REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Kžzd-33/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, Mile Solde kao suca izvjestitelja i Mirjane Madunić kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Jakopčević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv prvookrivljenika VU i dr., zbog počinjenja kaznenih djela članka 177. stavak 2. u svezi članka 51. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 12/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje KZ/11), odlučujući o žalbi drugookrivljene ŽU podnesenoj po branitelju odvjetniku Ivici Crnogaći protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Kzd-12/2022 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba drugookrivljene ŽU kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Šibeniku proglasio je krivima prvookrivljenika VU zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. u svezi članka 51. Kaznenog zakona, te drugookrivljene ŽU zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. u svezi članka 51. KZ-a.

2. Za počinjena kazna djela prvostupanjski je prvookrivljeniku VU utvrdio kazne zatvora od po 8 mjeseci, te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i izrekao mu uvjetnu osudu uz rok provjeravanja od 3 godine. Drugookrivljenoj ŽU prvostupanjski sud je također utvrdio kazne zatvora od po 8 mjeseci, te ju osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i izrekao joj uvjetnu osudu uz rok provjeravanja u trajanju od 3 godine.

3. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu ZKP/08) nalaženo je prvookrivljeniku i drugookrivljenoj da svaki pojedinačno na ime paušalnog troška ovog kaznenog postupka uplati iznos od 100,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

4. Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela drugookrivljena po branitelju odvjetniku Ivici Crnogaći zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati njezinu žalbu, preinači prvostupanjsku presudu, te ju oslobodi optužbe, a podredno da predmet vrati na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim sudskim vijećem.

5. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu drugookrivljene kao neosnovanu.

6. Žalba drugookrivljene ŽU nije osnovana.

7. U okviru žalbenog razloga bitna povreda odredaba kaznenog postupka drugookrivljena po branitelju navodi da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude zanemario relevantno stručno mišljenje sudske vještakinje psihologinje EU, a da se presuda temelji isključivo na iskazima dvoje djece koja su po mišljenju naprijed navedene vještakinje neautentični i pod snažnim utjecajem oca – prvookrivljenika. Također, da je sud u cijelosti prihvatio navode optužbe bez suočenja ključnih kontradiktornosti među svjedocima. Gore navedenim žalbenim navodima drugookrivljena smatra da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka budući da je time povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalbeni navodi koje je drugookrivljena iznijela tvrdeći da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zapravo se odnose na nezadovoljstvo okrivljene utvrđenim činjeničnim stanjem od strane prvostupanjskog suda, pa se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka niti je povrijeđeno njezino pravo na pravično suđenje. Stoga nije osnovana žalba drugookrivljene zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8. Neosnovana je žalba drugookrivljene i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nije u pravu drugookrivljena kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno utvrdio da je ona na način kako to stoji u točki 2. izreke pobijane presude zlostavljala djecu ĐU i OU. Prvostupanjski sud je u pogledu ponašanja drugookrivljene prema njima, prihvatio vjerodostojnima iskaze gore navedene djece. Njihovi iskazi potvrđeni su dijelom i materijalnim dokazima i to SMS porukama koje je slala kćerki ĐU u koje je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka izvršio uvid, a prvostupanjski sud je kritički analizirao iskaze djece te ih usporedio sa navedenim porukama i došao do ispravnog zaključka da je drugookrivljena prema djeci postupala na neprihvatljiv način, da je umjesto da zaštiti svoju djecu, svojim ponašanjem i porukama štitila sebe, a na štetu svoje djece, čime je emocionalno zlostavljala djecu. Bez obzira što vještakinja, psihologinja EU, u svom nalazu navodi da su djeca otuđena od majke i da je to rezultat emocionalnog manipuliranja od strane prvookrivljenika VU, to ne znači da su djeca, kada su ispitivani kao svjedoci, lagala kada su, između ostalog, rekla da ih je u inkriminiranom razdoblju majka ŽU fizički kažnjavala, tukla ih remenom, te verbalno i fizički napadala. Za žalbeni navod da su djeca o gore opisanom zlostavljanju od strane majke govorila uopćeno bez navođenja konkretnih datuma kada se to događalo, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je povjerovao iskazima te djece, jer iz istih proizlazi da se ovakvo ponašanje drugookrivljene prema djeci događalo učestalo pa nije za očekivati da bi djeca upamtila neke konkretne datume kada ih je majka tukla, neprimjereno vrijeđala i na druge načine emocionalno zlostavljala.

9. Neosnovana je žalba drugookrivljene i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u djelu drugookrivljene opisanom u točki 2. izreke pobijane presude postoje sva i objektivna i subjektivna obilježja kaznenih djela, povreda djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11. Tako udaranje djece remenom, čupanje djeteta za kosu, udaranje djeteta otvorenim dlanom po licu, udaranje djeteta drškom od metle po leđima, predstavlja fizičko zlostavljanje djeteta, a prekomjerno vikanje na dijete, vrijeđanje djeteta da je debelo, zabrana djetetu da zove majku, osim kada su poplave i požari, zabrana djetetu da zove svoga oca, govorenje ružnih stvari o djetetovom ocu, predstavlja emocionalno zlostavljanje djeteta. Sve navedeno drugookrivljena je činila na štetu svoje djece ĐU i OU, pa je s izravnom namjerom ostvarila sva obilježja kaznenih djela za koja ju je prvostupanjski sud pobijanom presudom proglasio krivom. Stoga nije osnovana žalba drugookrivljene niti zbog povrede kaznenog zakona.

10. Drugookrivljena je najavila žalbu zbog odluke o troškovima postupka, no u sadržaju žalbe o tom žalbenom razlogu ništa ne navodi. Budući da je okrivljena proglašena krivom po članku 148. stavak 1. ZKP/08 dužna je platiti troškove kaznenog postupka, a paušalni iznos od 100,00 eura koji je po odluci prvostupanjskog suda dužna platiti u skladu je s dužinom trajanja i složenošću ovog kaznenog postupka i imovinskim prilikama drugookrivljene, pa nije osnovana žalba drugookrivljene niti zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

11. Drugookrivljena se ne žali zbog odluke o kazni, ali se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa je drugostupanjski sud u povodu njezine žalbe dužan ispitati pobijanu presudu i u odluci o kazni. Drugostupanjski sud nalazi da su pojedinačno utvrđene kazne zatvora drugookrivljenoj ŽU odmjerene u granicama propisanih za kaznena djela iz članka 177. stavak 2. KZ/11, da su vrlo blizu minimalno propisanim kaznama za ovo kazneno djelo, te da je i jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine odmjerena u granicama propisanim u članku 51. KZ/11 za djela u stjecaju. Stoga drugostupanjski sud zaključuje je da prvostupanjski sud na stani drugookrivljene u dovoljnoj mjeri cijenio sve olakotne okolnosti na njenoj strani. Budući da je prvostupanjski sud drugookrivljenoj izrekao i uvjetnu osudu, u svojoj sveukupnosti kaznenopravna sankcija koja je po prvostupanjskom sudu izrečena drugookrivljenoj nije prestroga i primjerena je težini kaznenih djela koja je drugookrivljena počinila i olakotnim okolnostima koje je prvostupanjski sud na njenoj strani utvrdio.

12. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točke 1. i 2. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud u pobijanoj presudi nije našao povreda odredaba kaznenog postupka i povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.

13. Kako je drugostupanjski sud našao da nije osnovana žalba drugookrivljene te da nema povreda zakona na koja drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08 ovom presudom odbio je žalbu drugookrivljene kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.

Požega, 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko