REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U KRIŽEVCIMA

48260 KRIŽEVCI

Ivana Zakmardija Dijankovečkog 14

Poslovni broj: P-869/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Bjelovaru – Stalna služba u Križevcima po sucu Miroslavu Lovrekoviću, rješavajući u pravnoj stvari tužitelja KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Vukoviću odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Erste & Steiermärkische Bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupana po punomoćnicima Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB:23057039320 da tužitelju KK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati preplaćeni iznos s osnove naknade za obradu kredita u iznosu od 295,55 eura zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 25.8.2004. godine do dana 31.7.2015. godine po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od dana 1.8.2015. godine do 31.12.2022. godine po stopi zatezne kamate određene uvećanjem prosječne kamatne stope za stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl.29.st.2. i 8. ZOO-a, a od dana 1.1.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženiku Erste & Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320 da tužitelju KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 238,37 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude tj. 21. travnja 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

R i j e š i o j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 15,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu 30. listopada 2025. godine u kojoj navodi da su dana 25.8.2004. godine tužitelj i tuženik, sklopili su Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102025700, solemniziran kod Javnog bilježnika. Temeljem navedenog Ugovora o kreditu tuženik je odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 46.538,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. Prilikom sklapanja kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu kredita, i to u iznosu od 310,55 EUR dana 25.8.2004.g., a sukladno čl. 10. Ugovora o kreditu, koji je Ugovor unaprijed pripremljen od tuženika kao tipski Ugovor na sadržaj kojeg tužitelj nije imao utjecaj i nije mogao pregovarati o odredbama istog. Ističe kako je odredba čl. 10. Ugovora nepoštena i ništetna ugovorna odredbe. Naime, odredbom čl. 10. Ugovora određeno je: “Naknada: Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora.“ .Presudom Općinskog suda u Bjelovaru-Stalna služba u Križevcima, posl. broj P-659/2025, citirana odredba čl. 10. Ugovora o kreditu glede naplate naknade za obradu kredita, utvrđena je nepoštenom i ništetnom. Tužitelj je zbog korištenja navedene ništetne odredbe djelomično sadržane u čl. 10. Ugovora tuženiku bio dužan i uplatio iznos od 310,55 EUR dana 25.8.2004.g. Predlaže presudom naložiti isplatu navedenog iznosa zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da tužitelj predmetnom tužbom zahtijeva da se naloži tuženiku da isplati preplaćeni iznos s osnova naknade za obradu kredita u iznosu od 310,55 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25.8.2004. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka. Pritom se poziva na ništetnost odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102025700 kojeg su stranke sklopile 25.8.2004. koja je utvrđena presudom naslovljenog suda u predme tu pod br. P-659/2025. Tvrdi da je tužitelj po navedenoj ništetnoj odredbi djelomično sadržanoj u čl. 10. Ugovora o kreditu bio dužan i uplatio iznos od 310,55 EUR dana 25.8.2004. U prilog tome tužitelj predlaže da sud pribavi i izvrši uvid u spis tog suda pod brojem P -659/2025 u kojem je donesena spomenuta presuda zbog ogluhe, kao i uvid u potvrdu o naplaćenoj naknadi za obradu kredita, a po potrebi i provođenje financijskog vještačenja, za slučaj osporavanja visine potraživanja. II. Tuženik svojim odgovorom na tužbu čini nespornom činjenicu da je dana 15.10.2025. u predmetu naslovljenog suda pod posl. brojem P-659/2025 donesena presuda zbog ogluhe kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 10. Ugovora o kreditu 2402006- 1031262160 / 51400607- 5102025700 zaključenog između tužiteljice i tuženika dana 25.08.2004. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za obradu kredita. Tuženik također čini nespornom činjenicu da je predmetna naknada obračunata u visini od 1% od iznosa odobrenog kredita, sukladno kataloškim uvjetima s kojima su svi klijenti, pa tako i tužiteljica, bili upoznati prilikom sklapanja ugovora o kreditu, koja visina proizlazi iz obračuna naknade za bankarske usluge. Tuženik, međutim, osporava visinu potraživanja na ime glavnice preko naplaćenog iznosa od 2.226,84 HRK (295,55 EUR) koji iznos je točno obračunat i naplaćen od tužiteljice dana 27.08.2004. Nadalje, tuženik u cijelosti osporava zahtjev tužiteljice za naknadom troška iz predmetnog postupka koji je tužiteljica pokrenula nakon donošenja presude zbog ogluhe u postupku pod brojem P-659/2025, iz razloga jer je isti nepotreban i neopravdan, obzirom na sve okolnosti slučaja. Naime, predmetna presuda zbog ogluhe posl. broj P-659/2025 kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 10. ovog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćan je naknade za obradu kredita postala je pravomoćna dana 03.11.2025. Tužiteljica je po svom punomoćniku podnijela predmetnu tužbu naslovnom sudu dana 30.10.2025., prije nastupa pravomoćnosti u predmetu pod posl. brojem P-659/2025 i bez obraćanja tuženiku radi provjere je li banka spremna dobrovoljno platiti iznos naplaćene naknade za obradu kredita, koji je tužiteljica posebno utužila predmetnom tužbom radi isplate. Predmetnom tužbom tužiteljica zahtijeva isplatu temeljem donesene presude zbog ogluhe te predlaže provođenje postupka izvođenjem većine dokaza koje je predložila u postupku pod posl. brojem P-659/2025. Tuženik ističe kako, iako nije priznao tužbeni zahtjev u predmetu pod posl. brojem P-659/2025, potpuno je svjestan učinka presude koja je donesena, budući da se presuda zbog ogluhe, sukladno čl. 353. st. 2. Zakona o parničnom postupku, ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje ističe kako je evidentno da je stvarni interes tužiteljice kod pokretanja parničnog postupka s osnova ništetnosti ugovorne odredbe o naplati naknade za obradu kredita isplata naplaćene naknade za obradu kredita. Slijedom navedenog nesporno je da tužiteljica, kao i tuženik, imaju pravo radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi da im zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njen slučaj, u skladu sa odredbom čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP), koje pravo u sebi sadrži pravo na pristup sudu. Tuženik, međutim, ističe kako se u međuovisnosti sa navedenim aspektima prava na pravično suđenje iz čl. 6. EKLJP - imajući u vidu interes zbog kojeg tužiteljica podnosi tužbu, nalazi i pravo na dobrovoljno ispunjenje, odnosno pravo na mirno rješenje spora. Naime, poduzimanje razumnih koraka za provjeru je li moguće mirno rješenje spora prije pokretanja postupka izravno se reflektira na ekonomičnost, efikasnost i ekspeditivnost sudskih postupaka općenito, kao i nepotrebnu neizvjesnost obiju stranaka u čekanju sudske odluke, budući da se smanjuje broj nepotrebno pokrenutih postupaka koji predstavljaju opterećenje za učinkovit rad sudova. Tuženik ničim ne negira pravo na pristup sudu kada je to potrebno i kada stranke zahtijevaju da sud odluči o njihovim pravima i obvezama. To pravo pripada tužiteljici, jednako koliko i tuženiku. Međutim, u predmetnom slučaju evidentno je da je tužiteljica nakon donošenja presude zbog ogluhe po istom kreditu mogla ostvarenje svog interesa – isplatu naknade, postići i izravnim obraćanjem banci kako bi provjerila je li banka spremna dobrovoljno izvršiti isplatu temeljem pravomoćnog utvrđenja, a po nastupu pravomoćnosti presude zbog ogluhe. Tužiteljica je, naprotiv, pokrenula novi parnični postupak radi isplate naknade za obradu kredita i prije nastupanja pravomoćnosti predmetne presude, i bez prethodnog obraćanja banci radi provjere namjerava li se banka žaliti protiv donesene presude zbog ogluhe, koju, uzgred rečeno, ne može više pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te ukoliko ne namjerava - je li spremna dobrovoljno isplatiti iznos naplaćene naknade sa zateznim kamatama. Time je punomoćnik tužiteljice preuranjeno posegnuo za težim sredstvom institucionalne prisile, pridonoseći preopterećenju rada suda i neekonomičnom stvaranju dodatnih i nepotrebnih troškova, na što je punomoćnik tužiteljice bio dužan paziti temeljem čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odredbom čl. 10. ZPP-a naknadnim je zakonskim izmjenama, naime, posebno utvrđena dužnost i samih stranaka da vode računa da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Tuženik ističe kako je tužiteljica pred naslovnim sudom do danas pokrenula protiv banke ukupno pet sudskih postupaka s osnova dvije kreditne partije, i to:

- Postupak pod posl. brojem P-1151/2024 - radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404607-5104470971 zaključenog dana 22.10.2009. u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita

- Postupak pod posl. brojem P-1152/2024 - radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51404607-5104470971 zaključenog dana 22.10.2009. u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade za obradu kredita

- Postupak pod posl. brojem P-658/2025 - radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5102025700 zaključenog dana 25.08.2004. u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita

- Postupak pod posl. brojem P-659/2025 - radi utvrđenja ništetnosti odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5102025700 zaključenog dana 25.08.2004. u dijelu koji se odnosi na plaćanje naknade za obradu kredita

- Postupak pod posl. brojem P-869/2025 - radi isplate naknade za obradu kredita br. 2402006- 1031262160 / 51400607-5102025700 zaključenog 25.08.2004. Pored toga ističe da je u predmetu pod posl. brojem P -1151/2024 zatražio spajanje postupaka pod brojem P-1152/2024 i P-1151/2024, radi ekonomičnosti postupanja u smislu čl. 313. st. 1. ZPP-a. Odredba čl. 313. st. 1. ZPP-a također ima za svrhu omogućiti ekonomičnije i ekspeditivnije vođenje postupaka spajanjem svih postupaka radi zajedničkoga raspravljanja - ako pred istim sudom teče više parnica između istih osoba ili u kojima je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, a za koje je predviđena ista vrsta postupka i u kojima sudi sudac pojedinac. Imajući u vidu odredbu čl. 10. st. 1. ZPP-a te čl. 313. st. 1. ZPP-a tuženik ukazuje na dužnost samog punomoćnika tužitelja da kod disponiranja svojim tužbenim zahtjevima vodi računa o ekonomičnosti postupka. Dužnost suda je, pri tome, onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku. Tuženik dodatno ukazuje i na odredbu čl. 186.d ZPP-a u smislu koje sud treba voditi računa da uputi stranke na pokušaj mirnog rješenja spora, imajući u vidu sve okolnosti postupka – „posebno interes stranaka i trećih osoba vezanih uz stranke te trajnost njihovih odnosa i upućenost jednih na druge“. Imajući u vidu da je osnovni interes tužiteljice za vođenje postupka isplata naplaćene naknade, tužiteljica u trenutku pravomoćnosti presude zbog ogluhe kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe temeljem koje je naknada naplaćena, nije imala nikakvog posebnog razloga pokretati dodatan postupak radi isplate i prije pravomoćnosti presude zbog ogluhe, a da se prije toga nije obra tila banci radi provjere je li banka spremna temeljem donesene presude isplatiti naplaćenu naknadu sa zateznim kamatama. Uz navedeno, tuženik ovdje osporava visinu utužene naknade preko iznosa od 295,55 EUR, a što predstavlja iznos stvarno naplaćene naknade prema svim već priloženim dokazima – potvrdi banke o naplaćenim naknadama koja je izdana na zahtjev punomoćnika tužiteljice. Osporava stoga utuženi iznos od 310,55 EUR kao neosnovan. Istovremeno se dostavlja potvrda o isplati ovdje utužene naknade na račun tužiteljice dana 28.11.2025. temeljem ranije donesene presude zbog ogluhe u predmetu br. P-659/2025. Ukoliko tužiteljica. Ukoliko tužiteljica inzistira na utvrđenju utužene visine naknade tuženik se neće protiviti dokaznom prijedlogu tužiteljice za provođenje financijskog vještačenja za iznos preko isplaćenog iznosa, time da trošak vještačenja padne isključivo na teret tužiteljice. Tuženik na kraju ukazuje na to da se u predmetnom slučaju radi o postupku male vrijednosti, zbog čega je posebno neekonomično multiplicirati sudske postupke u slučajevima kada to evidentno nije razumno, niti se protivi pravu stranaka na ostvarenje svog prava na pristup sudu. U tom smislu se i novim nacrtom Zakona o medijaciji upravo za postupke male vrijednosti, doduše u postupcima naknade štete, predlaže uvođenje obveze stranaka da prije pokretanja parničnog postupka pokušaju spor riješiti medijacijom. Prilikom ocjene stanja, kao legitimna svrha donošenja novog zakonskog rješenja u vidu Zakona o medijaciji, ističe se upravo da je „opterećenje sudova predmetima još uvijek značajno, radi čega je potrebno nastaviti rad na poticanju primjene medijacije kao načina rješenja sporova koji može doprinijeti smanjenju broja predmeta na sudovima. Dalje u obrazloženju razloga donošenja novog zakona navodi se kako se „ovim zakonom uređuje, da kad god je to moguće, stranke će prije pokretanja sudskog postupka pokušati riješiti spor mirnim putem, pri čemu im na raspolaganju stoje svi izvansudski alati rješavanja spora mirnim putem (informativni sastanak o medijaciji, medijacija, pregovori i ostalo). Imajući u vidu da je tužiteljica u postupcima koje je pokrenula pred sudom angažirala stručnog punomoćnika – odvjetnika da je zastupa u ostvarenju njenih prava, tuženik smatra da je punomoćnik tužiteljice prema pravilima struke bio dužan voditi računa o smislu i svrsi spomenutih odredbi čl. 10. st. 1. ZPP, čl. 313. st. 1. ZPP, čl. 186.d ZPP, kao i smislu i ostvarenju odredbe čl. 6. EKLJP. Punomoćnik tužiteljice je, naime, u obavljanju svoje dužnosti pružanja pravne pomoći dužan istu pružati savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike, kako je to propisano čl. 7 Zakona o odvjetništvu. Pri tom tuženik posebno ukazuje na stavak 2. iste odredbe kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Stoga, ukoliko se interes stranke može postići i mirnim putem – izravnim obraćanjem banci radi pregovora, savjestan odvjetnik je dužan isto pokušati, kako za dobrobit svoje stranke, tako i za dobrobit urednog i efikasnog funkcioniranja sudbenog sustava, kako bi u drugom slučaju omogućio i doprinio boljem funkcioniranju sudske zaštite. O postupanju punomoćnika tužiteljice govori i činjenica da se banka u postupku pod brojem P-659/2025 obratila e-mailom punomoćniku tužitelja dana 26.11.2025. kojim ga je zatražila dostavu podataka za isplatu naplaćene naknade sa zateznim kamatama temeljem donesene presude zbog ogluhe, a punomoćnik tužiteljice je, međutim, odgovorom banci odbio dostaviti traženi podatak, obavještavajući je da će nastaviti podnositi tužbe, kao i slati donesene presude FINA-i radi prisilne naplate bez ikakvog daljnjeg obavještavanja. S obzirom na navedeno, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbije tužbu tužitelja i tužbene zahtjeve tužitelja kao neosnovane te naloži tužitelju da naknadi tuženiku troškove ovoga postupka.

3. Podneskom od 16. veljače 2025. tužitelj navodi predmetu tužba s kondemnatornim zahtjevom podnesena dana 29.10.2025.g., dok je sud istu tuženiku dostavio na odgovor dana 7.11.2025.g. Tuženik je tek dana 28.11.2025.g. uplatio svoju obvezu po kondemnatornom zahtjevu, a e-mail da bi platili poslali su punomoćniku tužitelja dana 26.11.2025.g.. Dakle, tužitelj je svoju obvezu platio gotovo mjesec dana nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu. U odnosu na VPS, ističe se kako je riječ o omašci u pisanju tužbe kada je pogreškom naznačen iznos naknade od 310,55 eura, dok je uistinu tužiteljica platila iznos na ime naknade od 2.226,84 kuna, a isto odgovara iznosu od 295,55 eura pa je prilikom pisanja tužbe naznačena isto greškom. Stvarni VPS je 295,55 eura, a obzirom da je tuženik dana 26.11.2025.g. uplatio isti iznos, to tužitelj povlači svoju tužbu u ovom predmetu u odnosu na zahtjev za isplatom preplaćene naknade za obradu kredita, a i nadalje ustraje kod svojeg zahtjeva za naknadom troškova ovog parničnog postupka.

4. Podneskom od 4. ožujka 2026. tuženik se protivi povlačenju tužbe u odnosu na utuženi iznos od 295,55 eura te traži da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 295,55 eura.

5. Radi utvrđenja spornih činjenica u dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor, sporazum, obračun kamata /5-13/, pregled prometa, sudsku praksu i uplatnica /23-51/.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13,, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su dana 25.8.2004. godine tužitelj i tuženik, sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5102025700, solemniziran kod Javnog bilježnika kojim je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 46.538,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, da prilikom sklapanja kredita tužitelju je naplaćena naknada za obradu kredita, i to u iznosu od 295,55 EUR dana 25.8.2004.g.

8. Nije sporno ni da je presudom Općinskog suda u Bjelovaru-Stalna služba u Križevcima, posl. broj P-659/2025, od 15. listopada 2025. citirana odredba čl. 10. Ugovora o kreditu glede naplate naknade za obradu kredita, utvrđena je nepoštenom i ništetnom, niti da je temeljem navedenog tužitelj 30. listopada 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 310,55 eura, koja je tuženiku dostavljena na odgovor 7. studenog 2025.

9. Nije sporno niti da je tuženik nesporan iznos od 295,55 eura platio 28. 11. 2025.

10. Nesporno je i da je tužitelj nakon što mu je odgovor na tužbu tuženika dostavljen 13. veljače 2026. podneskom od 16. veljače 2026. povukao tužbeni zahtjev u cijelosti, a kojem povlačenju se tuženik podneskom od 4. ožujka 2026. protivio i predložio da sud meritorno odluči o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa od 295,55 eura.

11. Obzirom se tuženik protivio povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 295,55 eura, valjalo je za navedeni iznos odbiti isti kao neosnovan.

12. Kako se tuženik nije protivio povlačenju tužbenog zahtjeva za iznos od 15,00 eura, valjalo je temeljem odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a, utvrditi da je tužba za navedeni iznos povučena.

13. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 158. 1. ZPP-a. Obzirom je tužitelj odmah po dostavi odgovora na tužbu tuženika, iz kojeg je razvidno da je nakon utuženja 30. 10. 2026., dana 28. 11. 2025. tuženik podmirio nesporni iznos, povukao tužbeni zahtjev u cijelosti u ovom predmetu osnovano od tuženika potražuje trošak parničnog postupka koji se sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 (pročišćeni tekst), 125/11, 112/12 i 157/13, dalje ZSP) odnosi na trošak sastava tužbe u vrijednosti 50 bodova (Tbr.7. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2026. u vrijednosti od 50 bodova (Tbr.9. t.1. i 54 OT), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u vrijednosti od 25 bodova (Tbr. 9. t.3. i 54 OT), što iznosi 175 bodova x 2,00 EUR/bod, 350,00 eura, trošak PDV 25% u vrijednosti od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura i presudu u iznosu od 13,27 eura, tako da ukupan trošak tužitelja u ovom postupku iznosi 238,37 eura. Ovaj trošak tužitelju je dužan naknaditi tuženik u roku od 15 dana zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja odnosno od 21. travnja 2026. godine pa do plateža.

14. Radi iznesenog presuđeno je kao u izreci.

U Križevcima, 21. travnja 2026.

Sudac

Miroslav Lovreković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).