REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić, uz sudjelovanje Marije Obradović, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika HS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], povodom optužnog prijedloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Metković, klasa: 211-07/25-5/16418, urbroj: 511-03-12-25-1 od 27. lipnja 2025., zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nakon završene glavne i javne rasprave održane 16. travnja 2026. u prisutnosti okrivljenika i predstavnika ovlaštenog tužitelja, dana 21. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točka 3. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022 – dalje PZ),

OKRIVLJENIK: HS sin pok. H, rođen **.**.1958.

u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, SSS, umirovljenik s mjesečnim primanjima u iznosu od 800,00 €, oženjen, otac 6 punoljetne djece, OIB: [osobni identifikacijski broj], neosuđivan,

o s l o b a đ a s e o d o p t u ž b e

da bi u zadnjim nekoliko mjeseci do dana 19. lipnja 2025. godine do 19:00 sati u više navrata okrivljenik počinio psihičko nasilje u obitelji nad svojom kćeri svjedokinjom ĐS na način da je pred njezinim djetetom i okrivljenikovim unukom svjedokom JS (2016) vikao na svoju kćer svjedokinju govoreći joj „da je nesposobna brinuti se o svom djetetu svjedoku JS, da će njezin sin (njegov unuk) JS ostati živjeti sa njim i njegovom suprugom (djetetovom bakom), da će ona (svjedokinja ĐS) ići živjeti sama“, kao što je to učinio i dana 19. lipnja 2025. u 19:00 sati, kada je u mjestu Krvavac, općina Kula Norinska i u obiteljskoj kući koja se nalazi na adresi u [adresa] na kućnom broju 13, tijekom činjenja psihičkog nasilja u obitelji, pred svojim unukom djetetom JS, pokušao uz upotrebu tjelesne snage nasrnuti i tjelesno napasti svoju kćer svjedokinju ĐS u čemu ga je spriječila njegova supruga i svjedokinjina majka ŽS. Nasilje u obitelji prestalo je na način da je vidno uznemirena svjedokinja ĐS sa osjećajem vidljive povrede dostojanstva i uznemirenosti zajedno sa svojim djetetom svjedokom JS žurno izišla iz obiteljske kuće, ušla s djetetom u svoje vozilo parkirano pored kuće i s djetetom odvezla se sa mjesta događaja,

čime bi počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (u daljnjem tekstu ZZNO), kažnjiv po članku 22. stavka 3. istog Zakona.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. PZ – a troškovi prekršajnog postupka iz čl.1 38. st. 2. toč. 2. do 5. i točka 7. PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Policijska postaja Metković, podnijela je optužni prijedlog urbroj: 511-03-12-25-1 od 27. lipnja 2025., zbog prekršaja iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, protiv okrivljenika HS predlažući da sud okrivljenik proglasi krivim i izrekne mu kaznu zatvora u trajanju od 45 dana.

2. Sud je na temelju čl. 229. st. 1. toč. 1. PZ-a izdao prekršajni nalog protiv kojeg je okrivljenik u zakonskom roku izjavio prigovor poričući počinjenje prekršaja navodeći da se radi o neistinitim i u potpunosti izmišljenim navodima, koje odlučno poriče. Nikada nije počinio nasilje u obitelji, niti je imao nasilno ponašanje prema svojoj kćeri, a ni prema bilo kojem članu obitelji. Ne želi iznositi navode koji bi mogli štetiti njegovoj kćeri ĐS ili mom unuku JS, već će se usmjeriti na okolnosti postupanja policije i sam tijek događaja. Dana 19. lipnja 2025. godine došlo je do verbalne rasprave između njega i kćeri ĐS, koja je tada izrazila želju da napusti obiteljski dom i povede svog sina. JS od rođenja živi u njihovom kućanstvu i jako je emocionalno vezan za njega. Kao srčani bolesnik, ta situacija ga je duboko potresla, ali nije vikao, vrijeđao niti fizički nasrtao na svoju kćer. Policijski službenici PP Metković su te večeri izvršili izvide, proveli razgovor s njim, obavili alkotestiranje i tom prilikom izjavili kako ne postoje elementi za daljnje postupanje. Međutim, nekoliko dana kasnije zaprimio je obavijest da je protiv njega podnesen optužni prijedlog zbog navodnog počinjenja prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nije mu jasno što se u međuvremenu promijenilo u činjeničnom supstratu da je došlo do obrata u stavu policije. Posebno mu je nejasno zašto nije uzeta u obzir izjava njegove supruge ŽS, koja je majka ĐS i svjedok cijelog događaja. Uvjeren je da će se provođenjem postupka i saslušanjem svjedoka pokazati da nije počinio djelo koje mu se stavlja na teret.

3. Postupajući po prigovoru na prekršajni nalog, u smislu odredbe članka 238. PZ-a Sud je prekršajni nalog stavio van pravne snage i proveo prekršajni postupak.

4. Okrivljenik je iznoseći svoju obranu na glavnoj raspravi u cijelosti osporio sve navode iz optužnog akta navodeći da njegova kćer ĐS ima trideset godina, u svojoj dvadesetoj godini rodila je njegovog unuka JS i oni cijeli život žive u njihovoj obiteljskoj kući u stanu s njim i suprugom ŽS jer se ĐS nikada nije udavala. Njegov sin PS sa svojom suprugom živi na katu kuće. ĐS je prije dvije godine upoznala momka koji je problematičan, ima problema s alkoholom i obiteljskim nasiljem unutar obitelji, diže ruku na svoje roditelje, on i supruga su se usprotivili toj vezi. ĐS je odlučila da će ići živjeti kao podstanar i on je spornog dana htio razgovarati s njom kako bi dogovorili s ĐS da bar dio vremena JS provede s njima, jer su i on i supruga jako vezani za JS, čuvali su ga od kada je rođen, jer ĐS posljednjih 6 godina radi, prvo je radila u Plodinama, a zatim na benzinskoj crpki INA u Opuzenu. Prije nego što su došli doma, bili su u Brelima na izletu s JS, kada su došli kući rekao mu je da se ide vozati biciklom kako bi on, supruga i PS razgovarali s ĐS, ali ona mu nije dala da ode. Rekao joj je da sjedne jer želi popričati, a ona je rekla da ona ide i da odvozi maloga. Pitao ju je tko će se brinuti o JS za vrijeme kada ona radi, a ona je rekla da će JS biti s kumom Đ u kafiću "MB" gdje ona radi, dok se ĐS ne vrati s posla. Predložio joj je da dio vremena JS provede s njima, ali se ona nije složila, možda je povisio ton jer je bio uzrujan, inače je srčani bolesnik. Nikakvo nasilje prema njoj nije počinio, niti je na nasrnuo na nju niti bilo koga u svom životu. O tome da nije nikakav nasilnik govori činjenica da je JS večer prije ovog događaja spavao s njim u sobi, jer ĐS radila jutarnju smjenu. Svog unuka nije vidio od ovog događaja do neki dan kada je ĐS nazvala da JS želi da ih vidi, on i supruga su došli ispred njene zgrade u [adresa], njihov je susret bio vrlo emotivan. ĐS je svoje preseljenje najavila otprilike mjesec dana prije ovog događaja, ali joj on nije ništa govorio, nikada nije ĐS rekao da je nesposobna brinuti o JS i da će ona ići živjeti sama. Smatrao je da JS treba dati vrijeme da se prilagodi, jer je deset godina svoga života živio s njima, bio mu je sve, njegova kćer nikada nije dobila alimentaciju, sve su joj omogućili, kupili joj automobil, nisu od nje nikada tražili sudjelovanje u troškovima života. ĐS do danas nije pokazala interes da se s njim izmiri, prije par dana joj je poslao poruku da mu dopusti da vidi JS, no nije mu odgovorila. On je prežalostan i ne može vjerovati što je doživio u ovim godinama. Ima kuću od 230 m2 i kat je dao sinu, a JS prizemlje, toliko o tome koliko mu znači. Za vrijeme davanja iskaza okrivljenik je plakao.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u obavijest o počinjenom prekršaju (list 28 spisa), zapisnike o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 8, 14, 17 spisa),

saslušani su svjedoci ĐS, ŽS i PS te je na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u potvrdu Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije iz koje je vidljivo da okrivljenik nije osuđivan.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i u njihovoj ukupnosti po ocjeni suda nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji koji mu se optužnim aktom stavlja na teret.

7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola (list 8, 14, 17 spisa) proizlazi da ni kod ĐS ni kod PS ni kod HS **.**.2025. nije utvrđena prisutnost alkohola u organizmu.

8. Svjedokinja ĐS iskazala je da je sa svojim sinom JS od njegovog rođenja 2016. živjela s njenim roditeljima sve do ljeta 2025. Taj dan kada je prijavila obiteljsko nasilje bila jena poslu, a njen sin je bio s njenim ocem i majkom kod kuće. JS joj se javio oko podne i rekao joj da ide s bakom i djedom u Šestanovac na pizzu. Smatrala je da su ju njeni roditelji o tome trebali obavijestiti. Nakon posla je došla kući i pakirala stvari jer je našla stan u koji se s djetetom planirala preseliti. S tim se nisu slagali njeni roditelji, i otac i majka su joj u više navrata u razgovorima govorili da se nije sposobna brinuti o svom djetetu, radilo se o vremenskom periodu od par mjeseci, majka i otac su ju pitali kako će održavati auto kada mijenja posao, a ona je smatrala da uz podršku svojih sestara to može. Bila je na bolovanju i nije se mogla vratiti u Plodine jer se od nje u ljetnom periodu zahtijevalo da ide raditi na sezonu, što joj nije odgovaralo jer je trebala ostaviti sina. Njeni su roditelji čuvali JS prvo ljeto kada je radila sezonu u Trogiru, drugu sezonu nije radila jer je bila na bolovanju, pa je dala otkaz i zaposlila se na benzinskoj crpki INA gdje radi samo prvu smjenu za bolju plaću i njenom djetetu ništa ne nedostaje, smatra da nije nesposobna kako su to njeni roditelji govorili. Nazvala je roditelje oko 18 sati i pitala ih kada će se vratiti, jer je planirala odlazak, a oni su joj rekli da djetetu ne sprema stvari, jer on neće nigdje, a da sebi može spremiti stvari. Nije se htjela prepirati, rekla je da mali ide s njom i da će oni odseliti. Oni su se oko 19 sati vratili, ona je vani razgrtala robu, njen sin joj se nije htio niti obratiti, vidjela je na njemu da nešto nije uredu. Kada ga je pitala o čemu se radi rekao joj je da su mu baka i dida rekli da mama radi do 14 i da on od 14 do 21 može biti s mamom, a da u 21 mama može ići, a da on ostaje živjeti s njima u miru. Krenula je po ostatak robe, kada su ju u kući dočekali otac, majka i brat, htjeli su razgovarati sa njom, JS su htjeli odvesti na kat. Osjetila je da se neće moći izboriti s njih troje nakon svega što joj je njeno dijete reklo i nije htjela ulaziti u sukob, nakon čega je njen otac reagirao na način da je krenuo na nju, pokušao ju je napasti, što je spriječila njena majka jer je stala između njih i rekla "Nemoj HS, tako ne može." Otac ju fizički nije dotaknuo jer ga je majka spriječila. Uzela je svoje dijete za ruku i izašla iz kuće bez dokumenata i stvari. Majka je vikala za njom da ne smije ići, da vrati ključ od auta, a brat je vikao da će zvati policiju i socijalnu. Sjela je u automobil i otišla, kraj Neretve se parkirala i nazvala mlađu i stariju sestru i s njima se sastala na Jerkovcu kod sestre gdje je nakon razgovora s njima odlučila pozvati policiju, jer nije znala kako će se dalje razvijati situacija, hoće li se smjeti vratiti po stvari i hoće li joj uzeti dijete, bila je u strahu. Danas živi sama sa sinom i funkcioniraju bez problema, dijete ide u školu i ništa mu ne nedostaje. Njeni roditelji su se protivili svakoj njenoj vezi, kao što im ne odgovara niti jedan suprug njenih četiriju sestara, ali to nije razlog da se ograničava bilo čije pravo na izbor. Smatra da su sebi dali previše prava.

Odgovarajući na pitanja izjavila je da je spornog dana otac vikao da je nesposobna i da je glupa. Jedini kontakt s ocem imala je u veljači kada joj je otac poslao poruku da želi vidjeti JS. On je bio u školi pa je ocu na poruku odgovorila tek navečer, JS je rekao da se ne želi s njima vidjeti jer se boji, pa je ocu rekla da će vidjeti JS kada JS to bude htio, što se dogodilo prije par dana kada je JS vidio dida u automobilu ispred zgrade i rekao joj da želi vidjeti baku i djeda. Smatrala je da je u redu da se taj susret dogodi, ali ne želi da to bude bez nadzora gdje postoji mogućnost da ga odvedu negdje bez njenog pristanka te se ni danas ne osjeća lagodno da JS ide u [adresa] bez nje, jer se boji da će ih razdvojiti. Ne želi da se njen otac kažnjava, smatra da do ovoga ne bi došlo da su ju roditelji pustili da se u miru odseli.

Okrivljenik prigovorio je iskazu svjedokinje ĐS u dijelu u kojem je isti u suprotnost s njegovom obranom

9. Svjedokinja ŽS iskazala je da prije svega želi imati na umu dobrobit njenog unuka JS. Ona i suprug su deset godina odgajali i usmjeravali njihovog unuka razgovorom, uvijek su bili uz njega, jednako kao i svojih šestero djece i ona se smatra suokrivljenom u ovom postupku. Smatra da u ovom slučaju nema riječi o psihičkom nasilju, a ako je razgovor nasilje, ona je kao majka pogriješila i smatra da se sudi o njenih 44 godine obiteljskog života. Smatra da je njena kćer bila pod pritiskom svoga tadašnjeg momka ZS za kojeg se planirala udati, alkoholičara i čovjeka koji tuče svoga oca, zbog čega je reagirala na ovaj način. Razgovor s djetetom je roditeljska obaveza, a ne nasilje, pogotovo kada dijete ide u krivom smjeru. U ovoj životnoj dobi ona je trebala biti majka i baka, igrati se sa svojim unukom kao što je to bilo i do sada. Nikada ni ona ni njen suprug ĐS nisu rekli da je nesposobna da se brine o JS i da će on ostati živjeti s njima. ĐS je s njima bilo divno, ona i suprug su sve obavljali, nju je uvijek dočekao skuhan ručak, dijete je njen suprug vozio u vrtić i školu, sve joj je bilo servirano. U trenutku kada je rekla da će se odseliti nitko joj nije ništa rekao jer joj je bila 30. godina. Spornog dana ona joj je rekla da je dala otkaz u Plodinama i da je našla posao kao čistačica na benzinskog INA u Opuzenu. Nije znala da je našla stan. Spornog dana ona i suprug su se dogovorili sa sinom koji je radio u Brelima da će dijete odvesti u zabavni park. ĐS je oko podne nazvala JS koji joj je to rekao, na što je ona reagirala govoreći kako je to super i da će ona poslije posla odmoriti i ići na more. Međutim, kada su došli kući vidjeli su da je ĐS spremila stvari, HS joj je rekao da sjedne da razgovaraju, jer se radi o JS, to je njegov dom, nije vikao jer on nikada ne viče, nije takav tip. ĐS je bila uznemirena, vikala je "Ne, ne, ne ", izgurala je JS iz kuće, ona je vikala za njom da se vrati jer je ćaći slabo, JS se krenuo vratiti, a ona je izišla iz auta i strpala ga natrag i otišla. Nikada ni njen suprug ni ona nisu ĐS rekli da se nije sposobna brinuti o JS, ona je divna majka i voli svoje dijete, nikada ih nitko nije htio razdvojiti, a i oni su vezani za njega, on je i tu noć spavao s njima i jako pati zbog ove situacije. Njen suprug ima tri premosnice, ona ima visoki tlak i ova situacija je za njih poražavajuća.

Odgovarajući na pitanja izjavila je da njen suprug nije nasrnuo i napao ĐS, da je ĐS rekao da sjedne da popričaju što je ona odbila i otišla. Ona ini njen suprug nisu rekli JS da mama radi do 14 i da on od 14 do 21 može biti s mamom, a da u 21 mama može ići, a da on ostaje živjeti s njima u miru, ĐS su ukazivali na to da se dijete ne može odgajati u kafiću kao što je ona to planirala.

10. Svjedok PS je iskazao da je on 19. lipnja 2025. sišao u prizemlje kod svojih roditelja da skuha kavu, tu su bili njegovi roditelji i sestra ĐS koja je već bila spakirala svoje stvari, pretpostavio je da seli. Otac je tražio da porazgovaraju, što je ona odbila i otišla. Nikakvog vikanja nije bilo, otac nikada nije vikao na njih, a ima ih šestero djece.

Odgovarajući na pitanja izjavio je da njegov otac nije nasrnuo i napao ĐS, da je ĐS rekao da sjedne da popričaju što je ona odbila i otišla. Nije čuo da bi njegov otac ĐS govorio da je nesposobna brinuti se o svom djetetu svjedoku JS, da će njezin sin (njegov unuk) JS ostati živjeti sa njim i njegovom suprugom (djetetovom bakom), da će ona (svjedokinja ĐS) ići živjeti sama, JS je dijete njegove sestre i njoj nitko ne može govoriti što će ona sa svojim djetetom. Godinama su svi skupa živjeli u obiteljskoj kući, ĐS je divna majka, nikada ju nitko od djeteta nije imao namjeru razdvojiti, njegovi su roditelji nju htjeli zaštititi. Smatra da je ovdje riječ o nedostatku kvalitetne komunikacije, a ne o obiteljskom nasilju.

11. Člankom 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (Narodne novine br. 70/2017, 126/2019, 84/2021, 114/2022- dalje: ZZNO) propisano je da je nasilje u obitelji psihičko nasilje koje je kod žrtve prouzročilo povredu dostojanstva ili uznemirenost, dok je člankom 22. st. 1. istog zakona propisano da će se onaj tko počini nasilje iz članka 10. kazniti za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od najmanje 260,00 eura ili kaznom zatvora do 90 dana.

12. Iz provedenog dokaznog postupka nesporno proizlazi da je ĐS kao kćer okrivljenika HS član njegove obitelji u smislu odredbe čl. 8. ZZNO kojim je propisano da su osobe na koje se taj Zakon primjenjuje bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, neformalni životni partner, njihova zajednička djeca te djeca svakog od njih, srodnici po krvi u ravnoj lozi, srodnici u pobočnoj lozi zaključno do trećeg stupnja, srodnici po tazbini do zaključno drugog stupnja, posvojitelj i posvojenik.

Nesporno je da je do **.**.2025. ĐS živjela sa svojim sinom JS i svojim roditeljima HS i ŽS u njihovoj obiteljskoj kući u [adresa], da je između okrivljenika i njegove kćeri došlo do verbalnog sukoba dana 19. lipnja 2025., da je oštećenica nakon tog događaja napustila obiteljsku kuću zajedno sa svojim djetetom.

13. Sporno je je li okrivljenik kroz dulje razdoblje vrijeđao i omalovažavao oštećenicu, je li joj govorio da je nesposobna majka i da će dijete ostati živjeti s njim,

je li dana 19. lipnja 2025. vikao na oštećenicu i pokušao fizički nasrnuti na nju.

14. Sud je iskaz ĐS ocijenio nedostatnim za donošenje osuđujuće presude bez dodatne potvrde jer se njeni navodi o višemjesečnom psihičkom nasilju i vrijeđanju odnose na njene roditelje koji su joj u više navrata u razgovorima govorili da se nije sposobna brinuti o svom djetetu, dakle ne samo na njenog oca koji je u ovom predmetu okrivljenik, a navodi o prijetnjama i pokušaju fizičkog napada nisu potvrđeni niti jednim drugim provedenim dokazom. Njen iskaz u bitnim dijelovima nije suglasan s iskazima ispitanih svjedoka ŽS i PS, koji su kao očevici događaja suglasno i dosljedno negirali da je bilo vrijeđanja, vikanja ili fizičkog nasrtaja. Sud je njihove iskaze cijenio s oprezom imajući u vidu njihovu blisku obiteljsku povezanost s okrivljenikom, no nije našao konkretne razloge zbog kojih bi iste trebalo odbaciti kao nevjerodostojne. S druge strane, iako je iskaz oštećenice subjektivno uvjerljiv i životno moguć, isti sam za sebe, bez dodatne potvrde u drugim dokazima, nije dostatan za donošenje osuđujuće presude. Iz provedenih dokaza nesporno proizlazi da je između stranaka postojao obiteljski sukob vezan uz način života oštećenice i skrb o djetetu te da je tom prilikom došlo do verbalne rasprave nakon koje je oštećenica napustila obiteljsku kuću. Međutim, sud nalazi da takvo ponašanje, u nedostatku dokazanih elemenata vrijeđanja, omalovažavanja ili prijetnji, ne doseže razinu psihičkog nasilja u prekršajnopravnom smislu. Posebno nije dokazano da je okrivljenik izgovorio riječi sadržaja kako se navodi u optužbi niti da je pokušao fizički napasti oštećenicu. Iako je oštećenica nakon događaja bila uznemirena i napustila dom, ta okolnost sama za sebe ne predstavlja dostatan dokaz da je nad njom počinjeno kazneno djelo nasilja u obitelji, već se može dovesti u vezu i s narušenim obiteljskim odnosima i sukobom koji je postojao između stranaka. Okrivljenik je dosljedno negirao počinjenje nasilja, a njegova je obrana potkrijepljena iskazima svjedoka ŽS i PS, koji su kao očevici događaja potvrdili odlučne činjenice da nije je bilo vrijeđanja i vikanja te da okrivljenik fizički nije nasrnuo na oštećenicu nego da je tražio od nje da razgovaraju.

15. Za postojanje prekršajnog djela nasilja u obitelji nužno je utvrditi kontinuirano ili osobito intenzivno psihičko nasilje koje kod žrtve izaziva osjećaj straha, uznemirenosti ili povrede dostojanstva. Valja naglasiti da svako neprimjereno postupanje između članova obitelji ne mora predstavljati i psihičko nasilje, pa čak i ako žrtva bude uznemirena ili joj bude povrijeđeno dostojanstvo (sa subjektivnog stajališta), budući da je potrebno prvenstveno da neko ponašanje, s objektivnog stajališta, predstavlja psihičko nasilje. Psihičko je nasilje, u biti, svaki oblik napada na psihički integritet žrtve koji je doveo do njene uznemirenosti ili povrede dostojanstva, to je skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad članovima sadašnje ili bivše obiteljske zajednice uporabom sile, zastrašivanja ili manipuliranja kao oblika emocionalnog zlostavljanja, koje uključuje vrijeđanje, ponižavanje, omalovažavanje i ucjenjivanje.

U konkretnom slučaju utvrđeno je postojanje obiteljskog sukoba i neslaganja, ali nije dokazano da je ponašanje okrivljenika dosegnulo razinu psihičkog nasilja u smislu odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Posebno nije dokazano da je okrivljenik uputio riječi sadržaja kako se navodi u optužbi, nije dokazano da je pokušao fizički napasti oštećenicu, niti da se radilo o obrascu nasilnog ponašanja kroz dulje razdoblje. U situaciji kada je iskaz oštećenice jedini dokaz optužbe kojim se tereti okrivljenika, nasuprot više suprotnih iskaza, a bez drugih materijalnih ili neovisnih dokaza, Sud nalazi da opisano ponašanje predstavlja obiteljski konflikt i narušene odnose, ali ne i dokazano prekršajno djelo nasilja u obitelji.

15. Kako nije dokazano da bi okrivljenik počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je na temelju čl. 182. toč. 3. PZ-a oslobođen optužbe pa na temelju čl. 140. st. 2. PZ-a, troškovi prekršajnog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 2. do 5. i točka 7. iz PZ-a padaju na teret proračunskih sredstava suda.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 21. travnja 2026.

Z a p i s n i č a r k a :

S u t k i n j a :

Marija Obradović, v.r.

Jelena Ćelić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom prekršajnom sudu RH u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude koja se u 2 (dva) primjerka podnosi putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelj: PP Metković, Put Narone 99 A

2. Okrivljenik: HS, [adresa]

NAKON PRAVOMOĆNOSTI:

• Oštećena: ĐS, [adresa]