REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1554/2025-101

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja RI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 66486182714, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja II i zakonske zastupnice tuženice NI, specijaliste, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvo obrane da tužitelju RI, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, isplati bruto iznos od 2.788,14 €, zajedno sa zateznim kamatama, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po kamatnoj stopi, za razdoblje od 01.07.2011. pa do 31.07.2015. iz čl. 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima propisanoj za ostale odnose koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom:

- na iznos od 74,01 EUR od 15.02.2012. godine,

- na iznos od 115,35 EUR od 15.03.2012. godine,

- na iznos od 85,11 EUR od 15.04.2012. godine,

- na iznos od 130,46 EUR od 15.05.2012. godine,

- na iznos od 123,96 EUR od 15.06.2012. godine,

- na iznos od 54,13 EUR od 15.07.2012. godine,

- na iznos od 51,49 EUR od 15.08.2012. godine,

- na iznos od 81,78 EUR od 15.09.2012. godine,

- na iznos od 83,26 EUR od 15.10.2012. godine,

- na iznos od 63,19 EUR od 15.11.2012. godine,

- na iznos od 65,72 EUR od 15.12.2012. godine,

- na iznos od 70,39 EUR od 15.01.2013. godine,

- na iznos od 93,82 EUR od 15.02.2013. godine,

- na iznos od 3,79 EUR od 15.03.2013. godine,

- na iznos od 103,60 EUR od 15.04.2013. godine,

- na iznos od 67,04 EUR od 15.05.2013. godine,

- na iznos od 102,07 EUR od 15.06.2013. godine,

- na iznos od 56,93 EUR od 15.07.2013. godine,

- na iznos od 65,80 EUR od 15.08.2013. godine,

- na iznos od 89,86 EUR od 15.09.2013. godine,

- na iznos od 140,13 EUR od 15.10.2013. godine,

- na iznos od 140,74 EUR od 15.11.2013. godine,

- na iznos od 70,06 EUR od 15.12.2013. godine,

- na iznos od 133,76 EUR od 15.01.2014. godine,

- na iznos od 134,95 EUR od 15.02.2014. godine,

- na iznos od 140,41 EUR od 15.03.2014. godine,

- na iznos od 147,81 EUR od 15.04.2014. godine,

- na iznos od 141,09 EUR od 15.05.2014. godine,

- na iznos od 157,43 EUR od 15.06.2014. godine, pa sve do isplate,

kao i naknaditi troškove parničnog postupka od 3.237,21 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22.4.2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana, dok se odbija zahtjev za naknadom troška u dijelu iznad dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženice, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, u sastavu Pristožerne postrojbe GS OS RH – Počasno zaštitne bojne – Zaštitne satnije, na poslovima djelatne vojne osobe. Ističe da je u utuženom razdoblju, do 1. lipnja 2014. godine, kao i nakon toga, radio u turnusima 12-24-12- 48 sati, pri čemu je službeno radno vrijeme dnevne smjene trajalo od 7,00 do 19,00 sati, a noćne od 19,00 do 7,00 sati. Navodi da mu je, zbog redovitih radnih zadaća i potreba službe, početak rada nalogom tuženice određivan 30 minuta prije početka službenog radnog vremena (radi zaduženja oružja, postrojavanja, dizanja i spuštanja zastave, primopredaje službe i sl.), dok je i nakon isteka službenog radnog vremena morao obavljati slične poslove u trajanju od daljnjih 30 minuta (razduženje oružja, postrojavanje, otprat službe i dr.). Tvrdi da je mjesečno u prosjeku odrađivao oko osam smjena te je na opisani način ostvarivao približno osam sati prekovremenog rada, kao i sate rada subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, za koje mu tuženica nije obračunala niti isplatila pripadajuće dodatke na plaću. Nadalje navodi da se, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, prethodno obratio tuženici radi mirnog rješenja spora, no njegov zahtjev nije prihvaćen. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, kako je preciziran podneskom od 7. studenog 2025. tužitelj potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 2.788,14 eura na ime neisplaćenih dodataka na plaću, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na pojedine mjesečne iznose od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivale Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika („Narodne novine“ br. 118/09 i 118/12) te Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“ br. 118/09), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. godine. Navodi da je navedenom Odlukom bio propisan raspored radnog vremena te pravo na uvećanu plaću za rad noću, prekovremeni rad i druge posebne uvjete rada, dok je citiranim Pravilnikom bilo uređeno pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju naknadu parničnog troška tuženici.

3. Sud je već odlučivao u ovoj pravnoj stvari presudom posl. br. Pr-666/2017 od 31. svibnja 2021. na način da je dosuđen tužitelju iznos od 21.007,20 kuna sa zateznim kamatama i troškom, a odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu isplate zateznih kamata na iznose poreza i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće. Presuda je potvrđena od strane drugostupanjskog suda, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem posl. br. Rev-828/2023 od 29. travnja 2025. ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i vratio predmet ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz uvidom u isprave dostavljene u spis, saslušao je svjedoke AI, OI, EI i ŠI, saslušao je tužitelja, dopunski je saslušao svjedoke AI i OI te tužitelja, proveo je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja s osnova rada duljeg od formalno propisanog radnog vremena (pola sata prije početka i pola sata poslije završetka radnog vremena), računajući po satnici redovnog rada, te pripadajućih dodataka za navedeni rad po osnovi rada subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i u turnusu, u razdoblju od siječnja 2012. do zaključno lipnja 2014.

7. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj bio radnik tuženice u utuženom razdoblju i to na poslovima djelatne vojne osobe i da se sukladno odredbi čl. 186.a. ZPP-a obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

8. Među parničnim strankama je sporno ima li tužitelj kao djelatna vojna osoba pravo na isplatu razlike manje isplaćenih plaća, odnosno neisplaćenih sati rada koji su odrađeni u turnusu te subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom, s osnova ranijih dolazaka na posao i kasnijih odlazaka sa posla.

9. Iz rješenja tuženice od 2. travnja 2013. proizlazi da je tužitelj bio raspoređen u Pristožernu postrojbu GS OS RH – Počasno zaštitnu bojnu – Zaštitnu satniju, na dužnost dočasnika za vanjsko osiguranje, u razdoblju od 15. veljače 2013. do 14. veljače 2016.

10. Iz iskaza saslušanih svjedoka AI, OI i EI, kao i iz iskaza tužitelja, proizlazi u bitnome podudarno da su u utuženom razdoblju radili u turnusima od 12 sati (07–19 i 19–07), ali su na posao dolazili ranije, u pravilu između 6,00 i 6,20 sati, radi obveznog zaduženja opreme, postrojavanja i čitanja dnevne zapovijedi te prijevoza na mjesto osiguranja. Nadalje proizlazi da su nakon završetka smjene ostajali određeno vrijeme radi razduženja opreme, povratka u bazu i obavljanja pratećih radnji, zbog čega su s posla odlazili nakon 19,00 odnosno 7,00 sati. Takav raniji dolazak i kasniji odlazak nije se evidentirao u službenoj evidenciji radnog vremena, koja se vodila za 12-satno radno vrijeme. Svjedoci su ujedno iskazali da se evidencija radnog vremena potpisivala naknadno, u pravilu mjesečno, dok su pojedine evidencije bile unaprijed pripremljene, a nadređeni su ih samo ovjeravali. Tužitelj nije podnosio pisane prigovore na evidencije radnog vremena ili obračun plaće, već su eventualne primjedbe iznošene usmeno.

11. Iskaz svjedoka ŠI nije od značaja za odlučivanje jer isti nije radio u spornom režimu rada, već u redovnom radnom vremenu.

12. Na temelju odredbi čl. 3. i čl. 4. st. 1. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 33/02, 58/02, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09; dalje: ZSOS), pripadnici Oružanih snaga su vojne osobe, a djelatne vojne osobe čine jednu od kategorija vojnih osoba. Odredbama čl. 168. i 169. ZSOS-a propisano je da djelatne vojne osobe imaju pravo na plaću i dodatke na plaću, dok je čl. 97. st. 5. ZSOS-a određeno da imaju pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad, odnosno rad dulji od punog radnog vremena.

13. Sukladno čl. 14. ZSOS-a, na pitanja koja nisu uređena tim Zakonom primjenjuju se opći propisi o radu. Na temelju relevantnih zakonskih ovlaštenja donesena je Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ br. 118/09), koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, a kojom je uređen raspored radnog vremena, uključujući rad u turnusima, te pravo na uvećanu plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima.

14. Donošenjem novog Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 73/13) uveden je drugačiji sustav dodataka na plaću, no sukladno prijelaznoj odredbi čl. 219. tog Zakona, do donošenja novih podzakonskih propisa primjenjuju se raniji propisi. Budući da su novi podzakonski propisi stupili na snagu tek 1. lipnja 2014., na utuženo razdoblje primjenjuje se ranija Odluka iz 2009. godine.

15. Sud je iskazima svjedoka AI, OI i EI, kao i iskazu tužitelja, poklonio vjeru jer su isti međusobno suglasni, logični i uvjerljivi te se odnose na neposredna saznanja o načinu organizacije rada i obavljanju službe u utuženom razdoblju. Njihovi iskazi u bitnim su dijelovima podudarni, osobito u pogledu obveze ranijeg dolaska na posao i kasnijeg odlaska s posla radi izvršavanja službenih zadaća, kao i činjenice da se navedeno vrijeme nije evidentiralo u službenim evidencijama radnog vremena.

16. Iz njihovih podudarnih iskaza proizlazi da su u utuženom razdoblju obavljali poslove djelatnih vojnih osoba na poslovima osiguranja štićenih objekata, radeći u turnusima (12-24-12-48 sati), pri čemu su bili dužni dolaziti na posao najmanje 30 minuta prije početka službenog radnog vremena radi primopredaje smjene, zaduženja opreme i drugih pripremnih radnji, kao i ostajati nakon završetka radnog vremena dodatnih 30 minuta radi razduženja opreme i dovršetka službe.

17. Nadalje proizlazi da je takav način rada bio organiziran i naložen od strane poslodavca te se kontinuirano primjenjivao, uz napomenu da bi nedolazak u ranijem terminu mogao imati za posljedicu stegovnu odgovornost.

18. Iz navedenog sud utvrđuje da tužena tužitelju nije obračunala niti isplatila rad koji je obavljen prije službenog početka radnog vremena, kao ni rad obavljen nakon njegova završetka, iako se radilo o radu izvršenom po nalogu poslodavca i u njegovu interesu.

19. Slijedom navedenog, sud zaključuje da se vrijeme koje je tužitelj proveo na radu prije službenog početka i nakon završetka radnog vremena, a koje je bilo uvjetovano organizacijom rada i naloženo od strane poslodavca, ima smatrati radnim vremenom u smislu odredbi Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, dalje: ZR), pa predstavlja stvarno odrađeno radno vrijeme za koje tužitelju pripada pravo na odgovarajuću naknadu plaće i pripadajuće dodatke.

20. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je i s ustaljenom sudskom praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima koji se odnose na obračun radnog vremena i naknadu za stvarno odrađeni rad, prema kojoj se i vrijeme koje radnik provodi obavljajući pripremne i završne radnje po nalogu poslodavca, a koje je nužno za izvršenje radnih zadataka, ima smatrati radnim vremenom, neovisno o tome je li isto formalno evidentirano u službenim evidencijama radnog vremena (npr. Revd-3360/2025 od 2. listopada 2025.).

21. Pritom sud posebno ističe da je teret vođenja točne evidencije radnog vremena na poslodavcu, pa u situaciji kada evidencije ne odražavaju stvarno odrađeno radno vrijeme, odnosno kada su nepotpune ili neprecizne, štetne posljedice takvog propusta snosi poslodavac, zbog čega sud utvrđuje činjenično stanje na temelju drugih provedenih dokaza, prije svega iskaza tužitelja i svjedoka.

22. Stoga sud ne prihvaća navode tuženice da je radno vrijeme tužitelja bilo u cijelosti uredno evidentirano i obračunato, budući da iz provedenih dokaza proizlazi da službene evidencije radnog vremena ne odražavaju stvarno odrađeno vrijeme rada, pa sama činjenica postojanja formalnih evidencija ne može imati odlučujući značaj.

23. Slijedom svega navedenog, sud zaključuje da tužitelj ima pravo na pravo na dodatke na plaću i naknadu za stvarno odrađeno radno vrijeme u skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem.

24. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno- financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petra Blašković, iz čijeg nalaza i mišljenja proizlazi da neisplaćeni bruto dodaci na plaću za utuženo razdoblje, s osnova rada u turnusu te rada subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima, a zbog ranijeg dolaska i kasnijeg odlaska s posla u ukupnom trajanju od jednog sata po smjeni, iznose 21.007,20 kuna, prema obračunu po satnici redovnog rada.

25. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještakinje te je tužbeni zahtjev uskladio s navedenim izračunom, dok tuženica nije osporila obračun po satnici redovnog rada, već samo obračun po satnici prekovremenog rada.

26. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti kao stručan, jasan i utemeljen na priležećoj dokumentaciji, pri čemu je kao relevantan prihvatio obračun po satnici redovnog rada.

27. Naime, sud ocjenjuje da dodatni rad tužitelja, ostvaren kroz raniji dolazak na posao i kasniji odlazak s posla radi obavljanja redovnih službenih zadaća, ne predstavlja prekovremeni rad u smislu Zakona o radu, ali predstavlja stvarno odrađeno radno vrijeme koje tužitelju mora biti plaćeno, uz pripadajuće dodatke za rad u turnusu te za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danima.

28. Neosnovani su stoga navodi tuženice da se navedeno vrijeme ne može smatrati radom, budući da je iz provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj, po nalogu poslodavca i zbog potreba službe, kontinuirano dolazio na posao ranije i odlazio kasnije, neovisno o danu rada, a takav način rada bio je ustaljen tijekom cijelog utuženog razdoblja.

29. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev te tužitelju dosudio ukupan bruto iznos od 2.788,14 eura.

30. Na dosuđene iznose tužitelju pripada pravo na zatezne kamate sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO), koje teku od 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. ZR-a. Zatezne kamate ne teku na iznose poreza na dohodak i prireza, budući da isti dospijevaju tek isplatom neto plaće.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u postupku dužna mu je tužena naknaditi troškove parničnog postupka dok je zahtjev tužene za naknadom troška odbijen.

32. Tužitelju su, na temelju čl. 155. ZPP-a sukladno vrijednosti predmeta spora od 2.788,14 eura i Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) kao opravdani priznati troškovi za:

- sastav prijedloga za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura (Tbr.32),

- sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr.7/1),

- sastav podneska od 2.5.2017. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanja na ročištu 5.3.2018. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 19.11.2019. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- sastava podneska od 7.5.2020. od 50,00 eura (Tbr.8/4),

- sastav podneska od 1.7.2020. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- sastav podneska od 10.12.2020. od 200,00 eura (Tbr.8/1),

- zastupanja na ročištu 19.11.2019. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 20.4.2021. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 19.1.2026. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

- zastupanja na ročištu 16.3.2026. od 200,00 eura (Tbr.9/1),

što ukupno iznosi 2.250,00 eura, a na isti trošak ima pravo na PDV od 25% i trošak vještačenja od 424,71 eura pa sveukupno trošak tužitelja iznosi 3.237,21 eura.

33. Tužitelj nema pravo na naknadu ostalih troškova jer isti ne predstavljaju nužne troškove potrebne za vođenje ovog postupka, već su nastali uslijed radnji koje nisu bile potrebne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 155. ZPP.

34. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

35. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 22. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 4 primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženoj po ODO Građansko upravni odjel