Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-558/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Gordani Bošković Majerović, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČISTOĆA d. o. o., Ulica Ognjena Price 13, Varaždin, OIB: 02371889218, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Jelakoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jelaković & Partneri j. t. d. iz Varaždina, protiv ovršenika MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naknade troškova izvansudske ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Ovr-2712/2025-2 od 24. studenog 2025. godine, dana 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj: Ovr-2712/2025-2 od 24. studenog 2025. godine u pobijanom dijelu kojim ovrhovoditelju nisu dosuđeni daljnji troškovi.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 78,13 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 71,79 eura, odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova kao neosnovan.

2. Protiv navedenog rješenja ovrhovoditelj je podnio žalbu a konkretno žali se na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova i to zbog zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 - dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24. - dalje: OZ). Predlaže da ovaj sud usvoji žalbu ovrhovoditelja, preinači rješenje u pobijanom dijelu kao i da ovrhovoditelju dosudi trošak sastava žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 62,50 eura s obrazloženjem da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor na rješenje, a rješenje s potvrdom dostavlja ovrhovoditelju sukladno čl. 283. st. 1. i 4. OZ.

4.2. Također, prvostupanjski sud je pobijanim rješenjem odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška naknade za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 9,29 eura budući da ovrhovoditelj nije dokazao da mu je navedeni trošak nastao odnosno nije dostavio dokaz o uplati navedenog iznosa.

5.1. Ovrhovoditelj smatra da je nepravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio zahtjev za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti kao neosnovan, s obrazloženjem da prema sudskoj praksi kod naplate troškova izravne naplate ovrhovoditelj, zastupan po punomoćniku, ima pravo na naknadu troška za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti. Suprotno žalbenim navodima ovrhovoditelja, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi donesenog po javnom bilježniku Ani Kalšan Mališ iz Varaždina, poslovni broj Ovrv-10444/2024 od 30. listopada 2024. godine u iznosu od 62,50 eura.

5.2. Odredbom čl. 16. Izmjena i dopuna Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 131/2020. - dalje: ZIDOZ/20.) izmijenjena je odredba čl. 283. OZ, a kojom je propisano da će javni bilježnik, bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio, ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor (čl. 283. st. 1. OZ) te će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostaviti ovrhovoditelju (čl. 283. st. 4. OZ). Nakon navedenih izmjena, nije opravdan trošak koji se odnosi na pribavljanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi javnog bilježnika donesenog na temelju vjerodostojne isprave. U konkretnom slučaju nije bila riječ o rješenju o ovrsi na temelju ovršne isprave a koje bi bilo doneseno od strane suda te nije bilo potrebno pribaviti klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u pisarnici suda već je javni bilježnik po zakonu obvezan, čak i bez zahtjeva ovrhovoditelja, staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti ako su za to bili ispunjeni navedeni uvjeti te dostaviti rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti ovrhovoditelju, što je javni bilježnik u konkretnom slučaju i učinio. Stoga ovrhovoditelju konkretni trošak nije niti nastao. Slijedom navedenog trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti nije bio potreban za provedbu predmetne ovrhe i ne može biti priznat ovrhovoditelju, cijeneći odredbu čl. 14 st. 4 OZ, prema kojoj ovrhovoditelj ima pravo tražiti (samo) naknadu troškova koji su mu bili potrebni za ovrhu, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

6.1. Nadalje, pravilna je i ocjena prvostupanjskog suda u odnosu na trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje. Naime, iako ovrhovoditelj nije bio dužan nužno dokazati samu činjenicu uplate navedene naknade, na njemu je bio teret dokazivanja postojanje ključne pretpostavke za priznavanje tog troška – da je Financijska agencija (dalje: FINA) doista zavela osnovu za plaćanje u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje.

6.2. U konkretnom slučaju ovrhovoditelj tu odlučnu činjenicu nije dokazao. Iz stanja spisa proizlazi tek da je podnesen zahtjev za naplatu, zaprimljen u FINI, Podružnici Varaždin, dana 7. siječnja 2025. (list 24–27 spisa). Međutim, navedena okolnost sama po sebi ne dokazuje da je osnova za plaćanje bila evidentirana u očevidniku, niti da su bile ispunjene zakonske pretpostavke za takav upis.

6.3. Slijedom navedenog, ostala je neutvrđena odlučna činjenica za priznavanje navedenog troška – je li osnova za plaćanje uopće bila upisana u očevidnik, odnosno jesu li bile ispunjene zakonske pretpostavke za njezin upis. Istodobno, nije otklonjena ni mogućnost da FINA, sukladno čl. 22. st. 2. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20., 133/20. – dalje: ZPONS), nije izvršila upis osnove za plaćanje u očevidnik upravo iz razloga što ovrhovoditelj prethodno nije uplatio propisani predujam.

6.4. Stoga je zahtjev ovrhovoditelja u tom dijelu pravilno ocijenjen neosnovanim.

7. Slijedom navedenoga, sukladno čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u t. I. izreke.

8. Zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 381. ZPP, slijedom čega je odlučeno kao pod t. II. izreke ove odluke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Gordana Bošković Majerović