Poslovni broj: 4K.496/18-41

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu toga suda Mariu Bulumu, uz sudjelovanje Antonie Zlošilo kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv BČ po optužnici ODO u Dubrovniku broj: K-DO-33/16 od 8. rujna 2016. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu KZ/11), nakon održanog ročišta rasprave 22. travnja 2026. koja je zaključena i objavljena istoga dana na temelju odredbe čl. 455. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 13/26 – u daljnjem tekstu ZKP/08)

p r e s u d i o  j e

Optuženi: OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ŠČ i majke AČ, rođene B, rođen dana **.**.1992. u [adresa], stanuje u [adresa], O, državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, pomorska i elektrotehnička, zaposlen sezonski s mjesečnim primanjima od oko 2.000,00 eura, oženjen, otac dvoje malodobne djece, suvlasnik kuće na Kalamoti, suvlasnik ½ kuće na Kalamoti koja ima tri kata, suvlasnik ½ stana na adresi [adresa], nalazi se na slobodi,

k r i v  j e

što je dana 20. siječnja 2016. godine oko 17,35 sati, na kolniku nerazvrstane ceste udaljenom 100 metara od skretanja u mjesto Knežica, nakon što je kao pješak bio oboren od strane vozila kojim je upravljao NČ, te nakon što mu je prišao NČ, istog je u nakani teškog tjelesnog ozljeđivanja a iako svjestan da je NČ zbog svoje starije dobi znatno inferiorniji od njega, zatvorenom šakom udario u glavu NČ od kojeg udarca je NČ pao na tlo udarivši glavom o asfaltnu površinu, nakon čega ga je nastavljao udarati rukama i nogama po tijelu nanijevši mu nagnječenje mozga, krvarenje meke moždanice i ranu razderotinu zatiljnog područja, što predstavlja tešku tjelesnu ozljedu.

dakle, osobu posebno ranjivu zbog njene dobi teško tjelesno ozlijedio, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela - tešku tjelesnu ozljedu, djelo opisano i kažnjivo po čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – u daljnjem tekstu – KZ/11).

Pa se optuženi OČ na temelju odredbe čl. 118. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona za predmetno kazneno djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede osuđuje na

kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine

Potom se na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona kazna zatvora na koju je optuženi osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine zamjenjuje

radom za opće dobro

na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. Kaznenog zakona jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 optuženi je dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 (dvije) godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženi se obvezuje na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako se optuženi obvezuje snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura. Optuženi je dužan u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-49618 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.496/18). Zaključno, optuženi se obvezuje u roku od 15 (petnaest) dana po izvršenom plaćanju sudu dostaviti pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta.

Obrazloženje

1. ODO u Dubrovniku podiglo je pred ovim sudom 9. rujna 2016. optužnicu poslovnog broja: K-DO-33/16 protiv optuženika BČ zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona.

2. Upitan na raspravi pred ovim sudom 22. travnja 2025. kakav stav zauzima prema optužbi optuženi OČ se očitovao da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani optuženi je u bitnome naveo da su točni svi navodi iz optužnice i da se sve dogodilo upravo onako kako je u optužnici opisano, da mu je žao, da se kaje i da se ništa slično neće nikada ponoviti. Upitan optuženi je još naveo da se u međuvremenu oženio i da ima dvoje djece o kojima skrbi.

Potom je pregledan i pročitan:

- zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika BČ od 24. kolovoza 2016. s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom (list spisa 72-76).

4. Tijekom dokaznog postupka uz suglasnost stranaka pregledani su i pročitani:

- prijava tjelesnih ozljeda za NČ od 20. siječnja 2016. (list spisa 3)

- otpusnica i otpusno pismo Opće bolnice Dubrovnik za NČ (list spisa 4-7)

- zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ od 06. svibnja 2016. (list spisa 40-41) sa zapisnikom pred ovim sudom od 12. veljače 2020.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka VČ od 06. svibnja 2016. (list spisa 42- 43) sa zapisnikom pred ovim sudom od 12 .veljače 2020.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka JČ od 10. kolovoza 2016. (list spisa 63-65) sa zapisnikom pred ovim sudom od 8. lipnja 2021.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka oštećenika NČ od 04. svibnja 2016. (list spisa 37-39)

- zapisnik o ispitivanju svjedoka IČ od 06. svibnja 2016. (list spisa 44-45) sa zapisnikom pred ovim sudom od 8. lipnja 2021.

- zapisnik o ispitivanju svjedoka SČ od 24. lipnja 2016. (list spisa 50-51)

- vještački nalaz i mišljenje dr. EČ od 17. ožujka 2016. (list spisa 23-24).

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizirajući i ocjenjujući sve provedene dokaze zasebno i u njihovoj ukupnosti te uzevši u obzir obranu optuženika, dakle u svjetlu tako provedenog dokaznog postupka, sud smatra dokazanim da je optuženi svojim postupanjem optužene prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela koje mu se predmetnom optužnicom stavlja na teret i to upravo na način kako je to u istoj opisano.

6. Ovakav zaključak proizlazi iz svih dokaza pregledanih i pročitanih tijekom dokaznog postupka, a koji su potkrijepljeni i priznanjem optuženika pa u ovom postupku nije bilo spornih činjenica koje je valjalo utvrđivati.

7. Što se pak tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu koje mu se stavlja na teret, može se reći da je on u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog postupao na način da je poduzeo optužene radnje želeći teško tjelesno ozlijedi oštećenog, a do čega je u konačnici i došlo, a oštećeni je tada imao 79 godina i bio fizički znatno slabiji od optuženika, pa je za sud nesporno da je isti kritične prigode postupao s izravnom namjerom u počinjenje kaznenog djela za koje se tereti predmetnom optužnicom.

8. Dakle, budući da je optuženi svojim postupanjem kritične prigode ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 na štetu NČ te budući da ne postoje okolnosti koje bi isključivale njegovu krivnju to je isti odgovoran za navedeno kazneno djelo pa ga je sud oglasio krivim.

9. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije koju mu je potrebno izreći imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani.

10. Što se tiče ubrojivosti optuženika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela ovaj sud smatra da je isti bio potpuno ubrojiv jer tijekom postupka nitko nije uputio na postojanje bilo kakve sumnje da bi ikakve smetnje mogle utjecati na njegovu potpunu ubrojivost.

11. Sud je uzeo u obzir kao olakotnu okolnost na strani optuženog priznanje počinjenja predmetnog kaznenog djela i izraženo kajanje te obećanje da se ništa slično u budućnosti neće ponoviti, činjenicu da je otac dvoje malodobne djece koje uzdržava, da je optuženi i prije ovoga događaja bio neosuđivan, da se optuženi događaj dogodio prije 10 godina i da je optuženi u cijelom tom razdoblju bio neosuđivan, također sud je kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio i činjenicu njegove prepasti kritične prigode budući da ga je oštećeni neposredno prije optuženog događaja kao pješaka zahvatio svojim osobnim vozilom i oborio na kolnik, pa je optuženi događaj nedvojbeno uslijedio kao optuženikova reakcija, naravno neprimjerena, na tako neočekivani i ničim izazvani događaj, dok otegotnih okolnosti na njegovoj strani nije pronašao.

12. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije sud je vodio računa o svrsi kažnjavanja i to prije svega da se presudom izrazi društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, da se utječe na počinitelja da više ne čini kaznena djela, kao i da se utječe na ostale da ne čine kaznena djela te da se utječe na svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela kao i na svijest o pravednosti kažnjavanja počinitelja kaznenih djela omogućavajući im pritom ponovno uključivanje u društvo.

13. Sud smatra da se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju može postići izricanjem kazne zatvora optuženom te potom zamjenom kazne zatvora na koju je osuđen radom za opće dobro. Naime, sud smatra da će i ovakva vrsta prijekora potaknuti optuženog da ubuduće ne čini kaznena djela budući da je isti i u svojoj obrani naveo kako mu je žao zbog počinjenog i da se ništa slično u budućnosti neće ponoviti, a imajući u vidu sve gore utvrđene olakotne okolnosti na strani optuženika sud je uvjerenja da se u konkretnom slučaju radilo o izoliranom incidentnom postupanju kod optuženika, a ne usvojenom negativnom obrascu ponašanja i da isti na taj način treba i tretirati kaznenopravnom sankcijom u smislu kako generalne tako i specijalne prevencije.

14. Slijedom svega navedenog sud je optuženog na temelju odredbe čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 za predmetno kazneno djelo teške tjelesne ozljede osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine. Potom je na temelju odredbe čl. 55. Kaznenog zakona izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine zamijenio radom za opće dobro na način da se sukladno odredbi čl. 55. st. 3. KZ/11 jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada za opće dobro s tim da je optuženi na temelju odredbe čl. 55. st. 5. KZ/11 dužan izvršiti navedeni rad za opće dobro u roku od 2 godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro. Nadalje, sud je odlučio da će, ako optuženi svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u danom roku, donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu (čl. 55. st. 7. KZ/11).

15. Zaključno, sud je na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku obvezao optuženog na snošenje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. točka 1. – 8. ZKP/08. Tako ga je obvezao snositi paušalni trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 u iznosu od 150,00 eura s tim da je optuženi dužan u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, naknaditi navedeni trošak uplatom na račun Državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], (poziv na broj odobrenja 6084-3847-49618 opis plaćanja: troškovi u predmetu 4K.496/18) te je sud obvezao optuženog da u roku od 15 dana po izvršenom plaćanju sudu dostavi pisani dokaz o izvršenom plaćanju pozivom na gornji poslovni broj predmeta. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka sud je vodio računa o složenosti i trajanju ovog kaznenog postupka kao i o imovinskim prilikama optuženika.

U Dubrovniku, 22. travnja 2026.

Sudac:

Mario Bulum

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste putem ovog suda za nadležni županijski sud u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

- ODO Dubrovnik, na broj: K-DO-33/16,

- optuženiku BČ,

- branitelju Draganu Pištalu, odvjetniku u Dubrovniku,

- oštećeniku IČ.