REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Č 5

Poslovni broj: Us I-2240/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužiteljice ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/340, URBROJ: 443-02-04-09-25-58 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/23-02/340, URBROJ: 443-02-04-09-25-58 od 3. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I-362-02/23- 02/340, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-28 od 4. travnja 2024., koje je izvršeno putem treće osobe, odnosno troškovi uklanjanja prizemne građevine maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 8,10 x 8,00 m, postavljene na betonsku podlogu, koja se sastoji od zatvorenog dijela tl.dim. cca 8,10 x 4,00 m i otvorene natkrivene terase tl.dim. cca 8,10 x 4,00 m, maksimalne visine do vijenca cca 3,20 m i visine do sljemena cca 3,40 m, te stepenica od metalne konstrukcije s drvenim gazištima tl.dim. cca 1,70 x 0,90 m koje su izvedene uz sjeveroistočni i jugozapadni rub terase zgrade, koja se gradi na lokaciji Mandriol, Peroj, Grad Vodnjan, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, u iznosu od 2.670,00 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Navedeno rješenje tuženika, ispravljeno je rješenjem istog tijela KLASA: UP/I- 362-02/23-02/340, URBROJ: 443-02-04-09-25-59 od 15. listopada 2025., na način da u točki II. izreke rješenja umjesto: "model HR64" pravilno treba stajati: "model HR68", dok u preostalom dijelu rješenje ostaje neizmijenjeno.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu. U tužbi i na raspravi 7. travnja 2026., u bitnome, navodi da je pokrenula upravne sporove pred ovim Sudom, a protiv rješenja tuženika o uklanjanju predmetne nekretnine i protiv rješenja kojim su joj izrečene novčane kazne te navodi razloge zbog kojih smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o građevini u smislu Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.). Tužiteljica također osporava i da je ona investitor bilo kakve gradnje, koja činjenica da je relevantna za pravilnost i zakonitost osporene odluke tuženika, kao i da ona više nije bila vlasnik predmetne nekretnine u trenutku izvršenja rješenja. Nadalje, tužiteljica navodi da je osporeno rješenje doneseno bez terenske provjere nalazi li se predmetna građevina i nadalje na predmetnoj čestici ili je ona uklonjena. Osim toga, navodi da na predmetnoj čestici nije bilo potrebe za nikakvim radovima, kao što su uklanjanje i odvoz građevinskog otpada, već da je treća osoba samo utovarila mobilnu kućicu na kamion i odvezla je, no ne s predmetne nekretnine, jer da je s te nekretnine nova vlasnica ranije već sve uklonila. Nadalje, tužiteljica navodi da je u računu naveden niz radova koji nisu izvedeni, što da dovodi u pitanje točnost i opravdanost ukupnog iznosa troškova jer da su u obračun uključeni nepostojeći radovi. Tužiteljica predlaže da Sud u sporu provede dokaze uvidom u spis tuženika, njezinim saslušanjem i saslušanjem predloženih svjedoka, uvidom u naznačene spise ovog Suda i odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te građevinskim vještačenjem na okolnost da se ne radi o građenju/gradnji/građevini, uz očevid na licu mjesta. Slijedom navedenog, tužiteljica smatra da je osporeno rješenje tuženika nezakonito, da su njime povrijeđena njezina ustavna prava, zbog čega predlaže da Sud poništi osporavano rješenje od 3. listopada 2025. Tužiteljica potražuje naknadu troškova ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da su sva ranija rješenja donesena u toj upravnoj stvari potvrđena presudama ovog Suda, kao i da je ovosudnom presudom poslovni broj: Us I-690/2024-8 od 10. ožujka 2024. odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja o izvršenju od 4. travnja 2024. Nadalje, navodi da je prisilno izvršenje provedeno putem ugovornog izvođača tuženika 7. listopada 2024., o čemu je sastavljen zapisnik, nakon čega da je ugovorni izvođač radova tuženiku ispostavio račun br. 393/01/1 od 18. prosinca 2024., izrađen prema stvarno izvedenim količinama iz ovjerene građevinske knjige. U odnosu na navod da je u računu naveden niz radova koji da nisu izvedeni, tuženik navodi da je iz specifikacije radova po stavkama troškovnika razvidno da je obračunato uklanjanje i odvoz s utovarom i istovarom na deponij, što da je i izvedeno. Osim toga i da je činjenica da je dio građevine-u naravi mobilna kuća, utovarena na "labudicu" i odvezena na lokaciju privremenog skladišta u Puli, potvrđuje da je tuženik postupao sa zatečenim stvarima s pažnjom dobrog gospodara, nakon čega je nova vlasnica obaviještena da može podići svoje stvari s privremenog skladišta, a što je ona i učinila. Slijedom navedenog, predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U tijeku spora održana je rasprava 7. travnja 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužiteljice, dok tuženik nije pristupio iako je bio uredno pozvan, te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Sud je u tijeku spora izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i ovog spora. Sud nije prihvatio dokazne prijedloge tužiteljice (očevid na licu mjesta, građevinsko vještačenje, saslušanje stranaka i svjedoka), budući da su navedeni dokazi predloženi radi utvrđivanja okolnosti relevantnih za zakonitost rješenja o uklanjanju, a ne ovdje osporenog rješenja o troškovima izvršenja, pri čemu je za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja bilo dostatno izvršiti uvid u spis upravnog postupka.

7. Među strankama spora, sporno je jesu li pravilno utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I- 362-02/23-02/340, URBROJ: 443-02-03-12-23-1 od 26. travnja 2023., naloženo tužiteljici uklanjanje građevina na predmetnoj čestici. Nadalje, razvidno je da je rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/340, URBROJ: 443-02-03-12-01-24-28 od 4. travnja 2024., utvrđeno da je rješenje o uklanjanju od 26. travnja 2023. postalo izvršno 23. svibnja 2023. te da će se ono izvršiti putem treće osobe, a o kojim troškovima izvršenja putem treće osobe će se donijeti posebno rješenje.

10. Protiv navedenog rješenja od 4. travnja 2024. tužiteljica je pokrenula upravni spor pred ovim Sudom, koji je presudom poslovni broj: Us I-690/2024-8 od 10. ožujka 2024., odbio tužbeni zahtjev radi poništenja navedenog rješenja tuženika od 4. travnja 2024. (pravomoćna od 17. travnja 2025.).

11. Nadalje, iz Zapisnika o izvršenju rješenja građevinske inspekcije od 7. listopada 2024., razvidno je da je tog dana započeto i dovršeno izvršenje rješenja o uklanjanju od 26. travnja 2023., da uklanjanje provodi treća osoba-trgovačko društvo TGT-ADRIATIK d.o.o., Pula, na temelju zaključenog Ugovora o radovima od 10. srpnja 2024. Također, razvidno je da je izvršenje provedeno na način da je građevina natovarena na kamion te je odvezena na lokaciju privremenog skladišta u Puli, Labinska ulica 2, kao i da je terasa drvene konstrukcije odvojena od osnovnog dijela odnosno da više ne predstavlja funkcionalnu cjelinu građevine te da se zbog oštećenja ne može transportirati iz kojih razloga je ostavljena na predmetnoj lokaciji.

12. Odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

13. Imajući u vidu da tužiteljica nije postupila po rješenju o uklanjanju od 26. travnja 2023. i uklonila građevine za koje joj je to naloženo tim rješenjem, a zbog čega su one uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI- ja obvezao tužiteljicu na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

14. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da je Državni inspektorat, po glavnom državnom inspektoru, na temelju Ugovora KLASA: 406-01/24- 01/68, URBROJ: 443-01-05-01-24-8 od 10. srpnja 2024., Odlukom od 25. rujna 2024., imenovao određene građevinske inspektore odgovornim osobama za provođenje nadzora tijekom postupka izvršenja inspekcijskih rješenja o uklanjanju građevina donesenih, između ostalih, u odnosu na predmetnu česticu. Navedeni Ugovor za izvođenje radova na uklanjanju nezakonito izgrađenih građevina, koji je naručio Državni inspektorat Republike Hrvatske, zaključen je s trgovačkim društvom TGT- ADRIATIK d.o.o., Pula, a koje trgovačko društvo je izvelo predmetno uklanjanje, za što je izdalo račun br. 393/01/1 od 18. prosinca 2024., na temelju kojeg su osporenim rješenjem utvrđeni troškovi izvršenja putem treće osobe.

15. Pri tome, nisu osnovani navodi tužiteljice da je ona izvršila predmetnu obvezu prije tuženika. To stoga što je iz Zapisnika o izvršenju rješenja građevinske inspekcije od 7. listopada 2024. te priležećih fotografija razvidno da su se na dan postupanja treće osobe predmetne građevine podignute na označenoj čestici i dalje nalazile na tom području, odnosno da su pomaknute samo nekoliko metara dalje od ranije pozicije. Osim toga i iz tuženikovog zapisnika o preuzimanju stvari od 14. listopada 2024. proizlazi da je kasnije predmetnu građevinu preuzela od tuženika osoba povezana s tužiteljicom, odnosno novom vlasnicom predmetne nekretnine. Dakle, s obzirom da je obvezu tužiteljice iz rješenja od 26. travnja 2023. činilo uklanjanje točno određenih građevina, jasno je da je predmetnu obvezu izvršila treća osoba angažirana od strane tuženika na način da je maknula predmetnu kućicu te ju odvezla na lokaciju privremenog skladišta, a ne tužiteljica njezinim pomicanjem nekoliko metara dalje od ranije pozicije. Stoga je jasno da su poduzete radnje od strane treće osobe bile nužne za izvršenje predmetne obveze te da ih je tuženik pravilno uključio u izračun troškova izvršenja navedene obveze.

16. Nadalje, s obzirom da je račun br. 393/01/1 od 18. prosinca 2024., izdan od treće osobe za izvršene radove uklanjanja, kao i priležeća specifikacija izvršenih radnji i količina, u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi i poduzetim radnjama radi izvršenja predmetne obveze, da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora-građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s ugovorenim cijenama iz troškovnika predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave, ocjena je Suda da su količine i vrijednosti izvršenih radnji uklanjanja predmetne građevine pravilno utvrđene te da nisu osnovani tužbeni navodi kojima se spori pravilnost utvrđenih troškova. Osim toga, tužiteljica nije osporila jediničnu visinu troška pojedine radnje izvršenja, već isključivo poduzete radnje uklanjanja. Stoga je Sud, a imajući u vidu prethodno obrazloženo, ocijenio da je predmetni trošak izvršenja rješenja putem treće osobe pravilno i zakonito utvrđen.

17. Odredbom članka 134. ZUP-a propisano je da se izvršenje provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

18. Odredbom članka 139. stavak 4. ZUP-a propisano je da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.

19. Sukladno citiranim odredbama ZUP-a, u postupku u kojem se određuje visina troškova izvršenja rješenja putem treće osobe, pa tako i upravnom sporu koji se nastavlja na taj postupak, ne može se osporavati zakonitost i pravilnost rješenja koje se izvršava, već se mogu štiti samo ona prava koja stranka ima u tom postupku te se može osporavati samo visina određenih troškova. Stoga navodi tužiteljice koji se odnose na zakonitost rješenja koje se izvršava (rješenje tuženika od 26. travnja 2023.), a kojima se spori status predmetnog zemljišta i izvedenih građevina na tom zemljištu te osoba koje su dužne izvršiti te obveze, nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari. Također, niti promjena vlasništva predmetne nekretnine koja je nastala nakon donošenja rješenja o uklanjanju od 26. travnja 2023., nije od utjecaja na zakonitost ovdje osporenog rješenja iz razloga što to pitanje nije rješavano u postupku izvršenja i odluke o troškovima izvršenja putem treće osobe, već je osoba izvršenika, dakle vlasnik nekretnine odnosno investitor kojem se određuje obveza, određena u postupku u kojem je doneseno rješenje o uklanjanju, a u postupku izvršenja se ispituje je li ta osoba postupila u skladu s određenom obvezom te se, ako nije, obveza izvršava putem treće osobe kad njezina priroda to omogućuje, nakon čega se određuje visina takvih troškova koje, u konačnici, snosi određeni izvršenik. Zbog toga osoba izvršenika ne može biti predmet ispitivanja u postupku izvršenja i utvrđenja navedenih troškova.

20. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

21. Tužiteljica je postavila zahtjev za naknadu troškova ovog spora i to za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za pripadajući iznos PDV-a te za zastupanje na raspravi u visini od 1.250,00 eura, uvećano za pripadajući iznos PDV-a.

22. Odredbom člana 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

23. Budući da tužiteljica nije uspjela u ovom sporu, to tužiteljici sukladno citiranoj odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog spora.

U Rijeci 21. travnja 2026.

Sudac

dr.sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužiteljice odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Horvat & Zebec &

Bajsić Bogović j.t.d., Zagreb, Petrinjska 51,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frane Matejčića 8