REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-444/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec, predsjednice vijeća te Tihane Bokan i Ivane Dubravke Kovačević, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Branke Prijatelj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZD, zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 1. kolovoza 2022. poslovnog broja K-161/2014-77, u sjednici održanoj 21. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi ZD je na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08.) oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. KZ/11.
1.1. Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. i 2. točke 1. i 7. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik.
2.1. Državni odvjetnik žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. stavak 1. točka 1. u vezi s člankom 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.) i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže drugostupanjskom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po braniteljici, odvjetnici Danijeli Cvijanović s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
4. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.
6. Državni odvjetnik u žalbi ističe više oblika povreda odredaba kaznenog postupka propisanih u članku 468. stavku 1. točke 11. ZKP/08. navodeći da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude, da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da su ti razlozi u znatnoj mjeri proturječni. Osim toga, državni odvjetnik žalbu podnosi i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točke 3. ZKP/08.)
6.1. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je izreka pobijane presude nerazumljiva jer ona sadrži sve elemente konkretno propisane člankom 454. ZKP/08., a nije u pravu niti kada tvrdi da obrazloženje presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama jer je prvostupanjski sud dao razloge o činjenicama odlučnim za ovaj postupak, dok je druga stvar pravilnost iznesenih razloga.
6.2. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je izreka proturječna razlozima presude, kao i da su razlozi u obrazloženju presude u znatnoj mjeri proturječni.
6.3. Naime, sud prvog stupnja je optuženika primjenom članka 453. točke 3. ZKP/08., odnosno jer nalazi da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se optužuje, oslobodio optužbe. Obrazlažući takvu odluku prvostupanjski sud prvotno navodi da "...utvrđuje da nisu ispunjeni elementi kaznenog djela protiv života i tijela teškom tjelesnom ozljedom, stoga izostaju bitni elementi kaznenog djela zbog čega je u ovom predmetu donijeta oslobađajuća presuda (točka 21. obrazloženja pobijane presude), iz čega proizlazi da optuženika oslobađa po članku 453. točki 1. ZKP/08. (iako pogrešno nastavno zaključuje u točki 22. obrazloženja da na temelju iznesenog optuženika oslobađa optužbe na temelju članka 453. točka 3. ZKP/08. te što potkrjepljuje daljnjim obrazloženjem u točki 22.1. kroz navode "Naime, nakon ovako iscrpno provedenog dokaznog postupka, ispitanih svjedoka događaja, ocjena sutkinje je da nije dokazano da je optuženik ZD počinio kazneno djelo kako mu se to stavlja na teret."). Konačno, prvostupanjski sud obrazlaže "Kako u ovom postupku nedostaju bitna obilježja terećenog kaznenog djela koja nisu dokazana, te primjenom načela praesumptio innocentiae i načela indubio pro reo, valjalo je temeljem čl. 354. t. 3. Zakona o kaznenom postupku donijeti presudu kojom se optuženik oslobađa od optužbe, kao u izreci ove presude." (točka 26. obrazloženja pobijane presude), a iz kojeg dijela obrazloženja pak proizlazi da optuženika oslobađa i po točki 1. i po točki 3. članka 453. ZKP/08. pozivajući se istovremeno i na pravila o presumpciji optuženikove nedužnosti povezanih s načelom „in dubio pro reo“.
6.4. Imajući na umu izneseno jasno je da je izreka presude proturječna razlozima presude, a jednako tako razlozi presude o odlučnim činjenicama nejasni su i u znatnoj mjeri proturječni jer nije jasno po kojoj zakonskoj osnovi sud optuženika oslobađa optužbe iznoseći u tom dijelu proturječne razloge. Time je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a zbog koje je na temelju članka 483. stavka 1. ZKP/08. prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika presudu prvog stupnja valjalo ukinuti i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
7. Iako je pobijana presuda ukinuta zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka obveza je drugostupanjskog suda, a sukladno članku 487. stavku 4. ZKP/08., razmotriti i žalbene navode u odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
7.1. Državni odvjetnik osporava zaključak prvostupanjskog suda da iz iskaza svjedoka ne proizlazi mehanizam nastanka teških tjelesnih ozljeda utvrđen po medicinskom vještaku i da zbog propusta u istrazi nisu utvrđena oštećenja na vozilu koja bi na nesporan način povezala optuženika s mehanizmom nastanka teških tjelesnih ozljeda. Po žalitelju nema dvojbe da je optuženik vozilom udario u oštećenika, dok je prvostupanjski sud propustio utvrditi radi li se eventualno o nužnoj obrani ili prekoračenju nužne obrane.
7.2. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda žalitelj je, za sada, doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.3. Naime, prema stanju spisa predmeta, a tako i iz pobijane presude očitim proizlazi da s jedne strane postoji verzija događaja po svjedocima koji su nesporno bili alkoholizirani i to SD, TD (sinu SD) i TD (sinu Z) koji u bitnome iskazuju da su se nalazili vani u grupi te da je naišlo osobno vozilo koje je udarilo u oštećenika, time da iz njihovih iskaza proizlazi da tako opisanom postupanju optuženika nisu prethodile ikakve njihove radnje poput udaranja po optuženikovom automobilu, dok s druge strane postoji opis događaja po optuženiku koji navodi da je došao automobilom na mjesto događaja, usporio da vidi gdje će parkirati kad je odjednom grupa ljudi okružila njegovo vozilo i počela lupati po vozilu sa svih strana, prijetiti mu da je govno četničko, da je on polako trubeći prolazio i kad je prošao tu grupu da je dao gas. Ovdje je za navesti da je prvostupanjski sud propustio uočiti da je svjedok ND iskazao da je svojim osobnim vozilom prošao pored grupe ljudi i vidio da su okružili vozilo optuženika, da optuženik nije mogao proći te da je trubio kako bi ga pustili, da bi nakon toga optuženik očito iz straha vozilom krenuo naprijed, a da je vozilo bilo okruženo ljudima u svom je iskazu potvrdio i svjedok KD koji je u blizini mjesta događaja slučajno prolazio, vidio grupu ljudi koja je galamila i očito bila „pijana“ te nakon što je sve prošlo vidio je čovjeka da leži. Imajući na umu sve izneseno te nespornu činjenicu, a koja nije sporna niti prvostupanjskom sudu da je kritične zgode oštećenik zadobio teške tjelesne ozljede, da je nepristrani svjedok KD vidio da nakon svega jedan čovjek, očito oštećenik, leži na kolniku, da sudskomedicinski vještak dr. Davor Mayer navodi da je teška tjelesna ozljeda u vidu prijeloma obje kosti desne potkoljenice nastala primarnim kontaktom prednjeg dijela vozila (u pravilu branika) sa stajnom nogom pješaka, time da je jedino vozilo optuženika bilo u kretanju, tada je bilo potrebno svestranom analizom svih dokaza ocijeniti je li logična obrana optuženika da nije imao kontakt s tijelom oštećenika, je li optuženik bio napadnut i okružen grupom ljudi koji su, po navodima optuženika, svojim ponašanjem i udaranjem po vozilu i prijetnjama kod njega izazvali strah i je li vožnjom unaprijed kroz grupu ljudi dok, po optuženiku traje protupravni napad, on bio u nužnoj obrani ili prekoračenju nužne obrane s obzirom da je vozilom išao kroz grupu ljudi. Jednako tako svakako treba cijeniti je li životno i logično da osoba koja ne poznaje osobe koje su bile ispred ugostiteljskog objekta bez ikakvog razloga usmjeri vozilo prema grupi ljudi ili se radilo o situaciji u kojoj je optuženikova reakcija uvjetovana ponašanjem tih osoba. Posebno se ukazuje da to što svjedoci navode da nisu vidjeli da bi tijelo oštećenika bilo nabačeno na vozilo nije razlog da se dovodi u pitanje mehanizam nastanka ozljede pri čemu je propušteno od sudskomedicinskog vještaka tražiti dopunsko izjašnjenje o kojoj se minimalnoj naletnoj brzini moralo raditi da bi nastala ozljeda potkoljenice i razjašnjenje mehanizam nastanka prijeloma 10. lijevog rebra.
7.4. Stoga će u postupku ponovnog odlučivanja prvostupanjski sud obnoviti dokaze i ukloniti nedostatke na koje je ukazano ovom odlukom, a dopunski će ispitati i sudskomedicinskog vještaka na okolnosti na koje je ukazano. Po učinjenom, a nakon brižljive i kritičke vrijednosne ocjene svih izvedenih dokaza, prvostupanjski će sud donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će obrazložiti na način kako to nalaže odredba članka 459. ZKP/08.
8. Slijedom iznesenog, a primjenom članka 483. stavka 1. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.
U Velikoj Gorici 21. travnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
