REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-1741/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Margita Plažanin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Klinika za dječje bolesti Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 16, Zagreb, OIB: 70641763756, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Margite Plažanin, odvjetnice i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 16, Zagreb, OIB: 70641763756, isplatiti tužiteljici KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.157,32 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 33,80 eura od 15.02.2019. do isplate,

- na iznos od 38,87 eura od 15.03.2019. do isplate,

- na iznos od 55,14 eura od 15.04.2019. do isplate,

- na iznos od 45,02 eura od 15.05.2019. do isplate,

- na iznos od 55,14 eura od 15.06.2019. do isplate,

- na iznos od 64,77 eura od 15.07.2019. do isplate,

- na iznos od 100,38 eura od 15.08.2019. do isplate,

- na iznos od 149,63 eura od 15.09.2019. do isplate,

- na iznos od 83,48 eura od 15.10.2019. do isplate,

- na iznos od 100,31 eura od 15.11.2019. do isplate,

- na iznos od 78,48 eura od 15.12.2019. do isplate,

- na iznos od 78,87 eura od 15.01.2020. do isplate,

- na iznos od 102,32 eura od 15.02.2020. do isplate,

- na iznos od 72,06 eura od 15.03.2020. do isplate,

- na iznos od 61,12 eura od 15.04.2020. do isplate,

- na iznos od 10,71 eura od 15.05.2020. do isplate,

- na iznos od 6,85 eura od 15.06.2020. do isplate,

- na iznos od 5,96 eura od 15.07.2020. do isplate,

- na iznos od 5,11 eura od 15.08.2020. do isplate,

- na iznos od 8,04 eura od 15.12.2020. do isplate,

- na iznos od 0,47 eura od 15.01.2021. do isplate,

- na iznos od 0,68 eura od 15.02.2021. do isplate,

- na iznos od 0,07 eura od 15.04.2021. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 15.05.2021. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 15.06.2021. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 15.07.2021. do isplate,

- na iznos od 0,01 eura od 15.08.2021. do isplate,

sve kamate izuzev zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, te sve kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Klinika za dječje bolesti Zagreb, Ulica Vjekoslava Klaića 16, Zagreb, OIB: 70641763756, da tužiteljici KT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.050,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 21. travnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kod tuženika zaposlen na radnom mjestu medicinske sestre, te da mu je rad organiziran na način da povremeno radi i prekovremeno. Plaća i ostala prava regulirani su mu Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Kako mu tuženik nije isplatio na sve sate prekovremenog rada dodatak s osnova otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje pacijenata te naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, to tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje s osnova razlike plaće iznos od 1.157,32 EUR bruto sa zateznom kamatom koja na pojedine mjesečne iznose teče od dospijeća do isplate te trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ne osporava pravnu osnovu za isplatu dodataka u prekovremenom radu uz naglasak na nužnost primjene Zaključka br. 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU, te u tu svrhu dostavlja i evidenciju rada i isplatne liste tužitelja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje za 1. studeni 2018. te 1. prosinac 2018. Sukladno iznesenom, tuženik ističe potrebu primjene Zaključka 153. zajedničkog Povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja prilikom izračuna visine prekovremenih, odnosno redovno odrađenih sati. Ukazuje na rješenje Vrhovnog suda RH broj: Rev 281/2021 od 27. travnja 2021. godine kojim je ukinuta niže stupanjska presuda u istovrsnom predmetu, te u kojem je isti vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi pogrešnog pravnog pristupa od strane niže stupanjskih sudova, i to u vidu propusta rasprave o osnovanosti tužbenog zahtjeva primjenom Zaključka br. 153. za utuženo razdoblje nakon 21. prosinca 2015. godine. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda RH, iz navedenog rješenja proizlazi da tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora te da je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Slijedom iznesenoga, tuženik ističe da je iz priloženog rješenja razvidno kako su niže stupanjski sudovi zauzeli pogrešan stav kada su propustili primijeniti Zaključak br. 153. prilikom odlučivanja o meritumu predmeta. Slijedom svega navedenog, tuženik ne osporava pravnu osnovu za isplatu dodataka u prekovremenim satima uz naglasak obvezene primjene Zaključka 153. Povjerenstva prilikom izračuna dodataka u prekovremenom. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu dodataka na plaću, i to dodatka zbog otežanih uvjeta rada i dodatka zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada u razdoblju od siječnja 2019. do kolovoza 2021.

6. Iz priležeće dokumentacije proizlazi da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu medicinske sestre, da je radio prekovremeno i da ostvaruje pravo na isplatu dodataka.

7. Među strankama je sporno pripadaju li tužitelju i u kojem iznosu dodaci na plaću i za odrađeni prekovremeni rad, a koji se dodaci po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, a zavisno od tog utvrđenja, je li tuženik pravilno obračunao i isplatio tužitelju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

9. Člankom 8. st. 1. ZR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

10. Člankom 94. ZR-a propisano je pravo na povećanu plaću, a prema kojem za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

11. Citiranim odredbama propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daju pravo na ostvarivanje povećane plaće. Iz dikcije citiranih odredbi ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od okolnosti navedenih u toj odredbi međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

12. Prema odredbi čl. 48. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/2018, 35/2019, 78/2019 i 92/2019, dalje u tekstu: KU), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 48. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

13. Prema odredbi čl. 55. st. 1. i 2. KU radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta s posebnim uvjetima rada za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

14. Nadalje, sukladno odredbi čl. 58. KU-a tužitelj ima pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u iznosu od 4% za razdoblje do 31.8.2019., a nadalje u iznosu od 8% od osnovne plaće.

15. KU ne isključuje mogućnost kumuliranja uvećanja plaće za prekovremeni rad s dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada i dodatkom odnosno uvećanjem plaće s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Očito je zajednička namjera ugovornih stranaka da se navedena uvećanja plaće mogu kumulirati. U protivnom, stranke bi u KU izrijekom odredile nemogućnost takve kumulacije (kao u slučaju odredbe u kojoj su stranke odredile da se položajni dodatak ne može kumulirati s uvećanjem plaće s osnova posebnih uvjeta rada).

16. Već se po samoj prirodi stvari kriterij uvećanja plaće za prekovremeni rad, kriterij uvećanja plaće za posebne uvjete rada i kriterij uvećanja plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, međusobno ne isključuju. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja i prekovremeni rad, onda se i kao razumno ukazuje da radnik uz pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada (i za sate prekovremenog rada). Ovo posebno imajući u vidu da uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova odgovornosti za život i zdravlje ljudi, ne ulaze u osnovicu za obračun uvećanja plaće s osnova prekovremenog rada (osnovica za uvećanje plaće s osnova prekovremenog rada je tek osnovna plaća – čl. 49. st. 1. KU).

17. Prema odredbi čl. 48. KU definirana je plaća tužitelja koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na neki drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 48. KU. To znači da plaću tužitelja i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada.

18. Prema tome, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, ali se obračunavaju tužitelju za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvario prethodnog mjeseca. U pravu je tužitelj kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, s obzirom da je tužitelj i u tom razdoblju bio izložen otežanim uvjetima, odnosno imao je iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata.

19. Stav ovog suda potvrđen je i pravnim shvaćanjem zauzetim na Osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj u 9. prosinca 2019. koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

20. Tužitelj osnovano potražuje i razliku plaće s osnove naknade za godišnji odmor po čl. 81. ZR-a i čl. 34. KU, te s osnove privremene nesposobnosti za rad temeljem čl. 95. st. 1. ZR-a. S obzirom da tuženik tužitelju nije obračunao plaću na sve sate prekovremenog rada i dodatke na plaću za sve efektivno odrađene sate, kako je to gore utvrđeno, to posljedično nije pravilno obračunao ni naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme nesposobnosti za rad.

21. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem financijske vještakinje Petre Blašković.

22. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tuženik tužitelju nije obračunao dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate prekovremenog rada i da mu je obračunao manji iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad te da sveukupni iznos neobračunatih dodataka na sate prekovremenog rada tužitelja iznosi ukupno 1.157,32 EUR.

23. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, s obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u dokumentaciju te je valjano obrazložen, a stranke nisu imale prigovora na isti.

24. Tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća do isplate temeljem čl. 92. st. 3. ZR-a i čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, dalje: ZOO) koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih kamata izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika.

25. Tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje za 1. studeni 2018. te 1. prosinac 2018. je neosnovan jer tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike plaće od siječnja 2019. nadalje. U odnosu na primjenu Zaključka 153. valja istaknuti da je isti u primjeni od prosinca 2015., dok tužiteljica potražuje razliku plaće do kolovoza 2021.

26. Tužitelju je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema konačnom VPS-u.

27. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe – 100,00 EUR (Tbr. 7/1), sastava podneska od 2.3.2026. – 100,00 EUR (Tbr. 8/1) i pristupa na ročište 9.10.2024., 13.5.2025., 2.9.2025. i 4.3.2026. – svako po 100,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV- a (150,00 EUR) te trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR ukupno iznosi 1.050,00 EUR.

28. Tužitelju je na dosuđeni parnični trošak priznata i kamata koja teče od presuđenja do isplate temeljem čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 93/14 i 73/17) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

29. Tužiteljev zahtjev za naknadom troška pristupa na ročište za objavu odbijen je jer u smislu čl. 335. ZPP-a otpravak presude može preuzeti u pisarnici suda ili putem e-Oglasne ploče, pa taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. st. 1. ZPP- a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćnici tužiteljice

2. Tuženiku