetnog događaja od 20%.

12. Slijedom navedenog utvrđuje da FD na ime neimovinske štete za duševne boli uslijed smrti bliske osobe pripada iiznos od 35.038,82 eura što čini 80% od zatraženog iznosa naknade štete s navedene osnove od 43.798,53 eura. Na ime imovinske štete, kupnje odijela za potrebe sahrane BD istom dosuđuje 80% od zatraženog iznosa od 331,81 eur, odnosno iznos od 265,45 eura. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

13. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP- a i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23).

14. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

15. Suprotno žalbenim navodima tuženika ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvog stupnja da tuženik nije s uspjehom osporio postojanje aktivne legitimacije prvobitnog tužitelja u ovoj pravnoj stvari. U navedenom pravcu, sud prvog stupnja pravilno je cijenio iskaze saslušanih svjedoka koji nisu u srodstvu sa prvobitnim tužiteljem; PD, rođenog i nastanjenog u [adresa], starog 76 godina, koji je iskazao da nije ni znao da su FD i pok. BD rastavljeni; često ih je vozio zajedno u bolnicu i dolazio kod njih kući; svjedoka LD, također nastanjenog u [adresa], u dobi od 69 godina, koji je iskazao da su FD i BD živjeli zajedno cijelo vrijeme njihovog života te da nije ni znao za razvod njihovog braka; svjedoka ĆD, nastanjenog u [adresa], u dobi od 48 godina, koji je iskazao da je prvi puta saznao da FD i BD nisu u braku tek kada je „krenuo ovaj sud“, da niti nakon smrti pok. BD nije znao da oni nisu u braku, te koliko mu je poznato da FD nikada nije odselio od BD; svjedoka KD, nastanjenog u [adresa], u dobi od 71 godine, koji je iskazao da su FD i BD živjeli zajedno 71 godinu, a da je njihov brak razveden radi problema oko mirovine, što da je znalo samo troje, četvero prijatelja; svjedoka MD, koji je rođen i živi u [adresa], star 58 godina, koji je također potvrdio da od kada zna sebe FD i pok. BD živjeli su zajedno u braku, a da su se razveli samo zato da bi FD mogao dobiti mirovinu; FD i BD da je vozio po „tim uredima radi ostvarenja te mirovine“; te iskazao da bi odnos FD i BD opisao kao odnos muža i žene.

16. Iz podataka spisa razvidno je i da je prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Osječko-baranjske, Policijska postaja Beli Manastir od 21. lipnja 2022., prema uvjerenju o prebivalištu, FD od 12. listopada 1984. do 10. kolovoza 2006. imao prebivalište u [adresa], od 10. kolovoza 2006. do 11. travnja 2013. u [adresa], od 11. travnja 2013. do 13. veljače 2017. u [adresa] i od 13. veljače 2017. nadalje u [adresa], na kojoj adresi je živjela i sada pok. BD.

17. Stoga je ovom sudu prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da su FD i BD prije i u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja živjeli u izvanbračnoj zajednici, a da tuženik na kojem je bio teret dokaza o suprotnom, to nije dokazao.

18. Međutim, ovom sudu nije prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da bi sada pok. BD doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja, jer neovisno o tome što je imenovana prelazila preko kolnika na mjestu gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza i da je svojim kretanjem mogla spriječiti nastanak prometne nezgode prekidanjem radnje prelaženja, provedenim je prometnim vještačenjem utvrđeno da je vozač prosječnog psihofizičkog stanja mogao uočiti kretanje pješakinje kao neposrednu opasnost u trenutku početka prijelaza preko kolnika i da je reagirao intenzivnim kočenjem zaustaviti vozilo na 79,5 metara prije presjecišta sa putanjom kretanja pješakinje, a isto tako i kontroliranim usporavanjem prilagoditi brzinu tako da može zaustaviti osobni automobil prije naleta na pješakinju. Da je tome tako za zaključiti je iz materijalne dokumentacije priložene spisu, u koju je sud izvršio uvid, tako i zapisnik o očevidu Policijske postaje Beli Manastir od 22. svibnja 2022., rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: Kis-DO-13/2022 od 25. svibnja 2022. o provođenju istrage i obrazloženja tog rješenja u kojem se navodi sadržaj obavijesnog razgovora sa očevicima predmetne prometne nezgode, CD i VD, da je CD upravljajući osobnim automobilom primijetio stariju žensku osobu kako prelazi cestu njemu s desna na lijevo te počeo trubiti i zaustavio svoj osobni automobil, a da je u tom trenutku iz suprotnog smjera naišao drugi osobni automobil koji se nije kretao brzo, ali nije ni usporavao te udario u pješakinju i odbacio je na njegov osobni automobil. Dakle, do predmetne prometne nezgode došlo je isključivo zbog psihofizičkog stanja osiguranika tuženika koji je u datom trenutku upravljao osobnim automobilom pod utjecajem alkohola od 1,79 g/kg alkohola u organizmu. Zbog toga ovaj sud ne nalazi da bi sada pok. BD doprinijela nastanku predmetnog štetnog događaja.

19. S obzirom na navedeno nije bilo osnove zahtjev FD za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliske osobe umanjiti za 20%, te mu je pored dosuđenog iznosa od 35.038,82 eura valjalo dosuditi i daljnji iznos od 8.759,71 eur, tako da mu s navedene osnove, u primjeni čl. 1101. st. 1. ZOO-a pripada ukupna pravična naknada u iznosu od 43.798,53 eura s kamatama tekućim od 20. srpnja 2022., sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14).

20. Ovom sudu prihvatljivo je i utvrđenje suda prvog stupnja, a što proizlazi iz iskaza FD, da je za sahranu sada pok. BD nabavio novo odijelo, međutim, u primjeni odredbe čl. 223. ZPP-a, ocjena je ovoga suda da mu za isto pripada naknada u iznosu od 150,00 eura, iz kojih razloga je s navedene osnove dosuđeni iznos od 265,45 eura valjalo umanjiti za 115,45 eura i u tom dijelu djelomično prihvatiti žalbu tuženika.

21. Ishod ovog žalbenog postupka nije od utjecaja na drugačiju odluku suda o parničnom trošku primjenom čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući da tužbeni zahtjev nije prihvaćen u razmjerno neznatnom dijelu.

22. Tužitelj je u žalbenom postupku uspio u pretežitom dijelu, pa mu je stoga, a prema vrijednosti predmeta spora koju predstavlja ožalbeni iznos od ukupno 8.826,07 eura, za sastav žalbe prema Tbr. 10.1. Tarife dosuđen iznos od 250,00 eura i PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura, ukupno 312,50 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu tog troška odbijen kao neosnovan.

23. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava žalbe, budući da je uspio u razmjerno neznatnom dijelu, zbog čega nisu nastali posebni troškovi.

24. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1., čl. 373. toč. 3. i čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

U Rijeci 22. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Duško Abramović