REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-7021/2020-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužitelja ZL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Jaklinu, odvjetniku iz Zagreba, Nežićeva 2F, protiv tuženika PNEUMATIK d.o.o., Zagreb, Karažnik 2/A, OIB: 68256909072, zastupanog po punomoćniku Neviu Svilaru, odvjetniku iz Zagreba, Pavlenski put 17, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja odvjetnika Nine Rojnića, te punomoćnika tuženika odvjetnika Nevia Svilara, dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 15.267,53 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 19. veljače 2020. do isplate, sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.345,58 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 21. travnja 2026. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 24. prosinca 2018. pretrpio ozljedu na radu kao radnik tuženika, uslijed obavljanja poslova ručnog istovara automobilskih i teretnih guma. Do ozljeđivanja tužitelja došlo je na način da je prilikom istovara teretnih guma iz kamiona, došlo do rušenja snopa posloženih guma, uslijed čega je jedna guma pala na tužitelja i ozlijedila ga. Obzirom je do ozljeđivanja tužitelja došlo jer istom nisu bili osigurani uvjeti za rad na siguran način i način koji ne ugrožava njegovo zdravlje (radovi na ručnom istovaru teretnih guma izvodili su se na način suprotan propisima Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta), to je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu, sukladno odredbama čl. 111. Zakona o radu i čl. 25. Zakona o zaštiti na radu.

Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega je provodio liječenje u KBC "Sestre milosrdnice". Nakon završenog liječenja kod tužitelja zaostaju opsežne trajne posljedice, koje se očituju u bolnosti i ograničenoj pokretljivosti lijeve potkoljenice i lijevog koljena te u bolnosti lijevog nožnog gležnja. Zbog predmetnog štetnog događaja kod tužitelja su ujedno zaostali postoperativni ožiljci u predjelu lijeve potkoljenice, što predstavlja naruženost tužitelja lako uočljiv trećim osobama. Zbog predmetnog štetnog događaja tužitelj je ujedno koristio i bolovanje u periodu od 24. prosinca 2018. do 23. studenog 2019., zbog čega je pretrpio izgubljenu zaradu, obzirom je na ime naknade plaće zbog bolovanja primao manji iznos od prosječne mjesečne neto plaće (5.149,24 kn), koju ostvaruje za vrijeme redovnog rada. Obzirom na navedeno, tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu, te zbog izgubljene zarade. Navodi i da se tužitelj u mirnom postupku dana 19. veljače 2020. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, koji nije dao adekvatnu ponudu. Tužitelj na iznos naknade štete potražuje zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, odnosno od 19. veljače 2020. pa do isplate. Tužitelj je u podnesku od 24. travnja 2025. postavio konačni tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, za tuđu pomoć i njegu te zbog izgubljene zarade, u ukupnom iznosu od 15.267,53 eura, kao i nadoknadu parničnih troškova, sve uz zakonsku zateznu kamatu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva te da osporava svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja. Navodi da tužitelj u spis ne dostavlja Rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje kojim se osiguraniku, ovdje tužitelju ozljeda nastala dana 24. prosinca 2018. eventualno priznaje ozljedom na radu, ili ne priznaje ozljedom na radu kao niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Kako spisu ne prileži prethodno navedena dokumentacija, pa čak niti obrazac Prijave o ozljedi na radu, to tužba ne sadrži sve potrebno za raspravljanje i potpuno očitovanje tuženika i ista se ima smatrati nepotpunom. Iz navedenog jasno slijedi da tužitelj nije dokazao osnov, obzirom da naknada štete koju potražuje nije u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim štetnim događajem. Tuženik je poduzeo sve adekvatne mjere zaštite na radu, te se svakako ima raditi o nepredvidivom događaju koji tuženik ničime nije mogao spriječiti. Predmetno radno mjesto skladištara nije radno mjesto s posebnim uvjetima rada i povećanom opasnošću pa da bi tuženik morao osigurati dodatne mjere zaštite, osim poduzetih za ovaj oblik djelatnosti. Poslovi koje tužitelj je obavljao ne spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN, 5/84). Tuženik je kao poslodavac u potpunosti postupio temeljem odredbi čl. 7. st. 3. u vezi čl. 28. Zakona o radu. Tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati na nastanak štete niti je posljedice mogao izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu, pa tuženik u konkretnom slučaju svakako treba biti oslobođen od odgovornosti. Protiv tuženika povodom ovog štetnog događaja nije pokrenut niti inspekcijski prekršajni postupak, niti je tuženik kažnjen bilo kakvom pravomoćnom presudom u svezi istog događaja. Tuženik je uredno osposobio za rad tužitelja, i istome svjedoči Zapisnik o provjeri osposobljenosti za rad na siguran način broj: 18-09-04-27/ZNR-a o osposobljenosti za rad na siguran način za poslove zaprimanja i skladištenja guma (datirano sa 11. rujna 2018.). Tuženik je također tužitelju omogućio uredno korištenje osobnih zaštitnih sredstava. Iz dokumentacije koja prileži spisu nije vidljivo da li je liječenje tužitelja okončano, radi čega se ističe prigovor preuranjenosti tužbe, pa tuženik predlaže tužbu i odbaciti obzirom da je osim osnova sporna i visina štete koja je svakako prekomjerno i previsoko postavljena.

Tuženik posebno osporava visine pojedinih vidova štete kako to tužitelj određuje, te se posebno osporava potraživanje s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti jer ta kvalifikatorna okolnost, kao kriterij za određivanje osnova i visine pravične novčane naknade, mora biti trajnog karaktera ili pak jakog intenziteta i dužeg trajanja, a to u dosadašnjem tijeku postupka niti na koji način nije utvrđeno. Ono što je bitno, svaka povreda prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a, iako jest neimovinska šteta (čl.1046. ZOO-a), ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade. Prema odredbi čl.1100. ZOO-a sud će dosuditi pravičnu novčanu naknadu samo ako to opravdavaju dva elementa, i to težina povrede prava osobnosti i okolnosti konkretnog slučaja. Prema tome, o težini povrede prava osobnosti ovisi hoće li se uopće dosuditi pravična novčana naknada i koliki iznos naknade. Očigledno je da se za posve lake i neznatne povrede, ne bi trebalo dosuđivati pravičnu novčanu naknadu, kao što bi bilo logično i opravdano da se s povećanjem težine povrede, povećava i iznos naknade. Iz navedenoga, jasno slijedi da za dosudu pravične novčane naknade više nisu pretpostavke fizičke i duševne boli te strah, nego će se njih uzeti u obzir isključivo pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, ako su izazvani povredom prava osobnosti u relevantnom intenzitetu i trajanju (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). Pritom, tuženik mora istaknuti da se u konkretnom slučaju, ako se i radilo o povredi, ima se raditi o ozljedi koja nije takovih karakteristika i opsega (težine) da bi ujedno predstavljala osnov za ostvarivanje prava na novčanu naknadu u ovakvom iznosu (vidjeti stav sudsko medicinske struke: Z, R i V, Pristup vještačenju naknade za neimovinsku štetu prema ZOO/05, str. 13., Izdavač Hrvatsko društvo sudskih vještaka, Zagreb, 2009.).

Nastavno, tuženik osporava i osnov i visinu potraživanja tužitelja s naslova imovinske štete u vidu izgubljene zarade, jer tužitelj ničime nije dokazao ovu štetu da bi uopće nastala, a posebice ne njezinu visinu. Tuženik se protivi i naznačenom tijeku zakonskih zateznih kamata, obzirom da nije poznata visina štete. U tom dijelu tužitelj postavlja zahtjev za dosudu kamata na utužene iznose počev od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, no tuženik ističe da ovaj zahtjev nije osnovan.

Slijedom svega navedenog tuženik najprije predlaže odbaciti tužbu kao preuranjenu, a podredno predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan i predlaže naložiti tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na isti od dana presuđenja pa do konačne isplate.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zapisnik o inspekcijskom nadzoru, medicinsku dokumentaciju, obračunske isprave, Odštetni zahtjev (str. 5-43, 51-53, 303-309 spisa), sudsku praksu (str. 58-60, 236-243, 247-260 spisa), izvršio je uvid u presliku spisa Klasa: UP/I-116/02/18-45/9, UR BROJ: 524-10-02-02/25-19-8 (str. 77- 116 spisa), dopis HZZO-a od 01.07.2021. (str. 118 spis), zdravstveni karton tužitelja (str. 134-209 spisa), putne naloge i fotografije (str. 270-274 spisa), saslušao je svjedoke RL na ročištu od 09.03.2022. (str. 130-131 spisa) te VL na ročištu od 03.10.2023. (str. 267-269 spisa), kao i tužitelja te zakonskog zastupnika tuženika ČL, oboje na ročištu od 07.02.2024. (str. 275-278 spisa), također je izvršio uvid u nalaz i mišljenje medicinskog vještaka dr. Predraga Pavića od 20.06.2022. tj. 22.06.2022. (str. 213-215 tj. 217-219 spisa), saslušao je vještaka dr. Predraga Pavića na ročištu od 01.02.2023. (str. 261-263 spisa), izvršio je uvid u dopunsko pisano očitovanje dr. Predraga Pavića od 04.02.2023. (str. 265 spisa) , kao što je izvršio uvid i u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Dragane Bubalo od 09.04.2025. (str. 316-319 spisa), te ju je i saslušao na ročištu od 08.09.2025. (str. 333- 334 spisa), kao i u nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu Ivice Juričkog od 28.10.2025. (str. 343-346 spisa) te ga je i usmeno saslušao na ročištu od 06.03.2026. (str. 367-369 spisa), a izvršen je uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Prije svega, a u odnosu na prigovor tuženika o preuranjenosti tužbe treba reći kako je isti neosnovan. Navedeno iz razloga što se datum završetka liječenja ne može dovesti u vezu s preuranjenosti podnošenja tužbe u smislu odredbe čl. 282. ZPP -a.

7. Među strankama je sporna odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

8. Uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 14.02.2019. utvrđeno je da je isti izvršen od strane inspektorice rada za zaštitu na radu RL te da su provedenim nadzorom utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Naime, prema utvrđenju inspekcije radovi na ručnom istovaru tereta točnije teretnih guma su se izvodili na način suprotan propisima Pravilnika o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta konkretno, suprotno čl. 11. Pravilnika sukladno kojem pri ručnom utovaru i istovaru, težina tereta ne smije biti veća od 25 kg, udaljenost na koju se teret prenosit ne smije biti duža od 60m, a visina slaganja tereta viša od 1,5 m. Nadalje, sukladno čl. 12. iznimno, ručno prenošenje tereta može biti organizirano i tako da jedan radnik prenosi teret težine veće od 25 kg, ali ne veće od 50 kg dok prema čl. 23. komadni teret mora biti stabilno složen a pri skidanju komadnog tereta iz složaja, mora se prethodno i u toku rada provjeravati stabilnost složaja. Konačno, od strane inspektora je naređeno ovdje tuženiku da udalji ŽL s poslova zamjenika poslovođe dok za istog neće imati dokaza da je osposobljen za rad na siguran način za navedene poslove. Konačno, navedeni propusti su utvrđeni i Izvješćem Inspektorata rada koje je sastavni dio spisa Inspektorata rada koji prileži ovom predmetu, a takva utvrđenja jasno proizlaze i iz ostale dokumentacije koja je sastavni dio navedenog spisa.

9. Saslušana kao svjedok RL, potvrđuje da je bila u inspekcijskom nadzoru povodom predmetnog štetnog događaja od 24. prosinca 2018., a inspekcija je bila 14. veljače 2019., te ističe da stoji kod svega što se navodi u zapisniku o inspekcijskom nadzoru kojega je potpisala. Tom prilikom uzimala je izjave svjedoka, naknadno i od ozlijeđenog radnika, upisala je njihove izjave kako su joj iskazivali, prije toga ih je upozorila da su dužni govoriti istinu, te se ne sjeća detalja vezanih za ono što je utvrdila, ali stoji kod svega što se navodi u zapisniku kojega je napisala i potpisala. Isto tako navodi da može potvrditi da je zapisnik pročitao direktor tuženika i potpisao ga je. Utvrdila je da su se poslovi vršili kod tuženika suprotno zakonskim propisima o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta i donijela je rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu ručno istovarivanje teretnih guma iz utovarnih prostora teretnih kamiona te udaljenju radnika Šporeca dok se ne dostave dokazi o njegovoj osposobljenosti za rad na siguran način. To je ono čega se sjeća, a drugo stoji u zapisniku. Ističe i da protiv poslodavca nije bio pokrenut prekršajni postupak zbog predmetne ozljede na radu. Nije utvrđivala tko je vršio utovar guma i to joj nije bilo važno. Tamo je zatekla djelatnike tuženika, policije i ekipe za očevid i svjedoka Šporeca, pojavio se i direktor Društva. Ne zna je li mjesto štetnog događaja promijenjeno kada je vršila očevid i inspekciju u odnosu na stanje kod štetnog događaja, to je trebala utvrditi policija. Ne može se niti sjetiti točno kada je došla i počela s očevidom, ali navodi da sve piše u zapisniku. Ne sjeća se točno detalja zašto je utvrdila propuste, ali sve stoji u zapisniku i kod toga stoji. Težinu gume utvrdila je iz predočenih joj pisanih dokaza.

10. Svjedok VL navodi da je do listopada 2022. bio zaposlen kod tuženika te da je radio u skladištu. Navodi da je tužitelj bio kolega radnik u skladištu, te da je kritične zgode radio zajedno s tužiteljem na istovaru guma iz šlepera u prijepodnevnim satima. Stajao je na tlu iza kamiona i primao je gume koje mu je sa šlepera davao tužitelj, a on ih je istovarivao na stražnji dio kamiona. Gume su bile složene u tzv. štosove, moglo ih je biti 8 ili 9 u jednom i bile su osigurane gurtnama da se ne ruše u vožnji ikako je to teško jer one uvijek vibriraju i miču se. U jednom trenutku nakon što je uzeo gumu iz jednog štosa, nakon što je otkopčao gurtnu susjedni štos guma koji je stajao paralelno uz štos iz kojeg je tužitelj uzimao gumu srušio se na njega na kamionu, a taj štos više nije bio osiguran gurtnama, odnosno bila je samo jedna gurtna koja je bila za oba štosa koja je u tom trenutku bila otkopčana. Do rušenja guma došlo je u trenutku kad je tužitelj već bio okrenut prema njemu i kad se spremao dodati mu gumu, on je nju samo trebao gurnuti od sebe, a on bi je dočekao na tlu iza kamiona. Tužitelja su gume iz susjednog štosa poklopile i on je u tom trenutku stajao u šleperu. Dalje navodi da ih na istovaru nije bilo dovoljno u tom trenutku jer su prema pravilima na istovaru na kamionu trebala biti dva radnika, a jedan iza kamiona. Međutim kada nedostaje ljudi onda radi manje ljudi na istovaru i tako se radilo i prije ako nedostaje ljudi. Svi su ih vidjeli da tako rade, bilo ih je desetak u skladištu, svi na nekim zadaćama, ne sjeća se imena neposrednog rukovoditelja i ne sjeća se da li je on bio u skladištu u tom trenutku. Misli da je tužitelj imao radno odijelo u trenutku ozljede, što se tiče druge opreme, rukavice ili cipele to im nije bilo osigurano. Prvi je priskočio tužitelju u pomoć, otklanjati gume s njega, vidio je da ima krvi a onda su priskočili i drugi dečki. Na tužitelja su pale kamionske gume, one su velike i jako teške, sigurno svaka više desetaka kg, ali ne zna točno težinu. Tužitelja je poslije nesreće hitna pomoć odvezla, pokupili su ga na kamionu jer nije mogao ni sići. Navodi da on kod tuženika nije prošao nikakvu obuku za rad na siguran način, niti ga je neko upućivao o radu na siguran način. Nitko ih nikad nije upozorio da ako manjka ljudi da to treba reći nadređenom i pričekati s istovarom dok se ne nađe dovoljan broj ljudi. Bez obzira na broj ljudi kamion kad dođe na istovar, kamion se mora istovariti bez obzira na broj radnika i takva je bila politika u firmi oduvijek i svi su u firmi to znali. Također navodi da je ŽL bio zamjenik poslovođe u vrijeme štetnog događaja, ali ne može se sjetiti da li je bio u njihovom skladištu ili u drugom skladištu, ali znao je da tužitelj i on idu na istovar konkretnog kamiona. Ni tužitelj ni on nisu mogli ići sami u istovar kamiona nego su morali dobiti nalog nadređenog djelatnika i oni su ga dobili, ali ne sjeća se da li je to bio ŽL. Navodi da za istovar postoji kao sredstvo i viličar, ali u konkretnom slučaju obzirom na gume isti ne bi pomogao pa ga nisu mogli koristiti. Navodi da je točno da su bila još dva radnika, jedan je stajao pored njega i njemu je dodavao gumu koju bi njemu dodao tužitelj, a četvrti je stajao pored skladišta i tamo je slagao gume. Kamion je bio vlasništvo prijevoznika iz Slovenije. Inače se radi o novim gumama i prema onome što je rekao vozač kamiona njih se gurtnama veže u tvornici guma. Budući je u konkretnom slučaju bila jednom gurtnom osigurana dva štosa guma nije se moglo imati zakopčan onaj drugi štos odnosno to bi značilo da nakon svake izvađene gume bi se trebalo poslije svake gume zakopčati i opet otkopčati. Ne zna koliko je bilo guma u štosu koji je pao na tužitelja, ali misli da bi ih moglo biti i 10. Ni tužitelj ni on nisu odbili posao na koji su bili raspoređeni u trenutku kritične zgode. Nakon što su bili raspoređeni sami su se dogovorili tko će ići na kamion a tko će biti ispod. Prije ovog štetnog događaja nije prisustvovao nekom drugom štetnom događaju. Navodi i da nije vidio da bi tužitelj u kretanju u kamionu zaljuljao snop koji je pao nekim svojim dodirom ili radnjom. Kada mu se čita i predočava izjava pisana od 24. prosinca 2018. koja spisu prileži na str. 107. i 108. odgovara da je to njegova izjava i stoji iza navoda iz te izjave i navodi da je neposredno nadređeni ČL, stoji i kod toga da je viknuo tužitelju pazi pada ali to je bio trenutak od njegovog povika do trenutka kada su ga gume poklopile. Međutim bila su pored njega i tužitelja još dva radnika, jedan kojem je dodavao gume, a jedan kod skladišta, kod toga stoji. Navodi i da u njegovoj izjavi piše da su pale na tužitelja teretne gume pod time mislim na kamionske.

11. Tužitelj u svom iskazu navodi da je kritične zgode radio na istovaru guma iz kamiona, te da je gumu po gumu gurao prema kraju kamiona gdje ju je dočekivao radnik koji je stajao na tlu i on ju je onda primio i spustio na tlo. Radili su na dvorištu ispred skladišta a gume su se stavljale na dvorište i kasnije se sortirale. Bio je sam na kamionu i u jednom trenutku se štos guma koje nije dirao srušio na njega same od sebe i jedna ga je guma ozlijedila na način da ga je pogodila u nogu. Na zadatak istovara ih je poslao šef tada g. ŽL, te je i on bio tamo i vidio ih kako rade. Navodi da je od zaštitne opreme imao odijelo i tanke rukavice, to je sve što mu je poslodavac osigurao. Na nogama je imao svoje vlastite tenisice a poslodavac nije osigurao nikakve tenisice. Štosevi guma su inače bili osigurani gurtnama, ali su ih oni morali poskidati kako bi mogli skidati gume jednu po jednu. Inače navodi da se kamion cijelo vrijeme ljulja dok oni rade na istovaru guma. Navodi da se kretao normalno i pažljivo po kamionu kao i uvijek i nije mu to bilo prvi put da istovaruje gume. Potpisao je da je prošao tečaj za siguran način, ali to je samo kao i drugi radnici potpisao iako nisu prošli nikakav tečaj. Ali navodi da je već kroz radni proces stekao iskustvo kako se radi. Vrijeme je i nače vani bilo suho, te je on na isti način istovarivao gume iz kamiona. Način na koji se obavlja taj radni zadatak je naučio od kolega. Na istovaru guma se radilo četvero ali samo on u kamionu, a ostala trojica su bili na tlu, formirali su lanac, jer je dvorište veliko. Njemu je bila potrebna pomoć i njega, a pružali su mu je žena i djeca, vozili ga u bolnicu, kuhali, prali i slično, bio je na štakama. Navodi da su ga vještaci osobno pregledali i ozlijeđenu nogu i utvrdili su ožiljak kako su naveli u nalazu i mišljenju. Štetni događaj se dogodio na Badnjak. Ne sjeća se kad je počeo radni dan i koliko je trajao. Ne zna niti je li ovaj istovar bio jedini tog dana. Nekad je u kamionu bio jedan radnik nekada više. Međusobno su se dogovorili tko će gdje biti, njih četvero, a poslovođa je poslao njih četvoricu. Misli da poslovođa nije vidio da je on sam na kamionu. Poslovođa je samo rekao vas četvero ide na istovar. Na istovar je ponekad raspoređivano više od četvero nekada i manje. Poslovođa niti bilo tko drugi ga nije upozorio da u kamionu i pri utovaru treba biti više od četvero ljudi. Ne zna odgovoriti na pitanje je li bio dužan provjeravati stabilnost snopa guma. Gurtne su bile dvije, te je on otkopčao gurtne na snopu koji se potom srušio na njega. Gume su bile složene na uobičajeni način kao i uvijek. Do rušenja štosa guma nije došlo odmah nakon što je skinuo gurtne nego je do tog trenutka otpremio nekoliko guma iz drugog štosa prema tlu. Skidao je gume sa obje ruke.

12. Zakonski zastupnik tuženika ČL u svom iskazu navodi da je o štetnom događaju obaviješten od djelatnika u skladištu i došao je na mjesto događaja, te je zatekao tužitelja i pitao ga može li mu pomoći. Rekao mu je da ne može i da čeka hitnu. Navodi da je tužitelj, a da bi mogao raditi ovaj posao, morao proći obuku za siguran način i on ju je prošao, a navodi da se ne može sjetiti tko je to 2018. vodio. Ističe da se prilikom istovara guma treba kotrljati do ruba kamiona, a onda koristeći gravitaciju spustiti i pričekati da se umiri. Zaštitna oprema je bila osigurana, radno odijelo rukavice i cipele. Međutim do samog štetnog događaja nije se vodila evidencija o zaštitnoj opremi i radnici nisu potpisivali da su preuzeli istu, a tek nakon štetnog događaja se i to počelo voditi. Neposredni rukovoditelj je trebao provjeravati imaju li svi radnici zaštitnu opremu, a ako nemaju pretpostavljam da im nije smio dopustiti rad. Zaštitne cipele su inače obične cipele samo s jednom željeznom kapicom na vrhu i ne bi tužitelja zaštitile od nastanka ozlijede. Misli da je tužitelj samim tim što je skidao gume iz jednog štosa destabilizirao drugi koji je bio uz taj štos. Gurtne osiguravaju istovremeno oba štosa i trebao ih je otkopčati ali je nakon toga tužitelj trebao istim tim gurtnama osigurati samo onaj štos iz kojeg trenutno nije skidao gume. Utovar i istovar guma još uvijek se vrši ručno i ne može drugačije. Tužitelj je istovarivao osobne i teretne gume, mogu težiti od 8 do 100 kila. Jedan štos je bio visok jedno 250 cm. Ističe da su radnici bili od strane poslodavca upozoreni da tijekom istovara moraju paziti na stabilnost snopova guma, uobičajeno je da bi trebali biti dva radnika na kamionu, te je njegova pretpostavka da se radi o Badnjaku te da su žurili da sve što prije obave. Teret u kamionu odnosno snopove guma slagala je tvornica guma i to je jednini način na koji se to radilo. Navodi da se protiv njega kao direktora nije vodio nikakav postupak vezano za štetni događaj. Navodi također da su radnici kod njih mogli odbiti rad ako su mislili da im nešto ne odgovara, te se nisu vršile sankcije.

13. Dakle, iz iskaza svjedokinje RL koja je i izvršila inspekcijski nadzor kod tuženika, a nakon ozljede tužitelj i koji je suglasan sa sastavljenim izvješćem o izvršenom inspekcijskom nadzoru jasno proizlazi kako su se poslovi vršili kod tuženika suprotno zakonskim propisima o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta zbog čega je svjedokinja u konačnici i donijela rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu ručno istovarivanje teretnih guma iz utovarnih prostora teretnih kamiona. Nadalje, iz iskaza svjedoka VL proizlazi je tužitelj obavljao radni zadatak prema nalogu nadređenog te da nije bilo dovoljno radnika za iskrcaj te da bez obzira na manjak radnika je zadatak trebalo izvršiti isto kao i da su ovakav radni zadatak i inače obavljali na isti način kada ne bi bilo dovoljno radnika. Navedeno proizlazi i iz iskaza tužitelja koji k tome navodi i da ih je nadređeni koji im je i dao nalog za izvršenje radnog zadatka vidio kako izvršavaju radni zadatak iz čega jasno proizlazi kako je tužitelj izvršavao radni zadatak upravo prema nalogu nadređenog koji je bio upoznat s načinom izvršenja radne operacije koja se očigledno na ovaj način i ranije izvršavala. Osim toga, i iz iskaza samog zz tuženika jasno proizlazi kako je uobičajeno da bi trebali biti dva radnika na kamionu, te je njegova pretpostavka da se radilo o Badnjaku te da su žurili da sve što prije obave iz čega proizlazi kako i sam zz tuženika potvrđuje kako u kritičnom trenutku samu radnu operaciju nije obavljao dovoljan broj radnika. Pored navedenog, nije uvjerljiv iskaz zz tuženika u dijelu u kojem navodi kako je tužitelj imao mogućnost odbiti obavljanje zadatka bez sankcija jer se očigledno radilo o uobičajenom procesu rada koji je na takav način bio organiziran upravo do strane tuženika kao poslodavca i koji se na takav način obavljao kroz dulje razdoblje. Isto tako navodi zz tuženika da bi tužitelj samim tim što je skidao gume iz jednog štosa destabilizirao drugi koji je bio uz taj štos te da je nakon otključavanja štosa trebao istim tim gurtnama osigurati samo onaj štos iz kojeg trenutno nije skidao gume nisu od utjecaja pored činjenice da tužitelj nije smio sam niti obavljati konkretnu radnu operaciju koju je, a kako je to već ranije rečeno, obavljao upravo po nalogu nadređenog koji je uz to bio i prisutan prilikom izvođenja iste. Osim toga, u tom kontekstu treba imati u vidu da su se konkretni poslovi vršili kod tuženika, a kako to proizlazi iz iskaza inspektorice koja je izvršila inspekcijski nadzor, odnosno iz izvješća samog inspekcijskog nalaza, suprotno zakonskim propisima o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta i zbog čega je uostalom i donijeto rješenje kojim se zabranjuje poslodavcu ručno istovarivanje teretnih guma.

14. Upravo radi utvrđenja je li tužitelj prilikom izvođenja radne operacije kada se ozlijedio poštivao pravila o zaštiti na radu i je li te iste zgode tuženik primijenio pravila zaštite na radu provedeno je vještačenje po vještaku zaštite na radu dipl. ing. Ivica Jurički. Nalaz i mišljenje vještaka je sud prihvatio kao stručno i objektivno, a osim toga, sud je prihvatio i usmeno očitovanje vještaka na ročištu kojim je u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika. Iz nalaza i mišljenja vještaka jasno proizlazi da nije vidljivo da tužitelj nije poštivao pravila o zaštiti na radu prilikom izvođenja radne operacije kada se ozlijedio. Tužitelj je prema zaključku vještaka izvodio radove na način kako je iste organizirao poslodavac tj. tuženik. Nasuprot tome tuženik prilikom štetnog događaja prema zaključku vještaka, nije primijenio sva pravila o zaštiti na radu jer je dopustio da tužitelj rukuje teretom mase 59 kg dok je: - Pravilnikom o zaštiti na radu pri ručnom prenošenju tereta (NN 42/2005.) propisano da radnik u dobi od 19 do 45 godina smije prenositi teret najveće mase 50 kg. Nadalje, Pravilnikom o zaštiti na radu pri utovaru i istovaru tereta (NN 49/86) propisano je da: pri ručnom utovaru i istovaru težina tereta ne smije biti veća od 25 kg., iznimno ručno prenošenje tereta može biti organizirano tako da jedan radnik prenosi teret težine veće od 25 kg ali ne veće od 50 kg dok visina slaganja tereta ne smije biti viša od 1,5 m. Dakle, a kako to navodi vještak u svom usmenom očitovanju kojim je, kako je već gore rečeno, u potpunosti otklonio prigovore tuženika, navedena roba se mogla istovariti na drugi način, tj. dvoje radnika su istovremeno trebali spuštati gume na pod tovarnog prostora kamiona, a tužitelj je prema opisu, izvodio radove na način kako je to bilo uobičajeno odnosno kako je odredio poslodavac koji nije poštivao pravila zaštite na radu prilikom izvođenja radne operacije jer su gume bile težine 59 kg, a Pravilnikom je određeno da najveća masa tereta koju jedan radnik može prenositi iznosi 50 kg.

15. Temeljem svega iznijetog sud je utvrdio da u ovom slučaju postoji odgovornost tuženika za štetu koja je tužitelju proizašla iz ovog štetnog događaja, te da ujedno ne postoje okolnosti iz čl. 25. st. 2. (NN, 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) koje bi oslobodile tuženika odgovornosti za štetu u ovom slučaju.

16. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu (NN, 93/14, 127/17 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

17. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO - a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

18. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

19. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Predragu Paviću. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi, da je tužitelj u štetnom događaju dana 24. prosinca 2018. zadobio komplicirani prijelom lijeve potkoljenice II/III stupnja, te je provedeno u dva navrata hospitalno, potom ambulantno liječenje po traumatologu, potom ambulantno liječenje po fizijatru, uz višekratnu i dugotrajnu fizikalnu terapiju. Tužitelj je tijekom hospitalizacija podvrgnut u dva navrata operacijskome zahvatu na lijevoj potkoljenice. Prvom prigodom je učinjena vanjska fiksacija, potom endomedularna osteosinteza lijeve potkoljenice, te osteosintetski materijal nije odstranjen.

Po završetku liječenja, kod tužitelja su zaostale navedene subjektivne smetnje i opisan klinički status.

Liječenje tužitelja je završeno dana 20. studenog 2019., kada je obavljena zadnja traumatološka kontrola.

Bol jačega intenziteta trajala je 5 dana, srednje jakoga intenziteta trajala je 2 mjeseca, a slabijega intenziteta 6 mjeseci.

Tzv. primarni strah (u trenutku ozlojeđivanja i neposredne životne opasnosti) bio je kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah (radi zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačega intenziteta trajao je 3 dana, srednje jakoga intenziteta 10 dana, slabijega intenziteta 30 dana, dok je tzv. kasni strah (radi zabrinutosti za ishod liječenja) trajao 4 mjeseca.

Smanjenje životne aktivnosti kod tužitelja cijeni 15%, u kojem obimu će trpjeti duševne boli i morati ulagati pojačane napore u svakodnevnome životu.

Tuđa pomoć i njega tužitelju je bila potrebna 5 sata dnevno tijekom 6 dana između dvije hospitalizacija. Potom, nakon druge hospitalizacije mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna 4 sata dnevno narednih 3 mjeseci, pa 3 sata dnevno slijedeća 2 mjeseca Nadalje, tuđa pomoć je tužitelju bila potrebna 2 sata dnevno slijedećih mjesec dana. Obzirom na opisane kožne ožiljke i otok lijevoga stopala, mišljenja je da je kod tužitelja zaostala naruženost blažega stupnja.

Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke ocijenivši isti kao stručan i objektivan, a osim toga, sud prihvaća i usmeno očitovanje vještaka na ročištu isto kao i dopunsko pismeno očitovanje kojim je vještak u potpunosti otklonio sve prigovore tuženika.

20. Stoga, na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje i strah temeljem odredbe iz čl. 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

21. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 5.600,00 eura, međutim, kako je tužitelj s tog osnova potraživao iznos od 5.574,36 eura to mu je isti i dosuđen.

Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 2.800,00 eura. No, kako je tužitelj s tog osnova potraživao iznos od 2.787,18 eura to mu je isti i dosuđen.

Zbog navedene ozljede tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 15% te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja, očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelj na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 2.700,00 eura, a kako je s tog osnova potraživao iznos od 2.654,46 eura to mu je isti i dosuđen. Tužitelju je zaostalo i naruženje blagog stupnja s tog osnova sud smatra da tužitelju pripada iznos od 550,00 eura, a kako je s tog osnova potraživao iznos od 530,89 eura to mu je navedeni iznos s tog osnova i dosuđen.

S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada zatraženi ukupan iznos od 11.546,89 eura.

22. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO -a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu koju su tužitelju pružali ukućani, utvrđeni su u skladu s iskazom tužitelja i nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 630 sati, s tim da cijena jednog sata pružanja takve pomoći svakako nije manja od 2,65 eura, uzimajući u obzir cijenu takve usluge u mjestu stanovanja tužitelja. S obzirom na iznijeto, osnovan je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 1.669,50 eura s tog osnova.

23. Sukladno odredbi čl. 95. st. 3. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Naime, tužitelj je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao i naknadu razlike prosječne neto plaće i isplaćene naknade za privremenu nesposobnost za rad.

24. Upravo na okolnost utvrđenja razlike plaće koju bi tužitelj ostvario u slučaju da se nije ozlijedio i naknade plaće ostvarene za vrijeme bolovanja je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dragani Bubalo.

Iz nalaza i mišljenja vještaka koje je sud prihvatio kao stručno i objektivno proizlazi da je za razdoblje od 1. prosinca 2018. do 30. studenog 2019. razlika između prosječne neto plaće za dva mjeseca prije štetnog događaja i isplaćene naknade za privremenu nesposobnost za rad sveukupno u iznosu od 2.051,14 eura. U tom kontekstu treba istaknuti kako je sud prihvatio i usmeno očitovanje vještakinje na ročištu održanom 08. rujna 2025., a kojim očitovanjem je vještakinja u potpunosti otklonila sve prigovore tuženika, a radi se izračunu odnosno iznosu koji je tužitelj da nije bilo ozljede mogao očekivati po redovitom tijeku stvari.

25. Imajući u vidu sve navedeno ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.267,53 eura (sveukupno sa svih osnova) osnovanim u cijelosti. Pri tome je važno istaknuti kako je sud, unatoč protivljenju tuženika preinaci tužbenog zahtjeva istu dozvolio temeljem odredbe čl. 190. st. 3. ZPP-a smatrajući istu svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među strankama.

26. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu na ime neimovinske i imovinske štete počevši od 19. veljače 2020. (datum podnošenja odštetnog zahtjeva) pa do isplate sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN, 156/22).

27. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1.ZOO-a. Sud je utvrdio da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice i zateznu kamatu.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN, 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 - 250 bodova i tužbe po Tbr. 7.1 – 250 bodova. Nadalje, tužitelju je sukladno Tbr. 8/1 priznat trošak sveukupno četiri obrazložena i to: trošak sastava podnesaka od 02.04.2021., 19.07.2022., 19.12.2022., i 24.04.2025., svi po 250 bodova. Nadalje, tužitelju je priznat i trošak sastava podnesaka od 24.03.2022., 24.03.2022. i 20.11.2024. svi po Tbr. 8/4 - po 25 bodova te trošak sastava podneska od 24.01.2023., 12.06.2025. i 16.11.2025. po Tbr. 8/3 100 svi po bodova, te trošak zastupanja na ročištima 14.04.2021., 11.10.2021., 09.03.2022., 01.02.2023., 03.10.2023., 07.02.2024., 08.09.2025. i 06.03.2026., sva po Tbr. 9/1 – po 250 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 – 50 bodova odnosno 3925 bodova što uz vrijednost boda ukupno iznosi 7.850,00 eura, a što uz PDV od 25% iznosi 9.812,50 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 531,08 eura, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 10.345,58 eura.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 10.02.2023., 22.02.2024., 20.11.2024., 01.10.2024. i 08.12.2025. iz razloga što isti nisu bili neophodni za vođenje ovog postupka.

29. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika