REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-168/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja KD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Fak, odvjetnik u OD Gjurašić, Fak& Partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika TD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Vanja Jurić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026., u nazočnosti zamjenica punomoćnika tužitelja Celine Radman, odvjetnice i punomoćnice tuženika, Vanje Jurić odvjetnice, dana 22. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu u iznosu od 7.950,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe 23.12.2024. do isplate, kao i sa zahtjevom za naknadom parničnog troška.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 26.9.2024. godine na internetskom portalu Morski.HR pod naslovom „Pijani osuđeni ubojica KD u [adresa] napao kamermana RTL-a: „Bagro novinarska!“, objavljene netočne tvrdnje i informacije kojima je tužitelju prouzročena šteta u vidu povrede prava osobnosti.

Navodi da je dana 24.10.2024. godine podnio Zahtjev za ispravak informacija, koji zahtjev je tuženik zaprimio 5.11.2024. godine, ali istom nije udovoljio, iako je udovoljavao svim pretpostavkama iz čl. 42 Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22-dalje ZM).

Tužitelj navodi da je objavljenim člankom u samom naslovu navedeno „pijani osuđeni ubojica“, a u dalje u tekstu se navodi „napadač je otprije poznat policiji zbog ubojstva prijatelja u jednom zagrebačkom klubu prije 15 godina“.

Vezano za objavu navedene informacije, tužitelj navodi da je on pravomoćno osuđen za kazneno djelo iz čl. 271 st. 2. u vezi sa čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona – kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa sa smrtnom posljedicom, a ne za kazneno djelo ubojstva koje pripada kaznenim djelima protiv života i tijela iz čl. 90 Kaznenog zakona.

Nadalje tužitelj navodi da je ex lege rehabilitiran za počinjeno kazneno djelo koje je počinio kao mlađi punoljetnik, jer da je protekao rok od 5 godina od izdržane kazne maloljetničkog zatvora, a sve sukladno čl. 19. st. 4. toč. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15, 32/17, 53/22), te da sukladno čl. 19. st. 7. istog zakona, počinitelj se smatra neosuđivanim, a svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela je zabranjena i nema pravni učinak, a rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice. Tužitelj navodi da su zbog naprijed navedenih informacija iznesenih o njemu, povrijeđeni njegov ugled i čast, a što je imalo za posljedicu nemogućnost zaposlenja. Naime, navodi da je obavljalo poslove postavljanja klima uređaja sa ZD, ali da je nakon objave spornog članka ĆD obaviješten od klijenata da ne žele da tužitelj obavlja te poslove, radi čega je ĆD kako bi zadržao klijente prekinuo suradnju sa tužiteljem. To je utjecalo na njegov život, prihode, uzdržavanje i sl., a isto tako je imao i psihičke posljedice u vidu anksioznosti, straha, depresije, nesanice, prekida društvenih kontakata i sl., radi čega je tražio i pomoć psihijatra.

Pozivajući se na čl. 21 ZM-a smatra da je u konkretnom slučaju za štetu koja mu je nastala odgovoran tuženik kao nakladnik, jer je objavio informacije o tužitelju koje su mu prouzročile štetu, a da prethodno nije poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, niti je postupao u dobroj vjeri, jer je prepisivao informacije sa drugih portala. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da na ime naknade štete isplati tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.950,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe, 23.12.2024. do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da se sporne informacije temelje na točnim činjenicama, pa smatra pozivajući se na odredbu čl. 21. st. 4. ZM-a da u tom slučaju tuženik kao nakladnik ne odgovara za štetu. Naime, tvrdi da je tužitelj u rujnu 2024. godine napao novinara JD i da je to učinio pod utjecajem alkohola, što ne sporni niti sam tužitelj. Nadalje navodi da je točna informacija da je informacija za tužitelja „osuđeni ubojica“, „otprije poznat policiji zbog ubojstva svog prijatelja u jednom zagrebačkom klubu prije 15 godina“, utemeljena na točnim činjenicama, jer da je tužitelj 2010. zbog rukovanja pištoljem na javnom mjestu u caffe baru Ivana nehotice usmrtio svog poznanika, 23 godišnjeg mladića MD, te da je pravomoćno osuđen za počinjenje teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 271. st. 2. u vezi sa čl. 263 st. 1 Kaznenog zakona(NN 152/08), kojom je prouzročena smrt jedne osobe, radi čega je bio osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Pri tome tuženik navodi da je termin „ubojica“ korišten kolokvijalno, jer da šira javnost ne poznaje terminologiju kaznenog zakona i kaznenih djela, a da je tužitelj doista pištoljem usmrtio MD, radi čega je bio osuđen na zatvorsku kaznu. Tuženik ne sporni da je tužitelj u međuvremenu rehabilitiran, ali smatra da se time ne poništava činjenica da je pravomoćno osuđen za kazneno djelo. Nadalje, navodi da je objava spornog članka bila u apsolutnom interesu javnosti, jer je tužitelj, ranije osuđivan, na javnom mjestu pod utjecajem alkohola napao novinara nanijevši mu tjelesne ozljede pri čemu navodi da novinari uživaju posebnu zaštitu sukladno odredbama KZ-a. smatra da u konkretnom slučaju preteže "pravo javnosti da zna", odnosno pravo na slobodu izražavanja, od prava tužitelja na privatnost. Pri tome se poziva na postupanje u dobroj vjeri. Suprotno tvrdnji tužitelja navodi da je tuženik odmah po primitku objavio u cijelosti zahtjev za ispravak, a i promijenio je naslov članka. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju ispunjenje sve pretpostavke iz čl. 21. st. 4. ZM-a za oslobođenje od odgovornosti tuženika za štetu. Smatra nadalje, da s obzirom su i drugi mediji objavljivali sporne informacije, tužitelj ne može dokazati da mu je šteta nastala upravo od spornog članka tuženika. Osporava i medicinsku dokumentaciju kojom tužitelj dokazuje nastalu štetu jer ista datira 3 mjeseca nakon objave spornog članka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj se tijekom postupka protivi iznesenim navodima tuženika posebno tvrdnji da je postojao opravdani interes javnosti za objavljivanje spornih informacija koje nisu istinite. Smatra da je sloboda izražavanja ograničena pravom čovjeka na dostojanstvo, čast i ugled. Također osporava i tvrdnje tuženika da je postupao u dobroj vjeri, jer tuženik nije poduzeo potrebne mjere za provjeru informacije, već je prepisivao informacije s drugih portala. Smatra da činjenica da je tuženik udovoljio zahtjevu za ispravak informacije govori u prilog da tuženik nije postupao u dobroj vjeri. Ustraje na tvrdnji da je rehabilitiran za počinjeno kazneno djelo.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao članak "Pijani osuđeni ubojica KD u [adresa] napao kamermana RTL-a: "Bagro novinarska!"" od 26.9.2024. objavljenog na www.morski.hr (list 7-9 spisa), zahtjev za ispravak informacije (list 10-12 spisa), uvjerenje Ministarstva pravosuđa o osuđivanosti tužitelja (list 13-14 spisa), presuda Vrhovnog suda broj Kžm-10/11-4 od 14.7.2011. (list 15-17 spisa), članci iz medija (list 26-66, 120-122 spisa), medicinska dokumentacija za tužitelja (list 83-85 spisa), presuda OGSZG Pn-2642/24-13 od 17.7.2025. (list 91-105), saslušan je tužitelj i tuženik (list 109-112), pročitan je tekst povodom zahtjeva za ispravak informacija od 3.11.2024. na www.morski.hr "Reagiranje na tekst o napadu na RTL-ova snimatelja u Zadru" (list 115-117 spisa), saslušan je svjedok CD i ĆD (list 171- 173 spisa), te svjedokinja KDŽ (list 184 spisa), te je pročitana dostavljena sudska praksa (list 137-170).

5. Ocjenom svakog dokaza pojedinačno i svih dokaza zajedno, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete (povrede prava osobnosti), prouzročene tužitelju objavom informacija iznesenih pod naslovom "Pijani osuđeni ubojica KD u [adresa] napao kamermana RTL-a: "Bagro novinarska!" objavljenim 26.9.2024. na portalu www.morski.hr, čiji nakladnik je tuženik.

7. Odredbom čl. 21. st. 1. ZM-a je propisano da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom.

8. Sukladno čl. 21. st. 4. ZM-a, nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena:

– vjerno izvješće s rasprave na sjednici tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti, te tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili na javnom skupu ili je prenesena iz akta tijela zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti ili tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a njezin smisao nije promijenjen uredničkom obradom,

– objavljena unutar autoriziranog intervjua,

– utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri,

– fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela,

– točna, a iz okolnosti slučaja proizlazi da je novinar u dobroj vjeri zaključio da se oštećenik slaže s njezinim objavljivanjem,

– proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri.

9. Sukladno čl. 21. st. 6. ZM-a postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz stavka 4. tog članka dokazuje tuženik.

10. Prema čl. 22. st. 2. ZM-a, pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu štete je prethodni zahtjev nakladniku za objavu ispravka, odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć, dok je čl. 23. ZM-a tužbe propisano da se ta tužba može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.

11. Prije svega, valja istaknuti da je tužitelj dana 24.10.2024. godine nakladniku podnio Zahtjev za ispravak sporne informacije, a također je utvrđeno iz dokumentacije koju je dostavo tuženik, da je tuženik dana 3.11.2024. godine, na portalu www.morski.hr. pod naslovom „Reagiranje na tekst o napadu na RTL-ova snimatelja u Zadru“ objavio u cijelosti Zahtjev za ispravak objavljene informacije koji mu je uputio tužitelj.

12. Nije sporno među strankama da je na portalu www.morski.hr, čiji je nakladnik tuženik dana 26.9.2024. objavljena informacija u naslovu članka "Pijani osuđeni ubojica KD u [adresa] napao kamermana RTL-a: "Bagro novinarska!", te dalje u tekstu „da je napadač otprije poznat policiji zbog ubojstva prijatelja u jednom zagrebačkom klubu prije 15 godina“.

13. Što se tiče pravovremenosti tužbe, valja reći da je tužba u ovom predmetu podnesena 23.12.2024., što znači u roku iz čl. 23. ZM-a.

14. Sporno je je li objavljenim informacijama prouzročena šteta za koju odgovara tuženik, odnosno jesu li ispunjene pretpostavke iz čl. 21. st. 4. ZM-a za oslobođenje nakladnika od odgovornosti za štetu u konkretnom slučaju, a posljedično osnov i visina štete. Odnosno sporno je da li se mogu iznositi podaci o ranijem počinjenju kaznenog djela za tužitelja, ako je isti rehabilitiran.

15. Među strankama nije sporno da tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi, imovine i sigurnosti prometa sa smrtnom posljedicom iz čl. 271 st. 2. u vezi sa čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona.

15.1. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj ex lege rehabilitiran za počinjeno kazneno djelo koje je počinio kao mlađi punoljetnik, jer da je protekao rok od 5 godina od izdržane kazne maloljetničkog zatvora, a sve sukladno čl. 19. st. 4. toč. 4. Zakona o pravnim posljedicama osude kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji (NN 143/12, 105/15, 32/17, 53/22).

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on VD, zna od ranije, odnosno od djetinjstva i da mu se jedne zgode kada su se sreli VD nije javio, odnosno da je nešto promrmljao, bahato i arogantno, a da je onda tužitelj njega izvrijeđao, nakon čega mu je VD rekao neka ga pusti, ali da su se počeli naguravati, prepirati i udarati, s tim da je tužitelj imao veće ozljede nego VD. Najprije su se sukobili na trgu, a potom je on VD došao doma. Također je rekao tužitelj u svom iskazu da je te zgode bio pijan. Radi tog sukoba bio je dva dana priveden, a nije mu poznato da je u veljači 2025. podignuta optužnica protiv njega radi tog sukoba. Tužitelj je u svom iskazu rekao da je VD bio fotograf, odnosno reporter za RTL i da je nakon tog sukoba izašla sporna informacija u raznim medijima, i da ju je tuženik objavio na svom portalu, odnosno „prepisao“ iz nekog medija. Napominje da taj sukob nema nikakve veze s poslom kojim se VD bavio. Također je u svom iskazu tužitelj rekao da je on prije 15 godina usmrtio jednog dečka i da je odslužio kaznu i platio odštetu pa ne može shvatiti zašto se ponovno spominje kao ubojica i to punim imenom i prezimenom. Rekao je da je nakon njegovog sukoba sa novinarom u više medija, odnosno u svim glavnim portalima u RH izašla informacija da je on pijani osuđeni ubojica prijatelja, pa da je to tuženik prepisao iz nekog medija. Rekao je također da još uvijek postoje članci na internetu koji se pojave kada se upiše njegovo ime i prezime, a koji govore o događaju od prije 15 godina. Nije tražio uklanjanje tih članaka. Ne želi nikakve isprike, niti zna da je tuženik objavio ispravak informacije, zamijenio ime i prezime inicijalima, odnosno izmijenjen naslov spornog članka, niti ga je za to briga jer mu to ne daje satisfakciju.

17. Iz iskaza tuženika proizlazi da je sporna informacija na njegovu portalu objavljena nakon što su drugi mediji već pisali o napadu tužitelja na snimatelja RTL-a i to punim imenom i prezimenom. Prije nego je istu objavio, provjerio je događaj u Policijskoj upravi u Zadru i tamo su mu rekli da je tužitelj bio pijan i da je fizički i verbalno napao fotoreportera. DD sa RTL-a mu je rekla o kojoj se osobu radi i potvrdila je cijeli događaj, a također je rekao da internet „vrvi“ informacijama o tužitelju i tamo je pročitao da je u jednom zagrebačkom klubu prije 15 godina usmrtio prijatelja. Čim je dobio zahtjev za ispravak, odmah je objavio cjeloviti ispravak, a potom je u izvornom članku promijenjen naslov, a tužitelj je označen inicijalima. Rekao je da mu nije bilo u interesu tužitelja ocrniti, već objaviti činjenice, a to je da je tužitelj pijan napao fotoreportera i da je već ranije to radio, pa je tu vidio interes javnosti, jer smatra da javnost s postupanjem takve osobe mora biti upoznata. Pokušao je kontaktirati i tužitelja prije objave spornih informacija, ali mu je u MUP-u rečeno da je u pritvoru. Tuženik je zadnji koji je te informacije objavio, s tim da nije znao tada da je tužitelj rehabilitiran, a čim je to saznao izmijenjen je članak. Smatra da je interes javnosti, odnosno sigurnost građana da je upozna sa osobom koja je recidivist i postupao je u dobroj vjeri.

18. Svjedokinja KDŽ radi za RTL Hrvatska i poznato joj je da su objavljivani članci sa informacijom o temi napada tužitelja na snimatelja RTL-a, koji im je osobno rekao za napad, s tim da se ne izlazi u javnost sa tom informacijom. Kontaktirali su policiju o tome i tamo im je potvrđen taj događaj i da je počinitelj poznat od ranije policiji jer da je ubio svog prijatelja. Nakon te informacije Net.hr, čiji je ona glavni urednik je objavio prvi članak na tu temu. O tom događaju je razgovarala sa policijom, a informaciju je dobila i od samog snimatelja koji je napadnu te zgode. Međutim, od njega nisu dobili podatak o tome da je on ranije ubio prijatelja, već su taj podatak dobili od policije i svi su kolege novinari o tome pričali i to se znalo, ali tek kada su od policije dobili provjereni podatak su o tome pisali. Procijenili su da postoji javni interes da se o tome piše, jer osuđuju svaki oblik nasilja, a pogotovo kada se radi o osobi koja je i ranije počinila kazneno djelo. KD nisu kontaktirali prije objave spornog članak, jer je već bi uhićen. Jedini izvor informacija o tome da je KD ranije ubio prijatelja je bila policija. Poznat joj je termin rehabilitacija, ali nije provjeravala ništa vezano za rehabilitaciju tužitelja.

19. Dakle, iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je on doista pijan napao snimatelja RTL-a, a isto tako da je prije 15 godine usmrtio jednog dečka o čemu se pisalo u medijima, kao i da još uvijek postoje na portalima članci o tome kada se upiše njegovo ime i prezime. Isto tako iz iskaza tužitelja proizlazi da su i prije spornog članaka svi glavni portali u RH, pisali o spornom incidentnu kada se sukobio sa snimateljem RTL-a.

20. Iz uvjerljivog iskaza tuženika proizlazi da prije objave spornih informacija nije kontaktirao niti tužitelja niti njegovu obitelj, već da su informacije o kojima je pisao potvrđene od policije i iz drugih medija. Nadalje, iz uvjerljivog iskaza svjedokinje KDŽ proizlazi da prvi članak o incidentu tužitelja sa snimateljem RTL-a objavljen na Net.hr. i to nakon što su informacije koje su iznesene provjerene i potvrđene od policije, isto kao i informacije da je tužitelj otprije poznat policiji zbog ubojstva prijatelja.

21. Sud vjeruje tuženiku i svjedokinji TDŽ da su informacije o kojima su govorili u predmetnom članku provjerili u policiji, kao i da se o događaju u kojem je tužitelj usmrtio prijatelja već ranije izvještavalo u medijima, gdje je tužitelj spomenut punim imenom i prezimenom i da je svrha objavljivanja spornih informacija nije bila „ocrniti“, odnosno difamirati tužitelja, već informirati javnost da je osoba od ranije poznata policiji zbog počinjenja kaznenog djela u kojem je usmrtio prijatelja, ponovno, pod utjecajem alkohola izazvala incident verbalno i fizički napavši snimatelja RTL-a.

22. Predmetni članak govori o incidentu u kojem je tužitelj pijan napao snimatelja RTL i to najprije verbalno u javnom prostoru, a potom mu je došao i na adresu i fizički ga napao, radi čega je intervenirala i policija, te je pritvoren.

22.1. Dakle, tema predmetnog članka nije bila događaj u kojem je tužitelj usmrtio prijatelja u jednom zagrebačkom klubu prije dosta godina, već je isti događaj tek spomenut kao činjenica u kontekstu drugog recentnog incidenta koji je pijan izazvao tužitelj.

23. Dakle, u predmetnom članku su iznesene provjerene i već ranije objavljivanje činjenice o tužitelju, pa između ostalog i one vezane za događaj od ranije u kojem je smrtno stradao njegov prijatelj za koje je rehabilitiran.

Pri tome valja reći da iako je u pravu tužitelj da on nije osuđen za kazneno djelo ubojstva iz čl. 90 Kaznenog zakona, već se radilo o kaznenom djelu protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa sa smrtnom posljedicom, sud prihvaća tvrdnje tuženika da je u konkretnom slučaju upotrijebljen pojam „ubojica“ kao kolokvijalni izraz, odnosno kao jedan opći termin koji se koristi u javnosti za razne oblike usmrćivanja, a imajući u vidu da javnost ne raspolaže stručnim znanjem iz kaznenog prava i kaznenog zakonodavstva koji bi im omogućio da razlikuje kaznena djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa iz glave XX Kaznenog zakona, od kaznenih dijela protiv života i tijela iz glave X Kaznenog zakona.

24. Tužitelj smatra da se s obzirom na činjenicu rehabilitacije za ranije počinjeno kazneno djelo, on smatra neosuđivanim i da navedeno više ne može biti tema o kojoj se govori i piše u medijima.

24.1. Sukladno odredbi čl. 19. st. 7. Zakona o pravnim posljedicama osude, kaznenoj evidenciji i rehabilitaciji, počinitelj kaznenog djela se smatra neosuđivanim i svaka uporaba podataka o osobi kao počinitelju kaznenog djela je zabranjena i nema pravni učinak, a rehabilitirana osoba ima pravo nijekati prijašnju osuđivanost i zbog toga ne smije biti pozvana na odgovornost niti imati bilo kakve pravne posljedice.

25. Odredbom čl. 3 ZM-a se jamči sloboda izražavanja i sloboda medija, koje je moguće ograničiti jedino kada je to nužno u demokratskom društvu radi interesa nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, sprečavanja nereda ili kažnjivih dijela, zaštite zdravlja, morala, ugleda i prava drugih, sprečavanja odavanja povjerljivih informacija, očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti samo na način propisan zakonom.

25.1. Odredbom čl. 7. st. 1. ZM-a je propisano da svaka osoba ima pravo na zaštitu prava privatnosti, dostojanstva, časti i ugleda, dok je st. 3. isto članka propisano da osoba koja svojim izjavama, ponašanjem, i drugim djelima u vezi s osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti, ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti, kao i drugi građani.

25.2. Člankom 8. ZM-a je propisano da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

25.3. Također i Ustav RH jamči slobodu tiska, ali isto tako i dostojanstvo, ugled čast osobe, koje su i konvencijske kategorije, zaštićene Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

26. Sud ocjenjuje da je ponovno spominjanje kaznenog djela za koje je tužitelj osuđen i rehabilitiran bez obzira što je objavljen zahtjev tužitelja za ispravak informacije, moglo utjecati na njegov društveni, obiteljski i ljubavni život, te na rad i zdravlje o kojem je govorio u svom iskazu on, a potvrdio njegov otac i prijatelj koji su saslušani kao svjedoci i prouzročiti mu štetu.

27. Međutim u konkretnom slučaju nalogom tuženiku da tužitelju naknadi štetu došlo bi do miješanja u tuženikovo pravo na slobodu izražavanja, kao jedno od temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom RH, ali i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Stoga je, sukladno ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), potrebno utvrditi je li takvo miješanje nužno u demokratskom društvu. Pritom se od suda zahtjeva da postigne pravednu ravnotežu između, s jedne strane, slobode izražavanja tuženika, te s druge strane, prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života tužitelja (čl. 8 Konvencije).

28. Kriterije za provođenje ovog testa razmjernosti, ESLJP je utvrdio u presudi Axel Springer AG protiv Njemačke od 7. veljače 2012. (broj zahtjeva 39954/08). Ti kriteriji su doprinos raspravi od javnog interesa, stupanj popularnosti dotične osobe, predmet objave, prethodno ponašanje dotične osobe, način na koji su prikupljene sporne informacije i istinitost tih informacija, sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja te ozbiljnost sankcije koja se nameće tuženiku.

28.1. U tom smislu sud je ocijenio da u konkretnom slučaju pravo na slobodu izražavanja preteže nad pravom na zaštitu privatnosti i rehabilitacijom, jer kao što je već naprijed u obrazloženju navedeno, tužitelj se sam svojim protupravnim postupanjem doveo u situaciju da ponovno bude medijska tema. Sud također smatra da je u konkretnoj situaciji jasan i nedvojben interes javnosti da bude upoznata da je osoba koja je ranije osuđena jer je usmrtila prijatelja, nakon nekoliko godina u pijanom stanju ponovno izazvala incident u kojem je najprije verbalno, a potom i fizički napada snimatelja RTL kojeg poznaje od ranije.

28.2. Dakle, sud smatra da je tuženik objavljujući sporne informacije o tužitelju s kojima javnost ima pravo biti upoznata, izvještavao u dobroj vjeri, radi čega su ispunjene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu, pa je tužbeni zahtjev odbijen kao u izreci.

29. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) i troškovniku tuženika. Tuženiku je tako dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8/1), zastupanje na ročištima 27.5.2025., 8.9.2025., 30.10.2025. i 16.3.2025. za svako po 200,00 eura (Tbr. 9/1), te za sastav podnesaka 7.5.2025., 28.8.2025., 15.9.2025., 29.10.2025., za svako po 200,00 eura, što je ukupno 1.800,00 eura, uvećano za 25% PDV-a od 450,00 eura, iznosi ukupno 2.250,00 eura.

U Zagrebu 22. travnja 2026. godine

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O REDOVITOM PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste Županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Punomoćniku tuženika