REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1196/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi novčane pomoći, 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/I-000-06/24-17/1758, URBROJ: 531-11-02-25-2 od 24. veljače 2025.
II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-000-06/24-17/1758, URBROJ: 531-11-02-25-2 od 24. veljače 2025., odbačeni se tužiteljičini zahtjevi za uklanjanje zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za novčanu pomoć za uklanjanje obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te za novčanu pomoć umjesto gradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće.
2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da Zakon o obnovi ne propisuje rok za podnošenje zahtjeva niti predviđa njegov prekluzivni karakter, pa drži da podzakonskim aktom (Programom mjera) nije dopušteno ograničiti pravo na podnošenje zahtjeva. Naglašava da se propisi trebaju tumačiti u skladu sa svrhom Zakona o obnovi, koja je zaštita života i imovine te otklanjanje posljedica potresa, osobito u situaciji kada je predmetni objekt oštećen (označen crvenom oznakom) i predstavlja potencijalnu opasnost. Tužiteljica nadalje ukazuje na legitimna očekivanja da će joj biti omogućeno ostvarenje prava na obnovu, osobito jer nadležna tijela nisu pravodobno poduzimala radnje po službenoj dužnosti niti izradila potrebne elaborate za uklanjanje objekta. Smatra da u takvim situacijama rokovi ne bi smjeli biti zapreka ostvarivanju prava. Poziva se i na povredu ustavnih prava, osobito prava vlasništva i načela razmjernosti, ističući da osporeno rješenje nije u skladu s javnim interesom zaštite sigurnosti ljudi i imovine. Također prigovara nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju te predlaže izvođenje dokaza (saslušanja i uvid u dokumentaciju). Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporeno rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja razloge osporavanog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je održao usmenu i javnu raspravu.
4.1. Tužiteljica ostaje kod tužbe, tužbenog zahtjeva i svih dokaznih prijedloga. U bitnom ističe nezakonito postupanje Državnog inspektorata, navodeći da u usporedivim slučajevima nije izrađen elaborat propisan člankom 113.a Zakon o Državnom inspektoratu, što, prema njezinom stajalištu, upućuje na nepravilnosti u postupanju. Nadalje, poziva se na stanje predmetne zgrade, dostavlja fotografije objekta oštećenog u potresu s crvenom oznakom neuporabljivosti, kao i odgovor Državnog inspektorata iz kojeg proizlazi da zgrada ne predstavlja opasnost i da nema konstrukcijskih oštećenja, što dovodi u pitanje takvu ocjenu. Navodi da je, očekujući postupanje nadležnih tijela po službenoj dužnosti, podnijela zahtjev za uklanjanje, uz koji prilaže komunikaciju s arhitektonskim uredom i susjedima. Predlaže izvođenje dokaza saslušanjem ovlaštenog arhitekta radi utvrđenja stvarnog stanja na terenu, kao i saslušanje svjedoka i tužiteljice na okolnosti postupanja građevinskih inspektora prilikom nadzora.
4.2. Sud je odlučio odbiti dokazne prijedloge tužiteljice (saslušanje tužiteljice i drugih osoba), jer predloženi dokazi nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja. Naime, u ovom upravnom sporu odlučna činjenica jest je li zahtjev podnesen u roku propisanom mjerodavnim Programom mjera, što među strankama nije sporno i proizlazi iz spisa predmeta. Okolnosti na koje se predloženi dokazi odnose, osobito stanje predmetne zgrade, eventualna ugroza sigurnosti, postupanje ili nepostupanje nadležnih tijela te razlozi zbog kojih tužiteljica nije ranije podnijela zahtjev, nisu pravno relevantne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, koje se temelji isključivo na utvrđenju da je zahtjev podnesen nakon isteka propisanog roka. Slijedom navedenog, izvođenje predloženih dokaza ne bi moglo utjecati na drukčiju odluku u ovoj upravnoj stvari, pa ih je Sud, primjenom načela učinkovitosti i pravila o relevantnosti dokaza, odbio kao nepotrebne.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja tuženik je utvrdio da je tužiteljica dana 27. ožujka 2024. podnijela zahtjeve za uklanjanje zgrade u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], za novčanu pomoć za uklanjanje obiteljske kuće na istoj adresi, kao i za novčanu pomoć umjesto gradnje i opremanja zamjenske obiteljske kuće.
7. Tuženik je zahtjeve odbacio primjenom Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj: 21/23., dalje u tekstu: Zakon o obnovi), Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj: 28/23.,) i Program mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada
Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 154/24.) uz obrazloženje da je tužiteljica predmetne zahtjeve podnijela nakon isteka roka propisanog navedenim Programima mjera, koji ima pravnu prirodu podzakonskog propisa, sukladno kojem se zahtjevi podnose najkasnije do 31. prosinca 2023.
8. Člankom 13. stavkom 4. Zakona o obnovi propisano je da programi mjera imaju snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa, a člankom 14. stavkom 1. podstavkom 8. Zakona o obnovi propisano je da program mjera sadrži razradu postupka podnošenja zahtjeva za obnovu, dokazna sredstva i rokove za podnošenje zahtjeva. Točkom 7.6. Programa mjera (Narodne novine, broj 28/23.), propisano da se zahtjevi na temelju Zakona o obnovi i Programa mjera podnose najkasnije do 31. prosinca 2023. Isti rok potvrđen je i kasnijim Programom mjera (Narodne novine, broj 154/24.), kojim je izričito propisano da su se zahtjevi podnosili do 31. prosinca 2023.
9. S obzirom na to da je tužiteljica predmetne zahtjeve podnijela nakon isteka navedenog roka, Sud prihvaća utvrđenje tuženika da su zahtjevi podneseni nepravodobno. Naime, rok za podnošenje zahtjeva propisan Programom mjera predstavlja zakonsku pretpostavku za pokretanje upravnog postupka. Propuštanjem toga roka stranka više nema zahtijevati pokretanje postupka, slijedom čega ne postoje pretpostavke za meritorno odlučivanje o podnesenim zahtjevima. U takvoj situaciji pravilno je tuženik primijenio odredbu članka 41. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.), kojom je propisano da će rješenjem odbaciti zahtjev kada službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka.
10. Sud ocjenjuje neosnovanim navode tužiteljice da rok nije prekluzivan niti da ga nije dopušteno propisati podzakonskim aktom, budući da zakon izričito ovlašćuje donošenje Programa mjera kojim se, između ostalog, uređuju rokovi za podnošenje zahtjeva. Pozivanje tužiteljice na svrhu Zakona o obnovi, zaštitu života i imovine te javni interes ne može dovesti do drukčijeg zaključka, jer jasno propisane procesne pretpostavke za ostvarivanje prava ne mogu se zanemariti pozivanjem na opće ciljeve zakona. Također, okolnosti vezane uz stanje predmetne zgrade, uključujući eventualnu ugrozu ili izostanak postupanja nadležnih tijela po službenoj dužnosti, ne utječu na ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, već mogu biti predmet drugih odgovarajućih postupaka. Slijedom navedenog, Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, niti su ostvarene povrede ustavnih ili konvencijskih prava na koje se poziva.
11. Sud pritom ocjenjuje da propisivanje roka za podnošenje zahtjeva iz točke 7.6. Programa mjera nije protivno svrsi Zakona o obnovi niti predstavlja nerazmjerno ograničenje prava tužiteljice. Naime, zakonodavac je člankom 14. stavkom 1. podstavkom 8. Zakona o obnovi izrijekom predvidio da se programom mjera razrađuju i rokovi za podnošenje zahtjeva, dok je člankom 13. stavkom 4. istoga Zakona propisano da program mjera ima snagu i pravnu prirodu podzakonskog propisa. Slijedom navedenog, određivanje krajnjeg roka za podnošenje zahtjeva predstavlja sastavni dio zakonom predviđenog modela provedbe obnove, usmjerenog na pravodobno planiranje, organizaciju i financiranje mjera obnove i uklanjanja oštećenih zgrada. Sud ocjenjuje da takvo normativno uređenje ne izlazi iz okvira zakonskog ovlaštenja niti dovodi do povrede načela razmjernosti, budući da se radi o općem, unaprijed propisanom i javno objavljenom roku koji se jednako primjenjuje na sve adresate. Okolnosti koje se odnose na eventualnu opasnost predmetne zgrade nisu od utjecaja na drukčiju ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, jer je uklanjanje opasnih zgrada uređeno posebnim pravnim mehanizmima, osobito inspekcijskim mjerama, neovisno o ostvarivanju prava na obnovu prema Zakonu o obnovi.
12. Ne mogu utjecati na drukčiju odluku ni daljnji navodi tužiteljice izneseni na raspravi i u podnescima, kojima upućuje na navodno nezakonito postupanje Državnog inspektorata, neizradu elaborata, stanje i oštećenost predmetne zgrade, crvenu oznaku neuporabljivosti, sadržaj odgovora Državnog inspektorata, fotografije objekta, komunikaciju s arhitektonskim uredom i susjedima te na ponašanje građevinskih inspektora prilikom pregleda na terenu. Navedene okolnosti nisu pravno odlučne za ocjenu zakonitosti osporenog rješenja, jer ono nije doneseno na temelju ocjene statičkog stanja zgrade ili postojanja opasnosti, niti na temelju postupanja građevinske inspekcije, već isključivo zbog utvrđenja da su zahtjevi podneseni nakon isteka roka propisanog mjerodavnim Programom mjera. Slijedom navedenog, ni izvođenje predloženih dokaza ne bi moglo utjecati na drukčiju odluku u ovom upravnom sporu.
13. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.
14. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje ZUS).
15. O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, ne postoji zakonska osnova za udovoljenje njezinu zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.
U Zagrebu, 21. travnja 2026.
Sudac:
Ante Drezga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. CB – elektroničkim putem
2. Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine – elektroničkim putem
3. U spis
