Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7229/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika VODA d.o.o., kao pravne osobe, te II okrivljenika LĐ i III okrivljenice JĐ, kao odgovornih osoba u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. i čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), odlučujući o žalbi I okrivljenika VODA d.o.o., II okrivljenika LĐ i III okrivljenice JĐ, podnijetoj putem branitelja Brune Damjanca, odvjetnika iz Požege, protiv presude Općinskog suda u Virovitici, broj: Pp-906/2023, od 10. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe I okrivljenika VODA d.o.o., II okrivljenika LĐ i III okrivljenice JĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pobijanom dijelu u odnosu na prekršaj iz čl. čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), činjenično opisan pod točkom 1. izreke, te prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), činjenično opisan pod točkom 2. izreke, tako da se protiv I okrivljenika VODA d.o.o., II okrivljenika LĐ i III okrivljenice JĐ, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), činjenično opisanog pod točkom 1. izreke, na temelju čl. 181. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), odbija optužba protiv I okrivljenika VODA d.o.o., II okrivljenika LĐ i III okrivljenice JĐ, a na temelju istog propisa se optužba odbija i protiv II okrivljenika LĐ, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), činjenično opisanog u točki 2. izreke.

II. U povodu žalbe I okrivljenika VODA d.o.o. i III okrivljenice JĐ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odnosu na točku 2. izreke pobijane presude, na način da se, na temelju čl. 182. t. 1. PZ, I okrivljenik VODA d.o.o. i III okrivljenica JĐ (podaci kao u prvostupanjskoj presudi)

OSLOBAĐAJU OD OPTUŽBE

da nisu evidenciju o radnom vremenu vodili na propisani način, odnosno u evidencijama radnog vremena za mjesec kolovoz 2022. (za radnike UĐ, ŠĐ, EĐ, OĐ, MĐ, CĐ, PĐ, DĐ i HĐ), te prosinca 2022. (za radnike ŠĐ, FĐ, EĐ, OĐ, NĐ i RĐ) nisu iskazani svi propisani podaci i to: rad subotom, prekovremeni rad i rad na državni praznik, rad nedjeljom i drugim neradnim danom, a koji su iskazani kroz obračune plaće za mjesec kolovoz 2022. i prosinca 2022., s obzirom da je JĐ bila ovlaštena zastupati pravnu osobu kao direktorica društva od 24. ožujka 2022.,

pa da bi time postupili protivno čl. 5. Zakona o radu u svezi s odredbom čl. 8. st. 2. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 73/17),

čime da bi počinili prekršaj iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu.

III. Uslijed odluke iz točke I i II izreke ove presude, žalba okrivljenika je bespredmetna.

IV. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ troškovi prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 2. do 5. ovoga Zakona padaju na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjsko presudom I okrivljenik i III okrivljenica su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.500,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci pod točkom 1. i 2., a II okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 150,00 eura, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pod točkom 2.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 20,00 eura, svaki

3. Navedenom presudom II okrivljenik je na temelju čl. 182. t. 1. PZ oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1 i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pod točkom 2., a svaki okrivljenik je na temelju istog propisa oslobođen od optužbe, zbog prekršaja iz čl. 228. st. 1. t. 18. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanog u izreci pod točkom 3.

4. Protiv okrivljujućeg dijela te presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je bespredmetna.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da se u odnosu na točku 1. izreke protiv okrivljenika prekršajni postupak više ne može voditi, jer je od vremena kada su prema optužbi prekršaj počinjen ( 25. ožujka 2022.) proteklo više od četiri godine, pa je u smislu članka 13. st. 1. PZ nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te u tom dijelu na temelju čl. 181. t. 5. PZ, protiv svakog okrivljenika optužba odbijena, a kako je od vremena počinjenja prekršaja pod točkom 2. izreke u odnosu na II okrivljenika također nastupila zastara, jer je od vremena kada je prema optužbi II okrivljenik počinio prekršaj (7. ožujka 2022.) proteklo više od četiri godine, iz istih razloga odbijena je optužba protiv II okrivljenika, zbog prekršaja pod točkom 2. izreke.

8. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. PZ, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud povrijedio odredbe prekršajnog materijalnog prava iz čl. 196. t. 1. PZ na štetu I okrivljenika i III okrivljenice, jer djelo kako je činjenično opisana u izreci pobijane presude pod točkom 2. nije prekršaj, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

9. Naime, odredbom čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), propisano je kažnjavanje za prekršaj poslodavca pravna osoba i odgovorne osobe pravne osobe, ako ne vodi evidenciju o radnicima i radnom vremenu ili je ne vodi na propisan način, ili ako na zahtjev inspektora rada ne dostavi podatke o radnicima i radnom vremenu (čl. 5.), a odredbama čl. 5. Zakona o radu propisano je: (1) Poslodavac je dužan voditi evidencije o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovog članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu. (3) Poslodavac je dužan inspektoru rada na njegov zahtjev dostaviti podatke iz stavka 2. ovoga članka. (4) Ministar nadležan za rad (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje sadržaj i način vođenja evidencija iz stavka 1. ovoga članka.

10. Međutim, u izreci ove presude navedeni činjenični opis djela sadržan u izreci pobijane presude pod t. 2., a istovjetno i u optužnom prijedlogu, nepotpun je i iz njega ne proizlaze sva njegova zakonom propisana obilježja, jer se radi o prekršaju blanketne naravi za čiju konkretizaciju činjeničnog opisa treba navesti odgovarajuću odredbu podzakonskog akta, konkretno odredbu čl. 3. st. 1. t. 5. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima („Narodne novine“, broj 73/17), sukladno kojoj odredbi osim podataka iz st. 1. ovoga članka, poslodavac je dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarenje pojedinih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (sate rada noću, prekovremeni rad, smjenski rad, rad u dane blagdana ili neradnih dana utvrđenih posebnim propisom i slično), a u konkretnom slučaju je to izostalo, nego je samo navedeno u okviru zakonskog opisa djela.

11. Kako je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to sve odlučne činjenice nužno moraju biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja, jer u protivnom, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj.

12. S obzirom je u predmetu žalba podnesena samo u korist okrivljenika, a poštujući načelo zabrane reformatio in peius, više nije moguće promijeniti činjenični opis konkretizacijom bitnih obilježja inkriminiranog djela.

13. Slijedom navedenog, budući da izreka pobijane presude pod točkom 2. ne sadrži činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 1. i st. 2. Zakona o radu, ovaj sud je, u povodu žalbe okrivljenika, a po službenoj dužnosti, po pravilnoj primjeni zakona, na temelju čl. 207. PZ, prvostupanjsku presudu preinačio i I okrivljenika i III okrivljenicu zbog prekršaja za koji se optužuju pod točkom 2. izreke, na temelju čl. 182. t. 1. PZ oslobodio od optužbe.

14. Uslijed odluka iz izreke žalba okrivljenika je bespredmetna i troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

- 15. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

-

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Virovitici u 7 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.