Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-70/2025-6

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Višnje Strinić i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika NS, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika NS i Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu podnesenih protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1594/2024-15 od 10. listopada 2024., u sjednici održanoj 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi NS zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11, za koje kazneno djelo je pobijanom presudom proglašen krivim, na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, nakon čega se na temelju članka 51. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i šest (šest) mjeseci, pa mu se potom na temelju članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da od jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci ima izdržati 9 (devet) mjeseci, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci neće izvršiti ako optuženi NS u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine, a koje ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom NS se u izrečenu kaznu uračunava vrijeme lišenja slobode odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. lipnja 2024. do 8. listopada 2024.

II. Odbija se žalba optuženog NS kao neosnovana te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženik NS proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 te su mu prethodno utvrđene kazne za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 na temelju članka 117. stavak 2. uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora od 7 (sedam) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11 uz primjenu članka 48. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora od 4 (četiri) mjeseca, a potom je na temelju članka 51. stavak 1. optuženik NS osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 9 (devet) mjeseci.

1.1. Optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru odnosno vrijeme lišenja slobode u vezi s predmetnim kaznenim djelima i to od 24. lipnja 2024. do 8. listopada 2024.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80722 i 36/24-dalje u tekstu: ZKP/08) okrivljenik je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik NS osobno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da optuženik nije stavio prijedlog sudu kakvu odluku bi trebalo donijeti.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i optuženiku izreče kaznu zatvora s kojom se optuženik i suglasio.

3. Odgovor na žalbu nije podnio ni optuženik niti državno odvjetništvo.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika NS je neosnovana, dok je žalba Općinskog državnog odvjetništva u Splitu osnovana.

6. U žalbi optuženik NS navodi kako žalbu protiv pobijane presude podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te da u presudi nije navedeno kako optuženik i oštećenici stanuju u susjedstvu kao što nije navedeno ni da optuženik izričito traži „zabranu prilaska i kontaktiranja prema oštećenoj izvanbračnoj supruzi OS i njenoj majci CS te zabranu prilaska i kontaktiranja istih prema optuženiku“.

7. S obzirom na to da se prigodom očitovanja prema optužbi optuženik na raspravi (list 183 spisa) očitovao da se smatra krivim u odnosu na oba kaznena djela koja mu se predmetnom optužnicom stavljaju na teret, u smislu članka 464. stavak 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj : 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26-dalje u tekstu: ZKP/08-26) ne može pobijati presudu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega ovaj drugostupanjski sud žalbu optuženika nije uzeo u razmatranje u pogledu te žalbene osnove. Međutim, povodom žalbe optuženika ovaj sud je prvostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem to mora napraviti po službenoj dužnosti prema članku 476. stavku 1. ZKP/08 i nije našao da bi bilo povrede zbog čega je njegova žalba neosnovana.

8. U žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu radi odluke o kazni se navodi da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu optuženiku, da je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti i da je sud pogrešno priznanje i kajanje optuženika te izražavanje isprike i okolnosti da više nema zajednice života između optuženika i oštećenice, cijenio osobito olakotnim okolnostima pa je pogrešno primijenio odredbe o ublažavanju kazne. Osim toga, u žalbi je državni odvjetnik istaknuo kako je optuženik prihvatio bitno strožu sankciju te je bio suglasan i s opozivom ranije izrečene uvjetne osude te da prvostupanjski sud nije otegotnom cijenio okolnost da je optuženik predmetna kaznena djela počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K-210/24 koja je postala pravomoćna 16. travnja 2024., te da je 3 puta osuđivan za razbojništvo uz uporabu noža, kao i za prijetnju pa je specijalni povratnik te da se izrečenom sankcijom neće postići svrha kažnjavanja zbog čega da je sud trebao izreći predloženu sankciju s kojom se optuženik suglasio kao i njegov branitelj zbog čega je trebalo opozvati uvjetnu osudu po presudi Općinskog kaznenog suda K-210/24.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pravcu žalbenih navoda ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti u vidu priznanje i kajanja optuženika, izražavanja isprike i okolnosti da više nema zajednice života između optuženika i oštećenice, a koje po stavu ovog suda ne predstavljaju naročito olakotne okolnosti slijedom čega nema mjesta primjeni odredbi o ublažavanju kazne iz članka 48. stavak 2. KZ/11.

9.1. Ove okolnosti se ne mogu smatrati naročito olakotnima okolnostima koja opravdavaju primjenu odredbi o ublažavanju kazne, pogotovo kada se ima u vidu da je optuženik višestruko osuđivana osoba, i to čak u sedam navrata od čega je dva puta uvjetno kažnjen, a pet puta je osuđen na (bezuvjetne) kazne zatvora .

9.2. Osim toga, ovaj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pogrešno olakotnim okolnostima optuženiku cijenio činjenicu da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru očito djelovalo na optuženika da zauzme kritiku na svoje protupravno ponašanje i da će nakon što izdrži preostali dio kazne to biti još izraženije pa da ubuduće neće činiti nova kaznena djela, kao i činjenicu da su dva utužena kaznena djela povezana i djeluju kao izolirani slučaj koji se dogodio istog dana te da je od optuženikove prijašnje osuđivanosti prošlo dvadesetak godina. Naime, za istaknuti je kako je optuženik tri puta osuđivan zbog kaznenog djela razbojništva uz primjenu prijetnje i to na bezuvjetne kazne zatvora, a osuđivan je i za samostalno kazneno djelo prijetnje što ukazuje da se radi o specijalnom povratniku. Što se tiče navoda suda prvog stupnja da je od prijašnje osuđivanosti optuženika prošlo dvadesetak godina navesti je kako se isti u kaznenoj evidenciji (listovi 79-81 spisa) pojavljuje u razdoblju od 2005. do 2024., i to 2005., 2007., 2009., 2014., 2015. i 2024. godine tako da se ne primjenjuju odredbe o rehabilitaciji.

9.3. Isto tako, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije optuženiku otegotnim cijenio okolnost da je predmetna kaznena djela počinio u roku provjeravanja iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K -210/24 koja je postala pravomoćna 16. travnja 2024., a što je svakako trebalo uzeti u obzir.

9.4. Polazeći od značaja olakotnih i otegotnih okolnosti, kao i stupnja krivnje optuženika, stupnja ugroze kaznenim djelima zaštićenog dobra, zaključak je ovog drugostupanjskog suda kako je optuženika primjereno za kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te za kazneno djelo iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci te ga osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenih kaznenih djela. No, s druge strane, zaključuje se kako nije potrebno izvršenje cijele izrečene kazne zatvora, već se svrha kažnjavanja i to prije svega ona u smislu specijalne prevencije, može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude i to na način da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti 9 (devet) mjeseci, a preostali dio te kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci, se neće izvršiti, pod uvjetom da optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na koju je osuđen optuženik NS ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

10. U odnosu na žalbeni navod državnog odvjetnika da se optuženik na raspravi održanoj 8. listopada 2024. (list 184 spisa) suglasio da mu se opozove uvjetna osuda po presudi Općinskog kaznenog suda K-210/24, te da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 9 (devet) mjeseci pri čemu da 1 (jedna) godina bude bezuvjetni rok, a preostalih 9 (devet) mjeseci da se uvjetuje na 5 (pet) godina, za navesti je kako prema članku 417.a stavku 1. ZKP/08 -26 prvostupanjski sud ne smije izreći drugu vrstu kazne niti veću mjeru kazne, ali je ovlašten izreći blažu kaznu. Osim toga, kod djelomične uvjetne osude prema članku 57. stavku 2. KZ/11 neuvjetovani dio kazne zatvora mora iznositi najviše jednu polovinu izrečene kazne, a u konkretnom slučaju se optuženik suglasio s neuvjetovanim dijelom kazne koji je veći od jedne polovine jedinstvene kazne, što je protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa prvostupanjski sud ispravno takvu suglasnost nije prihvatio.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda sukladno članku 481. i 482. ZKP/08-26.

U Splitu 21. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj