REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: PR-905/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužitelja Radničko vijeće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, zastupanog po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961, zastupanog po punomoćniku Petru Kriste, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Kriste u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 4. veljače 2026., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Danijela Snoja, odvjetnika i punomoćnika tuženika Petra Kriste, odvjetnika, dana 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Radničko vijeće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, koji glasi:

„1) Oglašava se ništetnim Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji tuženika, objavljen na oglasnoj ploči dana 29.06.2023. godine, u primjeni od 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka te se oglašava ništetnim Pročišćeni tekst Pravilnika o organizaciji tuženika s primjenom od 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka.

2) Oglašava se ništetnim Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, objavljen na oglasnoj plodi dana 29.06.2023. godine, u primjeni od dana 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka.

3) Oglašava se ništetnim Pravilnik o radu tuženika, objavljen na oglasnoj plodi dana 07.06.2023. godine, u primjeni od dana 15.06.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka.

4) Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja Radničko vijeće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, koji glasi:

„1. Oglašava se ništetnim Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji tuženika, objavljena na oglasnoj ploči dana 29.06.2023., u primjeni od 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka te se oglašava ništetnim Pročišćeni tekst Pravilnika o organizaciji tuženika s primjenom od 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnoj učinka.

2. Oglašava se ništetnim Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta tuženika, objavljen na oglasnoj ploči dana 29.06.2023. godine, u primjeni od dana 08.07.2023. godine, kao nezakonit i bez pravnog učinka.

3. Oglašavaju se ništetnim članci 8. stavak 4., članak 59. stavak 2., članak 62. stavak 3., članak 68. stavak 4., članak 74. stavak 6. i 7., članak 119., članak 120. i članak 121 . Pravilnika o radu tuženika, objavljen na oglasnoj ploči dana 07.06.2023. godine, u primjeni od dana 15.06.2023. godine, kao nezakoniti i bez pravnog učinka.

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužitelju Radničko vijeće Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, da tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska cesta 16, OIB: 33392005961, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik na sjednici Upravnog vijeća od dana 22.2.2023. donio Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjoj organizaciji koji je objavljen dana 29.6.2023., a na snazi od 8.7.2023., te da je na istoj sjednici donio i pročišćeni tekst Pravilnika o organizaciji s primjenom od 8.7.2023. Nadalje, navodi da je tuženik na sjednici Upravnog vijeća od dana 28.6.2023. donio Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koji je objavljen na oglasnoj ploči dana 29.6.2023., a primjenjuje se od dana 8.7.2023. Konačno, tuženik je na sjednici Upravnog vijeća od dana 25.5.2023. donio Pravilnik o radu, koji je objavljen na oglasnoj ploči dana 7.6.2023., a primjenjuje se od dana 15.6.2023. Tužitelj smatra da navedeni dokumenti predstavljaju odluke važne za položaj radnika te da je prije donošenja istih tuženik bio dužan provesti savjetovanje s tužiteljem sukladno čl. 150. ZR-a. Objašnjava da je u čl. 42. Pravilnika o (unutarnjoj) organizaciji navedeno da je tuženik dana 22.3.2023. proveo savjetovanje s tužiteljem, ali da navedena tvrdnja nije točna jer nije provedeno propisano savjetovanje prije donošenja naznačenog Pravilnika. Naime, tužitelj navodi da je prijedlog Pravilnika primio 14.2.2023. te da je 15.2.2023. pozvao tuženika na hitnu dostavu dodatne - povezane dokumentacije potrebne da bi se moglo provesti informirano savjetovanje s tužiteljem. Unatoč pozivu tužitelja, tuženik nije dostavio sve tražene dokumente uslijed čega je tužitelj dana 22.2.2023. obavijestio tuženika da temeljem primljene dokumentacije ne može provesti savjetovanje prema odredbama ZR-a, upravo iz razloga nedostatka traženih dokumenata koje mu tuženik nije dostavio. U odnosu na Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, tužitelj je predložene izmjene navedenog Pravilnika primio sredinom travnja 2023. te je svoj odgovor tuženiku poslao u predviđenom zakonskom roku. S obzirom na brojne primjedbe, Upravno vijeće tuženika na sjednici od 26.4.2023. nije usvojilo Izmjene i dopune navedenog Pravilnika, već je raspravljanje odnosno donošenje Pravilnika uklonilo s dnevnog reda sjednice Upravnog vijeća. Na sjednici Upravnog vijeća od dana 28.6.2023. tuženik je na dnevni red stavio novu verziju Izmjena i dopuna navedenog Pravilnika koju je na navedenoj sjednici i usvojio odnosno donio navedeni Pravilnik o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, bez da je na bilo koji način obavijestio tužitelja o toj novoj verziji i bez da se o istoj verziji na ikoji način savjetovao s tužiteljem. Naposljetku, u odnosu na Pravilnik o radu, tuženik je prijedlog istoga poslao tužitelju te je tužitelj dao svoj odgovor koji je uključivao brojne primjedbe, njih čak 30, od kojih su neke prihvaćene, a neke ne, uslijed čega je tuženik pripremio novu verziju opisanog Pravilnika i tu verziju, bez dostavljanja iste tužitelju i savjetovanja s tužiteljem usvojio na sjednici od 25.05.2023. S obzirom na navedeno, tužitelj smatra da tuženik prije donošenja naznačenih akata nije proveo savjetovanje na način propisan ZR-om pa da su naznačeni akti ništeni. Ističe da je Pravilnik o radu ništetan i iz drugih razloga, a ne samo prethodno navedenih. Tako smatra da su pojedine odredbe Pravilnika o radu izravno suprotne Zakonu o radu te prisilnim propisima, dok su pojedine neodredive, odnosno neodređene pa da to Pravilnik o radu čini neprimjenjivim u cijelosti i ništetnim. Pojašnjava da su odredbe Pravilnika o radu koje su suprotne ZR-u i prisilnim propisima slijedeće:

- članak 8. st. 4. Pravilnika o radu kojim je propisano: "Tijekom roka za prihvat ponude iz stavka 3. ovog članka, radnik je obvezan privremeno obavljati poslove prema nalogu ravnatelja" - navedenim stavkom članka nije određeno koje je to poslove radnik obvezan obavljati tijekom roka za prihvat ponude niti je to odredivo prema predmetnoj odredbi pa navedena odredba protuzakonito daje mogućnost tuženiku da samostalno određuje koje će to poslove radnik tuženika obavljati, a što uključuje i poslove koji nemaju bilo kakve veze s radnim mjestom radnika zaposlenog kod tužitelja i vrstom poslova koje je radnik dužan obavljati temeljem sklopljenog ugovora o radu. Tužitelj smatra da na navedeni način, tuženik kao poslodavac ima mogućnost jednostrano mijenjati bitan sastojak ugovora o radu, i to vrstu poslova koje će radnik obavljati, što nije dopušteno Zakonom o radu, a protivno je ugovornom karakteru radnog odnosa koji nalaže sporazumno dogovaranje vrste posla koji će radnik obavljati, uslijed čega je ista ništena;

- članak 59. st. 2. Pravilnika o radu koja propisuje: ,,Eventualni višak radnih sati na mjesečnoj razini neće se smatrati prekovremenim radom, osim u slučaju kada se radi o prekovremenom radu koji je predviđen i organiziran kao takav sukladno propisima". Tuženik navodi da ZR ne definira višak radnih sati niti omogućuje takvu konstrukciju poslodavcu, već svaki rad preko punog radnog vremena, ukoliko ne pripada nekom zasebnom institutu propisanom ZR-om, predstavlja upravo prekovremeni rad. Smatra da time tuženik protivno ZR-u uzima za pravo da prekovremeni rad pojedinog radnika definira kao višak sati, s ciljem izbjegavanja plaćanja radniku odgovarajuće naknade za takav prekovremeni rad, a što smatra nedopustivim i izravno suprotnim kogentnim odredbama ZR-a te ništetnim;

- članak 62. st. 3. Pravilnika o radu kojim je određeno: ,,Radnik koji ne dostavi utvrđene podatke snosi posljedice tog propusta''. Tuženik smatra da navedenom odredbom nije definirano o kakvim bi se posljedicama radilo, dakle radnik tuženika nije, a mora biti, unaprijed jasno upoznat s posljedicama bilo kakvog svog propusta, a sve kako bi informirano mogao donijeti odluku o svojem postupanju. Konačno, ZR za propuste radnika jasno propisuje posljedice pa da nije dopušteno tuženiku kao poslodavcu izvan mjera predviđenih ZR-om sankcionirati radnika na drugi način;

- članak 68. st. 4. Pravilnika o radu koji propisuje: ,,Ako radnik koji uznemirava odbije potpisati predloženu izmjenu ugovora o radu, to predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu." Tuženik ističe da sklapanje ugovora o radu predstavlja suglasnost volja oko sadržaja ugovora i svaka ugovorna strana je slobodna odlučiti hoće li ugovor, odnosno izmjenu ugovora potpisati ili ne pa da odbijanje radnika da potpiše izmjenu ugovora o radu ne može predstavljati razlog za otkaz ugovora o radu zbog čega takva konstrukcija predstavlja nedopuštenu sankciju i izravno je u suprotnosti s odredbama ZR-a, te je ništetna.;

- članak 74. st. 6. i 7. Pravilnika o radu kojim je propisano: ,,Radnik ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu ako radi puno radno vrijeme i ostvaruje normalni učinak. Pod normalnim učinkom podrazumijeva se izvršavanje poslova koje obavlja, a na temelju plana i programa rada, organizacije poslovanja te naputaka i naredaba ravnatelja i voditelja organizacijskih jedinica." Tuženik ističe da je ZR-om propisana obveza poslodavca da radniku za obavljeni posao isplati plaću te poslodavcu nije dopušteno uvjetovati isplatu plaće ,,punim radnim vremenom i normalnim učinkom radnika“. Naime, sankcija radniku za neadekvatan rad ne može biti uskrata plaće niti je ta mogućnost dopuštena ZR-om, uslijed čega je navedena odredba jasno protivna prisilnom propisu te time ništena.;

- članak 119., 120., 121. Pravilnika o radu kojim se propisuje udaljenje radnika s radnog mjesta. Udaljenje s radnog mjesta je sukladno ZR-u dopušteno samo u jednom slučaju, i to onome predviđenom čl. 150. st. 10. prema kojem članku poslodavac radnika može privremeno udaljiti s posla do okončanja sudskog spora o dopuštenosti otkaza uz obvezu isplate mjesečne plaće u visini polovice prosječne plaće. Tužitelj ističe da se Pravilnikom o radu radnici ne mogu dovoditi u nepovoljniji položaj prema načelu "in favorem laboratoris" pa se sve neodređene odredbe izvora radnog prava treba tumačiti i primjenjivati u korist radnika. Smatra da se spornim Pravilnikom izravno zadire u osnovna prava radnika i ne poštuje procedura donošenja tih akata. Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev kako je naveden pod t. I. presude, a u slučaju da ne usvoji takav zahtjev, da usvoji zahtjev kako je naveden pod t. II. presude.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Smatra nije bio dužan provesti savjetovanje prije donošenja Pravilnika o unutarnjoj organizaciji jer da se Pravilnik o unutarnjoj organizaciji odnosi na organizacijske strukture unutar Poslodavca, raspodjelu funkcija, radnih mjesta i hijerarhiju, a što je isključivo u nadležnosti poslodavca. Međutim, iako tuženik nije bio dužan provesti savjetovanje, isti je postupao u skladu sa dobrom praksom odnosno željom za transparentnosti i otvorenom komunikacijom sa radnicima i tužiteljem. Tuženik je za sva tri osporavana Pravilnika proveo savjetovanje sa radničkim vijećem, i to na način da je istima dostavio finalni prijedlog teksta svakog pojedinog Pravilnika i dao dovoljno vremena tužitelju da prouči prijedlog/e predmetnih Pravilnika. U slučaju kada je tužitelj zatražio dodatno vrijeme ili dokumentaciju, tuženik je uslišio zahtjev tužitelja te na kraju, nakon provedenog iscrpnog savjetovanja, donio predmetne akte. Tuženik navodi da je u više slučajeva izašao iz svoje zakonske obveze te osim sa radničkim vijećem dao i svim radnicima određen rok da mu dostave mišljenja i/ili prijedloge i primjedbe na nacrt akata. Tuženik tako navodi da, iako smatra da nije bio obvezan provesti savjetovanje sa tužiteljem, a vezano za donošenje novog/izmijenjenog Pravilnika o unutarnjoj organizaciji, ipak je ponudio Pravilnik na savjetovanje radničkom vijeću. Postupak je išao kako slijedi:

- 14. veljače 2023.: tuženik je tužitelju dostavio na savjetovanje nacrt Pravilnika o unutarnjoj organizaciji;

- 15. veljače 2023.: tužitelj se obratio dopisom Klasa: 003/06/22-01/2 (nadalje: Zahtjev) kojim daje svoje pravno mišljenje vezano o povezanosti akata tuženika. Nadalje, tužitelj traži dostavu dokumentacije i to:

1. Popis službi i odjela tuženika te raspored radnika po službama i Odjelima sa navedenom stručnom spremom i koeficijentom složenosti poslova za svakog pojedinog radnika;

2. Podatke o financijskom poslovanju po službama i odjelima;

3. Strukturu prihoda po službama;

4. Broj timova ugovorenih s HZZO-om te popis radnika u ugovorenim timovima.

- 16. veljače 2023.: Tuženik je udovoljio tužitelju te dostavio tražene podatke, osim one iz točke 1. uz napomenu Uprave tuženika kako zahtjev iz točke 1. nije od važnosti za Pravilnik o organizaciji već eventualno za akt o sistematizaciji, a koji nije predmet ovog savjetovanja. Napominje kako je tužitelju dat na savjetovanje i novi organiogram tuženika te se tužitelj izjasnio protiv istog.

- 22. veljače 2023.: Tužitelj predmetnog datuma u 13:05 h dostavlja Tuženiku očitovanje kojim osporava točnost i istinitost financijskih podataka. Tužitelj se izjašnjava kako nije u mogućnosti izvršiti savjetovanje.

- 22. veljače 2023.: Upravno vijeće na sastanku započetom u 14:30 h izglasava novi Pravilnik o organizaciji.

Tuženik smatra da je iz gore navedenog jasno kako je tuženik u potpunosti poštovao postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, dok je ispravno procijenio kako zahtjev radničkog vijeća pod točkom 1. te njihovo očitovanje od 22. veljače 2022. kojim osporavaju financijske podatke predstavljaju neosnovan i nepošten zahtjev prema poslodavcu koji ima za cilj jedino otežavanje i/ili opstrukciju postupka promjene predmetnog akta. Postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, a vezano za Pravilnik o sistematizaciji, je u proveden u skladu sa Zakonom o radu te sudskom praksom. Tuženik smatra da je i u ovom postupku postupao znatno iznad zakonom i sudskom praksom određenog minimuma suradnje prilikom provođenja savjetovanja. Ističe da je tuženik prolongirao cijeli postupak donošenja novog Pravilnika o sistematizaciji i to, između ostalog, na zahtjev samog tužitelja, te je osim toga, postupak „savjetovanja“ proveo i sa svim zaposlenicima tuženika. Postupak pred tuženikom je išao kako slijedi:

- 17. travnja 2023.: tuženik je uputio Pravilnik o sistematizaciji na savjetovanje tužitelju;

- 18. travnja 2023.: tužitelj predlaže tuženiku dokument (prijedlog Pravilnika o sistematizaciji) proslijediti svim radnicima na „savjetovanje“. Tuženik udovoljava prijedlogu te dostavlja svim radnicima prijedlog Pravilnika o sistematizaciji na savjetovanje.

- 24. travnja 2023.: Tužitelj obavještava tuženika kako je proveo savjetovanje te je protiv usvajanja Pravilnika o sistematizaciji.

- 26. travnja 2023.: Upravno vijeće tuženika održava sjednicu. Pod točkom 5. je bilo predviđeno usvajanje Pravilnika o sistematizaciji, no s obzirom, a kako je i sam tuženik konstatirao, na izrazio transparentno proveden postupak savjetovanja, što sa tužiteljem, a što sa sasvim radnicima, ravnatelj tuženika predlaže uzeti dodatno vrijeme za analizu svih prigovora te odlučivanje o usvajanju ili prihvaćanju prigovora.

- 5. svibnja 2023.: Tužitelj, po zahtjevu tuženika, dostavlja detaljno napisan rezultat savjetovanja i protivljenja usvajanju Nacrta izmjena Pravilnika o sistematizaciji.

- 28. lipnja 2023.: Sjednica Upravnog vijeća na kojoj je usvojen Pravilnik o sistematizaciji.

Tuženik smatra da je iz gore navedenog jasno da je postupio znatno iznad minimalnog kriterija suradnje kojeg određuje Zakon te nametnula sudska praksa. Napominje da je na sjednici 28. lipnja 2023. Upravnom vijeću izložen tekst Pravilnika koji je identičan onom poslanom tužitelju na savjetovanje te je jedina razlika bila što su pojedini prijedlozi tužitelja usvojeni. Dakle, nije bilo novosti o kojima bi se ponovno poslodavac trebao savjetovati sa radničkim vijećem, već su eventualne promjene nastale upravo kao rezultat provedenog savjetovanja.

Tuženik ističe kako osporavani Pravilnik o sistematizaciji više nije na snazi, već je kod tuženika stupio novi Pravilnik o sistematizaciji, a vezano za koji je tuženik također u potpunosti poštovao postupak propisan ZR-om. Nadalje, tuženik je 15. svibnja 2023. dostavio tužitelju nacrt Pravilnika o radu i Obrazac radi provedbe postupka savjetovanja. Tužitelj je 23. svibnja 2023. dostavio Dopis poslodavcu kojim ga obavještava da je postupak savjetovanja proveden te da je tužitelj protiv dostavljenog nacrta. Smatra da je iz navedenog jasno (dakle, iz samog dopisa tužitelja) da je postupak savjetovanja proveden te da su tvrdnje tužitelja neosnovane i neistinite.

Konačno, tuženik ističe da tužitelj, vadeći iz konteksta pojedine odredbe određenih stavaka Pravilnika o radu, pokušava sud dovesti u zabludu te ga uvjeriti u navodnu ništetnost pojedinih odredbi. Navodi da tako tužitelj osporava članak 8. stavak 4. Pravilnika o radu zanemarujući da se radi o privremenoj situaciji u kojoj je radnik zatečen u razdoblju nakon isteka mandata ili povodom razrješenja te dok nije sklopio drugi ugovor o radu, a kada je isti dužan obnašati poslove sukladno zakonu, struci te dosadašnjem mandatnom mjestu, a po nalogu ravnatelja, što je potpuno uobičajeno u zdravstvenim ustanovama. Vezano za predmetni članak ističe da se isti odnosi isključivo na birana mjesta (mandatna mjesta) za koje je lex specialis Zakon o ustanovama. Nadalje, članak 59. stavak 2. se nalazi u dijelu Pravilnika koji propisuje koje evidencije o radnicima vodi poslodavac. Osporavanim člankom se utvrđuje način bilježenja, kao i člankom 58., dolazaka na posao te odlazaka sa istog. Predmetno „kucanje“ karticom prilikom ulazaka i izlazaka iz zavoda se bilježi u sustavu tuženika te se tuženik ovim osporavanim člankom ograđuje i utvrđuje da samom činjenicom da sustav pokaže da je određeni radnik bio duže od 8 sati dnevno unutar zavoda (npr. izašao na pauzu bez kartice ili samovoljno ostao na druženju itd.) ne podrazumijeva automatski da radnik ima prekovremene radne sate, već tuženik jasno određuje da se pod prekovremeni rad može smatrati samo onaj rad koji je kao takav (kao prekovremeni) određen ZR-om. Člankom 62. se utvrđuje činjenica nastupanja posljedica po radnika ukoliko radnik ne udovoljava obvezama iz radnog odnosa i/ili ne poštuje akte poslodavca. Konkretna posljedica po radnika, za svako kršenje obveza iz radnog odnosa ili kršenje obveza iz akata poslodavca je jasno određena upravo predmetnim Pravilnikom, ali pod drugim člancima. Smatra da tužitelj ponovno, maliciozno i nepošteno, tvrdi da su nezakonite pojedine odredbe Pravilnika o radu, i to na način da pojedini stavak gleda kao samostalnu cjelinu, vadeći tako isti iz konteksta. Tako tužitelj tvrdi da je članak 68. stavak 4. suprotan ZR-u te se poziva na slobodu ugovaranja i suglasnost volja. Tuženik inzistira da se ne/zakonitost pojedinih stavaka ne može ocjenjivati bez sagledavanja članaka Pravilnika o radu u cjelini, kao i intencije članka. Tako se, jednostavnom analizom predmetnog članka 68. zaključuje da je isti pisan u kontekstu postupanja prema radniku za kojeg je utvrđeno da uznemirava drugog/druge radnike te se prema istome postupa sa ciljem njegovog udaljenja od uznemiravanog/ih radnika. S obzirom da u određenim slučajevima takvo udaljavanje radnika od „žrtava“ uznemiravanja zahtijeva i izmjenu ugovora o radu, poslodavac propisuje da odbijanje sklapanja novog ugovora o radu podrazumijeva zapravo odbijanje od udaljenja od žrtava uznemiravanja odnosno intenciju za nastavkom uznemiravanja te takvo postupanje poslodavac ocjenjuje kao dostatnim razlogom za izvanrednim otkazom. Drugim riječima, poslodavac je vlastitim aktom razradio mjere predviđene ZR-om (kao npr. otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora) te Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Osim toga, sam ZR u članku 134. propisuje: „Postupak i mjere zaštite dostojanstva radnika od uznemiravanja i spolnog uznemiravanja uređuju se posebnim zakonom, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.“ Poslodavac je upravo to učinio predmetnim člankom i stavkom.

Članak 74. Pravilnika o radu u cijelosti glasi: „Za izvršeni rad radnik ima pravo na plaću primjenom osnova i mjerila utvrđenih Zakonom o plaćama u javnim službama, Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama važećim Kolektivnim ugovorom i aktima poslodavca. Pod pojmom plaća podrazumijeva se bruto plaća. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovica za izračun plaće propisana je u Zakonu o izvršenju državnog proračuna odnosno kolektivnom ugovoru. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Radnik ima pravo na osnovnu plaću u punom iznosu ako radi puno radno vrijeme i ostvaruje normalni radni učinak. Pod normalnim učinkom podrazumijeva se izvršavanje poslova koje obavlja, a na temelju plana i programa rada, organizacije poslovanja te naputaka i naredaba ravnatelja i voditelja organizacijskih jedinica.“ Tuženik smatra da je ocjenom članka u cjelini razvidno da Poslodavac nije mislio na jednostrano smanjivanje plaće radi lošeg učinka, već da predmetna odredba ima za cilj dati na znanje radnicima da imaju dužnost ispunjavati radne obveze ukoliko žele zadržati radno mjesto te predmetna primanja. U suprotnome, ukoliko radnik ne ostvaruje normalni radni učinak poslodavac može pokrenuti postupak izmjene ugovora o radu i/ili donošenje odluke o otkazu ugovora o radu. Dakle, predmetnim člankom se ne određuje pravo poslodavca smanjiti plaću radniku jednostranom odlukom. Tuženik osporava tvrdnje da su članci 119. 120. i 121. u suprotnosti sa ZR-om, već su to mjere koje su u ingerenciji poslodavca u skladu sa Zakonom o radu. Zaključno, tuženik smatra jasnim da je postupak donošenja svih Pravilnika proveden u skladu sa ZR-om. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, te proveo dokaz saslušanjem svjedokinje ĐI, zakonske zastupnice tužitelja CI i zakonskog zastupnika tuženika NI.

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjevi tužitelja nisu osnovani.

5. U odnosu na navode tuženika da sporni Pravilnici nisu više na snazi pa da tužitelj nema pravni interes da se isti utvrde ništetnima, valja istaknuti da tužitelj ima pravni interes jer ništetnost djeluje ex tunc, odnosno kao da ti Pravilnici nisu ni doneseni pa stoga ne proizvode nikakve učinke (čl. 323. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

6. Člankom 150. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da se prije donošenja oluke važne za položaj radnika, poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Stavkom 4. istog članka propisano je da se podaci o namjeravanoj odluci moraju dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Stavkom 12. istog članka propisano je da je odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovoga Zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna.

7. Prema tome, poslodavac mora podatke o namjeravanoj odluci dostaviti potpuno i pravovremeno, tako da se radničkom vijeću omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke. Pravovremeno znači da se obavijest mora dostaviti na način i u roku koji omogućava radničkom vijeću zauzimanje stava o odluci poslodavca u propisanom roku. Potpuno znači da se radničkom vijeću moraju dostaviti podaci potrebni za donošenje odluke.

8. Uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 15.2.2023. i Dopis tuženika od 16.2.2023. koji prileže spisu, sud je utvrdio da je tuženik dana 14.2.2023. tužitelju dostavio prijedlog izmjena Pravilnika o unutarnjoj organizaciji te Plan zapošljavanja za 2023. u svrhu savjetovanja s radničkim vijećem, te da je tužitelj zatražio dostavu dodatne dokumentacije, i to:

1. Popis službi i odjela tuženika te raspored radnika po službama i Odjelima sa navedenom stručnom spremom i koeficijentom složenosti poslova za svakog pojedinog radnika;

2. Podatke o financijskom poslovanju po službama i odjelima;

3. Strukturu prihoda po službama;

4. Broj timova ugovorenih s HZZO-om te popis radnika u ugovorenim timovima;

- kao i da je 16. veljače 2023. tuženik tužitelju dostavio dodatne podatke.

9. Iz iskaza predsjednice radničkog vijeća CI proizlazi da je radničko vijeće od poslodavca tražilo dodatno očitovanje o financijskom stanju po odjelima i po službama, koje su dobili, ali za koje izvješće ona smatra da nije točno jer da su zaposlenici u pojedinim odjelima vidjeli da stvarni financijski troškovi ne odgovaraju onima koje je dostavio tuženik za svaki odjel, kao i da je tuženik rekao da je za isto kriv softver. Također navodi da su ostale podatke od tuženika dobili te da nije bilo drugih primjedbi ili traženja radničkog vijeća od tuženika u pogledu dostave dokumentacije. Objašnjava da su prijedlozi radničkog vijeća išli u pravcu da se smanji broj odjela, službi odnosno da se većim dijelom sve svede na odsjeke, ali nisu dobili odgovor na taj prijedlog dok su izmjene Pravilnika o unutarnjoj organizaciji tuženika usvojene na Upravnom vijeću.

10. Zakonski zastupnik tuženika NI je u svom iskazu naveo da je tuženik proveo savjetovanje prije donošenja izmjena Pravilnika o unutarnjoj organizaciji, da je radničko vijeće dobilo prijedlog izmjena na koje se očitovalo kao i u dijelu koji se odnosio na financijsko izvješće koje je bilo dio materijala, da radničko vijeće nije ispravno pročitalo to izvješće što je konstatirao i na sjednici kada je rekao da se radi o nespretnosti softver programa koji je na početku svakog odjela imao zbroj prihoda i rashoda za konkretnu organizacijsku jedinicu, a radničko vijeće je taj broj tražilo na kraju svih podataka u financijskom izvješću za svaku konkretnu organizacijsku jedinicu. ZZ tuženika ističe da je radničko vijeće dobilo svu dokumentaciju, osim popisa radnih mjesta što je u stvari popis svih zaposlenika na pripadajućim radnim mjestima i koji dokument je bio u razradi u to vrijeme jer se odnosio na izmjene Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta pa ga je tužitelj dobio prilikom savjetovanja u odnosu na izmjene tog Pravilnika, a preduvjet za izmjene tog Pravilnika je bilo usvajanje izmjena Pravilnika o unutarnjoj organizaciji. Navodi da se u stvarnosti radilo da se izmjenama unutarnje organizacije ukinulo dva odjela, dva dodala te jedna služba primijenila naziv.

11. Iz iskaza svjedokinje ĐI proizlazi da je održan sastanak sa radničkim vijećem, kao i da nakon dostave nacrta izmjena Pravilnika o unutarnjoj organizaciji radničkom vijeću, isti nije mijenjan do njegovog usvajanja.

12. Sud je strankama i svjedokinji poklonio vjeru u gore navedenim dijelovima iskaza jer su iskazivali jasno i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, osim u dijelu iskaza zz tužitelja CI u kojem navodi da je tuženik dostavio pogrešne financijske podatke jer iz iskaza zz tuženika kojem je sud poklonio vjeru proizlazi da se radilo o nepreglednosti softvera i problema u ispravnom čitanju tih podataka od strane radničkog vijeća. Takvo utvrđenje proizlazi i iz sadržaja zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća od 22.2.2023. na kojem je usvojen Pravilnik o unutarnjoj organizaciji. Iz iskaza svjedokinje ĐI proizlazi i da je održan dodatan sastanak sa radničkim vijećem pa je radničko vijeće moglo zatražiti (dodatno) pojašnjenje ili pomoć u čitanju istih podataka, što nije učinilo.

13. Imajući u vidu gore navedena utvrđenja u provedenom dokaznom postupku, ovaj sud smatra da je savjetovanje tuženika sa tužiteljem u odnosu na izmjene Pravilnika o unutarnjoj organizaciji provedeno sukladno odredbama čl. 150. ZR-a pa smatra da je neosnovan zahtjev tužitelja za utvrđivanjem njegove ništetnosti zbog čega je valjalo odbiti taj zahtjev.

14. Naime, utvrđeno je da je postupak proveden pravovremeno i potpuno jer je tuženik dostavio tužitelju svu dokumentaciju koja mu je bila potrebna za davanje očitovanja. Nemogućnost ili neshvaćanje podatka iz financijskog izvještaja od strane radničkog vijeća ne može ići na štetu tuženika, a tužitelj je imao pravo zatražiti održavanje dodatnog sastanka u smislu čl. 150. st. 2. ZR-a radi pomoći ili pojašnjenja u interpretaciji financijskih podataka. O naporima u tom smjeru tužitelj nije dostavio dokaze. U svom iskazu zz tužitelja navodi da je ostala dokumentacija dostavljena te da nije bilo primjedbi pa sud nije ulazio u ocjenu nužnosti dostave eventualno drugih podataka.

15. Sud tek dodaje da tuženik nije u pravu kada navodi da savjetovanje s radničkim vijećem nije ni trebao provesti u odnosu na izmjene Pravilnika o unutarnjoj organizaciji, jer se radi o odluci koja je važna za položaj radnika u smislu čl. 150. st. 1. ZR-a. Kako je tuženik savjetovanje ipak proveo, takvo mišljenje/stav tuženika nije odlučno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

16. Uvidom u Očitovanje radničkog vijeća od 24.4.2023. u odnosu na provođenje savjetovanja o nacrtu izmjena Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta, sud je utvrdio da je radničko vijeće u istome navelo da je zaprimilo nacrt izmjena, da je u otvorenom zakonskom roku provelo savjetovanje i da je protiv usvajanja nacrta jer izmjene nisu u skladu sa Zakonom o radu niti da su sukladne prirodi i naravi posla radnika zaposlenih u javnim službama, da je radničko vijeće zaprimilo preko 100 prigovora radnika na nacrt te da se i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske i Hrvatski liječnički sindikat protive nacrtu.

17. Iz Zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća održane 26.4.2023. proizlazi da je zz tuženika naveo da je stiglo mnogo primjedbi i prijedloga na izmjene Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta koje bi htio podrobnije proučiti.

18. Iz Zapisnika sa sjednice Upravnog vijeća održane 28.6.2023. proizlazi da je usvojena izmjena Pravnika o sistematizaciji radnih mjesta te da su neke primjedbe radničkog vijeća usvojene, a neke ne.

19. U odnosu na savjetovanje o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta sam tužitelj u tužbi navodi da je predložene izmjene primio sredinom travnja 2023., da je svoj odgovor poslao u zakonskom roku tuženiku, da je bilo brojnih primjedbi, da Upravno vijeće na sjednici 26.4.2023. nije usvojilo izmjene već je raspravljanje odgodilo sa dnevnog reda te da je na sjednici 28.6.2023. tuženik u dnevni red stavio novu verziju izmjena Pravilnika koju je i usvojio, ali ističe da o toj novoj verziji nije obavijestio tužitelja niti se o toj novoj verziji sa tužiteljem savjetovao pa da je zbog toga savjetovanje nezakonito.

20. Po mišljenju ovoga suda tuženik nije imao obvezu ponovo dostavljati tužitelju tzv. „novu verziju“ nacrta nakon što je tužitelj iznio svoje primjedbe i nakon što je tuženik te iste primjedbe djelomično uvažio. Iz iskaza zz tuženika i svjedokinje ĐI kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazivali jasno i međusobno u skladu te u skladu sa dokumentacijom u spisu, proizlazi da su neke primjedbe usvojene i da nije bilo drugih izmjena pa je izmjena Pravilnika usvojena bez daljnjeg savjetovanja. Prema tome, ne radi se o potpuno novom nacrtu, već o nacrtu koji je radničko vijeće proučilo, dostavilo primjedbe i prijedloge, koje je zatim tužitelj proučio (zbog čega je i odgodio odlučivanje na prethodnoj sjednici) i uvažio dio primjedbi i prijedloga, te je usvojio takav dokument. U situaciji kada se nacrt mijenja na način da se (djelomično) usvajaju prijedlozi radničkog vijeća i samo u tom dijelu, sud smatra da ne postoji (ponovna) obveza savjetovanja sa radničkim vijećem.

21. Konačno, iz iskaza zz tužitelja CI u kojem dijelu joj je sud poklonio vjeru proizlazi da ne zna koje su razlike između prethodnog nacrta i tzv. „novog“ nacrta/verzije koji je zatim i usvojen. Prema tome, tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi u novom nacrtu bila ikakva izmjena koja se ne odnosi na usvajanje primjedbi samog tužitelja na dostavljeni nacrt, a koja bi onda predstavljala potpuno novu verziju nacrta o kojem bi se onda trebalo provesti savjetovanje.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tuženik proveo savjetovanje o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji sukladno odredbi čl. 150. ZR-a, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo odbiti.

23. U odnosu na navode tužitelja da bi savjetovanje u postupku donošenja Pravilnika o radu bilo nepravilno provedeno pa stoga i nezakonito, sud navodi da iz iskaza zz tužitelja CI kojoj je sud u tom dijelu poklonio vjeru jer je iskazivala jasno i u skladu sa dokumentacijom u spisu, proizlazi da je nacrt Pravilnika o radu dostavljen radničkom vijeću na savjetovanje, da je radničko vijeće tražilo pomoć od pravne službe Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi oko nacrta pa su sukladno tome iznesene i primjedbe na nacrt jer se smatralo da nacrt ima neke odredbe koje su u suprotnosti sa Zakonom o radu, da je radničko vijeće primjedbe poslalo pravnoj službi i Upravi tuženika, da se na sjednici Upravnog vijeća ravnatelj zahvalio i rekao da su primjedbe radničkog vijeća uvažene, da je pravnica ĐI na sjednici čitala i govorila o samim točkama Pravilnika, konkretno nacrta Pravilnika što je usvojeno, a što ne, da s obzirom da broj primjedbi radničkog vijeća, ona nije mogla shvatiti sadržaj konačnog Pravilnika o radu kojeg će Upravno vijeće donijeti, te da ponovni nacrt Pravilnika o radu sa svim tim objašnjenjima i izmjenama sukladno primjedbama radničkog vijeća, radničko vijeće nije dobilo.

24. Iz iskaza zz tuženika kojemu je sud u tom dijelu poklonio vjeru jer je iskazivao životno i uvjerljivo sud je utvrdio daj je dobio 30-tak primjedbi na određene članke nacrta Pravilnika o radu nakon što je isti bio poslan radničkom vijeću na savjetovanje te da je prošao kroz materijal sa pravnom službom u odnosu na sve primjedbe radničkog vijeća, a na samoj sjednici Upravnog vijeća se prošlo jednu po jednu točku u odnosu na one na koje je radničko vijeće imalo primjedbi pa je tako obrazložena svaka točka. Na kraju je Pravilnik o radu usvojen, a taj nacrt koji je usvojen nije mijenjan u odnosu na onaj koji je dostavljen radničkom vijeću na savjetovanje, osim u dijelu u kojem su usvojene primjedbe radničkog vijeća.

25. Po mišljenju ovoga suda savjetovanje u odnosu na donošenje Pravilnika o radu je provedeno sukladno odredbama čl. 150. ZR-a. Ovo stoga što tuženik nije imao obvezu tužitelju ponovo dostavljati nacrt Pravilnika o radu sa unesenim izmjenama sukladno prijedlogu radničkog vijeća jer se radi o izmjeni samo u dijelu u kojem su prihvaćeni prijedlozi i primjedbe radničkog vijeća, a nije bilo ikakvih drugih izmjena koje onda tužitelju ne bi bile poznate. Osim toga, na sjednici Upravnog vijeća tuženik je jasno i detaljno prošao točku po točku i očitovao se koje je primjedbe usvojio, a koje ne. Pri tome nije odlučno da zz tužitelja to nije mogla pratiti, što bi se razumno moglo očekivati. Naime, dovoljno je da se sluša govor i prati tekst dokumenta (nacrta i primjedbi) te da se primijeti/osvijesti ili naznači olovkom prihvaćeno ili ne. Valja istaknuti da je u postupku savjetovanja za zakonitost provođenja istog, neodlučno je li tuženik usvojio ili ne primjedbu radničkog vijeća (kao i je li se radničko vijeće protivilo ili ne odluci). Prema tome, ne radi se o potpuno novom nacrtu, već o nacrtu koji je radničko vijeće proučilo, dostavilo primjedbe i prijedloge, koje je zatim tuženik proučio i usvojio dio primjedbi i prijedloga te je na sjednici usvojen takav dokument. U situaciji kada se nacrt mijenja na način da se (djelomično) usvajaju prijedlozi radničkog vijeća, i samo u tom dijelu, sud smatra da ne postoji (ponovna) obveza savjetovanja sa radničkim vijećem.

26. Sud zz tuženika nije poklonio vjeru u dijelu u kojem navodi da je konačni nacrt Pravilnika o radu sa usvojenim primjedbama dostavljen radničkom vijeću prije sjednice, jer je u suprotnosti sa navodima zz tužitelja kojem je u tom dijelu poklonio vjeru, a tuženik nije dostavio dokumentaciju iz koje bi to proizlazilo niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Međutim, okolnost da konačna verzija nije dostavljena ponovo na savjetovanje nije odlučna za rješenje ove pravne stvari iz razloga koje je sud izložio prethodno u presudi.

27. U odnosu na navode tužitelja da je čitav Pravilnik ništetan jer da su pojedine odredbe Pravilnika o radu neprimjenjive pa stoga i ništetne, valja istaknuti da eventualna ništetnost pojedinih odredbi ne povlači ništetnost čitavog Pravilnika, kako to smatra tužitelj (čl. 324. Zakona o obveznim odnosima).

28. Nadalje, u odnosu na dio tužbenog zahtjeva da bi čl. 8. st. 4. čl. 59. st. 2., čl. 62. st. 3., čl. 68. st. 4. čl. 74. st. 6. i 7., čl. 119., čl. 120. i čl. 121. Pravilnika o radu bili ništetni, sud smatra da je tužbeni zahtjev i u tom dijelu neosnovan. Ovo stoga što je Zakonom o radu kao lex specialis u čl. 9. st. 3. ZR-a jasno propisano da se, u slučaju ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Prema tome, u konkretnom sporu koji može eventualno može nastati temeljem spornih odredbi, sud će primijeniti pravo koje je najpovoljnije za radnika odnosno u slučaju suprotnosti sa prisilnim propisima zakon i njegove odredbe. Konačno, sud je sukladno čl. 150. ZR-a ovlašten odlučivati je li postupak savjetovanja o namjeravanoj odluci proveden u skladu sa zakonom te u slučaju da je odluka donesena protivno odredbama Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijeće utvrditi da je ništetna. Dakle, sud ne može ulaziti u sadržaj pojedinih odredbi namjeravane odluke, u konkretnom slučaju Pravilnika o radu. Slijedom sve navedenog, valjalo je odbiti i taj dio tužbenog zahtjeva.

29. S obzirom da je sud u dovoljnoj mjeri utvrdio činjenično stanje radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari, to nije provodio daljnje dokaze kao nepotrebne i neodlučne. Naime, iz dokumentacije u spisu o provedenom savjetovanju i saslušanja zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika koji su sudjelovali u postupku savjetovanja, sud je utvrdio sve relevantne činjenice pa provođenje daljnjih dokaza nije smisleno niti ekonomično.

30. Tuženiku je temeljem čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a priznat trošak parničnog postupka, a koji trošak se sastoji od troška zastupanja po odvjetniku, te je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

31. Tuženiku je sukladno Tbr. 7/2 i Tbr. 52/4 priznat trošak postupka u vidu jednokratne nagrade za prvostupanjski postupak u iznosu od 500,00 EUR (odgovor na tužbu, pristup na ročište 10.1.2025., 25.3.2025. i 10.6.2025.) te daljnji trošak sastava podneska od 23.10.2025. (Tbr. 8/1) – 100,00 EUR, pristupa na ročište 29.10.2025. (Tbr. 9/1) – 100,00 EUR i pristupa na ročište 4.2.2026. (Tbr. 9/1) -100,00 EUR, što uz 25% PDV-a (200,00 EUR) ukupno iznosi 1.000,00 EUR.

32. Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška nije osnovan jer je u cijelosti izgubio spor (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sutkinja:

Lucija Miše

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika