K-540/2022-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Ivani Peronja, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sunčice Jaman kao zapisničara, u kaznenom postupku prot iv okrivljenika AF, zbog dva kaznena djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 108/18, 126/19, 84/21, dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-136/2022 od 8. veljače 2022., nakon javno održane rasprave 17. ožujka 2026., 15. travnja 2026. i 17. travnja 2026., a zaključene 17. travnja 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika, Boška Medvida, odvjetnika u Splitu i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu Antonie Šimić, 21. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENIK: AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok. A i CF, rođene C, rođen dana **.**.1977. u [adresa] s prebivalištem u mjestu [adresa],  državljanin Republike Hrvatske, bez zanimanja, neoženjen, bez djece, mjesečno pr ima 160,00 EUR-a na ime socijalne pomoći te 150,00 EUR-a na ime vojne skrbi, srednjeg imovnog stanja, osuđivan

k r i v j e :

I. što je dana 16. lipnja 2020. oko 16,00 sati u [adresa] nalazeći se na zajedničkom stepeništu obiteljske kuće na adresi [adresa], u nakani da kod svog brata ĆF te nevjeste SF izazove osjećaj straha za njihove živote i živote članova njihove obitelji, dok su se sa svojom kćerkom BF (rođ. 2004. godine) nalazili u svome stanu, istima galameći rekao kako će ubiti njih te i svoju majku UF, da im neće biti potrebno vozilo hitne pomoći već da će po njih odmah doći mrtvačko vozilo, a što je sve kod ĆF i SF izazvalo osjećaj straha za njihove živote i živote članova njihove obitelji,

dakle, drugima ozbiljno prijetio da će njih i njima bliske osobe usmrtiti, a kaznena djela su počinjena prema bliskim osobama,

II. čime je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - djela opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21) u svezi sa čl. 51. istog zakona.

III. Stoga se okrivljeniku AF prethodno utvrđuje za svako od dva počinjena kaznena djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, temeljem čl. 139. stavak 3. KZ/11 i čl. 51. st. 1. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od po 10 (mjeseci) mjeseci.

IV. Potom se okrivljenik AF, temeljem članka 139. st. 3. KZ/11 u svezi sa člankom 51. 1. i 2. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

V. Nakon toga se okrivljenom AF, na temelju čl. 56. KZ/11, izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini neko novo kazneno djelo.

VI. Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26., dalje: ZKP/08) okrivljenik AF je dužan, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude, naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 EUR (dvjestoeura).

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je optužnicu broj KO -DO- 136/2022 od 8. veljače 2022., protiv okrivljenika AF, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 3. u svezi sa st. 2. KZ/11, sve u vezi sa čl. 51. KZ/11.

2. Prilikom očitovanja o optužnom aktu na raspravi održanoj 17. ožujka 2026. (list 81 spisa) okrivljenik AF je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. U dokaznom postupku ispitani su oštećenici-žrtve SF i ĆF.

3.1. Nadalje, tijekom postupka provedeno je usmeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Sanji Batini.

3.2. U dokazne svrhe pročitana je i pregledana, na temelju odredbe čl. 329. st. 3. ZKP/08 medicinska dokumentacija za okrivljenika (listovi 86-94 spisa).

3.3. Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika AF od 17. ožujka 2026. (list 108 spisa).

4. Iznoseći obranu u prethodnom postupku (listovi 35-40 spisa) okrivljenik AF u bitnome je izjavio da predmetnog dana nije vidio a niti razgovarao sa svojim bratom FF niti sa svojom nevjestom SF.

4.1. Pri ovakvoj obrani u kojoj negira počinjenje predmetnih kaznenih djela okrivljenik AF je ostao i na raspravi (listovi 105-106 spisa) dodatno pojašnjavajući kako oštećenici iskazuju samo o onome što im ide u korist i samo govore o onome što bi on navodno učinio ili kazao, prešućujući ono što su oni napravili njemu. Istaknuo je da oštećena SF nije navela u svom iskazu da je ona jedne prigode bacila otpad na njegovo vozilo kada je izlazio sa istim iz garaže. On njoj na to nije ništa tada kazao, dok da je njegov brat u svom iskazu prešutio da je njegov sin razbio vrata od njegovog vozila, da je njegov brat potom razbio prvu šajbu vozila, a nevjesta zadnju šajbu i zadnje desno bočno staklo, a ovo da su učinili dok se on čak nalazio u svom vozilu. Međutim, tada da se uspio dovesti do [adresa], do crkve sv. Marije, ali da je morao prekinuti vožnju zbog psihičkog stanja i zbog toga što su mu se počele tresti ruke i noge, za koji događaj da je uredovala policija. U bitnome je ponovio da on nije uputio prijetnje kritične prigode oštećenicima. Dalje je izjavio da je on kazao bratu da se obrati njegovom odvjetniku za sva pitanja oko podjele naslijeđene imovine, jer da ovo nema smisla i jer je ovaj sukob između njega, brata i bratove supruge otišao predaleko. Žao mu je što je došlo do ovoga. Najviše mu je žao majke s kojom živi, a koja je 80 postotni invalid. Istaknuo je da je njegov brat uzeo majčin dio kojeg je ona naslijedila nakon smrti njegovog oca a koji je njegov brat darovao svojoj supruzi dok je on bio u zatvoru, ističući da su oštećenici iskoristili potonju okolnost kada su mu izbacili sat od struje, nabacali su mu stubište, te su pokrili kuću ciglama, a da njega nisu ništa pitali, a da zbog ovoga on nije pokrenuo nikakav postupak na sudu. Izjavio je da se želi pomiriti i popraviti svoje odnose s bratom, ali pod uvjetom da tome budu nazočni njih dvojica zajedno sa svojim odvjetnicima, kao i da bi bilo najbolje da se to što prije i dogodi jer da je predmetni sukob već otišao predaleko. Inače, živi sa bolesnom majkom, te prima mjesečno 162,00 EUR-a na ime vojne skrbi i 150,00 EUR- a na ime socijalne pomoći.

4 .2. Inače, od 2020. godine se najčešće svađao s bratom, dok ni je volio ulaziti u nikakve sukobe sa bratovom ženom, jer je ona njegova nevjesta i podarila je djecu njegovom bratu, a i djeca su tu nazočna, pojašnjavajući da bi se najčešće svađao s bratom, ali njih dvojica bi se odmah znali i pomiriti.

5. Nazočne stanke nisu imale primjedbi na tijek dokaznog postupka, niti daljnjih dokaznih prijedloga.

6. Nakon tako provedenog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, utvrđeno je da je okrivljenik AF počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11, sve u svezi s čl. 51. KZ/11, upravo na način opisan pod t. I. izreke.

7. Kazneno djelo prijetnje čini onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti, teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak, a djelo je počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njezinim radom ili položajem, ili prema novinaru u vezi s njegovim poslom, ili prema odvjetniku u obavljanju njegove djelatnosti, ili iz mržnje, prema bliskoj osobi ili prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, teže tjelesne ili duševne smetnje ili trudnoće, ili prema većem broju ljudi, ili ako je prouzročilo veću uznemirenost stanovništva, ili ako je osoba kojoj se prijeti dulje vrijeme stavljena u težak položaj.

8. Prema čl. 87. st. 9. KZ/11 bliske osobe su članovi obitelji, bivši bračni ili izvanbračni drug, bivši životni partner ili neformalni životni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi, osobe koje imaju zajedničko dijete i osobe koje žive u zajedničkom kućanstvu.

8.1. Prema čl. 87. st. 8. KZ/11 članovi obitelji su bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnik po krvi u ravnoj lozi, srodnik u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

9. U postupku nije bilo sporno da okrivljenik i njegov brat te nevjesta okrivljenika sa svojom obitelji žive u zajedničkoj obiteljskoj kući u odvojenim stanovima kao i to da su između okrivljenika s jedne strane te oštećenika-žrtvi narušeni međusobni odnosi, a svemu tome da su uzrok neriješeni imovinskopravni odnosi između njih, povodom čega je pokrenut parnični postupak pred sudom. Naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz iskaza ispitanih svjedoka-oštećenika-žrtvi te obrane okrivljenika.

10. S obzirom da okrivljenik AF negira počinjenje kaznenih djela, u postupku je bilo sporno te je trebalo nedvojbeno utvrditi je li okrivljenik AF utužene prigode, na zajedničkom stepeništu obiteljske kuće na adresi [adresa], u nakani da kod svog brata ĆF te nevjeste SF izazove osjećaj straha za njihove živote i živote članova njihove obitelji, dok su se sa svojom kćerkom BF (rođ. 2004. godine) nalazili u svome stanu, istima se obratio galameći te da li im je rekao kako će ubiti njih te i svoju majku UF, da im neće biti potrebno vozilo hitne pomoći već da će po njih odmah doći mrtvačko vozilo.

11. Iako je okrivljenik porekao počinjenje predmetn ih kaznenih djela, zaključak suda da je isti to djelo počinio proizlazi iz iskaza oštećenika-žrtvi SF i ĆF.

12. Ispitana na raspravi u svojstvu oštećenika-žrtve SF (listovi 101- 102 spisa) je izjavila da je inkriminiranog dana okrivljenik bio na stepeništu te da je prijetio da će ubiti nju, njezinog supruga i njenu svekrvu. Okrivljenik je bio alkoholiziran. Rekao je da ih neće voziti vozilo hitne pomoći, već mrtvačka kola. Dalje je izjavila kako je okrivljenik jedne prigode sam sebe ozlijedio, a njoj da je pokušao namjestiti pokušaj ubojstva. Nadalje, u istoj godini u kojoj se odvio događaj zbog kojeg se vodi ovaj postupak, okrivljenik da ju je udario autom i zbog toga da je bio u zatvoru te da je i pravomoćno osuđen, a ovaj događaj da se dogodio nakon inkriminirane prijetnje. Izjavila je da okrivljenik ucjenjuje nju i njezinu obitelj. Pojasnila je da je okrivljenikov pok. otac prije svoje smrti ostavio oporuku, koju očito okrivljenik ne priznaje, a poznato joj je da je nedavno okrivljenik pokrenuo postupak upisa vlasništva obiteljske kuće u kojoj žive ona i okrivljenik, kao i još jedne kuće. Ona i suprug da ne osporavaju oporuku koju je okrivljenikov otac sačinio za života. Izjavila je da ima četvoro djece, a okrivljenik očito u svom životu da ne želi ništa raditi.

12.1. Nakon što je svjedokinji-oštećenici-žrtvi SF na temelju članka 426. ZKP/08 pročitan dio njezinog iskaza kojeg je dala u prethodnom postupku 2. veljače 2022. (list 51 spisa) koji počinje riječima: "Što se tiče predmetnog događaja…", a završava riječima: "…prijetnje smrću.", imenovana svjedokinja-oštećenica-žrtva je izjavila da u cijelosti ostaje pri navodima svog iskaza kojeg je ranije dala u prethodnom postupku, ističući da okrivljenik konstantno maltretira nju i njezinu djecu. Dalje je izjavila da je ona uvijek za kompromise, čak da je jedno vrijeme pokušala pomoći okrivljeniku kada ga je vodila na preglede, pomagala mu u ishođenju potrebnih liječničkih nalaza, međutim, on da ne odustaje u maltretiranju nje i njezine obitelji. Nije za to da se nekoga zatvori u četiri zida, smatra da je okrivljeniku potrebna adekvatna liječnička pomoć. Inače, loši odnosi sa okrivljenikom traju od kada se ona udala i to od 1997. godine, ističući da je okrivljenik najmanje 20 godina konstantno pod utjecajem alkohola, da je kroz 2020. učestalo konzumirao alkohol, a njegovo ponašanje da je tada bilo agresivno. Ne komunicira sa okrivljenikom i nikada mu nije prijetila. Istaknula je da joj je okrivljenik prijetio nakon prijave policiji za predmetno kazneno djelo, kao i da je nedavno imala problem sa okrivljenikom kada je okrivljenik zaprijetio njezinom suprugu i sinu da će im „skinuti“ kanalizaciju, no ovaj događaj nisu prijavili na policiju.

13. Oštećenik-žrtva ĆF (list 103-105 spisa) je ispitan na raspravi izjavio da okrivljeniku koji je njegov brat želi sve najbolje, ističući da se okrivljenik do današnjeg dana nije promijenio, jer da se očito ne želi promijeniti. Okrivljenika ne želi kazneno goniti. Dalje je izjavio kako ostaje pri svemu onome što je već kazao u svom ranijem iskazu, pojašnjavajući da na raspravi ne može ponoviti teške riječi koje mu je okrivljenik uputio. Izjavio je da je okrivljenik kritične prigode bio alkoholiziran, te da je prijetio da će njemu i njegovoj obitelji nanijeti zlo. Dalje je izjavio da nema hrabrosti ponoviti teške riječi koje inače okrivljenik upućuje njemu i njegovoj obitelji, a što se sve može vidjeti iz cjelokupnog okrivljenikovog ponašanja kroz sve ove godine. Istaknuo je da je nedavno okrivljenik zaprijetio da će „srušiti kanalizaciju“, dok pretpostavlja da je na ovaj način okrivljenik htio opstruirati rad u konobi-restoranu u kojem rade on i supruga.

13.1. Nakon što je svjedoku-oštećeniku-žrtvi ĆF na temelju članka 426. ZKP/08 pročitan iskaz kojeg je ranije dao u prethodnom postupku 2. veljače 2022. i to iskaz sa lista 52-53 spisa, koji počinje riječima "Vezano za predmetni događaj….", a završava "…ja se ne bojim nikoga", naprijed imenovani svjedok-oštećenik-žrtva je izjavio da ako je on to tako tada kazao, onda da je to tako i bilo jer da je tada svoj iskaz davao kada su mu sjećanja bila svježija. Izjavio je da se on svog brata nije prepao, pojašnjavajući da ne zna zašto je uneseno da se on nikoga ne boji, jedino bi taj dio promijenio, pojašnjavajući da se on boji za sebe, za svoju obitelj, za okrivljenika, boji se Ć. Ne vidi razlog zbog čega se okrivljenik ovako ponaša prema njemu i njegovoj obitelji.

13.2. Dalje je izjavio da je očito kod okrivljenika problem i imovinskopravne prirode, ističući da je okrivljenik sebe prijavio kao socijalni slučaj na sramotu njihove obitelji jer ima od čega živjeti, pojašnjavajući da su nakon smrti njihovog oca on i okrivljenik naslijedili imovinu po očevoj oporuci. Međutim, okrivljenik da je punih 8 godina opstruirao upis vlasništva nekretnina naslijeđenih iza smrti n jihovog oca, ignorirajući pozive sa suda, sve do nedavno kada je dobio poziv od javnog bilježnika za upis više nekretnina u zemljišne knjige, dok pretpostavlja da je okrivljenik kroz sve ovo godine potrošio naslijeđeni novac, pa mu se sada žuri.

13.3. Nakon inkriminiranog događaja da je bilo svega još između njega i okrivljenika u smislu razno raznih incidentnih situacija, pa sve do nedavno kada je okrivljenik zaprijetio sa ranije spomenutom „kanalizacijom“, a potonji događaj da nije prijavio policiji jer ne želi više ni dana provesti na ispitivanju, niti u ćeliji, niti želi da njegova djeca proživljavaju ovo što su do sada proživljavala.

13.4. Incidentne situacije između njega i okrivljenika da su počele već od 2000- te godine kada je okrivljeniku platio 850,00 kuna kako ne bi otišao u zatvor, a razbijenih stolica, boca i neželjenih situacija bilo je i prije 2000-te godine. Dalje je izjavio da je okrivljenik kroz 2020. godinu konzumirao alkohol, ali općenito da je tu bilo svega, i droge, a najviše nerada. Inače da je kroz 2020. godinu bilo učestalih svađa između okrivljenika, njega i njegove obitelji, okrivljenik da je htio samo "dizati rampu" i naplaćivati novce, tako da se i danas ponaša. Više puta da su on i supruga te njegova majka okrivljenika izvlačili s ceste kada bi zaspao na cesti u autu, a jedne prigode i kada je okrivljenik s autom upao u rupu. Nadalje, jedne prigode da je okrivljenik prijavio Socijalnoj službi da on i njegova supruga nisu adekvatni roditelji za svoga sina jer da je "neuhranjen" i da ne znaju odgajati svoje dijete, što je njemu nepojmljivo. Okrivljenik da se prema njegovoj supruzi ne ponaša kao čovjek ističući da ju je okrivljenik udario "bauštelskom cipelom", a jedne prigode da ju je pokupio autom, ponavljajući da mu je okrivljenik brat i da ne želi da ide u zatvor, niti da se zatvara u psihijatrijsku ustanovu.

14. Ocjenjujući dokaznu snagu i vjerodostojnost iskaza oštećenika-žrtvi SF i ĆF, sud smatra da isti vrlo uvjerljivo iskazuju o upućenoj prijetnji od strane okrivljenika inkriminiranog dana, vrlo su detaljni u svom iskazivanju, te njihovi iskazi odišu životnošću i autentičnošću, pa sud njihov iskaz ocjenjuje istinitim i uvjerljivim. Naime, naprijed imenovani svjedoci-oštećenici-žrtve suglasno navode kako dugi niz godina trpe razne ispade okrivljenika, koji im upućuje psovke, klevete i prijetnje. Imenovani oštećenici-žrtve detaljno i okolnosno opisuju inkriminirani događaj, a koji iskazi su međusobno podudarni u odlučnim činjenicama i nadopunjuju se te su logični i uvjerljivi, a prema stavu ovog suda imenovani oštećenici nemaju razloga lažno teretiti okrivljenika, štoviše oštećenik-žrtva ĆF je izjavio da nije zainteresiran za kazneni progon protiv okrivljenika jer mu je brat ističući da on samo želi da okrivljenik pusti na miru njega i njegovu obitelj.

15. Nasuprot tome, nije za prihvatiti obranu okrivljenika koji se u osnovi brani da njega brat i nevjesta lažno terete jer se on s njima ne može dogovoriti oko podjele obiteljske imovine, upućujući da su nakon smrti njegovog oca, njegov brat i bratova supruga bili u zatvoru zbog kaznenog djela počinjenog na njegovu štetu. Ovakvu obranu okrivljenika sud je ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom isključivo izbjegavanju svoje kaznene odgovornosti.

16. Dakle, analizirajući i dovodeći u međusobnu vezu naprijed navedene dokaze te ih ujedno dovodeći u vezu s okrivljenikovom obranom valja naglasiti da je sud, kako je to prethodno obrazloženo, u cijelosti poklonio vjeru iskazima oštećenika-žrtvi SF i ĆF, ocijenivši njihove iskaze vjerodostojnim, detaljnim i izuzetno uvjerljivim, pri čemu valja naglasiti da sud ne nalazi razuman razlog zbog kojeg bi oni lažno teretili okrivljenika u okolnostima kada su iskazivali dobronamjerno upućujući na potrebu liječenja okrivljenika, izrazivši pri tome želju da ne žele da okrivljenik ide u zatvor, a oštećenik-žrtva ĆF i želju da on i njegov brat u svojim obiteljima pronađu mir ističući da bi on zaboravio što se do sada događalo između njega i okrivljenika kada bi njih dvojica kao ljudi porazgovarali i riješili njihove nesuglasice.

17. Stoga je sud na temelju iskaza naprijed navedenih oštećenika- žrtvi SF i ĆF koji suglasno iskazuju o relevantnim okolnostima inkriminiranog događaja, na nedvojben način utvrdio da je okrivljenik inkriminiranog dana počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 na štetu oštećenika- žrtvi SF i ĆF, kako je to činjenično i pravno opisano i označeno u izreci presude.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je okrivljenik inkriminiranog dana na zajedničkom stepeništu obiteljske kuće na adresi [adresa], u nakani da kod svog brata ĆF te nevjeste SF izazove osjećaj straha za njihove živote i živote članova njihove obitelji, dok su se sa svojom kćerkom BF (rođ. 2004. godine) nalazili u svome stanu, istima galameći rekao kako će ubiti njih te i svoju majku UF, da im neće biti potrebno vozilo hitne pomoći već da će po njih odmah doći mrtvačko vozilo, a što je sve kod ĆF i SF izazvalo osjećaj straha za njihove živote i živote članova njihove obitelji.

19. Ovakvim protupravnim ponašanjem okrivljenika i upućivanjem utuženih riječi oštećenicima, okrivljenik je počinio dva kaznena djela prijetnje, jer je oštećenicima prijetio da će njih i njima bliske osobe usmrtiti, s tim što nije relevantno da li je okrivljenik imao nakanu te prijetnje i ostvariti, a te riječi su bile podobne da izazovu strah za život oštećenika. Za postojanje kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11. od odlučnog značaja jest da li je upućena ozbiljna prijetnja drugoj osobi, da će njega ili njemu blisku osobu usmrtiti ili teško tjelesno ozlijediti, oteti, ili mu oduzeti slobodu, ili nanijeti zlo podmetanjem požara, eksplozijom, ionizirajućim zračenjem, oružjem, opasnim oruđem ili drugim opasnim sredstvom, ili uništiti društveni položaj ili materijalni opstanak. Dakle, u zakonskom opisu kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 nabrojani su svi modaliteti ozbiljnih prijetnji koji su sami po sebi takvi da ukazuju da namjera počinitelja ne može ni biti usmjerena na što drugo, osim na zastrašivanje osobe kojoj se u izgled stavlja neko od opisanih zala. Djelo je ostvareno kad radnje počinitelja u objektivnom smislu predstavljaju naročito ozbiljnu prijetnju bez obzira na to kakav su učinak prouzročile kod osobe kojoj su upućene. Stoga ozbiljnost prijetnje se ne prosuđuje samo na temelju izgovorenih riječi, već iz okolnosti i konteksta cijelog događaja. U konkretnom slučaju kaznena djela su počinjena prema bliskoj osobi, bratu i nevjesti okrivljenika, a što je već naprijed navedeno.

20. Stoga, s obzirom na sadržaj prijetećih riječi, riječi koje je okrivljenik uputio oštećenicima nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju smrću. Je li okrivljenik uistinu i mislio realizirati navedene prijetnje, nije odlučna činjenica za ostvarenje bića ovog kaznenog djela. Sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik prijetnje poduzeo s namjerom da oštećenike ustraši i uznemiri, a što je i postigao budući je SF na raspravi izjavila kako je prijetnju shvatila ozbiljno, dok je ĆF izjavio da je on zbog utužene prijetnje bio uznemiren, u bitnome pojašnjavajući da ga je strah za njega i njegovu obitelj, s obzirom na okrivljenikovo ponašanje kritične prigode, a i općenito dosadašnje ponašanje okrivljenika.

21. Sud je mišljenja da su konkretne prijetnje okrivljenika bile objektivno podobne da kod njegovog brata i nevjeste izazovu strah i osobnu ugroženost, imajući u vidu okolnosti i kontekst cijelog događaja, dugogodišnje poremećene odnose između okrivljenika i oštećenika te okrivljenikovo zamjeranje oštećenicima SF i ĆF koje i na raspravi optužuje kako ga lažno prijavljuju zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa odnosno podjele obiteljske imovine.

22. Obzirom na sve navedeno, vjerodostojne iskaze oštećenika-žrtvi koji, iako su u lošim odnosima s okrivljenikom, nemaju razloga lažno iskazivati posebno budući su upozoreni na posljedice lažnog svjedočenja, te obrani okrivljenika koji potvrđuje postojanje stalnih sukoba sa svojim bratom i nevjestom, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik AF počinio dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. 2. i 3. KZ/11, dakle, ozbiljno svome bratu i nevjesti prijetio da će njih i njima bliske osobe usmrtiti, a djela su počinjena prema bliskim osobama.

23. Sud je primijenio kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21) obzirom da naknadne izmjene Kaznenog zakona nisu blaže za okrivljenika u pogledu sankcije, stoga je primijenjen zakon koji je b io na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela.

24. Budući da se radi o počinjenju dva kaznena djela prijetnje, a riječ je o kaznenim djelima protiv osobne slobode, ne može biti riječ o produljenom kaznenom djelu (čl. 52. st. 2. KZ/11), već se radi o počinjenju dva kaznena djela u stjecaju.

25. Vezano za ubrojivost okrivljenika AF, tijekom postupka je provedeno njegovo psihijatrijsko vještačenje po vještaku dr. sc. Sanji Batini, dr. med. specijalist psihijatru (list 82 spisa), koja je u svom usmenom nalazu i mišljenju o provedenom psihijatrijskom vještačenju okrivljenika izjavila da je obavila neposredni klinički pregled ispitanika AF, pregledala noviju medicinsku dokumentaciju odnosno otpusno pismo (za cjelokupno liječenje, Klinike za psihijatriju, Vrapče). Po dijagnozama pod kojima je otpušten posebno je istaknula da od 14. lipnja 2023. pune tri godine okrivljenik u potpunosti apstinira, a što je vidljivo, po tome da ne treba izricati sigurnosnu mjeru ovisnosti o alkoholu jer je ta mjera po mišljenju vještakinje izgubila svrhu i smisao, obzirom da tri godine okrivljenik uredno apstinira, a što je vidljivo iz njegovog vanjskog ponašanja ali i onoga što govori. Navela je da se potvrda o tome da AF uredno apstinira, nalazi u laboratorijskim pretragama kada su 1. ožujka 2026. izvađene biokemijske analize, krv je bila analizirana na jetrene enzime – AST i GGT koji su bili apsolutno u granicama normalne i to u nižim granicama, što dodatno potvrđuje da AF uredno apstinira od alkohola. Vještakinja je mišljenja da je u vrijeme počinjenja djela koja se u ovom postupku okrivljeniku stavljaju na teret njegova ubrojivost bila smanjena, ali ne bitno. Okrivljenika je okarakterizirala kao aberatnu strukturu osobnosti uz ovisnost o alkoholu od ranije, ističući kako isti od 22. lipnja 2023. uredno apstinira od alkohola što je evidentirano u otpusnom pismu Kliničke bolnice Vrapče.

25.1. Sud u cijelosti prihvaća ovakav nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i argumentiran te utvrđuje da je okrivljenik u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bio smanjeno ubrojiv (obična smanjena ubrojivost).

26. Stoga je okrivljenik AF kriv zbog počinjenja kaznenih djela opisanih u izreci.

27. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije, sud je u olakotnom smislu okrivljeniku cijenio njegovu smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, iskazanu motiviranost da popravi odnose sa svojim bratom te činjenicu da je iskazao žaljenje što je došlo do ovog kaznenog postupka.

27.1. S druge strane, u otegotnom smislu okrivljeniku je uzeta u obzir njegova ranija kaznena osuđivanost (list 108 spisa), i to presudom ovog suda broj K-21/2021 od 25. ožujka 2021. kojom je, zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 2. i dr. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, te mu je izrečeno obvezno liječenje od ovisnosti o alkoholu, zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve ili neke druge osobe te obvezno psihijatrijsko liječenje.

27.2. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo (kazna zatvora do pet godina godina), sud smatra da se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne.

27.3. Stoga su okrivljeniku, na temelju čl. 139. st. 3. i čl. 51. st. 1. KZ/11, za svako od počinjenih kaznenih djela prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 10 (deset) mjeseci. Potom je okrivljenik, na temelju čl. 139. st. 3. te čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a nakon toga mu je, na temelju čl. 56. KZ/11, izrečena uvjetna osuda s tim da se navedena jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako on u roku od 3 (tri) godine računajući od pravomoćnosti ove presude ne počini koje novo kazneno djelo.

27.4. Ovako izrečenu sankciju, ovaj sud smatra primjerenom kako počinjenim kaznenim djelima, tako i osobi okrivljenika, te očekuje da će takva sankcija utjecati prije svega na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela te na sve građane da poštuju pravni sustav i da nitko ne počini kazneno djelo.

28. Prema odredbi članka 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 troškovi postupka predstavljaju i paušalnu svotu, a koja se odmjerava zavisno o složenosti postupka i imovinskim prilikama okrivljenika. U konkretnom slučaju ovaj sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 200,00 EUR-a (dvjestoeura).

28.1. Konačno, s obzirom da je okrivljenik AF proglašen krivim, te ima mjesečna primanja, to je na temelju članka 148. st. 1. u vezi sa člankom 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 odlučeno da naknadi troškove postupka u paušalnom iznosu od 200,00 EUR-a, u roku 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude. Naime, s obzirom da je imenovani okrivljenik proglašen krivim, radno je sposoban te po vlastitom kazivanju ostvaruje određena novčana primanja, to sud smatra da se time neće ugroziti njegova egzistencija, te ga je temeljem odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 obvezao naknaditi naprijed naznačeni iznos, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude.

U Splitu, 21. travnja 2026.

S U D A C

Ivana Peronja

POUKA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisane presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. ODO-u u Splitu,

2. okrivljeniku AF, [adresa],

3. branitelju okrivljenika, Jošku Mikuliću, odvjetniku u Splitu,

4. oštećenicima-žrtvama SF i ĆF, [adresa], (po pravomoćnosti),

5. u spis.