REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-485/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko-upravni odjel, radi statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu, 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/25-01/14, URBROJ: 522-4/1-1-2-25-2 od 25. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-05/25-06/2, URBROJ: 2158-18/32-25-3 od 28. veljače 2025., te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. U ponovnom postupku prvostupanjsko je tijelo dužno pridržavati se pravnih shvaćanja i primjedbi suda.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, UP/II-562-05/25-01/14, URBROJ: 522- 4/1-1-2-25-2 od 25. ožujka 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-05/25-06/2, URBROJ: 2158-18/32-25-3 od 28. veljače 2025.

1.2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, u ponovnom postupku , u izvršenju presude ovoga suda poslovni broj Us I - 1004/2023-7 od 26. rujna 2024., odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu iza smrtno stradale majke FP, zbog postajanja zapreke iz članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata (''Narodne novine'', broj 84/21. – dalje: Zakon).

2.1. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, smatra nezakonitim zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smart ada je u ponovnom postupku pogrešno utvrđeno postojanje zapreke iz odredbe članka 5. Zakona, na temelju mišljenja Povjerenstva, koje se zasniva, između ostaloga i na mišljenju SOA - e. Osporavano rješenje kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari smatra ne obrazloženim te navodi da postoji praksa ovoga suda u smislu da se odluke u istovjetnim predmetima temelje na neobrazloženom i ne dostavljenom mišljenju Povjerenstva, odnosno da je nemoguće da Povjerenstvo samovoljno, bez osnove i dokaza zaključi kako kod nekoga postoji sigurnosna smetnja samo zbog činjenica života na određenom području Republike Hrvatske u spornom razdoblju (okupacije). Smatra potpuno irelevantnim dokazom da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 5. Zakona samo na temelju izjave njemu nepoznate osobe u kontroverznoj emisiji na Z1 televiziji.

2.2. Ističe da je u razdoblju od 01. rujna 1991. do 15. svibnja 1992. boravio u [adresa] u Odbojkaškom klubu Crvena Zvezda, što potvrđuje priložena potvrda izdana od generalnog direktora navedenog kluba, ZP, **.**.2025. Navodi da je u Vukovaru i prije i nakon ratnih događanja živjelo puno osoba imena FP pa je moguće i da je osoba imena Ante Bošković iznosila navode o nekoj drugoj osobi. Ističe da protiv njega nikada nije bio vođen kazneni postupak kao sudioniku u neprijateljskim postrojbama. Osporava činjenicu da ne postoje materijalni dokazi o stradavanju majke tužitelja i ranjavanju oca tužitelja, jer je isto, na suđenju u Vijeću vojnog suda u Beogradu (Republika Srbija) priznao osumnjičeni UP, koji je tada (1992.) osuđen na smrtnu kaznu, te je 14. kolovoza 1992. razmijenjen u Nemetinu. Prilaže isječke iz medijskih članaka tog razdoblja kao i izjavu TP, oca tužitelja, od 20. prosinca 1991. Slijedom navedenoga predlaže poništavanje osporavanog rješenja tuženika kao i prvostupanjskog rješenja.

3.1. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je Povjerenstvo za utvrđivanje zapreke Ministarstva hrvatskih branitelja (iz članka 5. Zakona), dalo novo obrazloženo mišljenje od 23. siječnja 2025., da za imenovanog postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona, na temelju dodatnih provjera i podataka dobivenih od nadležnih tijela, odnosno Sigurnosno-obavještajne agencije (SOA). Uz mišljenje Povjerenstva od 23. siječnja 2025. priložene su kopije dopisa SOA-e od 5. prosinca 2024. i 17. siječnja 2023. godine. Prema raspoloživim podacima SOA-e i uvidom u javne izvore, utvrđeno je da je u tv emisiji „20 u 20", na Z1 televiziji, 29. rujna 2011. gostovao vukovarski branitelj Ante Bošković. Pri gostovanju je opisao događaj iz 1991. godine kada je uhićen EP; da su djelatnici PP Vukovar EP uhitili nakon što je zatečen da putem UKV uređaja odaje položaje hrvatskih branitelja na Mitnici pripadnicima neprijateljske vojske; da je nakon procesuiranja, EP bio smješten u vukovarsku bolnicu kako bi ga se zaštitilo od možebitnog stradavanja. Također, Ante Bošković naveo je kako je EP nakon pada Vukovara slavio pobjedu agresora uz srpsku zastavu, a kasnije je tijekom javnih nastupa tvrdio i da su ga pripadnici hrvatske policije vodili na strijeljanje. EP je tijekom mirne reintegracije 1996. godine bio sekretar za sport i fizičku kulturu Izvršnog vijeća oblasti Istočna Slavonija, Baranja i Zapadni Srijem.

3.2. Tuženik se poziva na postojanje zapreke iz članka 5. stavak 1. točke 1. Zakona, kao i na odredbu članka 20. i 21. Pravilnika o načinu ostvarivanja statusa i prava civilnih stradalnika iz Domovinskog rata („Narodne novine" broj: 118/2021; dalje: Pravilnik). Ističe da su radi utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. Zakona propisani dokazi koje je potrebno pribaviti, odnosno uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni kako bi se došlo do saznanja o postojanju zapreke u smislu navedene odredbe Zakona.

3.3. Tuženik ne osporava da iz uvjerenja Općinskog suda u Osijeku od 13. travnja 2022. proizlazi da se protiv tužitelja ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona, te da iz potvrde Ministarstva pravosuđa i uprave od 11. svibnja 2022. proizlazi da tužitelj nije osuđivan za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona, za što smatra da nije od utjecaja na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari. Također ističe da u predmetu ne postoje dokazi propisani člankom 75. Zakona, odnosno člankom 23. Pravilnika, o okolnostima stradavanja FP. Slijedom navedenoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tužitelj je 17. listopada 2025. dostavio podnesak u kojemu je ponovio tužbene navode.

5.1. Iz spisa tuženika, kao i obrazloženja osporavanog rješenja, proizlazi da je osporavano rješenje doneseno, između ostaloga, i na temelju mišljenja Sigurnosno - obavještajne agencije Republike Hrvatske, KLASA: 005-12/22-01/16, URBROJ: 539- 011143/632-23-25 donesenog 17. siječnja 2023. (koje je za potrebe postupka deklasificirano u određenim dijelovima, 5. prosinca 2024.), u povodu utvrđivanja postojanja zapreka iz članka 5. Zakona, odnosno prema članku 4. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj 79/07. i 86/12.), te podzakonskim propisima donesenim na temelju navedenog Zakona.

5.2. Obzirom da je činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari utvrđeno (i) na temelju citiranog mišljenja SOA-e, a radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, sud je izvanraspravno, 23. ožujka 2026. u 12,00, izvršio uvid u navedenu dokumentaciju.

6.1. Sud je u ovom sporu održao raspravu 24. ožujka 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24. - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u nazočnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, LP, savjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, prema generalnoj punomoći za zastupanje.

6.2. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, te je u spis priložio izvadak iz evidencije zaprimljenih bolesnika – matična knjiga prijema bolesnika u bolnicu u Somboru (Republika Srbija) od 16. studenog 1991., te naveo da je o temi okolnosti stradavanja majke tužitelja te ranjavanja i zbrinjavanja oca tužitelja u bolnici u Somboru održana i saborska sjednica Hrvatskog sabora, gdje je saborska zastupnica IP iznijela navedene okolnosti.

6.3. Opunomoćenica tuženika izjavila je da ostaje kod odgovora na tužbu u cijelosti, te kod obrazloženja osporavanog rješenja.

6.4. Tužitelj je u svom iskazu naveo da se profesionalno bavio odbojkom pa je tako između ostaloga u mjesecu svibnju 1991. vodio reprezentaciju grada Osijeka na turnir, te se zajedno sa sportskom ekipom i vratio u Osijek, a radni odnos u Osijeku prestao je u kolovozu 1991. kada sa suprugom i dvoje mlt. djece odlazi u Republiku Srbiju, [adresa], gdje obavlja poslove u odbojkaškom klubu Crvena zvezda, o čemu ne postoje podaci u radnoj knjižici te isplate dobiva na ruke. Ističe da u Vukovar nije dolazio sve do otprilike 21. studenog 1991., obzirom da je 17. studenog 1991. dobio dojavu da mu je majka ubijena **.**.1991. u Vukovaru, te da je istoga dana otac tužitelja ranjen i prebačen u bolnicu u Sombor. Ističe da se u Borovo vratio samo kako bi sahranio pok. majku (groblje Trpinja), te je ista naknadno ekshumirana i sahranjena na groblju u Vukovaru. Navodi da se tijekom tog boravka u Vukovaru nije bavio identifikacijom pripadnika bilo kojih oružanih snaga kao ni civila. Navodi da se u Vukovar vratio živjeti u svibnju 1992. kada preuzima posao u Savezu sportova općine Vukovar, gdje ostaje do reintegracije kada odlazi u Novi Sad. Navodi da zadnjih 18 godina živi u [adresa].

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Najprije valja istaknuti da je prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju citirane presude ovoga suda poslovni broj Us I - 1004/2023-7 od 26. rujna 2024., kojom je poništeno rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/23-01/100, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od 11. svibnja 2023. i predmet je vraćen tuženiku na ponovan postupak, dok je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-562- 05/25-01/100, URBROJ: 522-4/1-1-2-25-3 od 30. siječnja 2025. poništeno i prvostupanjsko rješenje Osječko - baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-562-05/22-06/18, URBROJ: 2158- 18/32-23-12 od 18. travnja 2023. (kojim je također bio odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na obiteljsku invalidninu iza smrtno stradale majke FP) i predmet je vraćen na ponovni postupak.

10. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 31. ožujka 2022. podnesenom prvostupanjskom tijelu, radi priznavanja statusa člana obitelji civilne osobe poginule u Domovinskom ratu i prava na osobnu invalidninu iza smrtno stradale majke FP.

11. Prvostupanjsko tijelo, ponovno, kao i u prethodno vođenom postupku, utvrđuje da, u skladu s člankom 5. stavkom 1. točkom 1. Zakona, status i prava utvrđena Zakonom ne mogu ostvariti pripadnici, pomagači ili suradnici neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku i svi koji su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju, kao ni članovi njihovih obitelji na temelju njihova stradavanja, te se poziva i na Pravilnik i utvrđuje da je nadležno Povjerenstvo pribavilo podatke o podnositelju zahtjeva (tužitelju) i civilnoj osobi na temelju koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, a u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

12. Povjerenstvo je u svome mišljenju, KLASA: 563-02/22- 03/441, URBROJ: 522-4/1-1-1-23-2 od 27. ožujka 2023. na sjednici održanoj 26. siječnja 2023. , kao i u svome mišljenju od 23. siječnja 2025., zaključilo da u pogledu tužitelja postoji zapreka iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

13. Osporavana odluka tuženika sadržajno se bazira na mišljenjima Povjerenstva, bez ikakvih daljnjih utvrđivanja činjenica i/ili provođenja testa razmjernosti.

14. Vlada Republike Hrvatske, kao predlagateljica Zakona, u Konačnom prijedlogu Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata navodi: ''S obzirom na temeljne vrednote od kojih polazi ovaj Zakon propisane člankom 1. Zakona, u ovoj odredbi se propisuju zapreke za ostvarivanje statusa i prava iz ovoga Zakona za sve pripadnike, pomagače ili suradnike neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi, kao i za sve osobe koje su osuđene zbog ugrožavanja ustavnog poretka i sigurnosti Republike Hrvatske, a koje se kao takve nalaze u evidenciji Ministarstva pravosuđa. Radi se o kaznenim djelima: 1. Veleizdaja, 2. Priznavanje okupacije i kapitulacije, 3. Sprječavanje borbe protiv neprijatelja, 4. Služba u neprijateljskoj vojsci, 5. Pomaganje neprijatelju, 6. Podrivanje vojne i obrambene moći države, 7. Prisila prema najvišim državnim dužnosnicima Republike Hrvatske, 8. Odavanje tajnih podataka, 9. Špijunaža, 10. Povreda ugleda Republike Hrvatske i 11. Pripremanje kaznenih djela protiv Republike Hrvatske. Nadalje, zapreku za ostvarivanje prava prema ovom Zakonu predstavljaju kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, a to su: 1. Genocid, 2. Zločin agresije, 3. Zločin protiv čovječnosti, 4. Ratni zločin, 5. Povreda pregovarača, 6. Zlouporaba međunarodnih znakova, 7. Neopravdana odgoda povratka ratnih zarobljenika, 8. Novačenje plaćenika, 9. Odgovornost zapovjednika, 10. Terorizam, 11. Financiranje terorizma, 12. Javno poticanje na terorizam, 13. Novačenje za terorizam, 14. Obuka za terorizam, 15. Terorističko udruženje, 16. Pripremanje kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, 17. Mučenje i drugo okrutno, neljudsko ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, 18. Ropstvo, 19. Trgovanje ljudima, 20. Trgovanje dijelovima ljudskog tijela i ljudskim zamecima, 21. Kloniranje i promjena ljudskog genoma, 22. Zabrana miješanja ljudskih spolnih stanica sa životinjskim.“

15. Nesporno je da se status civilnog invalida utvrđuje u upravnom postupku koji je uređen Zakonom o općem upravnom postupku (“Narodne novine” broj 47/09 i 110/21 - dalje: ZUP), što proizlazi i iz odredbe članka 75. Zakona, te samim time i Pravilnik, kao podzakonski akt koji specificira postupak priznavanja predmetnog statusa mora biti u skladu sa Zakonom.

16. Člankom 9. ZUP-a određeno je da službena osoba u javnopravnom tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar. Koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

17. Članak 8. Zakona definira civilne stradalnike iz Domovinskog rata kao osobe koje su civilni invalidi iz Domovinskog rata i civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu odnosno članovi uže i šire obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu.

18. Sukladno članku 10. stavku 1. Zakona, civiln im osobama koje su poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu smatraju se i civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu pod okolnostima iz članka 9. tog Zakona, odnosno i osobe koje su poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata. Stavkom 2. istog članka propisano je da prava iz ovoga Zakona mogu ostvariti članovi obitelji osoba iz stavka 1. ovoga članka kojima je priznat status člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu.

19. Zakon je u članku 72. propisao da će se odredbe o načinu ostvarivanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata i statusa člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu kao i odredbe o načinu ostvarivanja prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, a osobito metodologija utvrđivanja statusa i prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, sadržaj obrazaca za podnošenje zahtjeva te ostalo u svezi s načinom ostvarivanja statusa i prava iz članaka 11. i 21. ovoga Zakona, sukladno uvjetima iz ovoga Zakona, razraditi pravilnikom koji donosi ministar (Pravilnik).

20. U smislu članka 19. stavka 1. Pravilnika postupak za priznavanje statusa člana obitelji civilne osobe poginule, umrle ili nestale u Domovinskom ratu pokreće se na zahtjev člana obitelji poginule, umrle ili nestale civilne osobe iz članka 10. Zakona ili njegovog zakonskog zastupnika, opunomoćenika ili skrbnika na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovoga Pravilnika (Obrazac broj 4). Prema stavku 2. istog članka zahtjev iz stavka 1. ovoga članka podnosi se nadležnom upravnom tijelu u županiji odnosno nadležnom upravnom tijelu Grada Zagreba prema mjestu prebivališta.

21. Prema članku 20. Pravilnika u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. Zakona službena osoba će: a) Posredstvom Ministarstva zatražiti dokaz jesu li podnositelj zahtjeva i poginula, umrla ili nestala civilna osoba na temelju koje podnositelj zahtjeva izvodi pravo, sukladno članku 5. stavku 1. točki 1. Zakona bili pripadnik, pomagač ili suradnik neprijateljskih vojnih i paravojnih postrojbi koji su sudjelovali u oružanoj agresiji na Republiku Hrvatsku ili su na bilo koji drugi način pomagali neprijatelju b) Zatražiti uvjerenje da se protiv podnositelja zahtjeva ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona od nadležnog općinskog suda prema mjestu prebivališta (ne starije od šest mjeseci) i c) Zatražiti potvrdu iz kaznene evidencije tijela državne uprave nadležnog za pravosuđe jesu li podnositelj zahtjeva i civilna osobe poginula, umrla ili nestala u Domovinskom ratu na temelju koje se izvodi status pravomoćnom sudskom presudom osuđeni za kaznena djela iz članka 5. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona.

22. Povjerenstvo iz članka 5. stavka 1. ovoga Pravilnika će od nadležnih tijela pribaviti podatke o podnositelju zahtjeva i civilnoj osobi poginuloj, umrloj ili nestaloj u Domovinskom ratu na temelju koje podnositelj zahtjeva izvodi svoj status, u svrhu utvrđivanja zapreke iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona (članak 21. Pravilnika).

23. Člankom 23. stavkom 1. Pravilnika propisano je da će radi utvrđivanja činjenice da je osoba od koje članovi obitelji izvode prava po odredbama Zakona poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. Zakona, prvostupanjsko tijelo pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdanu od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela, rješenje općinskog suda o proglašenju nestale osobe umrlom (ako je proveden postupak proglašenja nestale osobe umrlom), potvrdu o nestanku koju izdaje Ministarstvo (samo za nestale), potvrdu o zatočenju u neprijateljskom logoru, zatvoru ili u drugom neprijateljskom objektu koju izdaje Ministarstvo na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju (ako je osoba poginula ili nestala uslijed okolnosti iz članka 9. stavka 1. točke a) Zakona) i medicinsku dokumentaciju o liječenju, odnosno uzroku smrti osobe od koje se izvodi pravo, ako su iz te dokumentacije vidljive okolnosti stradavanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da u slučaju kada nije moguće pribaviti potvrdu o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio izdanu od nadležne policijske uprave ili drugih nadležnih tijela, radi utvrđivanja činjenice da je osoba poginula, umrla ili nestala pod okolnostima iz članka 9. Zakona, mogu se pribaviti naknadna saznanja o okolnostima stradavanja od nadležne policijske uprave, saznanja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja i drugi dokazi od nadležnih tijela Republike Hrvatske o okolnostima stradavanja odnosno nestanka.

24. Kao što je već navedeno u presudi ovoga suda poslovni broj Us I - 1004/2023-7 od 26. rujna 2024. Pravilnik predstavlja podzakonski propis, donesen na temelju odredbe članka 72. Zakona, koji po svojoj normativnoj snazi ne može uspostavljati nova načela koja bi bila suprotna Zakonu i koja proturječe temeljnim načelima koja je uspostavio ZUP.

25. U konkretnom slučaju odluke tuženika i prvostupanjskog tijela temelje se isključivo na mišljenju Povjerenstva od 27. ožujka 2023. i mišljenju Povjerenstva od 23. siječnja 2025. (prema mišljenju SOA-e od 5. prosinca 2024.) o postojanju zapreke na strani tužitelja iz članka 5. stavka 1. točke 1. Zakona.

26. Ovoga puta tuženik je sadržaj pribavljenog dopisa SOA-e (deklasificiranom za potrebe vođenja postupka) predočio tužitelju prilikom uzimanja izjave 26. veljače 2025., sadržaj kojega je tužitelj u cijelosti osporio na način kako je to iznio i na ročištu održanom u ovome sudu.

27. Ne umanjujući načelno pravo države da kada priznaje prava i statuse i raspolaže javnim sredstvima, određena prava uskrati onima koji su aktivno radili na njezinom rušenju (protjerivali stanovništvo, uništavali imovinu i sl.), sud ne može prvostupanjsko rješenje kao ni osporavano rješenje tuženika ocijeniti zakonitim.

28. Naime, konkretna emisija „20 u 20“ na Z1 televiziji, nije se zasnivala na istraživačkom novinarstvu i /ili mogućnosti iznošenja suprotstavljenih stavova, niti na relevantnim materijalnim dokazima, već je riječ o slobodnom iznošenju stavova pojedinaca. Također, osoba imena Ante Bošković (hrvatski branitelj iz Domovinskog rata) u toj emisiji nije nastupao kao predstavnik oružanih ili redarstvenih snaga Republike Hrvatske, niti su u postupku (provjeri SOA-e) pribavljeni ikakvi drugi relevantni dokazi o postojanju zapreka iz članka 5. Zakona na strani tužitelja. Primjerice, ukoliko je isti doista bio nazočan u Vukovaru tijekom granatiranja 1991. i bio „procesuiran“ postoje li drugi svjedoci koji taj navod mogu potkrijepiti kao i navod da je bio smješten u vukovarsku bolnicu neposredno prije okupacije (dakle prije 18. studenog 1991.), ili da je otvoreno proslavljao ulazak okupacijske vojske u Vukovar o čemu navodno postoje videosnimke.

29. Dakle, sama izjava osobe imena Ante Bošković prema pravilima dokazivanja u upravnom postupku nije mogla poslužiti kao dostatan razlog odbijanja zahtjeva tužitelja, odnosno kao dokaz postojanja zapreke iz članka 5. Zakona.

30. Potrebno je uzeti u obzir i načelo jednakog postupanja. Naime, u odlučivanju upravnih tijela prema svim strankama mora se postupati na jednak i pravedan način, odnosno da se u jednakim ili usporedivim situacijama ne smiju donositi različite odluke bez opravdanog razloga. Ovo je u skladu i s općim načelima upravnog postupka, osobito načelu zakonitosti i razmjernosti te je usmjereno na sprječavanje samovolje i proizvoljnosti u radu javnopravnih tijela.

31. Stoga Sud ocjenjuje da u provedenom postupku činjenično stanje nije potpuno i pravilno utvrđeno, te je stoga prvostupanjsko rješenje kao i rješenje tuženika nezakonito.

32. U ponovnom postupku potrebno je ili na većoj razini vjerojatnosti utvrditi da li na strani tužitelja (odnosno stradale FP – umrle **.**.1991.) postoji zapreka iz članka 5. stavak 1. Zakona ili zauzeti stav da zapreka ne postoji, te utvrditi postoje li materijalni dokazi o pogibiji pok. FP u smislu članka 75. Zakona kao i članka 23. Pravilnika, te je rješenje potrebno podrobno obrazložiti. Valjano i potpuno obrazloženje nužan je preduvjet za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari te za mogućnost sudske kontrole tog rješenja.

33. Prema članku 98. stavku 5. ZUP-a obrazloženje rješenja sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučni pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propise na temelju kojih je riješena upravna stvar. Bez takvog obrazloženja nije opravdano održati osporavano rješenje (kao ni prvostupanjsko rješenje) na snazi.

34. Dakle u ponovnom postupku potrebno je (uz uključivanje nadležnih tijela) utvrditi s potrebnom količinom vjerojatnosti je li tužitelj (kao i pok. FP) osoba u odnosu na koju postoje zapreke iz članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona (osobito u dijelovima navoda Ante Boškovića da je tužitelj bio uhićen nakon što je bio zatečen da je putem UKV uređaja odavao položaje hrvatskih branitelja; da je javno slavio okupaciju dijela Republike Hrvatske (o čemu da bi postojali videozapisi), pri čemu je u postupku utvrđeno da tužitelju nije suđeno za kaznena djela Pomaganja neprijatelju i Podrivanje vojne i obrambene moći države (iz članka 5. stavak 1. točka 2. Zakona). U tom smislu odredba članka 20. Pravilnika daje veću diskrecijsku ocjenu javnopravnim tijelima ali na temelju vjerodostojnih podataka.

35. Stoga je Sud usvojio tužbeni zahtjev i sukladno odredbi članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. – II. izreke presude.

36. Prvostupanjsko će tijelo u ponovnom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u obrazloženju ove presude, kao što je to navedeno pod točkom III. izreke presude, određene sukladno članku 119. stavku 4. ZUS-a.

U Osijeku 21. travnja 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovome sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po opunomoćeniku