Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-227/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Roberti Pandža, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Grada Poreča- Parenzo, Obala Maršala Tita 5a, OIB 41303906494, protiv ovršenice TC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Nedib Toromanović, odvjetnik u Poreču, Turistička 1, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Ovr-776/2025-2 od 14. studenog 2025., 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenice TC, kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj Ovr- 776/2025-2 od 14. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbija se prijedlog ovršenice za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava ovrhovoditelju.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), u svezi s čl. 381. ZPP-a i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje OZ). Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak. Zahtijeva i naknadu troška za sastavljanje žalbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 200,00 eura, uvećano za trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 50,00 eura.
3. Žalba ovršenice nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi donošenjem pobijanog rješenja ili postupkom koji mu je prethodio bile počinjene bitne povrede odredaba postupka.
5. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud pozivom na odredbe čl. 210. OZ-a te čl. 65. OZ-a, odbija prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate, s obrazloženjem da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ-a, jer ovršenica nije dokazala da bi joj provedbom predmetne ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta.
6. U žalbi ovršenica prigovara zaključku suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe te da nije dokazala da bi joj provedbom predmetne ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, uz tvrdnju, istovjetno kao u prijedlogu za odgodu, da je osoba vrlo visoke životne dobi (95 godina), da je umirovljenica s niskim mjesečnim primanjima, pod intenzivnim i jakim stresom uslijed provedbe predmetne ovrhe, tako da zaplijenjena sredstva za ovršenicu predstavljaju ozbiljan egzistencijalni problem i time teško nadoknadivu štetu.
7. Po stavu ovoga suda, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe.
8. Naime, odredbom čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ-a ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je odredbom čl. 210. st. 2. OZ-a propisano da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o odgodi ovrhe.
9. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a, propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako oršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko je istovremeno, odnosno kumulativno ispunjen i neki od uvjeta navedenih pod točkama 1. do 11. iste odredbe.
10. Razmatranjem sadržaja spisa utvrđeno je da je ovaj postupak iniciran prijedlogom ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, a povodom zatražene izravne naplate putem Financijske agencije koju je ovrhovoditelj zatražio temeljem ovršene isprave – rješenja Upravnog odjela za komunalni sustav Grada Poreča – Poremzo, Odsjeka za komunalno i prometno redarstvo, Odjeljka za komunalno redarstvo, klasa: UP/I-363-04/25-01/03, urbroj:
2163-6-05/29-25-2 od 13. ožujka 2025., za koje rješenje ovršenica tvrdi da joj nikada nije dostavljeno, slijedom čega da isto nije moglo postati izvršno, iz kojeg razloga je protiv takvog rješenja podnijela žalbu, a zajedno s njom i zahtjev za ukidanjem klauzule izvršnosti iskazane na rješenju, temeljem čega ovršenica tvrdi i to da isprava na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu nije stekla svojstvo izvršnosti, ukazujući time sadržajno na postojanje pretpostavki propisanih odredbom 65. st. 1. toč. 1., 2., 6. i 7. OZ-a.
11. Suprotno žalbenim prigovorima ovršenice, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju nije ispunjen drugi zakonski uvjet za odgodu ovrhe, odnosno da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu.
12. Naime, u odnosu na nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadiva šteta koju ovršenik mora učiniti vjerojatnom kada predlaže odgodu ovrhe, valja obrazložiti da takva šteta ne može biti šteta koja redovito po samom tijeku stvari nastaje u ovršnom postupku, a koji postupak je po samoj svojoj naravi postupak prisilnog ostvarenja tražbine ovrhovoditelja, kako to pravilno zaključuje i sud prvog stupnja, pri čemu je sud prilikom odlučivanja o odgodi ovrhe dužan voditi računa o vrednovanju interesa svih subjekata ovršnog postupka, vjerojatnosti nastupanja štete, kvaliteti i kvantiteti štete koju bi uslijed (ne)odgode pretrpjeli, pa se interes žaliteljice da preventivno zaštiti svoju financijsku poziciju, u kontekstu svega obrazloženog, ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom koju predviđa odredba čl. 65. st. 1. OZ-a.
13. Navodima prijedloga za odgodu, i po ocjeni ovog suda, ovršenica nije dokazala da bi provedbom ovrhe pretrpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, s time da nije učinila niti vjerojatnim takav opseg zaduženosti i tereta na imovini ovrhovoditelja koji bi predstavljao buduću ugrožavajuću okolnost za nastanak nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Ovršenica pri tome niti ne dokazuje da bi provođenje sporne ovrhe bitnije utjecalo na njezinu ekonomsku poziciju, osim što tvrdi (smatrajući da se radi o notornoj činjenici), da bi naplatom po predmetnoj ovršnoj ispravi za nju, kao osobu vrlo visoke životne dobi, umirovljenicu s niskim mjesečnim primanjima, bila ugrožena njezina životna egzistencija, što se samo po sebi ne može smatrati nenadoknadivom ili teško nadoknadivom štetom.
14. Stoga, ravilno je sud prvog stupnja zaključio da ovršenica nije učinila vjerojatnim postojanje opasnosti nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, odnosno takve štete koju ovršenica (neovisno o visini tražbine koja je predmetom ovršne isprve), ne bi mogla protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja, pri čemu tvrdnje ovršenice da je uslijed provedbe predmetne ovrhe pod intenzivnim i jakim stresom, također ne može predstavljati osnov za zaključak o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti.
15. Ovdje je ipak je za naglasiti da iz sadržaja spisa proizlazi da se na rješenju Upravnog odjela za komunalni sustav Grada Poreča – Poremzo, Odsjeka za komunalno i prometno redarstvo, Odjeljka za komunalno redarstvo, klasa: UP/I-363- 04/25-01/03, urbroj: 2163-6-05/29-25-2 od 13. ožujka 2025. (predmetnoj ovršnoj ispravi), nalazi klauzula izvršnosti s danom 1. travnja 2025., pri čemu ovršenica niti ne tvrdi da je o njezinoj žalbi i prijedlogu za ukidanje klauzule izvršnosti, odlučeno, slijedom čega proizlazi da izdana klauzula izvršnosti navedenog rješenja - ovršne isprave, do danas nije stavljena izvan snage.
16. Dakle, predmetni zahtjev za izravnu naplatu pokrenut je na temelju ovršnog rješenja upravnog tijela, kako je to i predviđeno odredbom čl. 3. st. 1. toč. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine", broj 68/18, 2/20, 46/20, 47/20, 83/20 i 133/20, dalje: ZPONS), po kojem je, između ostalih, osnova za plaćanje i ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela koja ima potvrdu ovršnosti.
17. Stoga, s obzirom na postojanje ovršne odluke na kojoj je izdana klauzula izvršnosti, a da ovršenica niti tvrdi, ali isto tako niti dokazuje, da je podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka, pri čemu se prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti ne može smatrati takvim prijedlogom (a ovršnost ovršne isprave se tek preispituje u posebnom postupku koji je ovršenica pokrenula), slijedom čega su tvrdnje ovršenice o podnesenoj žalbi, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pored nesporne činjenice da ovršna isprava na temelju koje je podnesen zahtjev za izravnu naplatu, nije ukinuta, poništena, preinačena ili na drugi način stavljena izvan snage, niti je ista izgubila svoju djelotvornost, odnosno bila bez učinka, na što nije od utjecaja činjenica da je u tijeku postupak koji je ovršenica pokrenula radi ukidanja klauzule izvršnosti, koji postupak nesporno još nije pravomoćno okončan, jer eventualno postojanje pretpostavki za ukidanje navedene klauzule (o kojima se odlučuje u posebnom postupku koji je ovršenica pokrenula), samo po sebi ne predstavlja nepravilnost pri provedbi ovrhe (za koju ovršenik ili sudionik u postupku mogu zahtijevati njezino otklanjanje).
18. Dakle, u situaciji kada postoji ovršna isprava – izvršna odluka upravnog tijela koja i dalje egzistira, ista se kao takva ima provesti na zakonit način i u razumnom roku.
19. Stoga, uzimajući u obzir da je ovrhovoditelj od FINA-e zatražio izravnu naplatu tražbine na temelju izvršne odluke upravnog tijela, a da ovršenica nije dokazala da su kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe propisane odredbom čl. 65. st. 1. OZ-a u svezi s čl. 210. st. 1. OZ-a, valjalo je odbiti žalbu ovršenice na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a te potvrditi pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja.
20. Zahtjev ovršenice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi s čl. 14. i 21. st. 1. OZ-a, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.
21. Slijedom svega iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Sutkinja:
Roberta Pandža
