REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska 31

Poslovni broj: Us I-1052/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja LA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d., Osijek, Europske avenije 12/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske KLASA: UP/II-560-01/24-01/3, URBROJ: 511-01-149-24-1 od 18. lipnja 2024.

II. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike

Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske KLASA: UP/I-560-01/23-01/154, URBROJ: 511-07-14-23-13 od 20. prosinca 2023.

III. Predmet se vraća na ponovni postupak u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu pravnim shvaćanjem i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove točke izreke.

V. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom preostalog dijela troška u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja kojim mu je odbijen zahtjev od 29. ožujka 2023. za izdavanje potvrde o statusu hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata (točka 1.) te je određeno da mu se ne priznaje status hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata za vremensko razdoblje od 25. listopada 1990. do 31. svibnja 1991. (točka 2.).

2. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka osporava rješenje tuženika u cijelosti te u bitnome navodi kako je tuženik nakon uvida u evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata – pripadnika Policijske uprave osječko – baranjske njegov zahtjev odbio jer je utvrdio kako se ne nalazi u istoj. Navodi kako je uz zahtjev predao dokumentaciju koja potvrđuje da je u periodu od 11. srpnja 1990. godine pa do 15. siječnja 1991. bio aktivno uključen u dragovoljačke odrede za obranu grada Osijeka (potvrda od 25. listopada 1996.). Zatim da je predao presliku službene legitimacije Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske koja potvrđuje njegovu pripadnost sastavu rezervne policije, a koja je izdana 15. siječnja 1991. Također, navodi kako je predao i ratni put izdan od strane Ureda za obranu 31. veljače 1999. iz kojeg proizlazi da je u periodu od 15. siječnja 1991. do 28. lipnja 1991. bio pripadnik pričuvnog sastava policije Republike Hrvatske te potvrdu Grada Osijeka, Mjesnog odbora ''30. svibnja- Jug II'' Osijek, broj: 108/1-1996 od 25. listopada 1996. o statusu dragovoljca od 28. lipnja 1991. do 18. listopada 1992. Navodi kako su u postupku saslušani i svjedoci ŠA koji je obnašao dužnost zamjenika načelnika Policijske uprave osječko- baranjske i SA koji je u to vrijeme bio zapovjednik specijalne policije, a obojica su potvrdili da je podnositelj zahtjeva dolazio na sastanke i dogovore, te obavljao zadatke na terenu.

2.1. Ističe kako je iz službene legitimacija pripadnika rezervne policije od 15. siječnja 1991. vidljivo da je tužitelj pripadnik rezervne policije te da je temeljem iste imao ovlaštenja da pod uvjetima određenim zakonom legitimira, zadrži i privede osobe nadležnom organu, uđe u tuđi stan i druge prostorije, izvrši pretragu, privremeno oduzme predmete te da je ovlašten nositi oružje i nositi policijsku uniformu. S obzirom na navedenu dokumentaciju smatra kako je neosnovano njegov zahtjev odbijen uz obrazloženje da nije utvrđena institucionalna pripadnost tužitelja Ministarstvu unutarnjih poslova, pričuvnom sastavu Policijske uprave osječko-baranjske u vremenskom razdoblju od 25. listopada 1990. do 31. svibnja 1991. Također, ističe da je zanemarena činjenica kako su službene evidencije koje se koriste kao osnova za donošenje rješenja nepotpune i da ne sadrže sve relevantne podatke za odlučivanje. Smatra kako odbijanje zahtjeva samo na osnovu tih evidencija predstavlja povredu članka 47. stavka 1. ZUP-a, koji zahtijeva utvrđivanje svih činjenica i okolnosti važnih za rješavanje upravne stvari.

2.2. Nadalje, smatra kako zaključak tuženika da je izviđačko – diverzantska skupina kojoj je pripadao i tužitelj bila neformalna postrojba pridružena Specijalnoj jedinici policije nema uporište niti u jednom izvedenom dokazu. Smatra kako je službenom legitimacijom pripadnika rezervne policije od 15. siječnja 1991. dokazao svoju formalnu pripadnost postrojbama rezervne policije za period od 15. siječnja 1991. Nadalje, navodi kako je i u periodu od 25. listopada 1990. do 15. siječnja 1991. bio pripadnik navedene postrojbe, ali iskaznicu nije sačuvao, a istinitost njegovih navoda potvrđuju izjave saslušanih svjedoka koje izjave nisu uzete u obzir pri donošenju odluke. U prilog svojim tvrdnjama prilaže i fotografiju na kojoj se nalazi u službenoj uniformi pripadnika rezervne policije.

2.3. Citira članak 3. stavak 1. točku a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (''Narodne novine'', broj: 121/17., 98/19., 84/21., 156/23., dalje u tekstu: ZHBDR) te predlaže da se svjedoci ŠA i SA saslušaju pred sudom jer iz njihovih iskaza proizlazi da je podnositelj dolazio na sastanke, dogovore te obavljao zadatke uz službenu legitimaciju Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske.

2.4. Navodi kako je sudjelovao u akciji Ministarstva unutarnjih poslova 17. svibnja 1991. u prilog čemu dostavlja članak iz novina ''Glas Slavonije'' te predlaže saslušati kao svjedoka ŽA, tadašnjeg pomoćnika načelnika Policijske uprava Osijek te EA i MA. U prilog svojim navodima prilaže i presliku izjava pukovnika ĆA i kapetana fregate RA od 17. srpnja 1995., a po potrebi predlaže pribaviti službenim putem originalni spis o njihovom ispitivanju te saslušati kao svjedoka i RA. Predlaže Sudu naložiti tuženiku dostavu cjelokupnog spisa Ministarstva unutarnjih poslova i Policijske uprave Osječko- baranjske, kao i zapisnik Povjerenstva Ministarstva unutarnjih poslova koji nosi oznaku tajnosti "OGRANIČENO".

2.5. U odnosu na zaključak upravnog tijela kako su se službene iskaznice pričuvnog sastava policije izdavale radi legalizacije posjedovanja oružja te da iste nisu dokaz da je pripadao rezervnom sastavu policije, napominje da čak i pod pretpostavkom da su se pojedine iskaznice izdavale iz navedenog razloga, zasigurno nisu sve iskaznice izdane zbog ''legalizacije oružja''. Navodi kako su svi posjednici oružja imali oružne listove koji su davali legitimitet osobama za posjedovanje oružja pa je neistinita i paušalna tvrdnja kako su tužitelju dali službenu iskaznicu za rezervni sastav policije u svrhu legalizacije posjedovanja oružja. Smatra kako je upravno tijelo trebalo utvrditi sve činjenice i okolnosti pod kojim je tužitelju izdana službena iskaznica i službena uniforma, uz dosljednu primjenu načela utvrđenja materijalne istine, a što nije učinjeno.

2.6. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te naložiti tuženiku nadoknaditi mu troškove ovoga spora.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ostaje kod obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Navodi kako je iz zapisnika koji je sastavljen u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj 8. svibnja 2023., vidljivo da je tužitelju prema članku 30. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'', broj: 47/09. i 110/21. dalje: ZUP) omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima bitnima za rješavanje, a da je uvidom u službene evidencije Ministarstva unutarnjih poslova, kao i uvidom u svu raspoloživu dokumentaciju utvrđeno da tužitelj u razdoblju od 25. listopada 1990. do 31. svibnja 1991. nije bio angažiran za obavljanje poslova u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave osječko-baranjske.

3.1. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika na temelju članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS). Opunomoćenik tužitelja na održanoj raspravi ostao je kod tužbe i tužbenog zahtjeva te je zatražio naknadu troškova ovoga spora.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je upravni postupak koji je prethodio ovome sporu pokrenut po zahtjevu tužitelja od 29. ožujka 2023. radi izdavanja potvrde o statusu hrvatskog branitelja i dragovoljca iz Domovinskog rata za vremensko razdoblje od 25. listopada 1990. do 31. svibnja 1991. na temelju njegove pripadnosti Ministarstvu unutarnjih poslova, pričuvnom sastavu Policijske uprave osječko-baranjske, borbenom sektoru.

7. Prema članku 3. stavku 1. a) ZHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga). Prema stavku 2. istog članka pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, odnosno suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak, te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

8. Člankom 5. stavkom 1. ZHBDR-a određeno je da je dragovoljac iz Domovinskog rata hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 15. siječnja 1992. godine.

9. Nadalje, prema članku 179. točki a) ZHBDR-a status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke, nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti, na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

10. Drugim riječima, odredbe ZHBDR-a na nedvosmislen način propisuju uvjete za stjecanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tako je nužno kumulativno utvrditi institucionalnu pripadnost nekoj od sastavnica Oružanih snaga RH (članak 3. stavak 1.) te u tom periodu kontinuirano sudjelovanje u obrani suvereniteta RH na način da je pružan oružani otpor agresoru ili djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (članak 3. stavak 2).

11. Spisu tuženika prileži dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave osječko-baranjske, Sektora za javni red i sigurnost KLASA: 560-01/23-01/25, URBROJ: 511-07-04-23-28 od 11. travnja 2023. iz kojega proizlazi da je uvidom u službenu evidenciju vezanu za angažiranje pripadnika pričuvnog sastava policije Policijske uprave osječko-baranjske utvrđeno kako tužitelj nije evidentiran u evidencijama kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave osječko-baranjske.

12. Nadalje, spisu tuženika prileži Zapisnik o usmenoj raspravi u upravnom postupku od 8. svibnja 2023. na kojem je sadržan iskaz tužitelja. Iz zapisnika proizlazi da je tužitelj kao stranka pozvan izjasniti se o okolnostima i činjenicama vezanim za predmet odnosno izjasniti se koje je radne zadatke tijekom angažiranosti u I. Policijskoj postaji Osijek i u kojem vremenskom razdoblju obavljao, da li je za vrijeme obnašanja te dužnosti pružao oružani otpor agresoru i djelovao u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj, i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište), a prema članku 3. stavku 1. i 2. ZHBDR-a.

12.1. U svom iskazu sadržanom na Zapisnik od 8. svibnja 2023. tužitelj je u bitnome iskazao da se u periodu od kraja 10. mjeseca 1990. do kraja 5. mjeseca 1991. nalazio povremeno u Policijskoj upravi osječko-baranjskoj, I. kat, kao izviđačko-diverzantska grupa Republike Hrvatske pri policiji jer u policiji nije postojala specijalna policija ili slična formacija koja bi izvršavala takve zadatke, a za koje su oni već bili educirani. U uredu su se povremeno nalazili KA, GA te PA, a ĆA se nalazio stalno tamo i bio je voditelj te je dogovarao radne zadatke sa načelnikom Policijske uprave gospodinom JA i njegovim zamjenikom ŠA. Tome je i osobno nazočio jer je bio zamjenik voditelja ĆA. U to vrijeme bila je suradnja i sa SZUP-om odnosno sa gospodinom L, a sa voditeljem je nazočio sastancima i dogovoru o akcijama sa BA, koji je direktno komunicirao sa načelnikom. Naveo je kako su im službene legitimacije pripadnika rezervne policije izdane od strane navedene Policijske uprave i to krajem 10. ili početkom 11. mjeseca 1990., ali da je tu iskaznicu naknadno izgubio u nekim od terenskih zadataka kao i drugi pripadnici grupe. Radne zadatke na terenu je dogovarao ĆA, a ti radni zadaci su se sastojali od izlaska na teren, prikupljanja informacija o snagama JNA i srpskih snaga gdje su iste bile raspoređene, za cijelu istočnu Slavoniju. Navodi kako su u ured u Policijsku upravu dolazili povremeno jer je opis radnih zadataka bio rad na terenu. Radne zadatke izviđanja, prikupljanja informacija i prebrojavanja količine neprijateljskih snaga obavljali su u civilu, sve po zapovjedi načelnika, a povratne informacije prosljeđivane su putem ĆA zamjeniku načelnika ŠA i zapovjedniku specijalne policije SA. Nove službene legitimacije izdane su im 15. siječnja 1991. i presliku iste je priložio, ali ne sjeća se tko ju je potpisao jer je bila plastificirana. Osim obavljanja radnih zadataka izviđanja i prikupljanja sudjelovao je i u zasjedama sa pripadnicima specijalne policije. Jedna od akcija bila je u 4. ili 5. mjesecu 1991. gdje su kao grupa zadužili opremu u podrumskim prostorijama Policijske uprave kod IA i po zapovjedi načelnika sudjelovali zajedno sa pripadnicima specijalne policije u zasjedi kod sadašnjeg spomenika poginulim pripadnicima diverzantske grupe '' VA i UA' na cesti prema Ćelijama. Naveo je kako je sudjelovao i u akciji ''Zlatna greda'' sa oko 120 pripadnika specijalne policije od kojih je jedan bio i snajperist OA. Navedena akcija bila je vođena pod zapovjedništvom SA te je bila uspješna jer su privedena tri naoružana pripadnika Srpske paravojne vojske koje su zarobili i prebacili sa druge strane Dunava uz pomoć OA koji je po njih došao sa dva čamca te ih prevezao na drugu stranu obale. U toj akciji sud jelovao je u službenoj odori hrvatske policije, a to je zabilježeno i na fotografiji koju je PA prilikom davanja izjave u 4. mjesecu 2023. priložio kao i kopije dokumentacije o pripadnosti policiji, članke iz novina o njihovim akcijama te potpisane izjave pripadnosti grupe specijalnoj policiji. Također, kao primjer sudjelovanju u akcijama navodi i da je 28. lipnja 1991. pozvan sudjelovati sa specijalnom policijom u spašavanju ranjenog policajca ĐA u [adresa], a na mjestu ranjavanja čekala ih je specijalna policija sa kojom su zajedno odradili akciju i povlačenje. Nadalje, 1. srpnja 1991. dobio je zapovijed da se presvuče u civil te bude osiguranje načelniku na pregovorima u [adresa], no kako je bio u uniformi i bez odgovarajuće civilne robe, koja je bila uvjet za pregovore, umjesto njega išao je PA. Naveo je kako posjeduje službenu iskaznicu o statusu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata iz kolovoza 2006., da je u razdoblju od 28. lipnja 1991. do 31. lipnja 1991. bio osnivač i pripadnik 106. brigade Republike Hrvatske pod zapovjedništvom FA, u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 4. studenog 1991. pripadnik 3. gardijske brigade u svojstvu koordinatora i načelnik Vojne policije, u razdoblju od 4. studenoga 1991. do kraja 12. mjeseca 1991. zapovjednik ureda zapovjednika obrane grada Osijeka, a u razdoblju od 10. mjeseca 1992. pripadnik 106. brigade Republike Hrvatske, zapovjednik osiguranja nakon čega se razdužio iz vojske. Od 1997. umirovljen je u činu pukovnika Hrvatske vojske.

13. U upravnom postupku obavljen je razgovor sa svjedokom ŠA o čemu spisu tuženika prileži službena zabilješka od 9. svibnja 2023. iz koje proizlazi da je svjedok ŠA, bivši zamjenik načelnika Policijske uprave osječko-baranjske, naveo kako je osobno poznavao tužitelja te da mu je poznato kako je isti dolazio u zgradu Policijske uprave osječko-baranjske, u prostorije Prometne policije te obavljao zadatke na terenu. Naveo je i kako je u navedenome periodu za vrijeme Domovinskog rata jedino policija imala zakonsku osnovu za osnivanje posebnog sustava policije te da je Zbor narodne garde u to vrijeme također bio pri MUP-u te je MUP preuzeo rukovođenje. Naveo je i kako se sjeća da se na 1. ili 2. katu zgrade Policijske uprave te nekadašnjim prostorijama SZUP-a u zgradi Policijske uprave nalazio ured u koji su po potrebi dolazili GA, LA i voditelj ĆA radi sastanaka i daljnjih dogovora jer nije bilo poželjno da ih se često vidi s obzirom na zadatke koje su obavljali. Za tužitelja je izjavio da je bio aktivan i obavljao zadatke na terenu. Naveo je i kako se u to vrijeme nije vodila briga o papirnatim zapisima obavljenih akcija i zadacima te da nema puno zapisa iz tog perioda.

14. Nadalje, u upravnom postupku obavljen je razgovor i sa svjedokom SA o čemu spisu tuženika prileži službena zabilješka od 7. studenoga 2023. iz koje proizlazi da je svjedok SA, tadašnji zapovjednik Specijalne policije Osijek, naveo kako je tužitelj pripadao izviđačko-diverzantskoj grupi koja je bila neformalna postrojba pridružena Specijalnoj policije te da je obavljao poslove minera, vojnika izvođača, vozača čamca i vozila Land Rover i imao zaduženo službeno oružje , ali da ne zna tko ga je zadužio istim. Također, naveo je kako je tužitelj sudjelovao u akciji ''Zlatna greda'' te u čestim izviđanjima na rijeci Dunav te u pokušajima hvatanja četničkog vojvode Š na području Vukovara, ali da mu nije poznato je li tužitelj imao službenu iskaznicu pričuvnog sastava policije ili ne nit i da li je primao plaću.

15. Dakle, prema dokazima koji prileže spisu upravnog postupka proizlazi, prvo, tužitelj je bio uključen u dragovoljačke nenaoružane odrede za obranu Grada Osijeka od 11. srpnja 1990 do 15. siječnja 1991. (Potvrda mjesnog odbora od 25. listopada 1996.), drugo, od 15. siječnja 1991. bio je pripadnik rezervne policije (Službena legitimacija pripadnika rezervne policije izdana 15. siječnja 1991), treće, od 28. lipnja 1991. do 18. listopada 1992. ima priznat status hrvatskog branitelja - dragovoljca iz Domovinskog rata sa 479 dana borbenog sektora (Potvrda Ministarstva hrvatskih branitelja od 22. rujna 2023.), četvrto, saslušani svjedoci su obavljali zapovjedne dužnosti u policiji, peto, oba svjedoka suglasno potvrđuju činjenicu da je tužitelj primao zapovjedi u prostorijama policije te opisuju zadatke koje je obavljao, a koji potpadaju pod članak 3. stavak 2. ZHBDR-a.

16. Sud prihvaća zaključak tuženika da u tužiteljevom slučaju ne postoje čvrsti dokazi koji bi upućivali na zaključak da je u dijelu traženog razdoblja od 25. listopada 1990. do 14. siječnja 1991. imao institucionalnu pripadnost pričuvnom sastavu Policijske uprave osječko-baranjske. Međutim, tuženik pod isti zaključak neosnovano podvlači i razdoblje od 15. siječnja 1991. do 31. svibnja 1991. za koje tužitelj posjeduje materijalni dokaz odnosno iskaznicu rezervnog sastava policije.

17. Tuženik je u pravu kada tvrdi da posjedovanje iskaznice pričuvnog sastava policije, samo po sebi, nije dovoljno za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja, ali u ovom slučaju postoje i drugi dokazi. Osobitu težinu daju iskazi dvaju zapovjednika koji izravno i suglasno potvrđuju tužiteljevo sudjelovanje u okviru institucionalne pripadnosti pričuvnom sastavu policije. Također, ne manje bitno, iz Potvrde od 22. rujna 2023. i ratnog puta Ureda za obranu Osijek od 23. veljače 1999. vidljiv je jasan i neposredan kontinuitet tužiteljevog sudjelovanja u Domovinskom ratu.

18. Pri tome valja još dodati da činjenica što se tužitelj ne nalazi u službenim evidencijama kao pripadnik pričuvnog sastava Policijske uprave osječko-baranjske, ne može biti jedini argument odbijanja predmetnog zahtjeva tužitelja. Naime, ispravljanje eventualnih propusta u vođenju službenih evidencija je upravo razlog radi kojeg se ovakvi upravni postupci i vode.

19. Budući da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu naveli niti jedan razlog radi čega odbijaju predmetni zahtjev tužitelja u razdoblju od 15. siječnja 1991. do 31. svibnja 1991., a za koje razdoblje je tužitelj priložio relevantne dokaze, Sud rješenja javnopravnih tijela ne može ocijeniti zakonitima te je na temelju članka 117. stavka 1., 119. stavka 4. i 6. u vezi članka 47. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I., II. i III izreke ove presude.

20. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, Sud je na temelju članka 147. stavka 1. i članka 144. stavka 1. ZUS-a utvrdio da mu pripada pravo na zatraženi trošak sastava tužbe po opunomoćeniku i trošak zastupanja na ročištu od 24. ožujka 2026.. Naime, prema članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom, a iznos troškova određen je primjenom Tbr. 27. točke 1. i 2., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', 138/23. i 107/25.). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

20.1. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak sastava podneska od 04. travnja 2026., jer jer sadrži identična činjenična i pravna razlaganja koja je već iznio u tužbi i na raspravi, za što mu je priznat trošak. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Osijeku 21. travnja 2026.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke presude nije dopuštena žalba (odredba članka 127. stavak 1. ZUS-a), dok je protiv točke IV. i V. izreke presude dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćeniku,

2. Tuženiku,

3. U spis