Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Cehovska 1

Poslovni broj: Povrv-189/2025-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Iris Hatvalić-Nemec, u pravnoj stvari tužitelja UPRAVITELJ-STAN d.o.o., Ksaverska Cesta 41, Zagreb, OIB: 54730193110, kojeg zastupa punomoćnica Dunja Belaić Goleš, odvjetnica iz Zagreba protiv tuženika BROODING d.o.o., Kolodvorska Ulica 3, Varaždin, OIB: 17370160921, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Crnogorac, odvjetnik iz Varaždina, radi isplate, dana 22. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se država na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, poslovni broj: Ovrv-6035/2023, UPP/OS- Ovrv-500/2023 od 11. kolovoza 2023. kojim je naloženo tuženiku BROODING d.o.o. isplatiti tužitelju UPRAVITELJ-STAN d.o.o. kao upravitelju stambene zgrade u [adresa], u ime i za račun suvlasnika zgrade, zakonske zatezne kamate na podmirenu glavnicu (104,43 EUR) koje su obračunate za razdoblje od 22. travnja 2021. do 31. prosinca 2022., obračunavaju po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operaci je refinanciranja Europske središnje banke, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima u odnosu na ostale odnose i to:

- na iznos od 14,93 EUR računajući od 22.travnja 2021. do dana plaćanja 17. veljače 2026.,

- na iznos od 14,93 EUR računajući od 22. svibnja 2021. do dana plaćanja 20. ožujka 2026.,

- na iznos od 14,93 EUR računajući od 22. lipnja 2021. do dana plaćanja 20. ožujka 2026. ,

- na iznos od 14,93 EUR računajući od 22. prosinca 2021. do dana plaćanja 20. ožujka 2026.,

- na iznos od 14,93 EUR računajući od 22. prosinca 2022. do dana plaćanja 20. ožujka 2026.,

- na iznos od 14,85 EUR računajući od 22. lipnja 2023. do dana plaćanja 20. rujna 2023.,

sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-500/2023 od 11. kolovoza 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku BROODING d.o.o. isplatiti tužitelju UPRAVITELJ-STAN d.o.o. kao upravitelju stambene zgrade u [adresa], u ime i za račun suvlasnika zgrade, iznos od 104,43 EUR.

III. Nalaže se tuženiku BROODING d.o.o., naknaditi tužitelju UPRAVITELJ -STAN d.o.o., kao upravitelju stambene zgrade u [adresa], a u ime i za račun suvlasnika, troškove postupka u iznosu od 156,64 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-500/2023 od 11. kolovoza 2023. naloženo je tuženiku da isplati tužitelju glavnični iznos od 104,43 eura sa zakonskom zateznom kamatom, te nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 62,31 eura uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu. Rješenje o ovrsi doneseno je temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor pobijajući rješenje o ovrs i javnog bilježnika u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih osnova. Navodi da je rješenje o ovrsi javnog bilježnika doneseno suprotno prisilnim odredbama Ovršnog zakona i kao takvo je nezakonito. Odredbom iz čl. 281. Ovršnog zakona (NN broj 93/14, 73/17, 131/20 dalje OZ) propisano je da će javni bilježnik ako ocijeni da je prijedlog za ovrhu dopušten i uredan, poslati prijedlog ovršeniku te ga obavijestiti da može u roku od 15 dana ispuniti svoju obvezu prema ovrhovoditelju te tek nakon toga, ako ovrhovoditelj u roku od 15 dana ne povuče prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će donijeti rješenje o o vrsi na temelju vjerodostojne isprave. U ovom slučaju javni bilježnik je donio rješenje ovrsi, a da ovršeniku nije prethodno dostavio obavijest iz čl. 281. Ovršnog zakona. Osim toga, rata koja je dospjela na naplatu u 21. siječnja 2015. svakako je u zastari s obzirom da je otada pa do podnošenja prijedloga za ovrhu prošlo više od 8 i pol godina. S obzirom na iznijeto predlaže se pobijano rješenje o ovrsi ukinuti u cijelosti i prijedlog za ovrhu odbaciti, ili podredno rješenje ovrsi ukinuti u cijelosti i naložiti javnom bilježniku da ovršeniku dostavi obavijest iz čl. 281. Ovršnog zakona i da nakon toga postupa u skladu s odredbama tog Zakona.

3. Općinski sudi u Varaždinu dostavio je cjelokupni spis Trgovačkom sudu u Varaždinu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, ovome sudu 30. rujna 2025.

4. Povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi, ovaj sud je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nade Šagi-Belcar iz Ivanca, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-500/2023 od 11. kolovoza 2023. stavio izvan snage rješenjem broj Povrv-189/2025-2 od 30. rujna 2025. te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Ujedno je istim rješenjem sud upozorio stranke na odredbe članka 461.a ZPP-a (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu ZPP).

5. U podnesku od 28. listopada 2025. tužitelj u bitnome navodi da je tuženik u utuženom razdoblju bio knjižni vlasnik prostora u zgradi na adresi [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, broj zk uloška: [broj ZK uloška], i to prostora označenog kao local br. 6 u prizemlju, ukupne površine 45,00 čm, a koji je upisan kao 26. Suvlasnički dio: 2,11/56 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-26), a u pogledu kojeg je u ovom predmetu utužena zakonska obveza tuženika da doprinosi u sredstva zajedničke pričuve stambene zgrade u [adresa], kako proizlazi iz vjerodostojne isprave, financijske kartice od 26. lipnja 2023. Dakle, osnova predmetnog potraživanja nije sporna, budući da je tuženik bio zemljišnoknjižni vlasnik navedenog prostora te stoga obveznik plaćanja pričuve te mu ne može biti nepoznato da je temeljem zakonskih i ugovornih odredbi dužan mjesečno doprinositi u sredstva zajedničke pričuve zgrade čiji je suvlasnik. Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zaključili su temeljem odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Međuvlasnički ugovor te su u zaključenom Međuvlasničkom ugovoru utvrdili svoje međusobne odnose glede upravljanja i održavanja nekretnine u suvlasništvu, izabrali i upravitelja zgrade i ujedno ovlastili predstavnika suvlasnika da s upraviteljem zgrade zaključi ugovor o upravljanju, što je isti i učinio. Temeljem čl. 85., čl. 90. i čl. 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, obveza svakog suvlasnika je sudjelovati u upravljanju nekretninom, te doprinositi u zajedničku pričuvu. Imajući u vidu navedene zakonske odredbe, nedvojbena je obveza tuženika podmiriti ovdje utužene iznose na ime zajedničke pričuve. Glede visine predmetnog potraživanja, ista je utvrđena sukladno Međuvlasničkom ugovoru suvlasnika stambene zgrade u [adresa], a izračunava se umnoškom ukupne površine posebnog dijela nekretnine u vlasništvu tuženika, utvrđene sukladno podacima iz zemljišnih knjiga, odnosno u konkretnom slučaju 45,00 m2, i ugovorenog iznosa pričuve, odnosno 0,33 EUR/m2 (2,50 kn/m2). Dakle: 45,00 m2 x 0,33 EUR/m2 (2,50 kn/m2)= 14,93 EUR (112,49 kn). Iz svega navedenog proizlazi da je iznos pričuve za svaki mjesec u iznosu fiksan, a također proizlazi da su i osnova i visina utuženog potraživanja u cijelosti osnovane. Nadalje, prigovor tuženika kako je rješenje doneseno suprotno prisilnim odredbama Ovršnog zakna, i to u odnosu na članak 281., u potpunosti je neosnovan. Uvidom u spis predmeta jasno je kako je dostava u ovom ovršnom predmetu izvršena sukladno zakonskim odredbama Ovršnog zakona. Uvidom u e-spis predmeta u elektroničkom sustavu e-komunikacije vidljivo je kako je nadležni javni bilježnik dana 13. srpnja 2023. ovršeniku poslao obavijest zajedno sa prijedlogom za ovrhu te da je Rješenje o ovrsi donio dana 11. kolovoza 2023. Dakle, ovršenik je bio dužan preuzimati dostavljena pismena i ne može se izbjegavanjem dostave osloboditi obveze da postupi po predmetnom Rješenju.

U odnosu na aktivnu legitimaciju, tužitelj opreza radi ističe:

Sukladno Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/3671/2003 od 28. lipnja 2006., Ustavni sud je utvrdio da je upravitelj zgrade imenovan ugovorom ili prinudni upravitelj ovlašten ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Ovlast trgovačkog društva UPRAVITELJ-STAN d.o.o. kao izabranog i ugovorenog upravitelja stambene zgrade u [adresa], da zastupa suvlasnike u ovom predmetu i da za to angažira punomoćnika odvjetnika temelji se na izričitoj odredbi čl. 93. i čl. 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kao i na Međuvlasničkom ugovoru suvlasnika stambene zgrade u [adresa] te na Ugovoru o upravljanju, koji se dostavljaju.

Odredbom čl. 375. st. 1., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom, koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor) i da odluke koje proizlaze iz tog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Odredbe tog ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkog ugovora. Odredbom čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju, u skladu s ugovorom kojega su s tim upraviteljem sklopili, s time da upravitelj može biti fizička ili pravna osoba upisana za obavljanje tih poslova. Propisano je da upravitelj upravlja nekretninom u ime i za račun suvlasnika u granicama ovlasti utvrđenih ugovorom i da upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz ove zakonske odredbe nije drugačije određeno.

Odredbom iz čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je pričuva zajednička, namjenski vezana imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i za poboljšanje nekretnine, kao i za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova. Zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave, ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

Iz priloženog Međuvlasničkog ugovora razvidno je da je isti potpisala Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisana većina suvlasnika, kao i da je temeljem istog uredno zaključen Ugovor o upravljanju s izabranim upraviteljem zgrade. Smislenim tumačenjem svih prije navedenih odredaba zakona, pod pojmom zastupanje iz čl. 378. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ima se podrazumijevati ovlasti u poduzimanju svih onih radnji, pa i pokretanje sudskih postupaka kako bi se ostvarili i zaštitili interesi suvlasnika zgrade u održavanju zgrade. To podrazumijeva dobivenu i zakonom propisanu ovlast i da kao stranka u postupku utužuje nekog od suvlasnika radi naplate dugujuće pričuve, koja se sredstva polažu na, u tu svrhu otvoren, poseban račun, jer je to imovina odvojena od imovine bilo kojeg od suvlasnika ali i od upravitelja zgrade, a kojom upravlja upravitelj.

Prema tome, upravitelj zgrade, pa tako ovdje i tužitelj (ranije ovrhovoditelj) koji je imenovan ugovorom, ovlašten je ex lege samostalno pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju.

Plaćanje doprinosa u sredstva zajedničke pričuve zakonska je obveza svakog suvlasnika, te su temeljem izričitih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju i održavanju nekretnine u suvlasništvu i redovito doprinositi u sredstva zajedničke pričuve zgrade. Umjesto podmirenja sukladno specifikaciji koju je tuženik primio uz Rješenje o ovrsi, tuženik je podnio prigovor u ovoj pravnoj stvari, čime je prouzročio nastanak daljnjih troškova postupka.

Temeljem svega prethodno navedenog, s obzirom na izjavljeni prigovor zastare te budući da je tuženik samo djelomično podmirio obvezu utuženu u ovom predmetu, i to u iznosu 14,85 EUR dana 20. rujna 2023., dakle nakon pokretanja postupka prisilne naplate u ovoj pravnoj stvari, dok preostali iznos nije podmirio, tužitelj djelomično povlači tužbu za iznos od 29,78 EUR na ime glavnice.

5. Podneskom od 2. prosinca 2025. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 28. listopada 2025. te je naveo da je tuženik platio sve rate pričuve, a analitička kartica tužitelja ne sadržava tri uplate tuženika i to uplatu na iznos od 14,85 EUR izvršenu dana 20. rujna 2023. (jedna rata pričuve) zatim uplatu na iznos od 45,00 EUR izvršenu dana 27. studenog 2023. (tri rate pričuve) te uplatu na iznos od 45,00 EUR izvršenu dana 19. prosinca 2023. (tri rate pričuve) čime ukupna suma izvršenih uplata od 104,85 EUR čak i premašuje glavnicu duga koji je utužio tužitelj u iznosu od 104,43 EUR za iznos od 0,42 EUR. Činjenica je da su ove uplate izvršene nakon donošenja rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika 11. kolovoza 2023, no tuženik se protivi plaćanju bilo kakvih troškova navedenih u tom rješenju o ovrsi jer to rješenje nije doneseno u skladu s postupkom propisanim čl. 281. Ovršnog zakona prema kojem se prije donošenja rješenja ovršeniku dostavlja obavijest o dugu koji je potrebno uplatiti u roku od 15 dana i tek ako ovršenik to ne plati donosi se rješenje o ovrsi. Iz dokumentacije u spisu je razvidno da obavijest tuženiku nikada nije dostavljena.

6. Podneskom od 4. prosinca 2025. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 2. prosinca 2025. te je naveo da se uplate koje je tuženik vršio 20. rujna 2023. u iznosu od 14,85 i s pozivom na broj uplate 2306-2-514, zatim 27. studenog 2023. u iznosu 45,00 EUR i s pozivom na broj 2311-2-514 te dana 19. prosinca 2023. u iznosu 45,00 EUR i s pozivom na broj 2312-2-514, ne odnose se na potraživanje utuženo u ovom predmetu. Ovim uplatama tuženik je podmirio svoju zakonsku obvezu uplate doprinosa u zajedničku pričuvu za razdoblje kasnije od razdoblja utuženog u ovom predmetu, te su navedene uplate uredno proknjižene u informatičkom programu upravitelja zgrade. Navedeno se očituje i u činjenici da svako mjesečno zaduženje na ime doprinosa u sredstva zajedničke pričuve ima svoju jedinstvenu brojčanu oznaku pa je tako u ovom predmetu tužitelj dostavio u spis predmeta vjerodostojnu ispravu od 26. lipnja 2023. na kojoj su jasno naznačene nepodmirene mjesečne obveze tuženika u sredstva zajedničke pričuve, s pozivima na broj obveze: 143, 2104, 2105, 2106, 2112, 2212 i 2306.

Naime, u informatičkom programu upravitelja zgrade, trgovačkog društva UPRAVITELJ-STAN d.o.o., svako mjesečno zaduženje za svakog pojedinog suvlasnika sadrži jedinstvenu brojčanu oznaku sadržanu od brojke koja označava vlasnika u sustavu, te brojke koja označava mjesec na koji se svako pojedino mjesečno zaduženje odnosi. Uvidom u vjerodostojnu ispravu dostavljenu u spis predmeta, od 26. lipnja 2023. i uvidom u uplate koje je tuženik priložio uz svoj podnesak od 2. prosinca 2025. i usporedbom istih, jasno se može vidjeti da se ove tuženikove uplate uopće ne odnose na utuženje u ovom predmetu. Niti u podnesku od 2. prosinca 2025. tuženik nije argumentirano obrazložio u čemu bi se konkretno imalo sastojati nezakonito postupanje javnog bilježnika, iako je u sustavu e-komunikacije sve jasno vidljivo, a tuženiku, zastupanom po punomoćniku odvjetniku, trebalo bi biti poznata zakonska odredba kojom je propisan način dostave javnobilježničke obavijesti ovršeniku o pokrenutom ovršnom postupku.

7. Podneskom od 16. siječnja 2026. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 4. prosinca 2025. te je naveo da su netočne i paušalne tvrdnje tužitelja da tuženik nije podmirio dug i da obmanjuje sud. Također je neosnovano i paušalno pozivanje tužitelja na pozivne brojeve koji su navedeni kod uplata na koje se tuženik pozvao u svom podnesku od 2. prosinca 2025.

Za odgovor na pitanje je li dug plaćen ili ne, bitno je samo to je li tuženik platio tužitelju dugovani iznos ili ne, a ne koje je pozivne brojeve upisao prigodom izvršenja tih uplata. Tuženik je prigodom uplate iznosa od 45,00 EUR dana 27. studenog 2023. upisao poziv na broj 2311 što bi po logici tužitelja značilo da je tuženik 3 puta platio ratu za 11. mjesec 2023. budući da je rata za taj mjesec iznosila 14,85 EUR. Tuženik je prigodom uplate iznosa od 45,00 EUR dana 19. prosinca 2023. upisao poziv na broj 2312 što bi po logici tužitelja značilo da je tuženik 3 puta platio ratu za 12. mjesec 2023. godine budući da je rata za taj mjesec iznosila 14,85 EUR.

Potpuno je jasno da tuženik nije tri puta plaćao jedne te iste rate pričuve, a pogotovo je jasno da mu to nije bila ni namjera, već je tim uplatama zatvarao iznos postojećeg dugovanja koje je u njegovim poslovnim knjigama bilo evidentirano kroz primljene dospjele račune izdane od strane tužitelja.

U svakom slučaju tuženik je tužitelju u cijelosti podmirio sve dosp jele rate za pričuvu za 2021., 2022., i 2023. godinu u potvrdu čega dostavlja analitičke konto kartice za 2021., 2022. i 2023. godinu na kojima su navedene sve uplate tuženika. Ističe se da se utuženi iznos odnosi na rate pričuve dospjele u 2021., 2022,. i 2023. godini te na jednu ratu iz 2015. koja je ionako irelevantna jer je u svakom slučaju u zastari, a tuženik je već u prigovoru na rješenje o ovrsi istakao prigovor zastare. S obzirom na sve navedeno tuženik i dalje osporava tužbu u cijelosti i ostaje kod tvrdnje da je dugovanje u cijelosti podmireno.

8. Podneskom od 28. siječnja 2026. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 16. siječnja 2026. te je naveo kako je iz dokumentacije koju tuženik prilaže uz taj svoj podnesak usporedbom s vjerodostojnom ispravom koju je tužitelj dostavio u spis predmeta jasno vidljivo da su sve tuženikove uplate na račun sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa] uredno proknjižene u informatičkom programu upravitelja zgrade, po datumima i u iznosima koje tuženik navodi u svom podnesku . Isto je tako vidljivo da tuženik nije izvršio uplatu svih mjesečnih obveza za 2021. i 2022. godinu niti je o tome dostavio dokaz. Tuženik uporno ukazuje na uplate mjesečnih zaduženja na ime doprinosa u zajedničku pričuvu koja uopće nisu utužena u ovom predmetu.

9. Podneskom od 20. ožujka 2026. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja od 3. ožujka 2026. te je naveo da iz liste nepodmirenih dugovanja dostavljene uz tužbu proizlazio je dug od 104,43 EUR, a iz liste nepodmirenih dugovanja dostavljene uz podnesak od 3.3.20206. proizlazi da je dug 74,65 EUR. Iz kartice prostora dostavljene uz podnesak od 3.3.2026. proizlazi da ne postoji dug za mjesec siječanj 2015. u iznosu od 14,93 EUR, niti da je isti postojao u vrijeme podnošenja prijedloga za ovrhu. Iz navedene kartice prostora također proizlazi da je pričuva za mjesec lipanj 2023. podmirena dana 20.09.2023., dakle, nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, ali prije nastavka ovršnog postupka kao parničnog. Unatoč tome, tužitelj svo ovo vrijeme potražuje tužbom iznos od 104,43 EUR.

Nadalje, tuženik se izjasnio da je uplatom od 17.02.2026. u iznosu od 28,75 EUR. podmireno zaduženje za 4. mjesec 2021. u iznosu od 14,93 EUR te zaduženje za 5. mjesec 2021 u iznosu 13,82 EUR, čime je preostao dug za 5. mjesec 2021. u iznosu od 1,11 EUR, te dug za 6. mjesec 2021. u iznosu od 14,93 EUR, te dug za 12. mjesec 2021. u iznosu od 14,93 EUR i dug za 12. mjesec 2022. u iznosu 14,93 EUR, dakle preostao je dug od ukupno 45,90 EUR. Ovaj dug tuženik je danas podmirio uplatom od 45,90 EUR u potvrdu čega dostavlja bankovnu potvrdu o uplati čime je podmireno cjelokupno dugovanje tuženika s osnove obveza prema zajedničkoj stambenoj pričuvi za predmetnu nekretninu. Tuženik osporava da bi bio dužan tužitelju platiti bilo kakve zatezne kamate ili troškove postupka, budući da navedena zaduženja nije platio iz razloga što mu tužitelj nije dostavio uplatnice za iste.

Neprihvatljive su tvrdnje tužitelja da je tuženik dužan sam brinuti o tome je li podmirio svoje obveze s osnova zajedničke stambene pričuve neovisno o tome jesu li mu uplatnice dostavljene ili ne. Iz svega dosada iznijetog u ovoj parnici vidljivo je da je tuženik uvijek bio redoviti platiša te svatko objektivan može zaključiti da je pojedine rate propustio uplatiti upravo zato što mu uplatnice nisu bile dostavljene. S obzirom na navedeno tuženik smatra da je tužitelj prije pokretanja bilo kakvog postupka trebao dostaviti tuženiku listu nepodmirenih zaduženja (doista dostaviti, a ne samo poslati obavijest bez potvrde o primitku kao što je to učinio javni bilježnik čiju obavijest tuženik nikad nije zaprimio) i pozvati ga da to plati pa do ovog postupka ne bi n i došlo. Ovako je tužitelj nepotrebno opteretio sudski aparat i tuženiku prouzročio nepotrebne troškove.

10. Podneskom od 23. ožujka 2026. tužitelj se očitovao na podnesak tuženika od 20. ožujka 2026. te je u bitnome naveo da je tuženik podmirio glavnicu nakon utuženja, čime je dakle tuženik priznao postojanje svoje obveze radi koje je i pokrenut ovaj postupak Ujedno je u skladu s tuženikovim uplatama konačno postavio tužbeni zahtjev.

11. Među strankama je sporno duguje li tuženik tužitelju utuženi iznos te ima li tužitelj pravo na naplatu utuženog iznosa.

12. U tijeku postupka sud je izvršio uvid cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

13. Cijeneći provedene dokaze na način propisan čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 84/0, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 u nastavku ZPP), na temelju svakog pojedinog provedenog dokaza, svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tuženik tužitelju duguje utuženi iznos te da tužitelju pripada pravo na naplatu preostalog neplaćenog utuženog iznosa koji se odnosi na zakonske zatezne kamate na plaćene iznose te na naplatu troška postupka.

14. Na temelju svih provedenih dokaza sud utvrđuje sljedeće:

- da je tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2015. do lipnja 2023. bio vlasnik nekretnine prostora u zgradi na adresi [adresa], izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisanoj u zemljišne knjige pri Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, broj zk uloška: [broj ZK uloška], i to prostora označenog kao local br. 6 u prizemlju, ukupne površine 45,00 čm, a koji je upisan kao 26. Suvlasnički dio: 2,11/56 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-26)

- da je tuženik kao zemljišnoknjižni vlasnik navedenog prostora obveznik plaćanja pričuve te da je dužan mjesečno doprinositi u sredstva zajedničke pričuve zgrade čiji je suvlasnik u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

- da su suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zaključili Međuvlasnički ugovor kojim su utvrdili svoje međusobne odnose glede upravljanja i održavanja nekretnine u suvlasništvu, te su utvrdili visinu pričuve po m2 stambenog ili poslovnog prostora u iznosu od 2 kune i 50 lipa po m2

- da je 45,00 m2 x 0,33 EUR/m2 (2,50 kn/m2)= 14,93 EUR (112,49 kn)

- da je tužitelj odmah nakon izjavljenog prigovora u kojem je istaknut prigovor zastare potraživanja iznosa od 14,93 eura koji je dospio 21. siječnja 2015. te odmah nakon uplate iznosa od 14,85 eura dana 20. rujna 2023. povukao tužbu za iznos od 29,87 eura na ime glavnice duga

- da je nakon toga preostalo glavnično potraživanje u iznosu od 74,65 eura

- da je tuženik 17. veljače 2026. platio tužitelju dio utuženog duga u iznosu od 28,76 eura

- da je tuženik 20. ožujka 2026. platio tužitelju preostali iznos glavnice duga u iznosu od 45,90 eura

- da je tužitelj odmah po uplati cjelokupne glavnice povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na plaćenu glavnicu duga

- da je tuženik tek nakon utuženja podmirio glavnicu duga te da tužitelj ima pravo na naplatu zakonskih zateznih kamata na glavnicu duga koja je podmirena tijekom trajanja postupka i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate i troškova postupka.

15. Temeljem svega iznesenog, a obzirom tužitelju pripada pravo na naplatu zajedničke pričuve temeljem članka 93. i 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tuženik je obveznik plaćanja zajedničke pričuve temeljem članka 89. i 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te vodeći računa da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate u smislu odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima valjalo je tužbeni zahtjev specificiran 23. ožujka 2026. usvojiti, te održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, u odnosu na zakonske zatezne kamate koje teku na iznose plaćene glavnice od dospijeća do dana plaćanja, kao pod točkom I. izreke presude.

16. Pri tome nisu od značaja navodi tuženika da mu tužitelj nije dostavljao račune obzirom se radi o zakonskoj obvezi plaćanja zajedničke pričuve te je suvlasnik zgrade dužan plaćati zajedničku pričuvu bez obzira na to je li mu račun izdan ili nije, a eventualno neizdavanje računa za plaćanje pričuve ne oslobađa suvlasnike obveze plaćanja pričuve.

17. Isto tako, nije od značaja tvrdnja tuženika da mu javni bilježnik nije dostavio obavijest iz članka 281. Ovršnog zakona, pa da bi sud trebao rješenje o ovrsi ukinuti u cijelosti i prijedlog za ovrhu odbaciti ili rješenje ukinuti i naložiti javnom bilježniku da ovršeniku dostavi obavijest iz čl. 281. OZ.

18. Naime, institut obavijesti iz članka 281. Ovršnog zakona uveden je, a kako to proizlazi iz prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, s Konačnim prijedlogom zakona koji je uputila Vlada Republike Hrvatske predsjedniku Hrvatskog sabora od 19. studenoga 2020. radi jačanja zaštite ovršenika pa se tim Zakonom predlaže rješenje u kojem će javni bilježnik kada zaprimi uredan prijedlog ovrhovoditelja poslati prijedlog za ovrhu i pozvati ovršenika da ispuni svoj dug. Ako u roku od 15 dana ovrhovoditelj ne povuče svoj prijedlog za ovrhu, javni bilježnik će donijeti rješenje o ovrsi te isto dostaviti strankama. Dakle, intencija zakonodavca uvođenjem citirane zakonske odredbe u Ovršni zakon temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/20) bila je zaštita ovršenika. Smisao te odredbe je u tome da ako ovršenik postupi po obavijesti javnog bilježnika i plati dug u roku od 15 dana od primitka obavijesti, nije dužan platiti troškove ovršnog postupka. No, u konkretnom slučaju, bez obzira na činjenicu da se u spisu ne nalazi dokaz o dostavi obavijesti iz čl. 281. Ovršnog zakona, tuženikovi prigovori su bespredmetni. Naime, tuženik niti po primitku rješenja o ovrsi nije podmirio utuženo dugovanje s osnova glavnice i kamata (a da je to učinio imao bi se pravo pozivati na činjenicu da mu nije dostavljena obavijest iz čl. 281. Ovršnog zakona i u tom slučaju ne bi bio dužan podmiriti trošak ovršnog postupka). Tuženik je umjesto toga podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi te je nakon donošenja rješenja kojim se stavlja van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u spis dostavio čak pet podnesaka u razdoblju od 2. prosinca 2025. do 25. ožujka 2026. u bitnome ističući da je dugovanje podmireno dok je tek u podnesku dostavljenom sudu 20. ožujka 2026., obavijestio sud da je upravo toga dana podmirio preostalu glavnicu duga (bez plaćanja zakonskih zateznih kamata), a o čemu je dostavio i adekvatan dokaz. S obzirom na činjenicu da je tuženik tek dvije i pol godine nakon primitka rješenja o ovrsi podmirio glavnicu duga (bez zakonskih zateznih kamata) po mišljenju ovog suda nije od važnosti je li mu javni bilježnik dostavio obavijest iz članka 281. Ovršnog zakona ili nije.

19. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP budući je tuženik nakon plaćanja glavnice duga tijekom trajanja parničnog postupka, te nakon što je tužitelj zbog plaćanja povukao tužbeni zahtjev u pogledu glavnice duga, u cijelosti izgubio parnicu, pa je sud tuženika obvezao da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 156,64 eura, a koji trošak se odnosi na trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (ovršni postupak pred javnim bilježnikom i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga) za zastupanje tužitelja po punomoćniku – odvjetniku u smislu Tbr. 7. T. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, uz pripadajući PDV u iznosu od 25,00 eura, a koji trošak je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad, te trošak s osnove sudske pristojbe na presudu bez održavanja rasprave u iznosu od 6,64 eura, kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 20,00 eura uz pripadajući PDV u iznosu od 5,00 eura.

20. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 22. travnja 2026.

S U D A C

Iris Hatvalić-Nemec

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana po primitku presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povreda iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po punomoćnici Dunji Belaić Goleš

2. tuženiku po punomoćniku Domagoju Crnogorcu