Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž Ovr-536/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja GRADSKA TOPLANA d.o.o., Karlovac, Tina Ujevića br. 7, OIB: 84300617934, zastupanog po punomoćniku Mati Burazinu, odvjetniku u Karlovcu, protiv ovršenika BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Ovr-961/2025-2 od 13. siječnja 2025., dana 21. travnja 2026. godine
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovršenika, preinačava se rješenje o troškovima ovršnog postupka Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Ovr- 961/2025-2 od 13. siječnja 2025. godine u pobijanoj točki I. izreke i rješava:
Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 109,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. siječnja 2025. pa do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem ovršeniku je naloženo naknaditi ovrhovoditelju trošak postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 109,37 eura sa zateznim kamatama tekućim od 13. siječnja 2026. godine pa do isplate (t. I. izreke) te je odbijen ovrhovoditelj sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova izvansudske ovrhe u iznosu od 78,13 eura (t. II. izreke).
2. Protiv t. I. izreke rješenja žali se ovršenik ne navodeći pritom žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje: OZ), te bez prijedloga u pogledu odluke suda drugog stupnja.
3. Žalba ovršenika je osnovana.
4. Postupak u ovom predmetu pokrenut je 27. studenog 2025. podneskom ovrhovoditelja u kojem je postavljen zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka koji su mu nastali u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA).
5. Ovrhovoditelj svoj zahtjev temelji na rješenju Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Ovr-434/2025-2 od 29. svibnja 2025. godine, kojim je ovršeniku naloženo isplatiti ovrhovoditelju trošak postupka izravne naplate u iznosu od 109,37 eura. Nakon što je navedeno rješenje postalo pravomoćno i ovršno, a ovršenik po njemu nije dobrovoljno postupio, ovrhovoditelj je pokrenuo postupak izravne naplate putem FINA-e. Time su mu nastali daljnji troškovi u ukupnom iznosu od 109,37 eura (trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu, pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti te sastava predmetnog zahtjeva za naknadu troškova).
6.1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem zahtjev ovrhovoditelja ocijenio djelomično osnovanim te naložio ovršeniku naknadu troškova u ukupnom iznosu od 109,37 eura.
6.2. Ovršenik u žalbi ističe da se u konkretnom slučaju radi o taktici izvlačenja novca. Naime, ovrhovoditelj je, prije pokretanja ovog postupka, podnio zahtjev za izravnu naplatu FINA-i radi prisilne provedbe rješenja o troškovima izravne naplate Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Ovr-434/2025-2 od 29. svibnja 2025. godine.
7. Ako bi se zahtjev ovrhovoditelja prihvatio i u ovom postupku, donijelo bi se novo rješenje o troškovima izravne naplate, koje ovrhovoditelj opet (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) može uputiti FINA-i radi izravne naplate, a potom i opet potraživati troškove izravne naplate u novom postupku, i tako unedogled.
8. Ovaj sud smatra da bi prihvaćanje takve prakse moglo dovesti do situacije koja uzrokuje nekontrolirano umnažanje troškova ovršnog postupka, točnije troškova izravne naplate pred FINA-om, pogotovo u situacijama gdje ovršenici nemaju dovoljno financijskih sredstava da pravodobno podmire svoja dugovanja.
9. Dakle, u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj je, nakon pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o troškovima izravne naplate (rješenja Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Ovr-434/2025-2 od 29. svibnja 2025. godine) te njegove provedbe putem FINA-e podnio novi zahtjev za naknadu troškova izravne naplate, zahtijevajući donošenje novog posebnog rješenja o troškovima postupka, a sud je tom zahtjevu udovoljio. Prema tome, ovrhovoditelj je, nakon provedbe ovrhe radi naplate troškova, pokrenuo novi postupak isključivo radi naplate troškova nastalih u postupku naplate prethodnih troškova, pri čemu između tih troškova i glavne tražbine više ne postoji stvarna povezanost.
10. Prema tome, prihvaćanjem zahtjeva u ovom postupku i donošenjem još jednog posebnog rješenja o troškovima izravne naplate, koje rješenje bi ovrhovoditelj (nakon pravomoćnosti i ovršnosti) opet mogao uputiti FINA-i, a potom i podnijeti novi zahtjev za naknadu troškova, troškovi postupka bi se neprestano generirali. Time troškovi postupka gube svoju akcesornu narav i pretvaraju se u samostalni, samoreproduktivni izvor obveza.
11. Naime, troškovi ovršnog postupka po svojoj su naravi akcesorno potraživanje koje dijeli pravnu sudbinu glavne tražbine i postoje isključivo radi njezina ostvarenja. Oni ne mogu postati samostalna osnova za sukcesivno generiranje novih troškova koji više nisu u funkciji naplate glavnog duga. Suprotno shvaćanje dovelo bi do apsurdne situacije u kojoj bi ovrha izgubila svoju svrhu i pretvorila se u mehanizam proizvodnje dugova. Premda je ovršenik, sukladno čl. 14. st. 4. OZ, dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu, potrebnost i nužnost takvih troškova se ocjenjuje kada oni služe ispunjenju glavne tražbine, a ne kada oni služe ispunjenju naknadno nastalih troškova koji više nemaju stvarne veze sa glavnom tražbinom.
12. Nadalje, sukladno čl. 6. OZ, pri provedbi ovrhe mora se voditi računa o dostojanstvu ovršenika i o tome da ovrha za njega bude što manje nepovoljna. Nekontrolirano gomilanje troškova, koje proizlazi iz opisane prakse, očito dovodi ovršenika u nerazmjerno težak položaj. Odredbom čl. 10. ZPP je propisano da su sud i stranke dužni postupak provoditi sa što manje troškova, dok je sud dužan spriječiti svaku zlouporabu prava.
13. U duhu citiranih odredbi, treba istaknuti da je u provedbi ovrhe potrebno voditi računa o dostojanstvu ovršenika, načelu ekonomičnosti postupka i načelu razmjernosti troškova postupka. Nametanje troškova koji nisu nužni za ostvarenje glavne tražbine, već predstavljaju troškove koji su primarno nastali radi potraživanja prethodno nastalih troškova, dovodi ovršenika u nerazmjerno nepovoljan položaj, a što nije u skladu sa zaštitom dostojanstva ovršenika.
14. Također, čl. 3. st. 3. ZPP je propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prisilnim propisima i pravilima javnog morala. Ovrha je sredstvo koje služi da vjerovnik (ovrhovoditelj) namiri svoju glavnu tražbinu, a ne da ostvari dodatnu korist na teret ovršenika. Kada troškovi ovršnog postupka postanu dominantni i generiraju sami sebe, ovrha postaje mehanizam proizvodnje novih dugovanja.
15. Dakle, zahtjev ovrhovoditelja predstavlja upravo takvu zlouporabu procesnih ovlaštenja, jer se procesna prava koriste suprotno njihovoj svrsi – ne radi ostvarenja glavne tražbine, već radi generiranja novih troškova. Takvo postupanje nije spojivo ni s načelom razmjernosti, niti s načelom ekonomičnosti postupka. Stoga ovaj sud ocjenjuje da troškovi koji su predmet ovog postupka nisu „potrebni troškovi ovrhe“ u smislu čl. 14. st. 4. OZ, već predstavljaju posljedicu neprihvatljivog kružnog generiranja troškova.
16. Slijedom svega navedenog, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika, preinačiti pobijano rješenje o troškovima izravne naplate, i odbiti zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova izravne naplate, sukladno čl. 380. t. 3. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
Sutkinja
Gordana Bošković Majerović
