REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2820/2025-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari I-tužiteljice SŽ, [adresa] i II-tužiteljica SŽH, [adresa], koje zastupa punomoćnica Jasna Matičević, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženice GŽH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Sanja Šelebaj-Miličević, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2026., u prisutnosti I-tužiteljice i II-tužiteljice uz zamjenika punomoćnice I-II tužiteljica GŽ – odvjetničkog vježbenika te tuženice i punomoćnice tuženika Sanje Šelebaj-Miličević - odvjetnice, dana 22. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici GŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da I-tužiteljici SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici SŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 1.327,23 eur sa zateznim kamatama od 30. lipnja 2011. do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječa jnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici GŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi I-tužiteljici SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici SŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.806,18 eur sa zateznim kamatama od 22. travnja 2026. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom tužitelja ČŽ protiv tuženice radi isplate, u kojoj navodi da je tužitelj tuženici početkom VI mjeseca 2011. godine pozajmio zajam u iznosu od 10.000,00 kn , da su stranke ugovorile rok vraćanja zajma najkasnije do 30. lipnja 2011. godine, nakon isteka roka vraćanja da je tužitelj tuženicu više puta telefonski pozivao da mu vrati zajam, a na što se tuženica uporno oglušivala, da je tužitelj tuženici putem punomoćnika uputio opomenu dana 13.02.2013. godine s pozivom da mu vrati zajam u iznosu od 10.000,00 kn sa pripadajućim kamatama, međutim, tuženica da se opet oglušila na opomenu te nije tužitelju vratila zajam. Slijedom navedenog tužitelj zahtjeva naložiti tuženici isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30. lipnja 2011. do isplate uz naknadu troška parničnog postupka sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi da nije točno da bi tužitelj tuženici početkom lipnja 2011. pozajmio novac u iznosu od 10.000,00 kn, da da je tužitelj navedeni iznos pozajmio tuženici da bi tada zacijelo tužitelj imao potpisanu potvrdu o pozajmici od strane tuženice, odnosno imao bi ugovor o zajmu, da tužitelj nema niti jedan materijalni dokaz koji bi upućivao na eventualnu pozajmicu, a niti je tuženica ikada potpisala dokument iz kojeg bi bilo razvidno postojanje navodne pozajmice, osporava da bi joj tužitelj ikada (pa i u utuženom razdoblju) pozajmio novčani iznos od 10.000,00 eur, osporava da je tužitelj više puta telefonski pozivao tuženicu tražeći da mu vrati zajam, već naprotiv, tuženica ističe da ju je tužitelj više puta uznemiravao i slao SMS poruke uvredljivog sadržaja, izražavajući nezadovoljstvo zbog liječenja tužiteljeve kćeri u stomatološkoj ordinaciji tuženice, zbog čega je od tuženice tražio povrat dijela novca kojeg je njegova kćer platila tuženici u iznosu od 10.000,00 kn , da kćer tužitelja nije imala primjedbe na kvalitetu i vrstu stomatoloških radova izvršenih od strane stomatološke ordinacije tuženice, niti je ikada protiv tuženice od strane kćeri tužitelja bila podnesena prijava Hrvatskoj stomatološkoj komori ili drugim stručnim tijelima vezano uz kvalitetu radova i cijenu ali da je tužitelj očigledno smatrao da su izvedeni radovi preskupi, što je i navodio tuženici u telefonskim razgovorima (pa i onom koji je prijavljen policiji) te je tražio povrat upravo iznosa od 10.000,00 kn koliko sada utužuje ovom tužbom insinuirajući da se radi o pozajmici. Tuženica ukazuje da tužitelj nije ovlašten za reklamaciju pruženih usluga, a niti za potraživanje povrata novca za izvršene stomatološke usluge, već je to mogla jedino učiniti tužiteljeva kćer koja je usluge tuženice koristila, a što ona nije nikada zahtijevala od tuženice. Tuženica navodi da je točno da je tužitelj tuženici putem punomoćnika uputio opomenu pred tužbu od 13. veljače 2013., međutim, tuženica na istu opomenu da nije reagirala iz razloga što nije pozajmila novac od tužitelja, pa mu nema što niti vratiti. Tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Kako je u tijeku postupka tužitelj ČŽ umro, rješenjem naslovnog suda poslovni broj P-7538/2015 od 21. siječnja 2022. utvrđen je prekid postupka, a rješenjem naslovnog suda poslovni broj P-7538/2015 od 10. srpnja 2024. pozvane su SŽ i IŽ, kao nasljednice pok. tužitelja ČŽ da preuzmu postupak u ovoj pravnoj stvari te je postupak nastavljen.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka proveo dokaz uvidom u: opomenu pred tužbu i kaznenu prijavu uz presliku prijamne knjige (list 5-6 spisa), zahtjev od 19. rujna 2011. uz presliku povratnice (list 58-59 spisa), dopis od 12. prosinca 2011. uz presliku povratnice i potvrde o primitku (list 60-63 spisa), dopis od 16. siječnja 2011. i presliku kuverte (list 64-65 spisa), prijavu od 10. listopada 2011. uz presliku povratnice i potvrde o primitku (list 66-68 spisa), dopis od 9. siječnja 2012. - prilog prijavi od 10.10.2011. (list 69-73 spisa), dopis od 9. siječnja 2012. - prilog prijavi od 10.10.2011. (list 74-74 spisa), izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČŽH, NŽ i izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.000,00 kn što prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.327,23 eur, za koji iznos novca tužitelj tvrdi da je dao tuženici po osnovi zajma, a koji mu tuženica u za to dogovorenom roku nije vratila.

7. Među strankama je sporna osnova i visina zahtjeva.

8. Uvidom u Opomenu pred tužbu od 13. veljače 2013. utvrđeno je da je ista upućena tuženici od strane ČŽ po odvjetniku Damiru Đegerecu kao punomoćniku te da istom ČŽ poziva tuženicu na povrat iznosa od 10.000,00 kn, a za koji iznos navodi da joj je pozajmio u prvom tjednu lipnja 2011. s rokom vraćanja do 30. lipnja 2011.

9. Cijeneći iskaze svjedoka i stranaka te dovodeći ih u vezu sa dokumentacijom u koju je izvršen uvid, u postupku je kao relevantno utvrđeno da je ČŽ (ranije tužitelj) početkom lipnja 2011. pozajmio tuženici iznos od 10.000,00 kn, a koji iznos mu se tuženica obvezala vratiti do kraja lipnja 2011.

10. Iz iskaza svjedoka ČŽH, iskaza pok. ČŽ (ranije tužitelja), iskaza sada tužiteljica IŽ i SŽ, u bitnome prihvaćen ih kao neposredno uvjerljive i iskrene te u skladu s gore navedenom prepiskom, proizlazi da se radilo o zajmu i to na način da je tuženica preko kćeri pok. ČŽ , sada tužiteljice, IŽ koja je bila njezina pacijentica u stomatološkoj ordinaciji zatražila zajam od ČŽ.

10.1. Naime, svjedokinja ČŽH te tužitelji, ranije ČŽ, a sada TŽ i SŽ, su u bitnome suglasno izjavili kako je S bila pacijentica u stomatološkoj ordinaciji tuženice na koju ju je preporučila svjedokinja ČŽH dok iz iskaza iste svjedokinje proizlazi da joj je kroz razgovor s pok. ČŽ poznato da je ČŽ tuženici pozajmio novac koji mu tuženica nije vratila. Stoga je sud kao iskren i uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u spisu ocijenio i iskaz sada tužiteljica te ranijeg tužitelja ČŽ u dijelu u kojem su u bitnome suglasno iskazali da su se s tuženicom početkom lipnja 2011. našli na benzinskoj postaji Antunović kojom prilikom je pok. ČŽ tuženici predao iznos od 10.000,00 kn, a koji novac je trebao tuženici za odlazak sina u Ameriku te da tuženica navedeni novac nije vratila do kraja lipnja 2011. kako je to bilo dogovoreno, a niti ga je vratila po pozivima pok. ČŽ protekom tog roka.

10.2. Raniji tužitelj, ČŽ je iskazao da mu je tuženica prilikom davanja novca rekla da će mu taj iznos vratiti do 23. lipnja 2011., a najkasnije do kraja tog mjeseca da je po proteku tog roka tuženicu više puta kontaktirao i da ju je jednom dobio u sedmom mjesecu, na što da mu je kazala da toga novca nema, da će mu ga vratiti u kolovozu, da je 10. kolovoza 2011. nazvao tuženicu koja mi je kazala da se nalazi u banci, te da mi novac ne može vratiti jer da ima financijskih problema, a potom da je slao i SMS poruke, a u kojem dijelu je sud iskaz ocijenio kao iskren i uvjerljiv, a obzirom da su i tužiteljice IŽ i SŽ u svom iskazu navele da se tuženica navedeni novac obvezala vratiti do kraja lipnja, dok je IŽ u dijelu svog iskaza kojeg je sud ocijenio kao iskren i uvjerljiv iskazala da je osobno bila prisutna kada je početkom srpnja 2011. tuženica kontaktirala njezinog oca i kazala mu da nema novca ali da će mu početkom osmog mjeseca 2011. donijeti novac u njegov ured te da je osobno vidjela poruku koju je tuženica poslala njezinom ocu početkom osmog mjeseca u kojoj je navela da se nalazi u banci, da ima nekih problema i da će vratiti navedeni iznos.

Valja dodati da iako je sada tužiteljica EŽ u tijeku postupka saslušana i kao svjedokinja te se radi o kćeri pok. ČŽ, a tužiteljica SŽ je bila predložena kao svjedokinja te se radi o supruzi pok. ČŽ, njihove iskaze sud je ocijenio kao uvjerljive jer su u suglasnosti s iskazom pok. ČŽ i u spis dostavljenom dokumentacijom, a radi se osobama koje imaju neposredna saznanja te preostalim izvedenim dokazima nije dovedena u pitanje vjerodostojnost njihovih iskaza.

11. Vezano za navode tuženice da se radilo o nezadovoljstvu pok. ČŽ sa izvršenim stomatološkim uslugama njegovoj kćeri IŽ, pa da se radi o pokušaju povrata iznosa od 10.000,00 kn plaćenih za te usluge, valja istaknuti da su isti u suprotnosti s rezultatima izvedenih dokaza, da isti nisu uvjerljivi te nisu životno logični jer da je tome tako kako tvrdi tuženica životno je logično da IŽ ili ne bi platila stomatološke usluge u tom iznosu ili bi ista bila tužiteljica radi isplate tog iznosa protiv tuženice, a ne da bi postupak radi isplate pokrenuo njezin otac ČŽ kao tužitelj. Tim više jer iz zahtjeva na listu 58 spisa i dopisa na listu 60 spisa proizlazi da su isti upućeni tuženici od strane IŽ, a vezano za izdavanje računa i garancije za stomatološke usluge dok iz prijave Hrvatskoj liječničkoj komori od 10. listopada 2011. (list 66 spisa) i prijave Financijskog policiji od 9. siječnja 2012. proizlazi da su upućene od strane IŽ. Dakle, iz iskaza tužiteljice IŽ u dijelu u kojem je iskazala da je podnosila prijave protiv tuženice i navedene dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da je upravo IŽ podnijela prijavu protiv Stomatološke ordinacije vlasnik koje je bila tuženica, a vezano za račune i garanciju za stomatološke usluge pa nije životno i logično da bi navodno nezadovoljstvo za izvršene stomatološke usluge IŽ iskazivao njezin otac ČŽ podnošenjem predmetne tužbe, a kako to tuženica neosnovano tvrdi.

12. Iskaz tuženice sud je ocijenio ako neuvjerljiv i u suprotnosti s iskazom stranaka i to ranije tužitelja ČŽ te sada tužiteljica IŽ i SŽ. Sam iskaz tuženice je i kontradiktoran u dijelu kada navodi da se pred kraj plaćanja za stomatološke usluge to činilo ČŽ puno te da ju je tada zvao u Italiju, po cipele, laptop, ručak, večeru jer je logički neshvatljivo da bi netko prigovarao cijeni izvršenih usluga, a u isto vrijeme imao želju davatelja takve usluge voditi u kupnju, na ručkove i večere.

13. U odnosu na iskaz svjedokinje NŽ valja istaknuti da ga sud nije posebno cijenio jer svjedokinja nema neposrednih saznanja o predmetu sporu već za sve što je iskazala je navela da joj je ispričala tuženica. Stoga se iskaz navedene svjedokinje ukazuje kao irelevantan za odluku u ovoj pravnoj stvari.

14. Iako ČŽ i tuženica nisu sklopili pisani ugovor o zajmu, iz rezultata izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je ČŽ dao tuženici iznos od 10.000,00 kn, a čemu se neposredno prisutne bile IŽ i SŽ, sada tužiteljice, da se tuženica obvezala navedeni iznos vratiti do kraja lipnja 2011., što nije učinila, a niti protekom navedenog roka unatoč pozivima ČŽ.

15. S obzirom da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje preostalih predloženih dokaza.

16. Slijedom navedenog, sud nalazi da je tuženica u obvezi prema tužiteljicama isplatiti iznos od 10.000,00 kn koji prema fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.327,23 eur pa je valjalo na temelju odredbe čl. 499. st. 1. u vezi s odredbom čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu ZOO) odlučiti kao u točki I izreke presude.

17. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i odredbi čl. 155. ZPP-a.

17.1. Tužiteljicama je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljicama je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), sastava podneska od 19. lipnja 2018. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), zastupanja na ročištu dana 16. rujna 2020. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), zastupanja na ročištu dana 13. siječnja 2021. u iznosu od 50,00 eur (tbr.9.tč.5.OT), zastupanja na ročištu dana 4. ožujka 2021. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), zastupanja na ročištu dana 4. prosinca 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), zastupanja na ročištu dana 27. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), zastupanja na ročištu dana 11. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), uvećano za 10% za zastupanje dvije osobe za radnje poduzete nakon 10. srpnja 2024., sve uvećano za 25% PDV-a što ukupno iznosi 1.700,00 eur.

Tužiteljicama je dosuđen trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 53,09 eur i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 53,09 eur.

Slijedom navedenog tužiteljicama je dosuđen iznos od ukupno 1.806,18 eur.

17.2. Tužiteljicama u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 20. studenog 2013. – odgovor na žalbu jer nije bio potreban za vođenje parnice, sastava podneska od 27. listopada 2014. jer je istim dostavljena punomoć za zastupanje tužitelja pa nije bio potreban za vođenje parnice, sastava podneska od 4. travnja 2016. jer nije bio potreban za vođenje parnice, zastupanja na ročištu dana 9. svibnja 2016. jer je isto prekinuto zbog podnošenja zahtjeva za izuzeće tada uredujućeg sudskog savjetnika, a koji zahtjev je odbijen rješenjem naslovnog suda od 9. svibnja 2016., sastava podneska od 31. listopada 2016. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, sastava podneska od 10. ožujka 2021. jer nije bio potreban za vođenje parnice, sastava podneska od 5. lipnja 2025. jer nije bio potreban za vođenje parnice.

17.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II izreke presude.

U Zagrebu, dana 22. travnja 2026.

Sudac

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljima po pun. – uz rješenje za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 53,09 eur

2. tuženiku po pun.