REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pn-2118/2025-80

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu ovoga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima u Davoru Pavičiću i Ivici Čuturiću, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Pavićić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, zastupanog po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 16. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženom Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2 da isplati tužiteljici PS iz [adresa], iznos od 5.104,68 eura (pettisućastočetirieuraišezdesetosamcenti) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 5.038,32 eura od 6. lipnja 2017. do isplate, a na iznos od 66,36 eura od 21. travnja 2026. do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i zakonske zatezne kamate na isplaćeni iznosi od 1.990,84 eura od 6. lipnja 2017. do 28. siječnja 2020. te na isplaćeni iznosi od 1.990,84 eura od 6. lipnja 2017. do 28. prosinca 2021. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.970,84 eura sa zateznim kamatama od 16. lipnja 2016. do isplate, zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 5.038,32 eura od 16. lipnja 2016. do 5. lipnja 2017., zahtjev za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos od 66,36 eura od 20. veljače 2016. do 21. travnja 2026., zahtjev za isplatom zateznih kamata na nesporno plaćeni iznos od 1.990,84 eura od 16. lipnja 2016. do 5. lipnja 2017. te na nesporno plaćeni iznos od 1.990,84 eura od 16. lipnja 2016. do 5. lipnja 2017. odbija se kao neosnovan.

III Nalaže se tuženom Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2 da isplati tužiteljici PS iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.103,94 eura sa zateznim kamatama od 21. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

IV U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 3.178,08 eura, odbija se kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I Dozvoljava se tužiteljici PS iz [adresa] objektivna preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 4. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 20. veljače 2016. u [adresa], na križanju [adresa] i [adresa] stradala u štetnom događaju kao biciklist, uslijed čega je pala te pri padu zadobila tjelesne ozljede. Navela je da je za nezgodu odgovorna AS iz [adresa] koja je vozilom registarske oznake [registarska oznaka], koje je vozilo u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja], naletjela na tužiteljicu dok je ista prelazila kolnik preko obilježenog pješačkog prijelaza.

2. Podneskom od 5. prosinca 2017. tužiteljica je navela da ispravlja činjenični navod iz tužbe gdje je omaškom navedeno da se nalet na tužiteljicu dogodio dok se biciklom kretala preko obilježenog pješačkog prijelaza na način da navodi da se nije kretala obilježenim pješačkim prijelazom niti se uključivala u promet silazeći s nogostupa, već se neposredno prije naleta kretala uz desni rub kolnika ulice Stjepana Fabijančića Jape iz smjera Gorice u smjeru Kurilovca u namjeri da prođe ravno kroz raskrižje, a do naleta je došlo nakon što je tužiteljica ušla u raskrižje s kolnikom [adresa], kada je iz te ulice svojim vozilom izašla osiguranica tuženika i naletjela na tužiteljicu.

3. Tužiteljica nadalje navodi da je u nezgodi zadobila tjelesne ozljede što je rezultiralo povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 78/15 - u daljnjem tekstu ZOO), a u nezgodi je nastala i imovinska šteta na biciklu marke "ROG", broj okvira NSC 120129. Tijekom postupka tužiteljica je izvijestila sud da je tuženik djelomično ispunio tužbeni zahtjev isplatom nespornog iznosa štete 28. siječnja 2020. u iznosu od 15.000,00 kuna. U podnesku od 28. prosinca 2020. tužiteljica je izvršila objektivnu preinaku tužbe usklađujući tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem sudskih vještaka medicinske struke te je zatražila naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te imovinsku štetu za uništeni bicikl u ukupnom iznosu 73.600,00 kuna. S obzirom da je tuženik nakon podnošenja tužbe djelomično ispunio tužbeni zahtjev te joj isplatio iznos od 15.000,00 kuna, tužbenim zahtjevom od 28. prosinca 2020. tražila od suda da obveže tuženika na isplatu razlike iznosa štete od 58.600,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 58.100,00 kuna teku od 16. lipnja 2016. do isplate, na iznos od 500,00 kuna od 20. veljače 2016. do isplate te isplatu zakonskih zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos štete od 15.000,00 kuna od 16. lipnja 2016. do 28. siječnja 2020., koju je preinaku sud dopustio.

4. Presudom ovog suda poslovni broj Pn-2210/2017-48 od 1. prosinca 2021. u točki I izreke presude usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 51.100,00 kuna sa zateznim kamatama koje na iznos od 50.600,00 kuna teku od 6. lipnja 2017. do isplate a na iznos od 500,00 kuna od 1. prosinca 2021. do isplate kao i zahtjev za plaćanjem zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 15.000,00 kuna u periodu od 6. lipnja 2017. do 28. siječnja 2020. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je kao neosnovan (točka II izreke presude) te joj je dosuđen parnični trošak (točka III izreke presude).

5. Presudu je žalbom u točki I i III izreke pobijao tuženik, a Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-386/23-3 od 18. rujna 2025. usvojio žalbu tuženika te ukinuo presudu poslovni broj Pn-2210/2017-48 od 1. prosinca 2021. koja je ispravljena rješenjem poslovni broj Pn-2210/2017-49 od 2. prosinca 2021. i rješenjem Pn-2210/2017-53 od 28. siječnja 2022. u točki I i III izreke i predmet je u tom dijelu vraćen na ponovno suđenje. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II i IV izreke presude te u odnosu na rješenje kojim je tužiteljici dozvoljena objektivna preinaka tužbe, prvostupanjska odluka je ostala neizmijenjena.

6. U nastavku postupka tužiteljica je u podnesku od 4. prosinca 2025. preinačila tužbeni zahtjev povišenjem istog tako da je zatražila isplatu iznosa od 9.066,36 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 9.000,00 eura teku od 6. lipnja 2017. do isplate, a na iznos od 66,36 eura od 1. prosinca 2021. do isplate kao i zatezne kamate na isplaćeni iznos od 1.990,84 eura od 6. lipnja 2017. do 28. siječnja 2020. navodeći kako na postojeće Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske treba primijeniti stopu inflacije što predstavlja okolnost koja je nastala nakon zaključenja prethodnog postupka. Podneskom od 16. siječnja 2026. tužiteljica je umanjila preinačeni tužbeni zahtjev za nesporno isplaćene iznose od strane tuženika i to iznos od 1.990,84 eura isplaćen 28. siječnja 2020. te iznos od 1.990,84 eura isplaćen 28. prosinca 2021. te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži naknadu štete u iznosu od 7.075,52 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 7.009,16 eura teku od 16. lipnja 2016. do isplate te na iznos od 66,36 eura od 20. veljače 2016. do isplate, a potražuje i isplatu zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos od 1.990,84 eura od 16. lipnja 2016. do 28. siječnja 2020. te na iznos od 1.990,84 eura od 16. lipnja 2016. do 28. prosinca 2021., sve uz naknadu parničnog troška u iznosu od 7.282,02 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

7. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka čini nespornim štetni događaj i pasivnu legitimaciju, ali ističe prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastanak štetnog događaja, protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva te utuženom tijeku zateznih kamata. Drži kako tužiteljica svojim navodima u podnesku od 5. prosinca 2017. nije ispravila navode iz tužbe, već da se radi o preinaci tužbe promjenom činjeničnog opisa tužbe. Tuženik se protivio i objektivnoj preinaci tužbe u podnesku od 28. prosinca 2020. povišenjem tužbenog zahtjeva, a u slučaju da sud takvu preinaku dozvoli, istaknuo prigovor zastare potraživanja u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva. Protivio se i preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva u podnesku tužiteljice od 4. prosinca 2025. jer smatra da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su povećali naknade za 50% obuhvatili inflatorni učinak pa se tužiteljica ne može pozivati na takve okolnosti. Također drži da su granice raspravljanja u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva određene rješenjem drugostupanjskog suda od 18. rujna 2025. kojim je točka II izreke prvostupanjske presude, a kojom je tužbeni zahtjev odbijen preko iznosa od 51.100,00 kuna postala pravomoćna. Stoga smatra da tužbeni zahtjev koji je postavljen iznad toga iznosa treba odbaciti, a ukoliko bi sud takvu preinaku dopustio na preinačeni dio tužbenog zahtjeva ističe prigovor zastare. Također, tuženik je naveo da tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom nije uzela u obzir sav nesporno isplaćeni iznos te navodi da je u mirnom postupku 28. prosinca 2021., osim ranije isplaćenog iznosa od 1.990,84 eura (neimovinska šteta te tuđa pomoć), isplatio tužiteljici daljnji iznos od 3.655,28 eura i to iznos od 1.990,84 eura s naslova neimovinske štete i tuđe pomoći, iznos od 469,93 eura s osnova zateznih kamata obračunatih na nesporno isplaćeni iznos od 1.990,84 eura u periodu od 14. listopada 2017. do 28. prosinca 2021. te iznos od 1.194,51 euro s osnove naknade parničnih troškova u ovom postupku. Tuženik traži od suda da tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 4.918,51 euro sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

8. U dokaznom postupku su je izvršio uvid u zapisnik o očevidu Policijske uprave Zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica od 18. ožujka 2016. (list 5-7 spisa), u presudu Prekršajnoj suda u Velikoj Gorici broj Pp P-1868/16 od 11. siječnja 2017. (list 8-11 spisa), u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 12-39 spisa), u ispise oglasa "Njuškalo.hr oglasnik" (list 40-41 spisa), u dopis punomoćnika tužiteljice od 15. lipnja 2016. (list 42 spisa), u podatke o prometnoj nezgodi od 20. veljače 2016., dopise tuženika od 27. srpnja 2016. i 20. lipnja 2017. (list 50-52 spisa), u preslik zdravstvenog kartona tužiteljice (list 64-93 spisa), u spis Prekršajnog suda u Velikoj Gorici broj Pp P- 1868/16, proveo dokaz očevidom na licu mjesta događaja 11. srpnja 2018., proveo dokaz prometnim vještačenjem po sudskom vještaku Srećku Hlišću dipl. ing. od 17. siječnja 2019. (list 115-121 spisa), proveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka Srećka Hlišća dipl. ing., proveo dokaz vještačenjem po vještaku sudske medicine dr. Davoru Mayeru od 15. listopada 2019. (list 136-137 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Dubravku Huljevu od 10. rujna 2020. (list 151 spisa), proveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Maji Novak Roje od 22. listopada 2020. (list 156-158 spisa), proveo dokaz saslušanjem sudskog vještaka dr. Maje Novak Roje te dokaz saslušanjem svjedoka FS i tužiteljice.

9. U odnosu na prigovor tuženika da je tužiteljica u podnesku od 5. prosinca 2017. izvršila preinaku tužbe promjenom činjeničnog opisa tužbe, sud drži da je isti neosnovan. Tužiteljica, naime, u predmetnom podnesku navodi da ispravlja činjenične navode tužbe u dijelu gdje je omaškom navedeno da se nalet na tužiteljicu dogodio dok se biciklom kretala preko obilježenog pješačkog prijelaza te obrazlaže da se nije kretala obilježenim pješačkim prijelazom niti se uključivala u promet silazeći s nogostupa, već se neposredno prije naleta kretala uz desni rub kolnika [adresa] DSL [adresa] iz smijera Gorice u smjeru Kurilovca u namjeri da prođe ravno kroz raskrižje, a do naleta je došlo nakon što je tužiteljica ušla u raskrižje s kolnikom [adresa], kada je iz te ulice svojim vozilom izašla osiguranica tuženika i naletjela na tužiteljicu. Kako je odredbom čl. 191. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP) regulirano da tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen, sud zaključuje kako tužiteljica podneskom od 5. prosinca 2017. nije izvršila objektivnu preinaku tužbe.

10. Tužiteljica je preinačila tužbu podneskom od 28. prosinca 2020. kada je povisila tužbeni zahtjev usklađujući ga s nalazom i mišljenjem sudskoga vještaka medicinske struke i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. kojom su povišeni kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Odredbom čl. 190. st. 2. ZPP-a propisano je da tužitelj, iznimno od odredbe st. 1. istog čl., može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Budući da tužiteljica ne raspolaže stručnim znanjima kojima bi u trenutku podnošenja tužbe kao i u trenutku zaključenja prethodnog postupka mogla precizno utvrditi opseg i visinu štete, prije provedenog medicinskog vještačenja nije bila u mogućnosti tužbu preinačiti odnosno povisiti tužbeni zahtjev zbog okolnosti koje se ne mogu pripisati njezinoj krivnji. Uz to valja reći da je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. naveo da se izmijenjeni kriteriji za utvrđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete odnose na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja, pa je i to razlog zbog kojeg je navedena objektivna preinaka tužbe dopuštena.

11. Tužiteljica je u podnesku od 4. prosinca 2025. preinačila tužbu daljnjim povišenjem tužbenog zahtjeva ističući kao razlog povećanje stope inflacije kao i porasta troškova života. Notorna je činjenica da je nakon uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj došlo do povećanja stope inflacije te značajnog porasta troškova života što je uslijedilo nakon što je Vrhovni sud Republike Hrvatske povisio Orijentacijske kriterije za 50% imajući u vidu stopu inflacije mjerenu indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. S obzirom na činjenicu da Zakon o obveznim odnosima u svojem članku 1090. upućuje sud da, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosudi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, te na činjenicu da je nakon donošenja Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. došlo do daljnjeg i to značajnog povećanja potrošačkih cijena, a sve nakon zaključenja prethodnog postupka, sud je na stajalištu da je ovakva preinaka tužbe dopuštena, te je u smislu odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.

12. Neosnovan je i prigovor zastare preinačenog dijela tužbenog zahtjeva iz podneska od 28. prosinca 2020. i 4. prosinca 2025. kojim je tužiteljica povisila zahtjev za naknadom štete jer je u trenutku podnošenja tužbe došlo do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO-a, a tužiteljica preinakom nije tražila naknadu štete po nekoj drugoj osnovi. Kako je nalazom sudskog vještaka medicinske struke utvrđeno da je liječenje tužiteljice okončano 5. lipnja 2017. kada je došlo do stabilizacije njezinog zdravstvenog stanja, kada je ona i saznala za obim štete, a tužba je podnesena 26. srpnja 2017., jasno je da nije nastupila zastara u smislu čl. 230. st. 1. ZOO-a

13. Svjedok FS je iskazala da se sjeća prometne nezgode koja se dogodila 20. veljače 2016. Kretala se sporednom cestom i stala ispred znaka koji upozorava na nailazak na cestu s prednošću prolaza (trokut) te je imala namjeru skrenuti u lijevo. Štetni događaj dogodio se predvečer oko 8 sati i već je padao mrak. Zaustavila se ispred prometnoga znaka iz razloga što tuda često prolazi i zna da je u blizini nogometni klub te da se u to vrijeme djeca vraćaju s treninga pa je bila dodatno oprezna. Nije bilo pješaka koji su namjeravali prijeći cestu preko pješačkog prijelaza niti je primijetila nadolazeće automobile niti bicikl na cesti u koju se uključivala. Stoga je ubacila u prvu brzinu i krenula. Upravo u trenutku kada je započela sa kretanjem u prednji lijevi dio njenog vozila udario je bicikl kojim je upravljala tužiteljica sa svojim prednjim kotačem. U trenutku kada je došlo do sudara njezin se automobil nalazio na samoj sredini zebre, odnosno pješačkog prijelaza preko sporedne ulice kojom se kretala. Nije uočila nailazak bicikliste prije nego što je došlo do udarca. Nije uočila nailazak bicikliste po kolniku glavne ceste na koju se imala namjeru uključiti skretanjem ulijevo, a s obzirom na mjesto na kojem je došlo do sudara pretpostavlja da se tužiteljica biciklom kretala po pločniku. Ne zna u koji dio bicikla je udareno niti kojom brzinom se vozačica bicikla kretala. Od trenutka kada se zaustavila na ulazu u raskrižje, izvršila provjere te krenula do trenutka sudara prošlo je nekoliko sekundi, a u trenutku kada je došlo do kontakta bicikla i automobila kretala se maksimalno 2 km/h. Kada je shvatila što se dogodilo zakočila je i izjurila iz auta. Nije sigurna gdje se njezino vozilo zaustavilo nakon udarca u tužiteljicu. Vjerojatno, kao što je već iskazala, na sredini zebre. Tužiteljica je tom prilikom pala na glavnu cestu. Ne sjeća se je li u tom trenutku tužiteljica pala u blizini svog bicikla ili je odletjela dalje.

14. Tužiteljica je iskazala da se sjeća da je toga dana kada se dogodila nezgoda vozila bicikl, jer se vraćala iz trgovine. Vozila je uz desni rub kolnika [adresa] DSL i na ulasku u raskrižje sa sporednom ulicom nastavila je kretanje ravno jer se u blizini nalazi njezina kuća. Ne sjeća se je li na ulazu u raskrižje primijetila nailazak vozila osiguranika tuženika sa svoje desne strane. Sjeća se samo da je došlo do udarca prednjeg dijela vozila u pedalu i prednji kotač njezinog bicikla i to u njegovu desnu stranu. U trenutku kada je došlo do udarca automobila u bicikl, već je bila ušla u raskrižje. Zadržavala je pravac ravno i nije skretala na zebru. Biciklom nije upravljala velikom brzinom, po njezinoj procjeni možda 10km/h. Ne sjeća se na koju stranu je pala, zna samo da je zadobila brojne hematome od udarca u glavu. Moguće je da je davala izjavu policijskim službenicima nakon nezgode u bolnici, ali se toga ne sjeća. Ne sjeća se puno stvari jer joj se od udarca u glavi puno toga izbrisalo. Ne sjeća se da je primila prekršajni nalog niti da je pisala prigovor na nalog niti da bi svom odvjetniku rekla da je do nesreće došlo na način da je sišla s bicikla te prelazila pješački prijelaz pješice gurajući bicikl. Bicikl kojim je upravljala nakon nezgode nije bio u voznom stanju, a bio je star manje od dvije godine. Bicikl je dobila na poklon od kolegica s posla prilikom odlaska u mirovinu. Bicikl je dala popraviti te je na njemu izmijenjena pedala i prednji kotač, a popravak bicikla zajedno sa novim dijelovima platila je 500,00 kuna. Prilikom liječenja kod kuće pomoć su mi pružali sinovi.

15. Uvidom u nalaz i mišljenje sudskoga vještaka za cestovni i zračni promet, Srećka Hlišća dipl. ing. od 17. siječnja 2019. proizlazi da je u sudaru došlo do kontakta prednjeg dijela osobnog vozila marke Opel Astra registarske oznake [registarska oznaka] i desne strane bicikla s tužiteljicom, što je uzrokovalo njihov pad na lijevu stranu, s time da je na osobnom vozilu oštećen prednji branik i poklopac prostora motora, dok je na biciklu oštećen prednji kotač, desna pedala i košara za prijevoz prtljage. Do dolaska policije bicikl je maknut iz položaja kojeg je imao nakon nesreće, dok je osobno vozilo zatečeno u lijevo skrenutom položaju na za svoj smjer suprotnom sjevernom dijelu ušća [adresa] i [adresa], s time da je prednjim više desnim dijelom ušlo na kolnik ulice Stjepana Fabijančića Jape. Na kolniku pored stražnjeg lijevog kotača osobnog vozila nalazila se krhotina plastike bicikla koji su ucrtani u skicu policije.

16. Sudski vještak je naveo da iz opisanih oštećenja na osobnom vozilu i biciklu, kao niti temeljem zaustavljenog položaja osobnog vozila i samo jedne krhotine plastike bicikla nije moguće odrediti točan sudarni položaj. Sudski vještak navodi da iz iskaza vozačice i tužiteljice proizlazi da je u kontaktu bio prednji lijevi dio osobnog vozila i desna strana prednjeg kotača, ali se zbog okretnosti prednjeg kotača u odnosu na ostatak konstrukcije bicikla ne može odrediti kakav su sudarni kut vozila zatvarala u trenutku kontakta. Pri tome se tehnički ne može isključiti iskaz vozačice da je brzina osobnog vozila u trenutku kontakta bila neka manja brzina jer bi upravo takva brzina imala za posljedicu manja oštećenja na osobnom vozilu i da udar s desnog boka dovede do prevrtanja bicikla na lijevu bočnu stranu tako da bi se njegov pad zajedno s tužiteljicom dogodio ispred putanje osobnog vozila koje bi se tada moralo zaustaviti a da u nastavku ne dođe do pregaženja bicikla kao prvog po redu.

17. Iz pokazivanja tužiteljice prilikom rekonstrukcije na mjestu događaja proizlazi da se kretala na biciklu u pravcu juga [adresa],5 metara od desnog ruba kolnika i zapadnog nogostupa, a da je osobno vozilo došlo s njezine desne strane. S obzirom na zatečeni položaj osobnog vozila u lijevo skrenutom položaju na za svoj smjer suprotnom, sjevernom dijelu ušća [adresa] i [adresa], s tim da je prednjim više desnim dijelom ušla na kolnik ulice Stjepana Fabijančića Jape, kontakt bi se dogodio na sjeverozapadnom uglu križanja, neposredno ispred zatečenog položaja osobnog vozila za oko 0,4 metra, u kojem je trenutku osobno vozio suprotnom stranom kolnika ulazilo u križanje skretanjem u lijevo tako da mu se zaobljeni bočni dio prednjeg lijevog ruba vozila nalazilo na samom zapadnom rubu kolnika ulice Stjepana Fabijančića Jape, a prednji desni dio je na isti ulazio za oko 0,95 metara. U takvoj dinamici nastanka štetnog događaja osobno vozilo bi stalo odmah nakon sudara, pa kako nisu pronađeni nikakvi tragovi kočenja, vještak procjenjuje da je brzina osobnog vozila kod sudara iznosila oko 7 km/h. Dakle, radilo se o minimalnoj brzini tek dovoljnoj da udarcem više s desnog boka dovede do oštećenja prednjeg kotača bicikla i uzrokuje njegovo prevrtanje na lijevi bok u neposrednoj brzini ispred prednjeg dijela vozila.

18. Kako se po širini kolnika [adresa] kretala vozačica prije nesreće, vještak nije mogao utvrditi bez materijalnih tragova. Pod pretpostavkom ako je u području ispred zaustavne linije bila na svojoj desnoj strani kolnika, onda je prije sudara sjekla ušće križanja lijevim skretanjem ulazeći na kolnik [adresa] DSL suprotnom stranom kolnika, ali nije moguće utvrditi je li zastala ili je kretanje obavljala u vožnji bez zastajanja. Vještak je utvrdio da je preglednost na mjestu nesreće iz položaja vozačice ispred zaustavne linije takva da nema prepreka koje bi onemogućavale zapažanja nailaska tužiteljice na biciklu gdje god da se ista nalazila u prilasku križanju, pa u slučaju da je vozačica zastala pred ulazak u križanje tako da niti jednim dijelom osobnog vozila ne ulazi na kolnik [adresa] DSL, do nesreće ne bi došlo.

19. S obzirom na iskazivanje tužiteljice, sudski vještak je utvrdio da se normalnim okretanjem pedala klasičnog bicikla mogla kretati prosječnom brzinom od oko 10 km/h. Ovisno o stvarnoj brzini koju bi osobno vozilo imalo u prilasku mjestu sudara s obzirom na putanju lijevog skretanja, po nalazu vještaka isto bi se tada nalazilo negdje između područja svoje zaustavne linije i zapadnog obilježenog pješačkog prijelaza, zbog čega još fizički ne bi ugrožavalo tužiteljicu na način da bi ista zbog toga poduzimala snažno kočenje, očekujući još k tome mogućnost da će osobno vozilo u križanje ulaziti suprotnom stranom kolnika, što je razlog zbog kojeg je za tužiteljicu nesreća bila neizbježiva.

20. Sudski vještak nadalje navodi da iz iskaza vozačice osobnog vozila proizlazi da je do sudara došlo kada se njezino osobno vozilo nalazilo na sredini zapadnog pješačkog prijelaza, a da je prije toga bila zaustavljena ispred prometnog znaka. Brzina kod sudara joj je iznosila oko 2 km/h, a odmah nakon sudara je stala. Sudski vještak obrazlaže da je iskazana brzina od 2 km/h u području teško ostvarivih brzina normalnom upotrebom osobnog vozila. Ako bi vozačica stala ispred zaustavne linije i potom krenula do mjesta sudara na sredini pješačkog prijelaza, tada je s obzirom na zatečeni položaj osobnog vozila nakon nesreće morala već s pokretanjem vozila započeti lijevo skretanje kojim će sjeći ušće križanja a sudar bi se dogodio oko sredine širine kolnika [adresa], kada je osobno vozilo prema naprijed prešlo put od oko 3,9 metara prelazeći lijevom polovicom prednjeg dijela vozila na suprotnu stranu kolnika, a zatim je nakon sudara nastavilo skretati u lijevo i stalo za oko 6,4 metara iza mjesta sudara u cijelosti na suprotnoj strani kolnika, dok bi tužiteljica na biciklu ušla na kolnik za oko 3,3 metra. S obzirom na ovakav raspored položaja osobnog vozila, pogotovo odnosa mjesta sudara i zaustavljanja osobnog vozila tehničkim putem nije moguće izvesti siguran zaključak da se nesreća dogodila na pješačkom prijelazu, tj. da se tužiteljica vozila na biciklu preko pješačkog prijelaza i pretpostavke vozačice da se prije toga ista kretala po nogostupu. Naime, ako bi se tužiteljica na biciklu kretala očekivanom brzinom normalnog okretanja pedala od oko 10 km/h, budući da se s nogostupa na kolnik spušta skošenom rampom, za vrlo polagano ubrzavanje koje se može očekivati kod pokretanja osobnog vozila za oko 0,5 m/s2, osobno bi vozilo do mjesta sudara ostvarilo brzinu od oko 7 km/h, dakle bila bi minimalna, kao i za analizu pokazivanja tužiteljice, tek dovoljna da udarcem više s desnog boka dovede do oštećenja prednjeg kotača bicikla i uzrokuje njegovo prevrtanje na lijevi bok u neposrednoj blizini ispred prednjeg dijela osobnog vozila, ali s tom razlikom da se, prema kazivanju osiguranice tuženika, osobno vozilo nastavilo kretati skretanjem lijevo prema naprijed za 6,4 metara, a kod toga nije došlo do pregaženja bicikla ili kontakta s tužiteljicom.

21. Sudski vještak u svom nalazu i mišljenju zaključuje da iz raspoloživih materijalnih tragova nije moguće utvrditi gdje je došlo do sudara bicikla na kojim se vozila tužiteljica i osobnog vozila osiguranika tuženika, kao i kakvom su se točnom dinamikom sudionice kretale prije nesreće. Prema zatečenom položaju osobnog vozila jedino je moguće zaključiti da se vozačica u promet uključivala na kolnik [adresa] DSL [adresa] skretanjem u lijevo od zapada iz [adresa] suprotnom stranom ušća križanja. Prema zatečenom položaju osobnog vozila teoretski je moguće da se tužiteljica kretala na biciklu prema jugu ulicom DSL uz desni rub kolnika, a da je osobno vozilo došlo do njene desne strane iz [adresa], pri čemu je dolaskom od zapada skretanjem u lijevo prešlo na suprotan sjeverni dio ušća [adresa] i [adresa] tako da je do sudara došlo na sjeverozapadnom uglu križanja, a osobno bi vozilo stalo odmah iza mjesta sudara u prostoru prevrtanja bicikla i tužiteljice na lijevi bok ispred osobnog vozila. U ovom slučaju je za tužiteljicu nesreća bila neizbježiva zaustavljanjem ispred putanje uključivanja osobnog vozila u promet, a do nesreće ne bi došlo da je, s obzirom na dobru preglednost, vozačica propustila tužiteljicu. S druge strane, prema iskazivanju vozačice da je prije nesreće stala ispred prometnog znaka i onda krenula, tehničkim putem nije moguće izvesti siguran zaključak da se nesreća dogodila na sredini pješačkog prijelaza, tj. da se tužiteljica vozila na biciklu preko pješačkog prijelaza i pretpostavke vozačice da se prije toga ista kretala po nogostupu, a s obzirom da bi se u nastavku osobno vozilo zaustavilo u cijelosti na suprotnoj strani kolnika, na skoro dva puta dužem putu od onog kojeg bi prevalilo od mjesta pokretanja do mjesta sudara, a da očekivanim padom bicikla i tužiteljice ispred osobnog vozila tada nije došlo do njihovog pregaženja.

22. Sudski vještak dipl. ing. Srećko Hlišć je prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza na ročištu 17. prosinca 2025. iskazao da je u nalazu i mišljenju analizirao nastanak nesreće kao i mogućnost da se nesreća dogodila na način kako je opisivala tužiteljica, odnosno kako je opisivala vozačica osobnog vozila, a sve s obzirom na okolnost da na mjestu nesreće nisu pronađeni materijalni tragovi koji bi ukazivali na lokaciju mjesta događaja. U nalazu i mišljenju nije isključio niti jednu od dvije varijante te je za obje opisao na koji način bi do nesreće došlo. U odnosu na varijantu koju je opisala vozačica osobnog vozila naveo je da ako bi mjesto kontakta bilo na pješačkom prijelazu, onda se osobno vozilo nastavilo kretati još oko 6,4 m prema naprijed, pri čemu na tom putu, s obzirom na sudarnu položaj, nije došlo do pregaženja bicikla ili kontakta sa tužiteljicom. U svakom slučaju brzine kretanja sudionica nesreće bile su male što se može zaključiti posebno iz opisa oštećenja u zapisniku o očevidu, ali se ne može utvrditi koliko točno su iznosile, već približno kako je to opisao u nalazu i mišljenju. U svakom slučaju brzina vozila je bila dovoljna da sruši tužiteljicu koja se kretala na biciklu te da ista zajedno sa biciklom padne na kolnik. Nema elemenata prema kojima bi odbacio mogućnost nastanka nesreće prema pokazivanjima tužiteljice kod očevida nit prema iskazu vozačice, već jedino u tom slučaju ne može objasniti razlog zbog čega nakon što bi se bicikl zajedno s tužiteljicom prevrnuo ispred osobnog vozila nije došlo do kontakta osobnog vozila bilo s biciklom ili tužiteljicom, a s obzirom na okolnost da bi se osobno vozilo zaustavilo 6,4 m iza mjesta kontakta, a s obzirom na mjesto gdje je osobno vozilo zatečeno nakon nesreće. Nema nekog materijalnog traga na kolniku prema kojem bi se moglo jednoznačno utvrditi mjesto sudara. U obje varijante nastanka nesreće kako je opisala tužiteljica prilikom očevida, odnosno vozačica, a s obzirom na opisana oštećenja, proizlazi da je za obje varijante tužiteljica na biciklu ušla s lijeve strane u putanju osobnog vozila. U slučaju da se nesreća dogodila na način prema kojem bi se tužiteljica prije nesreće vozila na biciklu po nogostupu jasno je da do nesreće ne bi došlo da je prije početka vožnje preko pješačkog prijelaza sišla s bicikla jer bi na takav način kasnila na mjesto sudara pa se nesreće ne bi mogla dogoditi. U slučaju da se tužiteljica kretala na biciklu uz desni rub kolnika tada bi, s obzirom na prilazak osobnog vozila s njezine desne strane, nesreća bila izbjegnuta isključivo na način da je tužiteljica kočila još dok se osobno vozilo nalazilo na ušću sporedne ceste, kada bi objektivno očekivali, budući da se kretala cestom s prednošću prolaska, da će propustiti tužiteljicu.

23. Uvidom u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Davora Mayera, specijalista sudske medicine od 15. listopada 2019. proizlazi da je tužiteljica u prometnoj nezgodi zadobila tjelesne ozljede u vidu natučenja s krvnim podljevom mekog oglavka tjemenozatiljno lijevo, krvarenje u meke moždane ovojnice bazalno desno i u desnoj Silvijevoj brazdi, oskudno tankoslojno krvarenje čeonoslijepoočno lijevo i čeono desno, istegnuće vrata (trzajna ozljeda) i natučenje lijevog lakta praćeno otokom. Prilikom dijagnostičke obrade uočene su i aneurizme arterija na bazi mozga koje su naknadno zbrinute neurokirurškim zahvatima. S obzirom na zadobivene tjelesne ozljede i nalaz sudskoga vještaka prometne struke sudski vještak je zaključio da su ozljede utvrđene medicinskom obradom tužiteljice nastale padom uz dočekivanje na lijevu stražnju stranu tijela. Medicinskom obradom nisu utvrđene ozljede niti navedene tegobe od strane donjih dijelova tijela pa zbog navedenog, kao i nemogućnosti preciznijeg utvrđivanja dinamike događaja tehničkim putem, nije moguće sa sigurnošću zaključiti o načinu kretanja tužiteljice uoči kontakta, ali izostanak ozljeda pripisivih naletu vozila i padu preko bicikla (u varijanti hoda i guranja bicikla s lijeve strane), odnosno izostanak ozljeda pripisivih udaru dijelova bicikla po tijelu i padu bicikla preko tijela (u varijanti hoda i guranja bicikla s desne strane), neizravno upućuje na zaključak da se tužiteljica u trenutku naleta nalazila na biciklu, upravljajući njime.

24. Sud je u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja sudskih vještaka za cestovni promet i vještaka specijalista sudske medicine ocjenjujući njihove nalaze stručnima te jasno i logično obrazloženima.

25. Analizom provedenih dokaza utvrđeno je da se neposredno prije štetnog događaja tužiteljica vozeći bicikl kretala ulicom Stjepana Fabijančića Jape u velikoj Gorici iz smjera sjevera i smjeru juga, dok je osiguranica tuženika upravljala osobnim vozilom sporednom [adresa] iz smjera zapada te se imala namjeru uključiti na kolnik ulice Stjepana Fabijančića Jape skretanjem u lijevo. U sudaru je došlo do kontakta prednjeg lijevog dijela osobnog vozila i desne strane prednjeg kotača bicikla. Sudski vještak za promet iz raspoloživih materijalnih tragova nije mogao utvrditi gdje je točno došlo do sudara bicikla na kojim se vozila tužiteljica i osobnog vozila osiguranika tuženika, kao i kakvom su se točnom dinamikom sudionice kretale prije nesreće. Vještak je, međutim, prema zatečenom položaju osobnog vozila zaključio da se osiguranica tuženika uključivala u promet na kolnik [adresa] DSL [adresa] skretanjem u lijevo od zapada iz [adresa] suprotnom stranom ušća križanja. Prema zatečenom položaju osobnog vozila sudski vještak je zaključio da je teoretski moguće da se tužiteljica kretala na biciklu prema jugu ulicom DSL uz desni rub kolnika, a da je osobno vozilo došlo do njene desne strane iz [adresa], pri čemu je dolaskom od zapada skretanjem u lijevo prešlo na suprotan sjeverni dio ušća [adresa] i [adresa] tako da je do sudara došlo na sjeverozapadnom uglu križanja, a osobno bi vozilo stalo odmah iza mjesta sudara u prostoru prevrtanja bicikla i tužiteljice na lijevi bok ispred osobnog vozila. U tom slučaju za tužiteljicu bi nesreća bila neizbježiva zaustavljanjem ispred putanje uključivanja osobnog vozila u promet, a do nesreće ne bi došlo da je, s obzirom na dobru preglednost, vozačica propustila tužiteljicu. S druge strane, prema iskazivanju vozačice da je prije nesreće stala ispred prometnog znaka i onda krenula, sudski vještak je naveo da tehničkim putem nije moguće izvesti siguran zaključak da se nesreća dogodila na sredini pješačkog prijelaza, tj. da se tužiteljica vozila na biciklu preko pješačkog prijelaza i pretpostavke vozačice da se prije toga ista kretala po nogostupu, a s obzirom da bi se u nastavku osobno vozilo zaustavilo u cijelosti na suprotnoj strani kolnika, na skoro dva puta dužem putu od onog kojeg bi prevalilo od mjesta pokretanja do mjesta sudara, a da očekivanim padom bicikla i tužiteljice ispred osobnog vozila tada nije došlo do njihovog pregaženja.

26. S obzirom na utvrđene činjenice, sud zaključuje da nije životno niti logično da bi, s obzirom na zaustavni položaj osobnog vozila osiguranika tuženika, do sudara došlo na sredini pješačkog prijelaza. Naime, sudski vještak je temeljem iskaza i pokazivanja tužiteljice prilikom rekonstrukcije, kao i temeljem iskaza osiguranice tuženika došao do zaključka da je brzina osobnog vozila u trenutku kontakta bila mala (oko 7 km/h) te je upravo takva brzina imala za posljedicu da udar vozila s desnog boka dovede do prevrtanja bicikla na lijevu bočnu stranu, tako da se pad bicikla s tužiteljicom dogodio ispred putanje osobnog vozila. U dinamici štetnog događaja kako ju opisuje osiguranica tuženika, da bi nakon udarca u bicikl tužiteljice i njezinog pada ispred vozila na sredini pješačkog prijelaza došla u zaustavni položaj (u lijevo skrenuti položaju za na svoj smjer suprotnom sjevernom dijelu ušća [adresa] i [adresa], prednjim više desnim dijelom na kolniku ulice Stjepana Fabijančića Jape), morala bi vozilom prijeći preko tijela tužiteljice i bicikla da bi zauzela položaj u kojem je njezino vozilo zatečeno zaustavljeno, što se nije dogodilo. Sudski vještak prometne struke je prilikom usmenog obrazlaganja svog nalaza naveo da svom u nalazu nije isključio niti jednu od dvije varijante nastanka štetnog događaja, ali je istaknuo da ne može objasniti razlog zbog čega, nakon što bi se bicikl zajedno s tužiteljicom prevrnuo ispred osobnog vozila, nije došlo do kontakta osobnog vozila bilo s biciklom ili tužiteljicom. Stoga sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo dinamikom kako ju je opisala tužiteljica, odnosno da se tužiteljica prije štetnog događaja kretala vozeći bicikl kolnikom ulice Stjepana Fabijančića Jape uz rub desnog ruba kolnika, dok je osobno vozilo došlo do njene desne strane iz [adresa], pri čemu je dolaskom od zapada skretanjem u lijevo prešlo na suprotan sjeverni dio ušća [adresa] i [adresa] tako da je do sudara došlo na sjeverozapadnom uglu križanja.

27. U konkretnom slučaju došlo je do sudara osobnog motornog vozila i bicikla. S obzirom da bicikl kao vozilo koje se ne kreće snagom vlastitog motora po definiciji ne predstavlja motorno vozilo (čl. 1068. st. 1. ZOO-a), dok osobni automobil u pokretu predstavlja opasnu stvar, odgovornost sudionika ove prometne nezgode ocjenjuje se primjenom odredbi čl. 1063., 1067. i 1069. ZOO-a.

28. Motorno vozilo je, dakle, opasna stvar, a za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik prema načelima objektivne odgovornosti (čl. 1067. st. 1. u svezi s čl. 1063. ZOO-a). Subjekti objektivne odgovornosti mogu se u cijelosti ili djelomično osloboditi odgovornosti samo pod uvjetima iz čl. 1067. ZOO-a.

29. Odredbom 43. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20. - dalje: ZSPC) propisano je da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu, s tim da prije započinjanja tih radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja. Također, člankom 58. st. 1. ZSPC

- a je propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju. S druge strane, iz odredbe čl. 112. st. 1. tog Zakona propisano je da su se vozači bicikla dužni kretati biciklističkom stazom ili biciklističkim trakom, a ako oni ne postoje, što bliže desnom rubu kolnika. S obzirom na navedeno, sud zaključuje da se tužiteljica kao vozačica bicikla propisno kretala desnom stranom uz rub kolnika u smjeru kretanja (čl. 47. st. 1. ZSPC-a) primjerenom brzinom pa šteta nije nastala isključivom radnjom tužiteljice niti je ona na bilo koji način pridonijela nastanku nezgode. Kako tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje ga oslobađaju od odgovornosti u cijelosti ili djelomično (čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a), u obvezi tužiteljici nadoknaditi nastalu štetu u cijelosti (čl. 1045. st. 3. i 4. ZOO-a).

30. Sudski vještak doc. prim. dr. sc. Dubravko Huljev, dr. med. u svom nalazu od 10. rujna 2016. naveo je da je tužiteljica u prometnoj nezgodi od 20. veljače 2016. u kojoj je stradala kao biciklist, prema dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zadobila ozljedu natučenja glave s krvnim podljevom u zatiljnoj regiji subarahnoidalno krvarenje, trzajnu ozljedu vratne kralježnice i natučenja lijevog lakta. Pregledom cijele medicinske dokumentacije razvidno je da su kirurške ozljede minorne u korelaciji s intrakranijalnom ozljedom. Osim inicijalne dijagnoze nema podataka o eventualnim drugim poteškoćama i liječenjem ozljede vratne kralježnice. Sudski vještak je utvrdio da s kirurškog aspekta postoje trajne posljedice jedino s osnova operativnog zahvata- kraniotomije u iznosu od 5% umanjenja životne aktivnosti. Naveo je da će navedeni postotak eventualno reducirati neurolog u korelaciji s mogućim trajnim posljedicama s neurološke strane i dati ukupan postotak trajnih posljedica. Također, naveo je da će i svi ostali vidovi neimovinske štete biti, s obzirom na vodeću dijagnozu ocijenjeni od strane neurologa s obzirom da procjena istih daleko nadmašuje procjenu od strane minornih ozljeda s kirurškog aspekta.

31. Sudski vještak mr. sc. i. dr. Maja Novak Roje, spec. neurolog u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2020., nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, utvrdila je da je tužiteljica u štetnom događaju od 20. veljače 2016. zadobila, s neurološke strane, tjelesne ozljede u vidu natučenja sa krvnim podljevom mekog oglavka tjemenozatiljno lijevo te krvarenje meke moždane ovojnice bazalno desno i u desnoj Silvijevoj brazdi. Nakon štetnog događaja tužiteljica je dopremljena na KBC Rebro u Zagrebu kolima hitne pomoći. Imobilizirana je Schantzovim ovratnikom nakon što je stradala kao biciklist u naletu automobila. Pri dolasku je bila amnestična na događaj a podaci o gubitku svijesti su bili nesigurni. Navodila je glavobolju, nagon na povraćanje i fotofobiju. Tijekom pregleda nađen je opsežan podljev krvi potiljačno uz bolnost šije na palpaciju, u području lijevog lakta i blagi otok lijeve podlaktice. Hitan CT mozga ukazao je na znakove subarahnoidalnog krvarenja (dalje: SAH) ispod meke moždane ovojnice u prostorima baze lubanje desno i u desnoj Silvijevoj fisuri. Također je postojao pljosnati krvi podljev širine do 7mm u potkožnom tkivu lijevo tjemeno- potiljačno CT angiografija na okolnost postojanja aneurizme nije pronašla tipičnih znakova aneurizme niti arterijsko venske malformacije. Nisu nađeni znakovi svježe traume koštanog sustava u neurokarnijumu niti na RTG snimkama vrata i lijevog lakta. Temeljem uvida u kliničku sliku i nazale neuroradioloških pretraga indicira se prijem na kliniku za neurokirurgiju. Tijekom bolničkog liječenja izvršen je kontrolni MSCT mozga, a 25. veljače 2016. učinjena je ponovna andiografija kada su nađene dvije aneurizme i to na prednjoj cerebralnoj arteiji lijevo i oftalničnoj arteriji. Zbog postajanja neurokirurške indikacije operacijskog liječenja aneurizme tužiteljica je 1. ožujka 2016. podvrgnuta operativnom zahvatu nakon kojeg je otpuštena na kućno liječenja uz terapiju. Pri tome je naručena i za drugi operativni zahvat aneurizme lijeve arterije a u međuvremenu je bila pregleda kod neurologa koji je konstatirao nešto niži gornji kapak desnog oka te posljedično suženje vidnog polja ispred desnog oka. Druga neurokirurška operacija učinjena je 20. travnja 2016. nakon čega je tužiteljica otpuštena na kućno liječenje. Nakon toga provodi ambulantno liječenje kod neurologa a 13. svibnja 2016. zbog glavobolje vrtoglavice pregledana je na hitnoj službi KBC-a kada je učinjen kontrolni CT glave. Nastavila je ambulantno liječenje kod neurologa i psihijatra, koje je liječenje prema očitovanju sudskoga vještaka na ročištu 28. rujna 2021. okončano 5. lipnja 2017. kada je došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja koje je potvrđeno nalazom medicinskog liječenja od 5. lipnja 2017.

32. Sudski vještak mr. sc. i. dr. Maja Novak Roje, spec. neurolog je, uvažavajući nalaz i mišljenje sudskoga vještaka specijalista sudske medicine dr. Davora Mayera od 15. listopada 2019. zaključila da aneurizme nisu u uzročnoj vezi sa traumatskim subarahnoidalnim krvarenjem, već su nađene incindentalno. Kako aneurizme nisu u uzročnoj vezi sa ozljedom glave i traumatskim SAH-om, njihovo daljnje liječenje i okolnosti vezane uz isto nije uzela u razmatranje prilikom ocjene nastale štete.

33. Sudski vještak je utvrdila da je tužiteljica u štetnom događaju zbog zadobivenih ozljeda traumatskog subarahnoidalnog krvarenja (neovisno od puknuća aneurizme) i natučenja mozga temporalno desno trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 20 dana i manju bol još 60 dana, dok manja kontinuirana posttraumatska bol ulazi u trajne posljedice.

34. Tužiteljica je u trenutku ozljeđivanja trpjela primarni strah 2 sata koji je bio kratkotrajan i intenzivan (nema jasnih podataka o gubitku svijesti). Sekundarni strah za stanje zdravlja i ishod liječenja je u jačem intenzitetu trpjela 2 dana, u srednjem intenzitetu 20 dana i u manjem intenzitetu još 60 dana. Tercijarni strah koji se javlja u situacijama koje podsjećaju na štetni događaj trpjela je još 60 dana u manjem intenzitetu. Povremena manja bojazan ulazi u trajne posljedice.

35. Prema nalazu vještaka posljedice ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju a koje su vezane uz ozljede traumatskog SAH-a i kontuzije (nagnječenja) mozga te ozljeda glave (koštani dio) uzrokovali su smanjenje životne aktivnosti tužiteljice za 20%.

36. Sudski vještak nije našla znakova naruženosti (ožiljci na glavi su skriveni kosom) dok je utvrdila da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć tijekom 30 dana za potrebe izvođenja težih fizičkih poslova te pripremu i nabavu hrane po 4 sata dnevno i još 30 dana po dva sata dnevno.

37. Nalazu i mišljenju sudskoga vještaka specijalista neurologa prigovorio je tuženik navodeći da je nelogično da je sudski vještak u svom nalazu najprije prihvatila činjenicu da aneurizme arterije nisu posljedica predmetnog štetnog događaja da bi nakon toga u svoju ocjenu smanjenja životne aktivnosti uključila ocjenu sudskoga vještaka specijalista kirurgije dr. Dubravka Huljeva od 5%.

38. Obrazlažući usmeno svoj nalaz i mišljenje sudski vještak mr. sc. i. dr. Maja Novak Roje, spec. neurolog je na ročištu 28. rujna 2021. iskazala je da je uvidom u nalaz kirurga dr. Huljeva razvidno da on ostavlja neurologu da eventualno reducira njegovo smanjenje opće životne aktivnosti od 5% u korelaciji sa neurološkim posljedicama. S obzirom da operacija glave nije u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem, već je u uzročnoj vezi sa prethodnim stanjima bolesti, ocjena trajnih posljedica sa naslova operacije glave koja je upravo bila potrebna radi tih prethodnih stanja nije u uzročnoj vezi za predmetnim ozljeđivanjem. Pojasnila je da, temeljem navedenog, u svom nalazu nije u trajne posljedice cijenila posljedice operacije mozga jer ista nije u uzročnoj vezi sa predmetnim ozljeđivanjem, već isključivo inicijalne ozljede vezano uz štetni događaj a to su natučenije glave i krvarenje u meke moždane ovojnice bazalno desno i u desnoj Silvijevoj brazdi. U cijelosti je ostala kod pisanog nalaza te ocjene trajnog umanjenja životne aktivnosti od 20%. Na poseban upit punomoćnika tuženika zašto je u pisanom nalazu navela da je došlo do ozljede koštanog dijela glave, pojasnila je da se ta ozljeda odnosi na natučenje glave, a glava se sastoji od mekog oglavka i koštanog dijela koji također može biti natučen.

39. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke dr. Maje Roje Novak ocijenivši da je izrađen u skladu sa svim pravilima struke i valjano obrazložen, dok prigovorima tužitelja nije doveden u pitanje.

40. Uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli, straha, vrstu ozljede, činjenicu da je tužiteljica zbog zadobivenih ozljeda bila podvrgnuta dijagnostičkim pretragama, da je bila hospitalizirana kroz 10 dana, te morala mirovati i uzimati propisanu terapiju, po ocjeni ovog suda time joj je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje.

41. Sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja ukupne visine pravične novčane naknade (satisfakcije) sud će se rukovoditi jačinom i trajanjem pretrpljenih fizičkih bolova, straha i duševnih bolova izazvanih trajnim narušavanjem zdravlja.

42. Prema ocjeni ovoga suda svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu biti i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade tužiteljici. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u konkretnom slučaju potrebno procijeniti koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu novčane satisfakcije zbog povrede prava osobnosti.

43. Cijeneći utvrđeni intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, lokalitet povrede, način liječenja koje je bilo popraćeno neugodnostima u vidu dijagnostičkih pretraga (CT mozga, RTG), dugotrajne hospitalizacije te činjenice da je morala mirovati i uzimati medikamente, sud drži da tužiteljici da s te osnove pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.400,00 eura.

44. Cijeneći intenzitet pretrpljenog straha te njegovo trajanje u smislu okolnosti predmetnoga slučaja sud ocjenjuje da bi tužiteljici s te osnove pripala pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.000,00 eura.

45. Imajući u vidu omjer trajnog umanjena životnih aktivnosti od 20% u kojem omjeru će tužiteljica morati ulagati dodatne napore u svom daljnjem životu, te njezinu životnu dob u trenutku ozljeđivanja (59 godine) sud je ocijenio da joj s te osnove pripada novčana naknada u iznosu od 3.900,00 eura.

46. S obzirom na izloženo te na utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju tužiteljici pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a), sud zaključuje da joj pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u ukupnom iznosu od 8.300,00 eura.

47. Primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a imajući u vidu cijenu jednog sata pružanja tuđe pomoći i njege po nekvalificiranoj osobi, utvrđenoj prema slobodnoj ocjeni i usporedbom sa cijenom jednog sata neto zarade nekvalificirane osobe u mjestu stanovanja tužiteljice u trenutku štetnog događaja u visini od 4,00 eura, uz utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom tužiteljice (180 sati), sud je utvrdio da joj s te osnove pripada novčana naknada u iznosu od 720,00 eura.

48. Kako je sud ocijenio da tužiteljici pripada pravo na naknadu neimovinske i imovinske nenovčane naknade za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 9,020,00 eura, a s obzirom na nespornu činjenicu da je tuženik s te osnove tužiteljici u mirnom postupku isplatio ukupan iznos od 3.981,68 eura (iznos od 1.990,84 eura dana 28. siječnja 2020. i iznos od 1.990,84 eura dana 28. prosinca 2021.), tuženik je ovom presudom obvezan na naknadu preostalog dijela te štete u iznosu od 5.038,32 eura.

49. Tužiteljica ovom tužbom traži naknadu imovinske štete koje je nastala na biciklu u iznosu od 66,36 eura.

50. Odredbom čl. 1085. st. 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala, a odredbom čl. 1090. ZOO- a propisano da će sud, uzimajući obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzrokovanja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

51. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da bicikl kojim je upravljala nakon nezgode nije bio u voznom stanju, a bio je star manje od dvije godine. Bicikl je dala popraviti te je na njemu izmijenjena pedala i prednji kotač, a popravak bicikla zajedno sa novim dijelovima platila je 500,00 kuna, što primjenom čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22. i 88/22.) iznosi 66,36 eura.

52. Imajući u vidu primjere cijena rabljenih bicikala s internetskih stranica "Njuškalo.hr oglasnik" koji prileže spisu, sud je primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP- a, prema slobodnoj ocjeni dokaza utvrdio primjerenu novčanu naknadu zbog uništenog bicikla u iznosu od 66,36 eura, koliko tužiteljica i potražuje u tužbi.

53. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103. ZOO-a temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je prema nalazu sudskog vještaka medicinske struke Maje Novak Roje liječenje tužiteljice završeno 5. lipnja 2017., a odštetni zahtjev je podnesen 15. lipnja 2016., tužiteljica ima pravo potraživati zateznu kamatu od prvog slijedećeg dana nakon što je liječenje okončano, dakle od 6. lipnja 2017.

54. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. i 4. u vezi sa st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOUP) koji je lex specialis u odnosu na opće odredbe ZOO-a, odgovorni osiguratelj je dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odgovorni osiguratelj je dužan isplatiti iznos naknade štete u navedenom roku, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, dužan je oštećenoj osobi u istom roku isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam. U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naknada za tuđu pomoć i njegu dospijeva u trenutku prestanka potrebe za tuđom pomoći, odnosno od dana kada je liječenje završeno. Stoga tužiteljica ima pravo na zatezne kamate na tu štetu od prvog slijedećeg dana nakon što je liječenje okončano, dakle od 6. lipnja 2017.

55. Tužiteljica ima pravo i na isplatu zateznih kamata na nesporno isplaćeni iznos na ime neimovinske štete i naknade za tuđu pomoć od 1.990,84 eura od dana dospijeća 6. lipnja 2017. do dana plaćanja 28. siječnja 2020. te na iznos od 1.990,84 eura od dana dospijeća 6. lipnja 2017. do dana plaćanja 28. prosinca 2021. u smislu odredbe čl. 29. st. 1. u vezi sa čl. 1103.OO-a. Tuženik činjenicu da se iznos od 469,93 eura koji je isplaćen tužiteljici 28. prosinca 2021. odnosi na zatezne kamate obračunate na iznos od 1.990,84 eura u periodu od 14. listopada 2017. do 28. prosinca 2021. nije dokazao obračunom kamata, a osim toga radi se o činjenici koju može isticati u ovršnom postupku.

56. Odluka o kamatama na dosuđeni iznos imovinske štete koja predstavlja imovinsku nenovčanu naknadu jer je određena po cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, temelji se na odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a.

57. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 58. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.

59. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 72% što ukupno iznosi 86% (100%+72%=172%/2=86%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužiteljica uspjela u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 14% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužiteljice u parnici od 72% (86%-14%=72%).

60. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. - dalje: OT) i to za sastav odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 7. ožujka 2019., 23. prosinca 2019., 28. prosinca 2020. i 21. svibnja 2021. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 4. prosinca 2025., 16. siječnja 2026. i 5. ožujka 2026. u iznosima od po 100,00 eura (Tbr. 8.3 OT), za sastav podnesaka od 28. prosinca 2017., 23. travnja 2019., 14. veljače 2020. i 8. listopada 2020. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.3 OT), za pristup očevidu 11. srpnja 2018. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.7 OT), za zastupanje na ročištima 5. prosinca 2017., 5. ožujka 2018., 2. travnja 2019., 1. lipnja 2020., 21. travnja 2021., 28. rujna 2021., 17. prosinca 2025., 11. veljače 2026., 16. ožujka 2026. u iznosima od po 200,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za sastav prijedloga za ispravak presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8.3 OT), te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3 OT) sa pripadajućim PDV-om od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 134,05 eura, na presudu u iznosu od 117,21 euro, sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu 62,11 eura, razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici od 72%, te trošak vještačenja i očevida u iznosu od 368,31 euro što čini ukupno priznati i dosuđeni parnični trošak u iznosu od 4.103,94 eura.

61. Sud nije priznao tužiteljici pravo na trošak za sastav podneska od 10. lipnja 2020. te pristupa na ročište od 23. studeni 2023. jer tužiteljica taj trošak nije imala kao niti za sastav odgovora na žalbu, za sastav podnesaka od 3. listopada 2022. i 12. siječnja 2023. jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ovog spora kao niti za sastav podnesaka od 9. lipnja 2022. i 11. travnja 2023. uz koji dostavlja sudu obavijest o plaćenim pristojbama na tužbu i odgovor na žalbu jer je tužiteljica te pristojbe bila dužna platiti u trenutku podnošenja tih podnesaka pa se radi o trošku koji je sama izazvala.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac:

Andrea Grahovac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno Županijskom sudu u Varaždinu.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika