REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyev trg 11

P-413/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu mr. sc. Maji Josipović, u pravnoj stvari prvotužitelja ALKA SCRIPT d.o.o., Zagreb, Nehajska ulica 42, OIB: 10350279556 i drugotužitelja Udžbenik.hr d.o.o., Zagreb, Ivanečka ulica 31, OIB: 64896170875, koje zastupa punomoćnica Andreja Šeša, odvjetnica iz Zagreba, Fra Filipa Grabovca 13, protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Zagreb, Savska cesta 41, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnik prvotužitelja i drugotužitelja te zakonskog zastupnika tuženika, s danom objave 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

I/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska isplatiti tužitelju, ALKA SCRIPT d.o.o., Nehajska ulica 42, Zagreb, OIB: 10350279556 iznos od 18.358,59 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.04.2022. godine pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska isplatiti tužitelju Udžbenik.hr d.o.o., Ivanečka ulica 31, Zagreb, OIB: 64896170875 iznos od 54.424,44 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.04.2022. godine do 01.01.2023. godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana isplatiti prvotužitelju ALKA SCRIPT d.o.o. zateznu kamatu na iznos od 18.358,59 € od 01.01.2022. do 12.04.2022. kao i drugotužitelju Udžbenik.hr d.o.o. zateznu kamatu na iznos od 54.424,44 € od 01.01.2022. do 12.04.2022. kao neosnovan.

IV/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 13.988,37 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 21. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V/ Odbijaju se djelomično tužitelji sa zahtjevom za naknadu trošak u iznosu od 2.125,75 € sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je djelomično povučena tužba u dijelu kojim je tuženiku naloženo u roku 8 dana platiti prvotužitelju iznos od 31.679,87 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 01.01.2022. do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode kako su oni nakladnici čiji udžbenici su uvršteni u katalog odobrenih udžbenika, temeljem rješenja ministra Ministarstva znanosti i obrazovanja. Ističu da prema odredbi čl. 3. st. 3. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovu i srednju školu udžbenik može biti tiskani i/ili elektronički, a može se sastojati od tiskanog i elektroničkog dijela te da tiskani i elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika u svojoj su biti samostalna autorska dijela te se na njih primjenjuju opća pravila iz Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima uključujući i definiciju pojma autorskog dijela iz čl. 5. tog zakona. Međutim, da postoji razlika između pravnog režima elektroničkih knjiga i tiskanih knjiga koja se sastoji u tome da: 1) korisnici na elektroničkim knjigama ne stječu vlasništvo nego samo ovlast na privatno korištenje, 2) autorovo ovlaštenje da odobri ili zabrani daljnja raspolaganja svojim autorskim dijelom kod elektroničkih knjiga se ne iscrpljuje kao kod pisanih izdanja, pa autor djela ili druga osoba kojoj je prepušteno pravo iskorištavanja knjige u elektroničkom obliku (npr. nakladnik) mogu zabraniti korisnicima da svojim pravom korištenja djela raspolažu na način da ga prenose trećim osobama. Radi se o temeljnom i isključivom imovinskom pravu autora tj. nositelja autorskog prava (npr. nakladnika) - priopćavanje autorskog djela javnosti. Kad na tržište stavlja knjigu u elektroničkom obliku, autor odnosno nakladnik ne koristi se pravom distribucije djela (čl.20 ZAPSP) nego pravom stavljanja na raspolaganje javnosti, koje je podvrsta prava priopćavanja dijela javnosti (čl. 21 i 30 ZAPSP-a). Odredba čl. 4. st. 2. Zakon o udžbenicima propisuje da ministar pravilnikom određuje udio cijene elektroničkog dijela udžbenika za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela , a prema čl. 11. st. 4. Pravilnika o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala, propisano je da cijena elektroničkog dijela udžbenika može iznositi najviše 30% ukupne cijene udžbenika. Smatraju kako elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika mogu nalaziti u samostalnom pravnom prometu neovisno o tiskanom dijelu udžbenika te elektronički dio udžbenika nije namijenjen za višegodišnje korištenje, stoga za njegovu ponovnu uporabu je potrebno platiti odgovarajuću naknadu osobi koja je omogućila korištenje takvog sadržaja, odnosno u konkretnom slučaju nakladniku, a što je tuženik putem nadležnog ministarstva odbio učiniti. Napominju kako daljnje korištenje elektroničkog dijela udžbenika iziskuje troškove, koje se odnose na pohranu na mrežne lokacije, kontrolu pristupa, održavanje kao i ispuna različitih standarda informacijske sigurnosti. Tužitelji koji stavljaju na raspolaganje takve aplikacije imaju značajne troškove tijekom razdoblja njihova korištenja, pa je opravdano da imaju i mogućnost naplatiti cijenu za cijelo vrijeme korištenja te aplikacije. Legitimno je pravo onoga tko stavlja na raspolaganje takve digitalne sadržaje da ograniči vremensko korištenje tj. pristup istima. Navedeno proizlazi iz činjenice da stvaratelj takvog sadržaja želi planirati troškove koje će imati u budućnosti i do kada želi imati te troškove. Upravo iz naknade za korištenje digitalnog sadržaja namiruju se ti troškovi stvaratelju. Elektronički udžbenici prvenstveno nisu samo e-knjige jer ispunjavaju „dinamičko predočavanje, simulaciju (virtualni pokus) i interakciju (na relacijama učenik - sadržaj, učenik - nastavnik i/ili učenik - učenik)“, a kod izrade elektroničkih udžbenika i drugih izdavanja, koriste se alati čija se periodička licenca plaća izdavatelju, koriste se usluge stručnjaka za održavanje mrežnih lokacija na kojima se isti nalaze te se također periodički zakupljuju mrežne lokacije za pohranu takvih publikacija. Svi navedeni troškovi ne postoje kod tiskanih izdanja. Unatoč svemu navedenome, Ministarstvo znanosti i obrazovanja, u čijoj je nadležnosti uvrštavanje udžbenika u katalog (čl. 8. st. 6. i čl. 9. Zakona o udžbenicima) kao i određivanje udjela cijene elektroničkog dijela (čl. 4. st 2. Zakona o udžbenicima) odbija preuzeti obvezu plaćanja naknade za produljenja elektroničkih dijelova udžbenika te na taj način omogućava kontinuirano kršenje prava na korištenje elektroničkih i tiskano elektroničkih dijelova udžbenika na štetu tužitelja kao nakladnika. Posebno naglašavamo da se sukladno odredbi čl. 14. st. 1. Zakona o udžbenicima, sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju u državnom proračunu te je stoga Republika Hrvatska dužna snositi troškove nakladnicima u pogledu elektroničnih udžbenika koji nakladnicima nisu plaćeni. Tužitelji od tuženik potražuju ukupni iznos od 104.462,90 EUR, a koji iznos se odnosima broj digitalnih udžbenika koji je korišten bez ikakvog odobrenja tužitelja tijekom 2020. i 2021. pomnoženo s cijenom digitalnih udžbenika.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da tužitelji nisu dokazali da su oni nakladnici čiji su udžbenici uvršteni u Katalog odobrenih udžbenika, i za koje je od strane nadležnog ministarstva doneseno rješenje o odobravanju korištenja udžbenika u školi i uvrštavanju udžbenika u katalog, a sve sukladno članku 8. stavku 6. i članku 9. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine, broj: 116/18 - u daljnjem tekstu: Zakon o udžbenicima). Poziva se na odredbe čl. 3. stavka 3., čl. 6. st. 2., čl. 9. st. 2. i čl. 10 st. 1. Zakona o udžbenicima te navodi kako tužitelji ničim nisu dokazali da bi se sporan elektronički dio udžbenika mogao nalaziti u samostalnom pravnom prometu neovisno o tiskanom dijelu. Također, tužitelji nisu dokazali isključivo pravo iskorištavanja djela autora, a sukladno čl. 73. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, prema kojoj odredbi su sva prava nakladnika uređena nakladničkim ugovorom. Odredbom članka 14. stavka 1. Zakona propisano je da se sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola u Republici Hrvatskoj osiguravaju u državnom proračunu, a stavkom 4. istoga članka Zakona propisano je da su udžbenici financirani sredstvima državnog proračuna vlasništvo škole. Također, stavkom 5. navedenoga članka Zakona propisano je da način uporabe, vraćanja i obnavljanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala financiranih sredstvima državnog proračuna propisuje ministar naputkom. U skladu s navedenim donesen je Naputak o načinu uporabe, vraćanja i obnavljanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala financiranih sredstvima iz državnoga proračuna (Narodne novine, broj: 46/19), u kojem je člankom 1. stavkom 6. propisano da su udžbenici vlasništvo škole i one ih daju na uporabu učenicima sve dok su u uporabi, odnosno primjerenom stanju tako da se svake godine nabavljaju samo oni udžbenici koji za sljedeću školsku godinu nedostaju, a stavkom 7. istoga članka Naputka propisano je da je vijek uporabe pojedinog udžbenika četiri godine. Smatra da udžbenik koji je sastavljen od tiskanog i elektroničkog dijela čini jednu cjelinu te je za nju u Katalogu odobrenih udžbenika iskazana jedinstvena maloprodajna cijena. Potvrđuje da ministar pravilnikom određuje udio cijene elektroničkog dijela udžbenika za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela, međutim čl. 9. stavka 2. Zakona o udžbenicima sadrži konačnu maloprodajnu cijenu udžbenika uz istaknuti postotak cijene elektroničkog dijela za one udžbenike koji sadrže tiskani i elektronički dio pa je stoga intencija zakonodavca bila da se odredi jedinstvena, konačna maloprodajna, cijena za sve udžbenike, pa tako i za one udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela, za koje će uz jedinstvenu cijenu biti izražen udio elektroničkog dijela i to u postotku, a ne u novčanoj protuvrijednosti. Stoga u slučaju neupotrebljivosti (npr. radi oštećenja tiskanog dijela) udžbenika koji se sastoji od tiskanog i elektroničkog dijela, mora pristupiti nabavi cjelovitog udžbenika, a ne samo njegovog tiskanog dijela. U tom smislu, ne postoji mogućnost dokupa samo elektroničkog dijela udžbenika za vrijeme dok je cjeloviti udžbenik još uvijek upotrebljiv, a što, potpuno neosnovano, tužitelji ovom tužbom zahtijevaju. Tuženik osporava da bi elektronički dijelovi kombiniranih udžbenika u svojoj biti bili samostalna autorska djela. Cijena udžbenika koji se sastoji od tiskanog i elektroničkog dijela jedinstvena, a što je vidljivo i prilikom kupnje takvog udžbenika u knjižarama gdje kupac/krajnji korisnik kupuje tiskani i elektronički udžbenika kao cjelinu i plaća jedinstvenu maloprodajnu cijenu. a uz elektronički dio dobiva kod. Katalog kao i Pravilnik o učeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijal sadrže udio cijene elektroničkog dijela udžbenika kod udžbenika koji se sastoji od tiskanog i elektroničkog dijela. Pravno je potpuno nelogično da bi prodavatelj, u ovom slučaju I. i II. tužitelji kao nakladnici, prodali školama hibridni udžbenik koji se sastoji od tiskanog i elektroničkog dijela za jedinstvenu cijenu koju su oni postavili i koja je od strane tužene prihvaćena, a da bi onda, bez ikakve zakonske osnove, tražili povećanje cijene elektroničkog dijela udžbenika te pri tome nezakonito uskratili vlasniku korištenje svoga vlasništva. Napominje se da niti u jednoj zakonskoj normi nije propisano da bi se elektronički dio udžbenika posebno, naknadno trebao nadoplaćivati. Netočna je tvrdnja I. i II. tužitelja kako elektronički dio udžbenika čini samostalnu cjelinu koja može biti samostalno u prometu. Stoga se tuženik protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva te tijeku zakonskih zateznih kamata.

3. U daljnjem tijeku postupka tužitelji su osporili navode tuženika. U odnosu na aktivnu legitimaciju naveli su kako je upravo tuženik kao sastavljač Kataloga odobrenih udžbenika i donositelj Rješenja o odobrenim udžbenicima ima potpuna saznanja o nespornoj aktivnoj legitimaciji tužitelja te napominju kako su tužitelji ugovorima o izdavanju djela za svaki pojedini udžbenik zapravo dokazali isključivo pravo iskorištavanja djela autora. U odnosu na elektronički dio udžbenika navode kako se isti distribuira po načelu priopćavanja djela javnosti, gdje ne vrijedi vlasništvom nad kopijom, već se daje dozvola za korištenje. Kako Naputak o načinu uporabe, vraćanja i obnavljanja udžbenika i drugih obrazovnih materijala financiranih sredstvima iz državnog proračuna propisuje regulaciju isključivo tiskanog dijela udžbenika koja se ne može odnositi na elektronički dio, cjelovito autorsko djelo smatra se u tom postupku nepotpunim i oštećenim za udio elektroničkog dijela, koji može iznositi od 10% do 30% ukupne cijene udžbenika, stoga elektronički dio udžbenika treba uključiti u zaseban postupak i tretirati samostalno. Udžbenici se, prilikom prvotne isporuke, isporučuju korisnicima kao cjelovit proizvod (sastavljen od tiskanog i elektroničkog dijela) , međutim, ukoliko je elektronički dio korišten, u slučaju nasljeđivanja on postaje neiskoristiv za korisnika koji nasljeđuje tiskani dio. Naime, krajnji korisnik (u konkretnom slučaju, učenik) temeljem licence samostalno kreira sadržaj digitalnog dijela, čime zapravo kreira vlastiti udžbenik koji nije nasljediv prema drugom korisniku. Nasljeđivanjem se mora dati nova licenca novom korisniku kako bi udžbenik u svojoj cjelovitosti zadržao sadržajni integritet prema novom korisniku kao što je imao prema ranijem. Iz toga proizlazi da elektronički dio udžbenika za novog korisnika nedostaje te bi nadležno tijelo trebalo osigurati obnovu elektroničkog dijela kako bi naslijeđeni udžbenik zadržao sadržajni integritet. Elektronički dio udžbenika iziskuje trošak odvojen od troška proizvodnje i distribucije tiskanog dijela udžbenika. Trošak naime ne staje završetkom tiskanja na medij već ostaje stalan bilo zbog kontinuiranih izmjena na godišnjoj bazi ili zbog samog održavanja distribucijske platforme koja se licencira na godišnjoj bazi. Stoga, jasno proizlazi da tuženik ima obvezu osigurati nasljeđivanje i obnovu cjelovitih udžbeničkih izdanja koji se sastoje od prijavljenih i evidentiranih elektroničkih komponenti, a kako bi se to izvelo potrebno je tretirati svaku od komponenti kao zaseban mehanizam prema tehničkoj prirodi distribucije, odnosno proizlazi tehnička i ekonomska nužnost odvojenosti pravnog prometovanja tiskanog od elektroničkog dijela.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to Zahtjev za mirno rješenje spora s povratnicom (list 9-15 spisa), dopis Općinskog građanskog državnog odvjetništva (list 16 spisa), tablice specifikacije naknade (list 17-19 spisa), dopis (list 20-21 spisa), e-mail (list 22 spisa), katalog odobrenih udžbenika (list 44-59, 60-81 spisa), rješenja (list 82-100, 228-233 spisa), ugovore (list 101-190 , 194-222 spisa), upute o korištenju digitalnog dijela udžbenika (list 243-248 spisa), USB s video uputama o korištenju digitalnih dijelova udžbenika (list 263 spisa), saslušao je svjedoke BM (list 249-250 spisa), LM (list 250-251 spisa), ZM (list 252 spisa), UM (list 253-254 spisa), JM (list 255-258 spisa), MM (list 258-259 spisa) i stranke odnosno zakonskog zastupnika prvotužitelja EM (list 259-260 spisa), zakonskog zastupnika drugotužitelja DM (list 261-262 spisa) te je proveo vještačenje po vještaku za informatiku dr. sc. Denis Hrestak, dipl. ing. (list 306-323, 340-341, 356-357 spisa).

5. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakon o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 dalje: ZPP-a), ovaj sud došao je do uvjerenja da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika naknadu za korištenje digitalnih (elektroničkih) dijelova udžbenika tijekom 2020. i 2021. godine.

7. Sporna je između stranaka je aktivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, kao i tijek zateznih kamata.

8. Sukladno čl. 3. st. 3. i 4. Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (Narodne novine broj: 116/18 - u daljnjem tekstu: Zakon o udžbenicima), a koji je važio u predmetnom vremenskom razdoblju propisano je da udžbenik može biti tiskani i/ili elektronički, a može se sastojati od tiskanog i elektroničkog dijela. Tiskani oblik udžbenika oblikovan je na način da ne zahtijeva upisivanje rješenja ili odgovora na pitanja i predviđen je za višegodišnje korištenje. Elektronički udžbenik ili elektronički dio udžbenika mora sadržavati barem jednu od sljedećih triju značajki: dinamičko predočavanje, simulaciju (virtualni pokus) i interakciju (na relacijama učenik - sadržaj, učenik - nastavnik i/ili učenik - učenik). Radi tehničkog i metodičkog unaprjeđivanja, elektronički udžbenik ili elektronički dio udžbenika može se izmijeniti bez procedure propisane Zakonom po završetku nastavne godine u kojoj je udžbenik u upotrebi, a prije početka nove školske godine.

9. Sukladno čl. 4. st. 2. Zakona o udžbenicima propisano je da za udžbenike koji se sastoje od tiskanog i elektroničkog dijela udio cijene elektroničkog dijela udžbenika uređuje ministar pravilnikom sukladno komponentama elektroničkog udžbenika.

10. Prema čl. 14. Zakona o udžbenicima propisano je da se sredstva za nabavu udžbenika za učenike osnovnih škola osiguravaju u državnom proračunu i da Vlada Republike Hrvatske može, sukladno raspoloživim financijskim sredstvima, za svaku školsku godinu odlučiti o financiranju odnosno sufinanciranju nabave udžbenika za učenike srednjih škola.

11. Iz ugovora (list 101-190, 194-222 spisa) razvidno je da je prvotužitelj sklopio iste kao nakladnik s autorima udžbenika i radnih udžbenika i to: Matematika 5, Matematika 6, Matematika 7, Matematika 8, Moja priroda 5, Moja povijest 5, Moja najdraža povijest 5, Moja najdraža povijest 6, Moja najdraža geografija 5, Moja priroda 6, Moja povijest 6, Moja geografija 6, Moja najdraža biologija 7, Moja biologija 7, Moja povijest 7, Moja Geografija 7, Moja geografija 8, Moja najdraža povijest 7, Svjetlost riječi 5, Moja najdraža matematika 5, Moja najdraža matematika 6, Moja najdraža priroda 5, Moja najdraža priroda 6, Svjetlost riječi 6, Moja najdraža geografija 6, Moja matematika 7, Moja najdraža matematika 7, Moja najdraža kemija 7, Moja najdraža kemija 8 , Fizika 7, Fizika 8, Matematika za život 1. Istim ugovorima su autori ustupili nakladniku odnosno prvotužitelja pravo izdavanja navedenih djela pod uvjetima utvrđenim ugovorom.

12. Također je razvidno da je drugotužitelj sklopio iste ugovore kao nakladnik s autorima udžbenika i radnih udžbenika i to: Mišolovka 1, Mišolovka 2, Mišolovka 3, Mišolovka 4, Informatika 5+, Informatika 6+, Informatika 7+, a kojim ugovorima su autori prenijeli na nakladnika odnosno drugotužitelja pravo korištenja i objavljivanja teksta i ostalog sadržaja, kao što su skice, tabele, zadaci, programi, digitalni sadržaji i slično, predmetnih udžbenika te da se isti udžbenici sastoje od osnovnog udžbenika, radne bilježnice, digitalnog obrazovnog sadržaja uz udžbenik i radnu bilježnicu, metodičkog priručnika te digitalnog metodičkog sadržaja uz metodički priručnik. Nakladniku je dano pravo da ranije navedeni materijal može koristiti u cijelosti ili u dijelovima za objavljivanje u tiskanom i digitalnom obliku, odnosno na drugi način eksploatirati.

13. Dakle, ovdje se radi o nakladničkim ugovorima sukladno čl. 72. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine" br. 111/21, dalje u tekstu: ZAPSP), prema kojem se autor obvezuje za nakladnika osnovati pravo umnožavanja svojeg određenog autorskog djela tiskanjem ili drugim sličnim postupkom i pravo distribuiranja primjeraka autorskog djela (u daljnjem tekstu: pravo izdavanja), a nakladnik se obvezuje autorsko djelo na ugovoreni način izdati i autoru za stečena prava platiti ugovorenu naknadu, ako ugovorom nije drukčije određeno te se brinuti o uspješnom distribuiranju primjeraka autorskog djela i davati autoru podatke o distribuiranju, dok čl. 73. ZAPSP-a propisuje kako nakladničkim ugovorom autor može za nakladnika osnovati pravo činjenja dostupnim javnosti djela u obliku elektroničke knjige ili druge elektroničke publikacije te druga imovinska prava.

14. Uvidom u katalog odobrenih udžbenika (list 44-59, 60-81 spisa), razvidno je da se radi o odobrenih udžbenika za školsku godinu 2019./2020. i 2020./2021. u kojim se navode nazivi udžbenika, njihovi autori kao i nakladnici pa tako i prvotužitelj i drugotužitelj kao nakladnici udžbenika za koje imaju sklopljene ugovore s autorima.

15. Iz rješenja (list 82-100, 228-233 spisa) razvidno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja 07.06.2019. donijelo rješenje kojim se odobrava korištenje prvotužitelja kao nakladnika udžbenika i radnih udžbenika u školi i to Moja biologija 7, Moja geografija 5, Moja najdraža geografija 5, Moja hrvatski jezik 1, Moja najdraži hrvatski jezik 1, Svjetlost riječi 5, Moja matematika 1, Moja najdraža matematika 1, Moja matematika 5, Moja najdraža priroda 5, Moja priroda 5, Moja najdraža priroda i moje najdraže društvo 1, Moja priroda i moje društvo 1, poslovanje prodavaonice, Prodajno poslovanje, bankarstvo i osiguranje 3, Marketing 3, Matematika za život 1, osnove ekonomije 1, Osnove ekonomije 2, Računovodstvo 1, Poslovne komunikac ije 1, Poslovne komunikacije 2, Računovodstvo 2, Računovodstvo 3 te se uvrštavaju u Katalog odobrenih udžbenika. Rješenjima od 24. lipnja 2019. Ministarstvo je odobrilo korištenje udžbenika prvotužitelja kao nakladnika i to Moja povijest 5, Moja najdraža povijest 5. Rješenjem od 30.04.2020. Ministarstvo je odobrilo korištenje udžbenika i radnih udžbenika prvotužitelja kao nakladnika u školi i to Moja hrvatski jezik 2, Moja matematika 2, Moja priroda i moje društvo 2, Moj hrvatski jezik 3, Moja priroda i moje društvo 3, Moja matematika 6, Moja priroda 6, Moja geografija 6, Moja povijest 6, Moja matematika 7, Moja povijest 7, Moja biologija 8, Osnove ekonomije 4, Računovodstvo 4, Tržište kapitala, Uvod u obiteljsko pravo, a rješenjem od 10.07.2020. i udžbenike i radne udžbenika prvotužitelja kao nakladnika i to Moj najdraži hrvatski jezik 2, Moja najdraži hrvatski jezik 3, Moja najdraža matematika 2, Moja najdraža matematika 3, Moja najdraža matematika 5, Moja najdraža matematika 6, Moja najdraža matematika 7, Moja najdraža priroda i moje najdraže društvo 2, Moja najdraža priroda i moje najdraže društvo 3, Moja najdraža priroda 6, Moja najdraža geografija 6, Moja najdraža biologija 7, Moja najdraža biologija 8, Moja najdraža fizika 7, Moja najdraža fizika 8, Moja najdraža kemija 7, Moja najdraža kemija 8, Moja najdraža povijest 6, Moja najdraža povijest 7, a rješenjem od 19.07.2021. i Moj najdraži hrvatski jezik 4 (prvi i drugi dio), Moja najdraža matematika 4 (prvi i drugi dio), Moja najdraža priroda i moje najdraže društvo 4, Svjetlost riječi 6 (prvi i drugi dio), Moja najdraža geografija 7, Moja najdraža matematika 8, moja najdraža povijest 8 i rješenjem od 20.05.2021. Moja hrvatski jezik 4 (prvi i drugi dio), Moja matematika 4 (prvi i drugi dio), Moja matematika 8, Moja priroda i moje društvo 4, Moja geografija 7, Moja geografija 8, Moja povijest 8, bankarstvo i osiguranje 4, marketing 4 i primijenjena matematika 4.

16. Rješenjem od 07.06.2019. Ministarstvo je odobrilo korištenje udžbenika drugotužitelja kao nakladnika i to Informatika 1 i Informatika +5, a rješenjem od 30.04.2020. i Mišolovka 1, Mišolovka 2, Mišolovka 3, Informatika +6, Informatika +7, Informatika 2 i Informatika 3.

17. Slijedom navedenog sud je utvrdio da su upravo prvotužitelj i drugotužitelj nakladnici udžbenika i radnih udžbenika za koje su sklopili nakladničke ugovore, a koje udžbenike je Ministarstvo odobrilo za korištenje u školama i donijelo o tome rješenje sukladno čl. 8. st. 6. Zakona o udžbenicima te se nalaze u Katalogu odobrenih udžbenika sukladno čl. 9. Zakona o udžbenicima, stoga je sud utvrdio da su upravo tužitelji aktivno legitimirani u ovom predmetu.

18. Uvidom u dopis (list 20-21 spisa) od 09.07.2021. razvidno je da se radi o dopisu Školske knjige koji je upućen Ministarstvu, a kojim se skreće pozornost na kršenje prava na korištenje elektroničkih i tiskano-elektroničkih dijelova školskih udžbenika te s pojašnjava kako se elektronički udžbenici ne stječu već se stječe pravo korištenja za određeno razdoblje te da Ministarstvo odbijanjem plaćanja produljenja elektroničkih dijelova udžbenika grubo krši nakladnička prava jer da inzistira na korištenje navedenih materijala bez plaćanja protuusluge te se poziva Ministarstvo na rješenje spora mirnim putem. Iz dopisa nije vidljivo da su Školske knjige isti dopis sastavile i u ime prvotužitelj i drugotužitelja.

19. Uvidom u Zahtjev za mirno rješenje spora je razvidno kako su tužitelji zajedno s drugim nakladnicima isti podnijeli tuženiku vezano za plaćanje naknade za korištenje digitalnog sadržaja udžbenika i to za 2020. i 2021. godinu. Isti Zahtjev proslijeđen je od strane Općinskog građanskog odvjetništva u Zagrebu na Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu dopisom od 19.04.2022.

20. Iz e-mail (list 22 spisa) djelatnika Ministarstva upućenog 21.07.2020. između ostalog i prvotužitelju i drugotužitelju je razvidno kako da je napravljena analiza digitalnog dijela udžbenika od strane povjerenstva sastavljenog od stručnjaka za digitalnu tehnologiju udžbenika te da bi krajem prvog polugodišta se ista trebala ponoviti. Također je navedena da s obzirom na nagli prelazak na nastavu na daljinu i na veliki angažman upravo vezan uz razvoj digitalnih materijala, da su razmišljali o tome da se postoci podignu ka poticaj za razvoj digitalnih dijelova te da je ovakvo linearno podizanje za 10% (da maksimalnih 30%) predložilo povjerenstvo koje je dalo svoje komentare i zapažanja nakon pregleda svih udžbenika nakon obavljene evaluacije i prije odlaska u nastavu na daljinu. Nadalje navodi se da s obzirom da su dobili naputak iz Ureda premijera da se u tehničkom mandatu ne donose odluke ovog tipa da vjeruju da će se složiti s prijedlogom i da će se odluka moći donijeti vrlo brzo, odmah nakon primopredaje ministarstva novom (starom) ministru.

21. Tužitelji u ovom predmetu navode kako se predmetni udžbenici sastoje od tiskanog dijela i elektroničkog dijela. Tuženik navodi da tužitelji nisu dokazali da bi se sporni elektronički dio udžbenika mogao nalaziti u samostalnom pravnom prometu neovisno o tiskanom dijelu, međutim ovdje se ne radi o elektroničkim udžbenicima već o elektroničkom dijelu udžbenika pa takav elektronički dio udžbenika uvijek ide zajedno s tiskanim udžbenikom i upravo zbog toga im je cijena određena skladno čl. 4. Zakona o udžbenicima kao udio cijene elektroničkog dijela udžbenika.

22. Nadalje upute o korištenju digitalnog dijela udžbenika (list 243-248 spisa), USB s video uputama o korištenju digitalnih dijelova udžbenika (list 263 spisa) kao i iskazi svjedoka BM, LM, ZM, UM, KM i zakonskih zastupnika prvotužitelja (EM) i drugotužitelja (VM) upravo potvrđuju kako se ne radi o elektroničkim udžbenicima već o elektroničkom dijelu udžbenika (digitalni interaktivni sadržaj) koji nadopunjuju tiskane udžbenike (iako su sadržavali i pdf verziju tiskanog udžbenika) i zajedno čine jedno cjelinu te im se može pristupiti od strane učenika nakon što dobiju aktivacijski kod koji traje godinu dana. Učenici su u elektroničkom dijelu udžbenika ispunjava li zadatke i kratke provjere. Svjedok ZM je dodatno pojasnila kako se elektronički dio udžbenika sastojao od digitalnog praćenja, interakcija, simulacija te je bio bitan dodatka učeniku jer su bili zanimljivi i interesantniji od tiskanog udžbenika te se taj elektronički (digitalni) dio udžbenika mijenjao i nadopunjavao svake godine s novim kvizovima, zadacima, video zapisima i sl., a što su potvrdili i svjedoci UM i ČM kao i zakonski zastupnici prvotužitelja (EM) i drugotužitelja (VM).

23. Zakonski zastupnici prvotužitelja (EM) i drugotužitelja (VM) su nadalje u svojim iskazima naveli suglasno kako su od gospodina HM iz Ministarstva dobili e-mail u kojem je on rekao da svim nakladnicima daje 30% od ukupne cijene udžbenika kao protuvrijednost za digitalni sadržaj te da nakon što je došlo do promjena ministra da se očekivalo da će novi ministar donijeti odluku da će taj postotak ući u katalog cijena vezano za digitalni sadržaj. VM je također naveo da su na svakom sastanku u Ministarstvu dobili odgovor iz Ministarstva da će se digitalni sadržaj udžbenika svake godine posebno otkupljivati, što je potvrdio i EM.

24. Iz iskaza svjedoka IM proizlazi kako je ista u spornom razdoblju bila Ministrica te da je u prosincu 2018. donesen Zakon o udžbenicima što je dovelo do znatnih promjena i intencija je bila da se osim tiskanih udžbenika uvedu i digitalni udžbenici koji ne bi bili samo PDF verzija tiskanog udžbenika već multimedijski obogaćeni s dodatnim zadacima, rješenjima, različitim procjenama, igrama i sl. jer se išlo na razumijevanje, a ne na reproduciranje, a također se nastojala postići i ušteda na način da su se tiskani udžbenici kupovali prve godine, a slijedeće godine su se oni prosljeđivali novim generacijama, dok je za digitalni udžbenik bila ideja da se on kupi zajedno s tiskanim udžbenikom prve godine, a da se slijedećih godina digitalni udžbenik nadoplati. Prijedlog Ministarstva je bio da 20% cijene od udžbenika predstavlja cijenu digitalnog udžbenika, no to je promijenjeno u zakonskog proceduri te je određeno zakonom da je cijena digitalnog udžbenika od 0% do 30%. Nakon toga je oformljeno Povjerenstvo koje je trebao napraviti procjenu tih postotaka, no prije završetka procedure je došao novi ministar koji je to trebao sve odraditi. Napomenula je kako je zakonom propisano koliko svaki udžbenik treba najviše težiti pa su svi neobavezni sadržaji stavljeni u digitalne udžbenike. Ista je potvrdila kako je upravo HM iz Ministarstva komunicira s nakladnicima vezano za postotak cijene digitalnih udžbenika, iako ona sada ne zna o kojem se točno postotku radi. U odnosu na digitalni udžbenik navela je kako se on nalazi na platformi i može ga se koristiti dok god ta platforma radi i održava se, a to omogućava da kad su se vršile procjene znanja da se odmah vidi rezultat, bez da učitelj skuplja i ispravlja testove, što nije slučaj ukoliko se digitalni udžbenik nalazi na CD.

25. Slijedom ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako su tužitelji bili nakladnici udžbenika i radnih udžbenika koji su osim tiskanog dijela imali i elektronički (digitalni) dio udžbenika, a kojem su učenici pristupali uz pomoć aktivacijskog koda koji je trajao godinu dana, da je digitalni dio udžbenika bio nadopuna tiskanom s dodatnim zadacima, provjerama, interaktivnim sadržajem, simulacijama i sl., a koji sadržaj se svake godine nadopunjavao. Nadalje, utvrđeno je kako su nakladnici s Ministarstvom bili u kontaktu što se tiče određivanja cijene digitalnog dijela udžbenika, da je osnovano Povjerenstvo koje je trebalo svaki digitalni (elektronički) dio udžbenika analizirati i odrediti postotak od cijene tiskanog udžbenika i to u rasponu do 30%, što je trebala biti određena cijena digitalnog dijela udžbenika. Nadalje, utvrđeno je da je djelatnik Ministarstva FM obavijestio se nakladnike kako će svi nakladnici dobiti 30% od cijene udžbenika kao cijenu digitalnog dijela udžbenika i da se očekivalo da će novi B dovršiti proceduru određivanja cijena elektroničkog dijela udžbenika. Također je utvrđeno da je komunikacija između svih nakladnika, a tako i ovdje tužitelja zajedno s Ministarstvom bila na način da će se prve godine kupiti tiskani udžbenici koji će obuhvaćati digitalni dio udžbenika, a da će se slijedeće godine tiskani udžbenici nasljeđivati, dok će se digitalni dio udžbenika nadokupljivati.

26. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio kako je tuženik dužan naknaditi tužiteljima za korištenje digitalnih (elektroničkih) dijelova udžbenika tijekom 2020. i 2021. godine. Naime, iz dokaznog postupka je utvrđeno kako su stranke međusobno dogovorile da će nakon 2019. koja je bila prva godina, slijedećih godina nadokupljivati digitalni dio udžbenika te da isti iznosi 30% od cijene udžbenika. Sama činjenica što je došlo do promjene Ministra te da novi Ministar nije završio proceduru određivanja cijene digitalnog dijela sadržaja, iako su se ranije Ministarstvo i nakladnici pa tako i ovdje tužitelji dogovorili i sporazumjeli oko svega, a novi Ministar nije navedeno prenio

1 0

u pisani oblik, ne daje za pravo tuženik da ne ispuni svoje obveze i podmiri naknade za korištenje digitalnog dijela udžbenika koji su korišteni tijekom 2020. i 2021. godine. Ovdje valja napomenuti da digitalni dio udžbenika se daje na korištenje kroz određeni period, odnosno u ovom konkretnom slučaju na godinu dana i to tako što su tužitelji davali aktivacijske kodove korisnicima koji su vrijedili godinu dana. Utvrđeno je da su tužitelji digitalni dio udžbenika održavali i po potrebi svake godine nadopunjavali. Međutim čak i da sadržaj nisu nadopunjavali, to ne mijenja na stvari da su tužitelj omogućili da se digitalnom sadržaju pristupi i da ga se koristi, slijedom čega je tuženik dužan platiti naknadu za korištene digitalnog (elektroničnog) dijela udžbenika.

27. Kako bi se utvrdila cijena digitalnog dijela udžbenika koji je korišten u spornom razdoblju, sud je izvršio uvid u Tablicu specifikacije naknade koju su tužitelji sastavili te pokazuju količinu kupljenih tiskanih udžbenika po godinama (od 2019. do 2021.), no međutim obzirom da se radi o privatnoj ispravi koju je tuženik osporio sud je proveo informatičko vještačenje po vještaku dr. sc. Denis Hrestak, dipl. ing. koji je u svojem nalazu i mišljenju naveo kako je broj prenesenih digitalnih udžbenika kojima je omogućen pristup u periodu od 01.01.2019. do 31.12.2021. godine, a čiji je nakladnik prvotužitelj ALKA SCRIPT d.o.o. bio 5.862, a drugotužitelj Udžbenik.hr d.o.o. 21.774 te je broj svih tiskani udžbenici koji su u sebi obuhvaćali i omogućavali pristup digitalnom udžbeniku u periodu od 01.01.2019. do 31.12.2021. godine za prvotužitelja ALKA SCRIPT d.o.o. iznosio 5.862, a za drugotužitelja Udžbenik.hr d.o.o. je iznosio 21.774. Vještak je polazeći od odredbe čl. 11. st. 3. Pravilnika o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstva za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala (30% cijene udžbenika) u ukupnom iznosu pri čemu su iz obračuna isključene cijene plaćenih tiskanih udžbenika koji u sebi obuhvaćaju i omogućen pristup digitalnom udžbeniku u ranije navedenom razdoblju, za prvotužitelja ALKA SCRIPT d.o.o. utvrdio da cijena digitalnih udžbenika u ranije navedenom razdoblju iznosi 18.358,59 €, a za drugotužitelja Udžbenik.hr d.o.o. iznosi 54.424,44 €. Vještak je u svojem nalazi i mišljenju izradio tablice iz kojih je razvidan obračun cijena, kao i broj prenesenih udžbenika te brojem prodanih udžbenika u spornom razdoblju. Vještak je (uz izmjenu na ročištu 31.03.2026. zbog omaške u pisanju) zaključio kako u godinama kada je prodano više udžbenika u odnosu na prethodnu godinu tužitelju nemaju potraživanja jer nije bilo nasljeđivanja. Također isti je u dodatnom očitovanju od 30.10.2025. naveo kako se ovdje radi o hibridnim udžbenicima, dakle o tiskanim udžbenicima kojima je dodan i digitalni sadržaj te da kad je govorio u svojem nalaz i mišljenju o digitalnim udžbenicima da je pritom mislio na digitalnu komponentu sadržaja udžbeniku. U odnosu na utvrđenje u kojem obimu su tužitelji mijenjali ili nadopunjivali digitalni dio hibridnog udžbenika, naveo je da nije proveden postupak osiguranja dokaza i da ne postoje nepromjenjive verzije sadržaja digitalne komponente udžbenika iz tog vremena (npr. CD ili DVD medij). Sve promjene ako ih je bilo, rađene su na internetskom portalu i nema zamrznute početne točke s kojom bi se mogli usporediti sadržaji u svakoj narednoj školskoj godini.

28. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao nikakvih prigovora, dok je tuženik imao, a na koje je vještak odgovorio na ročištu dana 31.03.2026. navodeći kako u tablici na str. 5 pisanog nalaza i mišljenja navodi da je u 2019. primjerice udžbenik Moja matematika 5 prodana u 302 primjerka, 2020. je prodano novih 42 primjeraka slijedom čega postoji razlika od 260 prenesenih udžbenika u 2020. Nadalje utvrđeno je da je 2021. kupljeno novih 119 udžbenika pa je izračunata razlika od 183 prenesenih udžbenika te godine u odnosu na 2019. U odnosu na prenošenje 42 kupljena udžbenika iz 2020. u 2021. vještak je naveo kako tužitelj ne potražuje kupljene udžbenike iz 2020. kao prenesene u 2021. Također je pojasnio da je primjerice Moja

1 1

geografija 5 udžbenik 2019. prodana u 8 primjeraka, a 2020. je prodano 10 primjeraka, a 2021. je prodano 14 primjeraka. U odnosu na taj udžbenik tužitelj ne potražuje nikakvu naknadu za prenesene udžbenike i za digitalni dio udžbenika. Nadalje, pojasnio je da on ne zna koji je razlog smanjenja kupljenih udžbenika u sljedećim godinama pa ne zna je li do smanjenja došlo zbog manje djece ili zbog većeg broja nasljeđivanja udžbenika. Digitalni dio udžbenika koristi se uz pomoć kodova koji se daju učenicima, oni dok je kod valjan rade po tom digitalnom djelu udžbenika te nakon što završi školska godina nakladnik sistemski obriše sve što se radilo po digitalnom djelu udžbenika. On nije dobio direktan odgovor da li u sljedećoj godini učenici dobe novi kod ili je moguće po ovim starim kodovima raditi sve ispočetka. Također je naveo da i učenici mogu vršiti brisanja onog što su radili u digitalnom djelu udžbenika , no to podrazumijeva da oni ručno ulaze u svaki zadatak i brišu ono što su radili.

29. Nakon ovakvog očitovanja vještaka stranke nisu imale daljnjih pitanja. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao i njegovo očitovanje, obzirom je cijenio da je isti izrađen u skladu s pravilima znanosti i struke te da je vještak svoje mišljenje iznio jasno, obrazloženo, savjesno i argumentirano, a temeljem dostupne dokumentacije u spisu.

30. Iz nalaz i mišljenja je razvidno kako tužitelji ne potražuju naknadu za korištenje digitalnih udžbenika za sve udžbenike pa tako ne potražuje za udžbenike kada je prodano više udžbenika u narednim godinama u odnosu na prethodnu godinu, iako postoji mogućnost da je i u tim godinama bilo nasljeđivanja udžbenike, dok potražuju samo naknadu za korištenje digitalnog sadržaja udžbenika za koje je utvrđeno da je kupljeno u narednoj godini manje udžbenika. Valja napomenuti da je od Ministarstva tražen podatka i evidencija o školama i korisnicima udžbenika tužitelja za sporno razdoblje, no isti je naveo kako on takve podatke nema.

31. Sukladno nalazu i mišljenju tužitelji su podneskom od 14.10.2025. konačno postavili tužbeni zahtjev, na način da su smanjili tužbeni zahtjev što predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Budući da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe to je slijedom navedenog, valjalo na temelju odredbe čl. 193. st. 2.

ZPP-a riješiti kao u izreci rješenja.

32. Slijedom svega navedenog sud je prihvatio konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao osnovan te je odlučio kao pod točkom I/ i II/ izreke ove presude.

33. Odluka o zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a prema kojoj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje , odnosno ako rok za ispunjenje nije određen, u trenutku kad ga vjerovnik pozove da ispuni obvezu, usmeno ili pisano, izvansudskom opomenom ili započinjanjem nekog postupka čiji je cilj da se postigne ispunjenje obveze. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora razvidno je da su tužitelji pozvali tuženika da ispuni utuženu tražbinu te da je isti zahtjev tuženik zaprimio 13.04.2022., stoga je zatezna kamata dodijeljen od 13.04.2022. kada je tuženik zaprimio zahtjev kojim su ga tužitelj pozvali na ispunjenje svoje obveze. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi za trgovačke ugovore obzirom da se ovdje radi o odnosu temeljem trgovačkog ugovora te je stoga odlučeno kao pod točkom I/ i II/ izreke ove presude.

34. S obzirom da tužitelji potražuju zateznu kamatu od 01.01.2022., a da nisu dokazali da su tuženik pozvali prije od zahtjeva za mirno rješenje spora na ispunjenje obveze, sud je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan te je odlučio kao u točki III/ izreke ove presude.

1 2

35. Odluku o parničnom trošku sud je donio sukladno čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. ZPP-a, prema vrijednost predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva te sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika («Narodne Novine», broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa).

36. Kako je tuženik izgubio spor dužan je naknaditi tužitelj ima trošak postupka. Tužiteljima je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 1.205,60 € (Tbr. 7, Tbr. 40 i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka od 20.09.2023., 17.11.2023., 14.10.2025. svaki u iznosu od 1.205,60 € (Tbr. 8/1, Tbr. 40. i Tbr. 54 Tarife), trošak podnesaka od 02.06.2025. u iznosu od 55,00 € (Tbr. 8/4, Tbr. 40. i Tbr. 54 Tarife), zastupanja na ročištima dana 11.10.2026., 05.03.2024., 06.03.2024., 31.03.2025. godine za svaki iznos od 1.205,60 € (Tbr. 9/1, Tbr. 40. i Tbr. 54 Tarife) što ukupno iznosi 9.699,88 €, a što uz trošak PDV-a prema Tbr. 46. Tarife iznosi 12.124,75 €. Nadalje, tužitelju je dodijeljen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupno zatraženom iznosu od 663,62 € sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) i Uredba o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23) te trošak vještačenja u iznosu od 1.200,00 € pa je tužitelju ukupno dosuđen trošak u iznosu od 13.988,37 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a. Odluka o visini zatezne kamate temelji se na čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose obzirom da se radi o troškovima postupka (tako i u odluci VSRH Rev-1114/23 od 04.06.2024.). Slijedom navedenog odlučeno kao pod točkom IV/ izreke ove presude.

37. Tužitelji su odbijeni za previsoko zatraženi trošak podneska od 02.06.2025., obzirom da je uvidom u isti utvrđeno kako se ne radi o obrazloženom podnesku pa sukladno Tbr. 8/4 Tarife odvjetniku pripada 25 % nagrade iz Tbr. 7. Tarife, ali ne više od 25 bodova, što je 50,00 €, a uz uvećanje sukladno Tbr. 40 Tarife što je ukupno 55,00 €, a ne kako tužitelji traže 220,00 €. Nadalje, sud je u cijelosti odbio tužitelje za podneska od 27.09.2025. obzirom da je uvidom u spis utvrđeno kako takav podneska ne postoji. Također su tužitelju odbijeni za trošak podneska od 23.09.2023., obzirom da su tužitelji 3 dana ranije 20.09.2023. uputili također podnesak, a u kojem su prema ocijenio ovog suda mogli iznijeti sve navode koje su iznijeli i u podnesku od 23.09.2023. Tužitelji su odbijeni i za trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da prema mišljenju suda isti trošak također nije bio potreban sukladno čl. 155. ZPP-a jer su se stekli uvjeti za isticanje presude na e-oglasnu ploču. Stoga je sud odlučio kao pod točkom V/ izreke ove presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026. godine

Sudac:

mr. sc. Maja Josipović

1 3

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke su ovlaštene izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. prvotužitelju i drugotužitelju po punom. uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. drugotuženiku po ŽDO