REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-1051/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika: 1/ REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, 2/ A ANICA H POK. AM RODJ. A, 3/ A HM, B, 4/ A BM, 5/ AM V, 6/ AMĆ. MATE, 7/ AMĆ VM, 8/ AMĆ BM, 9/ AMĆ UM; tuženici od 2/ do 9/ odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 20. travnja 2026., dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj AM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine ukupne površine 1343 m2, koja se sastoji od čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 511 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 832 m2; K. O. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavice, dipl.ing.geod. od 16. ožujka 2026.g., na skici izmjere, M 1:350 od 16. ožujka 2026.g., a koja skica je sastavni dio ove presude, i omeđena točkama „A-B-C-D-A”. Slijedom prednjeg, tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zahtijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 22. listopada 2025., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, da ista u naravi predstavlja pašnjak i šumu. Predmetne nekretnine da su bile u TM“; koji je iste poklonio PM. U“. PM pok. U“ da je predmetne nekretnine poklonio ocu tužitelja TM „Trgaču“. Otac tužitelja da je predmetnu nekretninu poklonio tužitelju temeljem Ugovora o darovanju od 10. rujna 2025.g. Tužitelj sam, a i preko pravnih prednika da zasigurno više od 150 g. drži u posjedu predmetne nekretnine te se nalaze u nesmetanom zakonitom i materijalnom posjedu nekretnina koje su predmetom ove tužbe, te da ni tužitelja niti njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u upražnjavanju svih vlasničkih prava na istoj, a koji su sukladno zakonskim odredbama i posjedovanjem kroz zakonom propisano vrijeme originarno stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina. Predmetni posjed bio u cijelosti omeđen kao i sve nekretnine u širem predjelu predmetnog lokaliteta, naime, cijeli okolni prostor je bio i jest u vlasništvu i posjedu osoba – žitelja zaselka [adresa], osim lokalnih cesta - potova koje omeđuju nekretninu, a predmetni je također i danas omeđen suhozidom

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 24. rujna 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude 2.-9. kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Mirka Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 25-26 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj svojom tužbom ni s čim ne dokazuje da je posjedujući predmetnu nekretninu (utuženi dio čest. zem. [katastarska čestica]) osobno i putem označenih pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje iz osnova dosjelosti stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine kako to nedokazano tvrdi u tužbi, to tuženik osporava tužbene navode i osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica].

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 511 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] u površini od 832 m2; K. O. [katastarska općina], a koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Ante Kukavice, dipl.ing.geod. od 16. ožujka 2026.g., na skici izmjere.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, ugovor o darovanju nekretnina zaključen 10. rujna 2025. između TM i AM , skica lica mjesta od 28. lipnja 2025., ugovor zaključen 25. siječnja 1973. između TM pok. PM i PM pok. U, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Ante Kukavice, saslušani su svjedoci TM i ŽM, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Ante Kukavice od 18. ožujka 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 46-60 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Ante Kukavice, sudskog vještaka za geodeziju, od 18. ožujka 2026. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u [adresa], zaseok Kujundžići. Položena je istočno u odnosu na asfaltnu cestu. U naravi predstavlja vrt i kamenjar gdje je vidjeti posječena stabla i nisko raslinje. Sa svih strana je omeđena starim suhozidom. Sa sjeverne i zapadne i južne strane suhozid je u vlasništvu tužitelja dok je s istočne u vlasništvu susjedno položene nekretnine. S južne strane predmetnu nekretninu odvaja makadamski put. U zapadnom dijelu je porušen suhozid kojim se sad pristupa na predmetnu nekretninu. Predmetna nekretnina je prostor označen na skici mjerenja slovima A-B-C-D-A ukupne površine 1343 m2 te je dokumentiran fotografijama. Taj prostor je sa svih strana označena međnim znacima i to:

- sa sjeverne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena podzidom od suhozida koji je u posjedu tužitelja (točke A-B),

- s istočne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu istočnije položene nekretnine (točke B-C),

- s južne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke C-D),

- sa zapadne strane predmetna nekretnina je definirana i omeđena suhozidom koji je u posjedu tužitelja (točke D-A).

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka TM i ŽM.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 41-43 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok TM je otac tužitelja obrazložio je detaljnije pravni slijed stjecanja i potvrdio navode iz tužbenog zahtjeva da je darovao tužitelju predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina da je starina TM, on da je živio u [adresa], a njegova majka T živjela je u [adresa]. Nju da je pomagao PM pa mu je iz tog razloga, nakon njene smrti TM darovao predmetnu nekretninu, kao zahvalu. To je bilo 1970-ih godina. TM da je bio oženjen ali nije imao djece. Prije 20-ak godine PM mu je darovao predmetnu nekretninu, a on je njegov daljnji rođak, s majčine strane. On da je tu nekretninu obrađivao dok je bio živ, do 2009. godine, tu je bilo 100-njak loza, a i on sam mu je pomagao. Danas da je nekretnina zapuštena jer su propale loze, ali dok su loze bile žive, on da ih je uredno obrađivao. Tu nije viđao ni šumare ni lugare niti ikoga tko b i predstavljao RH. Svjedok ŽM u blizini predmetne nekretnine ima svoju parcelu pa je za zaključiti da je dobro upoznat sa stanjem na terenu. Potvrdio je navode iz tužbe i tužbenog zahtjeva,

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istini ti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 21. travnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Tomislav Livajić, Omiš

2. Odvj. Mirko Perkušić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Makarska