REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11, Zagreb

Posl. br. P-1571/2024.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Nadi Nekić Plevko u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., OIB 25132169807, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Melita Babić , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., OIB 23057039320, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Petar Kovačević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1.) Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 10. Ugovora o kreditu, broj: 2402006- 1031262160 / 51400607 - 5102377585 od dana 29. travnja 2005. godine, sklopljenog između tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320 kao kreditora i ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, koja nosi naziv „NAKNADA“, u dijelu koji glasi: „ Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % ( jedan posto ) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK, obračunate s datumom Ugovora.“

II. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, na ime plaćene naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita isplati iznos od 278,65 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 11. svibnja 2005. godine pa do isplate, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je od 11. svibnja 2005. do 31. prosinca 2007. propisana člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje, od 01. siječnja 2008. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. godine određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećan jem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizlašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana. "

2. ) Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. sa sjedištem u [adresa] OIB: 23057039320, da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 52132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.695,22 eura zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na 01. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 24. svibnja 2024. podnio tužbu u kojoj je naveo da je ĆŠ iz [adresa] kao korisnik kredita s tuženikom zaključila Ugovor o kreditu od 29. travnja 2005. br. 2402006-1031262160, kojim je tuženik kao kreditor dao na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 44.170,00 CHF. U članku 10. Ugovora o kreditu pod nazivom „NAKNADA” predviđena je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, a koju naknadu je korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti u iznosu od 1,00 % naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK obračunate s datumom Ugovora o kreditu. S tim u svezi je korisniku kredita naplaćena naknada u iznosu od 278,65 eur . Navodi da je ugovor o kreditu tipski ugovor kojeg je sastavio tuženik te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva. Navodi da tuženik nije informirao korisnika kredita o tome koji bi stvarni troškovi bili obuhvaćeni ovom naknadom, razlozima koji bi opravdavali naplaćivanje takve naknade, svrsi naknade, relaciji odnosa između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Navodi da su korisnik kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju.

2. Tuženik je dana 28. kolovoza 2024. podnio odgovor na tužbu u kojem je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Navodi da je tražbina potrošača strogo osobne naravi pa ne može biti predmet ustupa. Osporava da je korisnik kredita bio potrošač. Istaknuo je prigovor zastare. Navodi da je odredba ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita jasna, razumljiva i lako uočljiva, o njoj se pojedinačno pregovaralo i nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Navodi i da je tuženik korisnika kredita u cijelosti informirao o njegovoj obvezi plaćanja naknade za obradu kredita na način da su službenici banke s korisnikom kredita jasno iskomunicirali da postoji obveza, u slučaju odobrenja kredita, na plaćanje naknade za odobrenje kredita, a također, korisniku kredita je prije sklapanja ugovora o kreditu uručen je letak na kojem je bila dostupna ta informacija. Osporava tijek zateznih kamata. Tuženik je ujedno iznio i prigovor visine vrijednosti predmeta spora koji je sud raspravnim rješenjem od 12. veljače 2025. odbio i utvrdio vrijednost predmeta spora od 1.605,88 eur. Tuženik je predložio i saslušanje svjedoka VŠ , zaposlenika tuženika koja je radila na obradi predmetnog kredita, no tijekom postupka tuženik je odustao od tog dokaznog prijedloga

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis i to Ugovor o kreditu br.2402006-1031262160/51400607-5102377585 od 29. travnja 2025 ( list 9-13) s planom otplate ( list 13-15) Ovjerenu izjavu svjedoka korisnika kredita od 28. veljače 2024. ( list 16-18) Dopis prednika tuženika o iznosu naplaćene naknade za obradu kredita od 20. svibnja 2024. ( list 19) Ovjereni Ugovor o ustupu / prijenosu tražbine od 01. lipnja 2023 zaključen između korisnika kredita ĆŠ i tužitelja ( list 22-27) Obavijest korisnika kredita i tužitelja tuženiku o ustupu tražbine od 01. lipnja 2023 ( list 28-29) aneks Ugovora o kreditu od 29. siječnja 2016. ( list 30-34) Povijesni izvadak iz registra suda za društvo tuženika iz kojeg je razvidni da je tuženik slijednik davatelja kredita od 29.travnja 2005.

4. Sud je održao pet ročišta te je proveo i dokaz saslušanjem svjedoka korisnika kredita ĆŠ zamolbenim putem putem Trgovačkog suda u Bjelovaru. U iskazu danom na ročištu 03. srpnja 2025. svjedok korisnik kredita ĆŠ je navela da je kredit podigla radi kupnje stana a da je banku tuženika izabrala jer je tamo primala plaću, da je tekst Ugovora sastavila banka te da ona nije pregovarala niti joj je dana mogućnost da pregovara o bilo kojoj odredbi tog Ugovora te da je ona pristala na uvjete iz tog Ugovora jer joj je trebao novac i da nije mogla birati valutu kredita . U iskazu je navela kako nije dobila opće uvjete poslovanja banke tuženika ni bilo kakvo dodatno pojašnjenje da je platila naknadu za obradu kredita, koliko se sječa sa svog tekućeg računa te da je kredit otplatila, a na upit da li su joj od strane zaposlenika banke prezentirane druge mogućnosti vezano za kamatnu stopu i valutnu klauzulu kao i okolnosti vezane za plaćanje naknade svjedokinja je navela da joj to nije prezentirano te je izričito navela da stan koji je kupljen tim kreditom je služio isključivo za stanovanje da u njemu nije obavljana nikakva registrirana poslovna djelatnost ( obrt ili trgovačko društvo) niti je stan bio iznajmljivan za kakvu poslovnu djelatnost.

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o naknadi za obradu kredita.

7. Nije sporno da su tuženik i ĆŠ sklopili ugovor o kreditu 29. travnja 2005.

8. Iz ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/ 51400607-5102377585 od 29. travnja 2005. proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Čl. 3. ugovora o kreditu određeno je da je namjena kredita stambeni krediti građana preko tri godine uz čvrstu valutnu klauzulu, stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Iz niti jednog dokaza ne proizlazi da bi korisnik kredita bio obrtnik ili trgovac, odnosno da bi iznos kredita bio korišten u bilo kakve poslovne svrhe. Iz iskaza svjedoka ĆŠ proizlazi da je kredit podigla za kupnju nekretnine za život svoje obitelji, odnosno stan. Prema tome, radi se o korištenju nekretnine za osobne potrebe, a ne za bilo kakve poslovne svrhe. Sud je prihvatio iskaz svjedoka ĆŠ jer je logičan i uvjerljiv te u skladu s ugovorom o kreditu koji je u spisu, a iz niti jednog dokaza ne proizlazi da ona nekretninu koristila u bilo kakve poslovne svrhe.

9. Čl. 2. ugovora o kreditu ugovoreno je da je iznos kredita 44.170,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj.

10. Čl. 10. ugovora o kreditu ugovoreno je da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 1,00% naknade na iznos kredita, odnosno minimalno 200,00 kn, obračunate s datumom plasmana. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

11. U postupku nije sporno da su tužitelj i ĆŠ sklopili ugovor o ustupu/prijenosu tražbine 1. lipnja 2023. istovjetnog sadržaja kao i ugovor o cesiji koji je dostavljen uz tužbu i koji se odnosi na ĆŠ . Sam tuženik u odgovoru na tužbu (list 84-97 spisa), navodi da su tužitelj kao primatelj i korisnik kredita kao ustupitelj sklopili 1. lipnja 2023. ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim su u čl. 2.1. ugovorili da korisnik kredita kao ustupitelj sve svoje tražbine prema tuženiku koje bi se temeljile ili bi proizlazile iz ugovora o kreditu prenosi na tužitelja kao primatelja. Prema tome, neovisno o ugovoru o cesiji koji je tužitelj dostavio uz tužbu, u ovom postupku nije sporno da su tužitelj i korisnik kredita ĆŠ sklopili ugovor o cesiji 1. lipnja 2023. istovjetnog sadržaja kao i ugovor koji se nalazi u spisu jer tuženik tu činjenicu priznaje u odgovoru na tužbu. Činjenice koje stranka prizna pred sudom tijekom parnice nije potrebno dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

12. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u ugovoru o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Nesporno je da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku koja proizlazi iz predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

13. Međutim , tuženikov prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Odredbom čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO) propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga.

14. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. ZZP-a, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). Tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

15. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

16. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

17. Iz iskaza svjedoka ne proizlazi da mu je tuženik dao bilo kakve informacije o tome na koje konkretne troškove se odnosi naknada za obradu kredita i koja je svrha naplaćivanja te naknade te koji razlozi opravdavaju naplaćivanje naknade baš u postotku od 1,00% od iznosa kredita. Također, u odnosu na tu odredbu korisnik kredita nije imao nikakvu mogućnost pregovaranja, kao niti o ostalim odredbama ugovora jer se radilo o tipiziranom ugovoru koji mu je ponuđen. Niti iz isprava koje je dostavio tuženik ne proizlazi da je tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu dao bilo kakve informacije korisniku kredita o predmetnoj naknadi, o tome na koje stvarne troškove se ona odnosi te o svrsi naplate te naknade. Iz letka – katalog sektora građanstva fizičke osobe i letka stambeni krediti ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve relevantne informacije korisniku kredita, već je to samo uputa zaposlenicima banke. Iz toga, međutim, ne proizlazi da je tuženik prije sklapanja ugovora o kreditu dao bilo kakve konkretne informacije korisniku kredita u vezi predmetne naknade za obradu kredita.

18. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ĆŠ od dana 3. srpnja 2025. dan pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru ( saslušana je zamolbenim putem ) kao i navode njenog pisanog iskaza od 28. veljače 2024. ovjeren po javnom bilježniku list 16 i 17 spisa ) jer su logični i uvjerljivi, a također, iz niti jednog dokaza u spisu ne proizlazi da je tuženik dao bilo kakve informacije potrošaču.

19. Ništetna je odredba čl. 10. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 1,00% od iznosa kredita.

20. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva. Iz toga proizlazi kako nije sporno da je tuženik naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 278,65 eur kao niti datum naplate te naknade 10. svibnja 2005. Nesporne činjenice ne treba dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

22. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

23. Iz iskaza svjedoka ĆŠ proizlazi da se o odredbi o naknadi za obradu kredita nije pojedinačno pregovaralo, kao niti o ostalim odredbama, već je cijeli ugovor bio unaprijed pripremljen od strane banke. Niti iz jednog dokaza u spisu ne proizlazi da su tuženik i korisnik kredita pojedinačno pregovarali o predmetnoj odredbi.

24. U konkretnom slučaju banka nije prezentirala korisniku kredita o kakvim se točno stvarnim troškovima koji ulaze u spornu naknadu radi, niti o svrsi te naknade, a niti o razlozima koji opravdavaju naplaćivanje naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita. Predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor kojeg je tuženik sastavio te se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade, već je u ugovoru samo navedeno da iznosi 1,00% od iznosa kredita. Iz toga ne proizlazi da su naknadom pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita je iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade s obzirom na to da je određen postotkom od ukupnog iznosa kredita, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

25. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru i da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o interesima potrošača nije vodila računa.

26. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

27. Nastavno, prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

28. Odredba o naknadi za obradu kredita je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Korisnik kredita nije imao mogućnost sklopiti ugovor o kreditu bez navedene odredbe, niti pregovarati o toj odredbi jer u tom slučaju ne bi mogao sklopiti ugovor o kreditu, odnosno tuženik ne bi pristao na sklapanje ugovora o kreditu bez te odredbe ili s drugačijom odredbom o naknadu za obradu kredita. Korisnik kredita je imao mogućnost samo ili prihvatiti ili ne prihvatiti ugovor kojeg je unaprijed formulirao tuženik. Tuženik nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za obradu i odobravanje kredita niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

29. Zbog toga je odredba čl. 10. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu kredita ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a.

30. Ništetnost odredbe o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO - a.

31. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

32. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

33. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 278,65 eura.

34. Ujedno, i tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

35. Zastara restitucijskog zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita počinje teći od pravomoćnosti presude kojom se utvrđuje ništetnost te odredbe što znači da zastara te tražbine još nije počela niti teći jer tužitelj u ovom postupku traži utvrđenje ništetnosti te odredbe (takvo stajalište zauzima Vrhovni sud Republike Hrvatske Su-IV-47/2020 od 30. siječnja 2020.).

36. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO -a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadama ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o toj naknadi, o svrsi te naknade i o razlozima koji opravdavaju naplaćivanje naknade u iznosu od 1,00% od iznosa kredita. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim te je odlučio kao u t. 1. ) izreke presude .

37. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. i 155 ZPP-a te i temeljem čl. 29 ZOO. Tužitelju koji je u ovom postupku bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik priznati troškovi i to sastav tužbe u iznosu od 23. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr 7/1 Tarife HOK-a, sastav žalbe od 12. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 10. Tarife HOK-a, sastav podnesak od 03. rujna 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, sastav podnesak od 04. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 05. studenog 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, sastav podnesak od 29. studeni 2024. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr. 8/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 07. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 03. srpnja 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 24. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, sastav troškovnika od 09. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr.8/4 Tarife HOK-a, zastupanje na ročištu 10. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura temeljem Tbr.9/1 Tarife HOK-a, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura temeljem Tbr. 9/3 Tarife HOK-a, što ukupno iznosi 2.050,00 a tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46 Tarife u iznosu od 512,50 eura, te mu je priznat i trošak sudskih pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 132,72 eura 2.695,22 eura, slijedom čega je odlučeno kao u t. 2. ) izreke presude.

38. Tužitelju nije priznat trošak pribavljanje potvrde od tuženika o plaćenoj naknadi za obradu kredita jer se ne radi o pribavljanju isprave u smislu Tbr. 36. Tarife, već o korespondenciji tužitelja i tuženika prije pokretanja sudskog postupka.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sudac

Nada Nekić Plevko

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po punomoćniku