REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1592/2023-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice HJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andrej Tödtling, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice HJ, odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tuženika, dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku KLINIČKI BOLNIČKI CENTAR ZAGREB iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, platiti tužitelju HJG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.279,83 eura, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja i li granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- na iznos od 113,65 EUR od dana 16. siječnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 91,61 EUR od dana 16. veljače 2019. pa do isplate,

- na iznos od 87,80 EUR od dana 16. ožujka 2019. pa do isplate,

- na iznos od 133,79 EUR od dana 16. travnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 149,70 EUR od dana 16. svibnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 106,89 EUR od dana 16. lipnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 140,47 EUR od dana 16. srpnja 2019. pa do isplate,

- na iznos od 148,94 EUR od dana 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

- na iznos od 155,90 EUR od dana 16. rujna 2019. pa do isplate,

- na iznos od 213,20 EUR od dana 16. listopada 2019. pa do isplate,

- na iznos od 116,79 EUR od dana 16. studenog 2019. pa do isplate,

- na iznos od 149,24 EUR od dana 16. prosinca 2019. pa do isplate,

- na iznos od 150,93 EUR od dana 16. siječnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 162,79 EUR od dana 16. veljače 2020. pa do isplate,

- na iznos od 143,43 EUR od dana 16. ožujka 2020. pa do isplate,

- na iznos od 178,85 EUR od dana 16. travnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 25,58 EUR od dana 16. lipnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 3,10 EUR od dana 16. srpnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 6,23 EUR od dana 16. kolovoza 2020. pa do isplate,

- na iznos od 0,94 EUR od dana 16. studenog 2020. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.456,81 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da u radnom odnosu kod tuženika, i to na radnom mjestu liječnik specijalizant anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja u Klinici za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Plaća tužitelja odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana su Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 29/18 – dalje u tekstu: KU/18, Narodne novine 35/2019 – dalje u tekstu: Dodatak I, Narodne novine 92/2019 – dalje u tekstu: Dodatak II) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 128/17, 47/18 i 2/19 - dalje u tekstu: TKU, Narodne novine 123/19 – dalje u tekstu: Dodatak TKU.) Pri određenim uvećanjima plaće i ostalim pravima radnika koje tuženik nije poštovao, i to počev od 01.03.2019. do dana izrade vještačenja, misli se prvenstveno da tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 55. KU 29/18, člankom 21. Dodatkom II i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u otežanim uvjetima rada. Nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 57. KU 29/18, člankom 23. Dodatkom II iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „…Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)…“. Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom 34. stavak 2. KU/18 propisano je da „…Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije…“. S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu (kako je detaljnije navedeno u točki III.), to je tuženik tužitelju počev od 01.03.2019. pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tuženik tužitelju nije pravilno isplaćivao plaću za vrijeme trajanja pandemije COVID-19. Naime, dana 14.03.2020., na temelju članka 197. Zakona o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine 100/18, 125/19) ministar zdravstva je donio Odluku o mjerama mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe te korištenja medicinsko-tehničke opreme i ostalih sredstava (Klasa: 501-01/20-01/05, Urbroj: 534- 02-20-1 – dalje u tekstu: Odluka). Navedenom Odlukom određena je posebna organizacija rada te je tužitelj u mjesecima trajanja pandemije COVID-19 imao prekid rada-opravdane izostanke zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a za vrijeme kojeg prekida se sukladno članku 95. ZR-a obračun plaće trebao vršiti uzimanjem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, a koje plaće su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu slijedom čega je tuženik tužitelju počev od 01.04.2020. pogrešno obračunavao i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme opravdanog izostanka. Pojašnjenja radi, navedeni prekid rada poslodavac vodi pod šifrom OI – opravdani izostanak radi prekida rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Da tuženik nije pravilno isplaćivao tužitelju plaću i ispunjavao evidenciju rada proizlazi iz satnice za mjesec travanj 2020. koji je sastavio tuženik i evidencije o radnom vremenu za travanj 2020. Dakle, u satnici tužitelj je raspoređen za rad 8., 9. i 10. travnja i navedeno je IO (opravdani izostanak) budući da su zbog pandemije uzrokovane virusom COVID-19 radnici tuženika raspoređeni u timove, dok su evidenciji o radnom vremenu navedeni sati izbrisani, slijedom čega tužitelj potražuje isplatu za razdoblje u kojima nije radio opravdano radio iznosa za odrađene, a nenaplaćene sate rada za navedeno razdoblje. Slijedom gore navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora uslijed čega tužitelj potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije.

2. Tužitelj je podneskom od 05.01.2026. uredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 2.279,83 eura po osnovi dodataka za posebne uvjete rada i dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi a za ostvarene prekovremene sate, naknade plaće za vrijeme prekida rada zbog okolnosti za koje tužitelj nije odgovoran, te posljedično tome potražuje i razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje, a sve za razdoblje od 01.12.2018. do 31.10.2020. zajedno sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće i naknade, teče od 16.-tog u mjesecu za plaće za prethodni mjesec. Tužitelj potražuje i parnični trošak sa zateznim kamatama.

3. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe prigovor zastare na sva potraživanja koja su u zastari u skladu sa Zakonom o radu. Nadalje, u najvećem dijelu spornog razdoblja za obračun plaće tužitelja primjenjuje se Kolektivni ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013., NN 96/2015) (u daljnjem tekstu KU), te iste odredbe u Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018, 92/2019). Člankom 47. KU definirani su pojmovi plaće osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću, kako slijedi: „Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Svi dodaci i uvećanja plaće pa tako i uvećanje od 50% za prekovremeni rad obračunavaju se isključivo od osnovne plaće utvrđene stavkom 2. članka 47. KU. Osnovna plaća je mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja, a sati prekovremenog rada plaćaju se posebno i uvećano, na način propisan KU. Netočan je navod tužitelja da mu dodaci na osnovnu plaću pripadaju u prekovremenom radu jer prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Isto je dodatno potvrđeno i u zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora koji imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu ovoga Ugovora. Poziva se na Zaključak 106. Tuženik ističe da dodatak za posebne uvjete rada kao i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi su obračunati propisanim postocima od osnovne plaće te nisu obračunati na prekovremene sate jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U skladu člankom 51. KU, dodaci se međusobno ne isključuju te su tužitelju isplaćeni predmetni dodaci te uvećanja plaće kao i sati prekovremenog rada, što je sve prikazano u isplatnim listama. Slijedom navedenoga, netočna je tvrdnja tužitelja da su naknade plaće za korištenje godišnjeg odmora odnosno bolovanja izračunate na temelju pogrešnog prosjeka prethodno isplaćenih plaća. Osnovna plaća i sva uvećanja i dodaci točno su izračunati u skladu s KU te je slijedom toga i prosjek plaće za naknadu za vrijeme godišnjeg odmora točno izračunat. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ Navedenom odredbom nije definiran način obračuna koji je precizno utvrđen Pravilnikom o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 67/09, 116/09., 4/10., 13/10., 88/10., 131/10., 1/11. i 87/11) i Pravilnikom o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja (NN 49/14, 51,14, 11/15, 17/15 i 123/16). Za izračun prosjeka plaće zadnja tri mjeseca ne primjenjuju se odredbe TKU, u kojem nije utvrđen način izračuna prosječne plaće, već se prosječni iznos plaće obračunava po Pravilniku o uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u kojem je utvrđen izračun prosjeka na način da se zbroj isplaćenih redovnih plaća podijeli s brojem sati rada za koje je isplaćena. Prema citiranom članku 47. KU, prekovremeni rad nije dio osnovne plaće. Sporni dodaci se obračunavaju na osnovnu plaću, što znači da se ne obračunavaju na prekovremene sate. U odnosu na zahtjev za isplatu 24 sata naknade plaće zbog navodnog opravdanog izostanka sukladno čl. 95 ZOR-a tuženik se očituje kako slijedi: Tužiteljica citira Odluku o mjerama mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada zdravstvenih ustanova i njihovih radnika i privatnih zdravstvenih radnika u mreži javne zdravstvene službe te korištenja medicinsko - tehničke opreme i ostalih sredstava Klasa: 501-01/20-01/05, Urbroj: 534-02-20-1. donesenu od strane ministra zdravstva. U Odluci nije navedeno da se radnicima koji u mjesecu odrade više od redovnog mjesečnog fonda sati te za odrađene sate iznad fonda prime isplatu prekovremenog rada, još dodatno isplate prekovremeni sati za nepostojeći opravdani izostanak, kao što se to traži u tužbi. Svrha naknade plaće sukladno čl. 95 ZOR-a za vrijeme kad radnik ne radi je isplata pune plaće, a ne prekovremenog rada koji nije odrađen. U spornom mjesecu tužiteljica je odradila 193,50 sata te je primila 17,50 sati prekovremenog rada, što znači da nije izostala s rada. Nadalje, naknada plaće za vrijeme u kojem radnik ne radi iz opravdanih razloga evidentira se samo u trajanju redovnog rada unutar redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Plaća za travanj 2020. isplaćena je tužiteljici u COP-u temeljem COP evidencije koja je jedino mjerodavna za obračun. List evidencije iz aplikacije Status, priložen u tužbi, služi za planiranje rasporeda radnog vremena na radilištima i nije službena evidencija po kojoj se obračunava plaća. Slijedom svega gore navedenog, budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te je proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU -a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

7. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Člankom 59. propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće.

8. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 4. da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće.

9. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

10. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.) a primjena istog je produljena Dodatkom I (NN 35/19) i Izmjenama Dodatku I (NN 78/19) te Dodatkom II (NN 92/19). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%.

11. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, prema čl. 57. tog KU-a.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019., u čl. 21. propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 16% od osnovne plaće, prema čl. 23. tog Dodatka KU-a.

13. Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji je u primjeni od 01.04.2020., u čl.2. određuje da se u čl. 49. iza stavka 12. dodaju stavci 13., 14. i 15. koji glase:

»Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju.«

14. Prema odredbi čl. 95. ZR-a ( Narodne novine: 93/14, 127/17. i 98/19.) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

15. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. proizlazi da za razdoblje od 01.12.2018. do 31.03.2024. godine:

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada na prekovremene sate rada iznosi 1.110,86 EUR,

-potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na prekovremene sate rada iznosi 883,41 EUR,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 236,14 EUR,

-manje obračunati iznos naknade plaće za prekid rada zbog okolnosti za koje radnik nije odgovoran iznosi 49,42 EUR.

Slijedom navedenog, visina potraživanja tužitelja sveukupno iznosi 2.279,83 EUR. Navedeni nalaz i mišljenje sud prihvaća ocijenjujući ga stručnim i objektivnim. Na nalaz i mišljenje, stranke nisu imale primjedbi.

16. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19), koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak, a za redovne sate rada obračunavao ga je tužitelju i tuženik u utuženom razdoblju, kako je to utvrdio i vještak u svom nalazu i mišljenju.

17. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja budući je odredbom članka 59. predmetnoga KU/13 -a određeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće, a od 01.10.2015. u iznosu od 12% prema čl. 4. Dodatka I naprijed navedenom KU -u (NN 96/15) te čl. 57. KU/18, a nadalje u iznosu od 16% prema Dodatku II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 92/19). Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

18. Tužitelju za vrijeme prekida rada a sukladno čl. 95. ZR-a, zbog prekida rada do kojega je došlo zbog okolnosti za koje kao radnik nije odgovoran (Covid-19), pripada i prosječna plaća koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

19. Tuženik se poziva na Zaključak sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, br. 106. kojim je dano očitovanje o osnovici za izračun plaće u smislu da je to osnovna plaća bez dodataka na plaću, što je nesporno i nije bilo predmetom izračuna.

20. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

21. U pogledu Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, valja ukazati da je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1. -4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17). Kako slijedi iz nalaza vještaka ovakav izračun je povoljniji od izračuna kako ga je sačinjavao tuženik, pa je i ovaj dio zahtjeva tužitelja osnovan.

22. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora.

23. Tužitelj je tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio s izračunom vještaka iz nalaza i mišljenja te je zatražio isplatu iznosa od 2.279,83 eura, koliko iznosi zbroj predmetnih utuženih dodataka, naknade plaće i naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje, neisplaćenih tužitelju, sa zateznom kamatom, slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

24. Tužitelj osnovano potražuje zateznu kamatu na temelju odredbe članka 29. stavak 1. ZOO-a, koja teče od 16.-tog u mjesecu za plaću za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92.st.3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

25. Prigovor zastare istaknut po tuženiku nije osnovan budući je najstarije potraživanje tužitelja postavljeno za prosinac 2018., s dospijećem 16.01.2019., a tužba je podnesena 02.11.2023. imajući u vidu da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju u roku od 5 godina, temeljem odredbe čl. 139. i 232.st.2. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17).

26. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

27. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st.1. ZPP-a, a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.279,83 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.0.2024. i 27.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podneska od 05.01.2026. u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), za pristup na ročište za objavu odluke u visini od 50 bodova (Tbr. 9.t.3., 7.t.1.), što ukupno iznosi 450 bodova, odnosno 900,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 225,00 eura, kao i troškove financijskog vještačenja u visini od 331,81 eura, pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.456,81 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

29. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužiteljice

2. Tuženiku