REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2311/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Hrvoju Lukšiću, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807, koga zastupa punomoćnik Domagoj Tomić, odvjetnik iz Zagreba, Ulica Franje Župana 18, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa Iris Šanjug, odvjetnika u odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., iz Zagreba, Maksimirska 25, radi utvrđenja i isplate (vps: 2.203,26 eur) nakon održane i zaključene glavne rasprave 16. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Usvaja se tužbeni zahtjev

1. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu broj:

016-1775/2005 sklopljenog dana 26.08.2005. godine između MF Glasnović, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora s druge strane, i to u dijelu koji glasi:

„Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25% (jednacjelihdvadestpet posto) jednokratno. Korisnik kredita se nadalje obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora...Korisnik kredita se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.“

2. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 plati iznos od 876.04 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na taj iznos od dana 30.09.2005. godine do isplate po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate;

- od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena,

- od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

3. Nalaže se tuženiku, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., [adresa], OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak, u iznosu od 868,60 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 365,81 eur, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

R i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva kojom tužitelj potražuje platež kamata na iznos glavnice od dana 30.09.2005. do 31.10.2005.

II Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 38,91 eur, sa kamatom od 30.09.2005. godine do plateža.

III Utvrđuje se da je vrijednost predmeta spora 2.203,26 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 06. listopada 2025. podnio tužbu protiv tuženika. U tužbi je naveo da su dana **.**.2005. godine, MF kao korisnik kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb,Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 016-1775/2005, time da je tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 pravni sljednik kreditora Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, da je odredbom čl. 5., ugovoreno je naplaćivanje administrativne naknade, navodno za obradu kreditnog zahtjeva, u visni od 1,25%, jednokraton, naplaćena u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 914,95 eur, i to zaključno sa danom 31.10.2005. godine, kao I da se korisnik kredita obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.

2. Isto tako, tužitelj je u tužbi naveo da aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija), a koji su Ugovor sklopili MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ustupitelj s jedne strane i tužitelj Druga fundacija SPV d.o.o. kao primatelj s druge strane, i kojim je Ugovorom tražbina koja je predmet ovog parničnog postupka u cijelosti prenesena na ovdje tužitelja kao novog vjerovnika, time da je o prijenosu tražbine uredno je obaviješten tuženik .

3. Napominje da je korisnik kredita potrošač i da se radi o tipskom i adhezijskom ugovor o kreditu kojeg je sastavio pravni prednik tuženik, a da korisnik kredita nije mogao utjecati na sadržaj predmetne odredbe te da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ta odredba nije jasna i razumljiva jer iz nje ne proizlazi što konkretno ulazi u naknadu. Navodi da je ta odredba prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu korisnika kredita koji je potrošač. Navodi da su nasljednici korisnika kredita i tužitelj sklopili ugovor o ustupu tražbine kojim je tražbina prenesena tužitelju.

4. Navedeno postupanje omogućilo je tuženiku proizvoljno određivanje naknade za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a samim time je nepoštena i ništetna sukladno relevantnim odredbama Zakona o zaštiti potrošača, dok su sama obveza korisnika kredita i eventualni stvarni troškovi na koje bi se ona imala odnositi, neodređeni i neodredivi sukladno čl. 272. ZOO-a, a kako je tuženik predmetnu naknadu naplatio na temelju ništetne ugovorne odredbe, dužan ju je vratiti korisniku kredita, odnosno platiti njegovom pravnom sljedniku. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naplaćeni iznos naknade, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana plaćanja pa sve do isplate od strane tuženika.

5. U odgovoru na tužbu tuženik je prigovorio naznačenoj vrijednosti predmeta spora u visini od 2.242,17 eur, smatrajući da je tužitelj previsoko naznačio vrijednost predmeta spora te predložio da sud, u skladu s odredbo članka 40. stavka 3. ZPP-a rješenjem odredi vrijednost predmeta spora prema u visini od 914,95 eur.

6. Dalje u odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor zastare, osporio a sve činjenične navode tužbe, iznesena tumačenja tužitelja, protivio se svim dokaznim prijedlozima tužiteljima, osporavao visini predmeta spora od strane tužitelja obzirom da smatra kako se isto treba odrediti na temelju kondemnatornog zahtjeva, te naveo da je tužitelju ( vjerojatno korisniku kredita ) naplaćena ulazna naknada u iznosu od 212,45 eur/1.600,49 kn, dana 29. rujna 2005. time da je u tužbi naveden Iznos od 914,95 eur kao kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva (vrijednost predmeta spora 2.242,17 eur).

7. Nadalje, tuženik je u odgovoru na tužbu osporio statusa potrošača korisniku kredita, istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja, istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja, istaknuo izostanak činjenične osnove tužbe i teret dokaza istaknuo neosnovanost navoda o ništetnosti pojedinih odredbi ugovora, naveo da smatra da postoji dopuštenost ugovoranja naknade za obradu kredita, time da se tuženik pozvao na odluke iz prijašnjih postupaka, smatrajući da dokazuju njegove navode, te zaključno predložio da sud odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

8. U podnesku od dana 10. siječnja 2026. godine tužitelj je osporavao navode tuženika iz odgovora na tužbu, te se pozvao na sudsku praksu za koju smatra da dokazuje njegove navode, kao odluke Sud Europske Unije u predmetu C- 383/18, Lexitor, od 11. rujna 2019. u točki 20. glede pitanja cesije i primjene Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ (SL 2008., L 133, str. 66.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15., svezak 13., str. 58.) te u predmetu C-519/19, DelayFix, od 18. studenog 2020. (točka 53. i točka 54.). Odluke broj C-84/19, C-222/19 i C-252/19, C-224/19 i C-259/19, a u odnosu na određivanje visine tužbenog zahtjeva na Rješenje Vrhovnog suda RH, posl. broj: Rev-2868/18, od 12. veljače 2019.

9. U daljnjem tijeku postupka tuženik nije pristupao na ročišta, time da je uz podnesak od dana 20. veljače 2026. privio kopiju Isplatnog naloga (list 516 spisa) nakon čega je tužitelj uskladio tužbeni zahtjev za isplatu na ročištu održanom dna 16. ožujka 2026. te djelomično umanjio tužbeni zahtjev i preinačio tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate na isplatu novčane tražbine.

10. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koju su stranke dostavile, i to kopiju Obavijesti o ustupu tražbine upućena od strane korisnika kredita od dana 30. svibnja 2023. (list 7 spisa), kopiju dopisa tužitelja upućenog tuženiku dana 30. svibnja 2023. (list 8 spisa), kopiju povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika (list 10-363 spisa), kopiju Otplatnog plana (list 364-368 spisa), kopiju popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (list 369-371 spisa), kopiju Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od 30. svibnja 2023. (list 372-377 spisa), kopiju Ugovora o kreditu (list 378-387 spisa), kopiju z.k. izvatka (list 388 spisa), kopiju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za gospodarstvo od dana 21. studenog 2000. (list 389 spisa), kopiju podataka o obrtu (list 390-392 spisa), kopiju izvatka iz sudskog registra trgovačkih društava u Republici Hrvatskoj (list 396-397 spisa), kopiju naknada (list 415-441 spisa), kopiju sudske prakse (list 442-496 spisa), kopiju isplatnog naloga-obračuna od dana 29. rujna 2005. (list 516 spisa), time da je izveden dokaz saslušanjem svjedoka svjedoka MF.

11. Uvidom u Ugovor o kreditu sud je utvrdio da je dana 26. kolovoza 2005. sklopljen je Ugovor o kreditu između MF kao korisnik kredita s jedne strane i Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditor s druge strane sklopili Ugovor o kreditu, broj: 016-1775/2005, time da je tuženik Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 je pravni sljednik kreditora Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, time da je odredbom čl. 5. određeno da se prije isplate kredita odbijaju troškovi obrade u iznosu od 1,25 %, jednokratno, te da se korisnik kredita obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe, kao i da se korisnik kredita obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove, iz koje odredbe je vidljivo da je svjedok trebao platiti troškove naknade kao i sve druge troškove vezano za odobrenje kredita. Odredbom čl. 2 određeno je da je odobreni iznos kredita 110.300,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu izgradnje kuće.

12. Iz navedenog proizlazi da je sklopljen ugovor o namjenskom kreditu 26.08.2005, te da se radi o potrošačkom ugovoru jer je korisnik kredita sklopio ugovor kao fizička osoba pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03 – dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, time da je u čl. 4.navedena namjena kredita, time da je o namjeni kredita iskazivao i korisnik kredita u svom iskazu na ročištu dana 5. veljače 2026., time da punomoćnik tuženika nije imao primjedbi na iskaz svjedoka, niti ga je osporavao u dijelu u kojem je svjedok iskazivao o namjeni odobrenog kredita.

13. Odredbom čl. 5 (Čanak 5. Troškovi) ugovora o kreditu određeno je da prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 1,25 %, jednokratno, te da se korisnik kredita obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom Ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe, kao I da se korisnik kredita obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove, iz koje odredbe je vidljivo da je svjedok trebao platiti troškove naknade kao i sve druge troškove vezano za odobrenje kredita, time da je svjedok u svom iskazu naveo da svrha kredita bila rekonstrukciju kuće, da u njoj stanuje, da nije korištena u poslovne svrhe.

14. Iz iskaza svjedoka MF m proizlazi da prilikom sklapanja ugovora nije mogao pregovarati o odredbama ugovora o kreditu, da su bili prije pripremljeni, da su bili tipski, da je bilo uzmi ili ostavi, da prije potpisivanja ugovora nije bio upozoren da će biti naplaćena naknada, kao i da je naknada naplaćena na način da je umanjen iznos uplaćenog kredita.

15. Uvidom u Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine (cesija) od dana 30. svibnja 2023. sud je utvrdio da su korisnik kredita MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao ustupitelj i Druga fundacija SPV d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807 kao primatelj sklopili ugovor o prijenosu tražbine, time da je odredbom čl. 2. Odnosno pod 2.1. određeno da sklapanjem citiranom Ugovora ustupitelj sve svoje tražbine prema Addiko Bank d.d. navedene u članku 1. ugovora, kao i sve ostale ustupiteljeve tražbine koje bi postojale prema Addiko Bank d.d. temljem citiranog ugovora ili bi proizlazile iz Ugovora o kreditu, zajedno sa svim sporednim pravima, prenose na primatelja, a primatelj u cijelosti prima prenesenu mu tražbinu, o čemu je obaviješten tuženik dopisom korisnika kredita od dana 30. svibnja 2023. (list 6 spisa) kao i dopisom tužitelja nazvan Obavijest o preuzimanju tražbine, zahtjev za dostavom dokumentacije, prijedlog izvansudske nagodbe (list 8 spisa).

16. Iz odredbe čl. 2 (Članak 2. Odnos na temelju duga Potraživanje i pravna osnova) proizlazi da je odobren iznos kredita 110.300,00 CHF prema srednjem tečaju za devize Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita u svrhu izgradnje kuće, time da su stranke strane su suglasne da se po provedenom osiguranju kredita prema uvjetima iz ovog Ugovora, najviše 90 % (devedeset posto) odobrenog iznosa isplaćuje odmah, a preostali dio se blokira do prezentacije računa kojima se opravdava namjensko korištenje 30 % (trideset posto) kredita, slijedo čega sud smatra da je svjedok istinito iskazivao o namjeni kredita, u skladu s ugovornom odredbom, kao I obvezi plaćanja naknade u naznačenom postotku.

17. Tražbina iz čl. 2.1 ugovora o ustupu potraživanja je odrediva, tj. činidba koja je predmet ustupa je odrediva, bez obzira na to što u čl. 2. ugovora o ustupu tražbine nije naveden konkretan novčani iznos. Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, te je vidljivo da se ustupa cjelokupna tražbina ustupitelja prema tuženiku po osnovi ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu. Takvim naznačivanjem predmeta cesije činidba je odrediva jer je ustupljena cjelokupna tražbina, vidljivo je koja tražbina je ustupljena, a visina te tražbine se može utvrditi s obzirom na to da se može utvrditi u kojem iznosu je korisnik kredita platio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva.

18. Tražbina koje je predmet ugovora o ustupu potraživanja nije strogo osobne naravi bez obzira na to što je ustupitelj potrošač sukladno čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača – "Narodne novine" broj: 79/07, 125/07 koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a primatelj je pravna osoba (dakle, nije potrošač). tražbina koje je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača, niti se njihova narav protivi ustupu.

19. Promjena u osobi vjerovnika ne utječe na identitet tražbine pa nije odlučno to što je ustupitelj potrošač, a primatelj nije. Identitet tražbine ustupom nije promijenjen što proizlazi iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. Dakle, novčana tražbina potrošača na temelju potrošačkog ugovora zadržava takvo svojstvo i nakon ustupa tražbine osobi koja nije potrošač. To znači da se i u odnosu tužitelja kao primatelja te tražbine i tuženika kao dužnika primjenjuju propisi koji se odnose na zaštitu potrošača.

20. Nadalje, i Europski sud zauzima takvo pravno stajalište u presudi C-383/18 od 23. svibnja 2019. (sudska praksa je javno dostupna na Internetskim stranicama Europskog suda). Europski sud je u točki 20. obrazloženja presude C-383/18 zauzeo sljedeće stajalište: "Uvodno valja pojasniti kako okolnost da se sporovi u glavnom postupku vode isključivo između prodavatelja robe ili pružatelja usluga ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2008/48 o ugovorima o potrošačkom kreditu. Naime, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 24. svojeg mišljenja, područje primjene te direktive ne ovisi o identitetu stranaka u predmetnom sporu, nego o svojstvu stranaka ugovora o kreditu. Međutim, u ovom slučaju potraživanja koja su predmet sporova u glavnom postupku proizlaze iz triju ugovora o potrošačkom kreditu sklopljenih između triju potrošača i triju tuženika u glavnom postupku te su prenesena na tužitelja u glavnom postupku nakon prijevremenog ispunjenja obveza prema navedenim ugovorima."

21. Prema odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 29/03 – dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a prema odredbi st. 2. tog članka, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Prema odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a nepoštena odredba je ništava.

22. Povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Tuženik nije dokazao opravdanost sporne naknade u ugovorenom postotku od iznosa kredita, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju i višu naknadu, iz čega proizlazi zaključak da predmetnom naknadom nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita. Korisnik kredita nije iz ugovorne odredbe mogao zaključiti koji je iznos naknade niti je bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih).

23. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade).

24. Prema odredbi čl. 83. ZZP-a treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu.

25. Odredba o naknadi je unaprijed formulirana od strane tuženika te korisnik kredita nije mogao imati utjecaj na njezin sadržaj. Pravni prednik tuženika nije postupao u dobroj vjeri i korisnik kredita kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi niti oko njenog neprihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

26. Zbog toga je i odredba čl. 5. ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a, stoga je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude, time da ništetnost odredbi o naknadama ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO-a.

27. Prema odredbi čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada ništetna sukladno odredbi čl. 81., 83. i 87. st. 1. ZZP-a, stoga je odlučeno kao pod točkom I/ izreke ove presude.

28. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala.

29. Suprotno odredbe čl. 326. st. 2. ZOO-a, korištenje nepoštenih i ništetnih odredbi u ugovorima o kreditu sklopljenim s potrošačima, ne predstavlja zabranu manjeg značaja. Slijedom navedenog, obveza tuženika po osnovi ništetne odredbe o naknadama sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a je vratiti tužitelju iznos od 876,04 eur, za koji iznos tužitelj tvrdi da je korisnik kredita uplatio po osnovi naknade za obradu kredita.

30. U odnosu na zatezne kamate prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tuženik kao trgovac je morao znati i da je odredba o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva ništetna jer nije dao nikakve obavijesti korisniku kredita o tome od kojih konkretnih troškova se ta naknada sastoji, niti je to vidljivo iz ugovora. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja. Stopa zatezne kamate određena prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer tražbina ne proizlazi iz trgovačkog ugovora. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II/ izreke ove presude

31. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok.

32. Na ročištu održanom dana 16. ožujka 2026. Tužitelj je, nakon primitka kopije Isplatnog naloga naveo da precizira toč. 2 tužbenog zahtjeva na način da sada potražuje iznos od 876,04 eur (djelomično povlačenje za iznos od 38,91 eur) te preinačio tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu novčane tražbine sa zateznim kamatama od 30. rujna 2005. do plateža (u tužbi navedeno od 31. listopada 2005.).

33. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva u dijelu u kojem je tužitelj prenačio zahtjev za plaćanje kamate na glavnicu, potražujući utuženi iznos s kamatom od 30.09.2005, cijeneći navedeno svrsishodnim za konačno rješenje odnosa između stranaka, (arg. iz čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku Narodne novine br. 53/91,1 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 (pročišćeni tekst), 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ), a odluka o djelomičnom povlačenju tužbe donesena je u skladu s odredbom čl. 193. ZPP-a.

34. Tužbeni zahtjev u ovom postupku sastoji se od zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o naknadi i tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 876,04 eur, te je sud unatoč prigovoru tuženika kao vrijenost premeta spora odredio iznos od 2.203,00 eur, odnosno u visini od 1.327,22 eur, koji se odnosi na deklaratorni dio tužbenog zahtjeva, te iznosa koji se odnosi na isplatu u iznosu od 876,04 eur, time da je i stav sudske praske da se vrijednost premeta spora određuje u skladu s oba tužbena zahtjeva, a sve u smislu članka 40. stavka 2. u svezi s člankom 35. ZPP -a (Poslovni broj: Pž- 3044/2025-3 od 11. studenoga 2025.).

35. Vrijednost predmeta spora je određena u visini od 2.203,00 eur, slijedom čega se odluka o troškovima zastupanja temelji na vrijednosti predmeta spora od 2.203,00 eur), time da je tužitelj dana 16. ožujka 2026. djelomično povukao tužbu za iznos od 38,91 eur, slijedom čega sud smatra da je tuženik uspio u neznatnom dijelu, te je odluka o troškovima postupka donesena u skladu s djelomično umanjenim tužbenim zahtjevom.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., čl. 155. ZPP-a u vezi s člankom 2. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju pripada parnični trošak budući da je u cijelosti uspio u parnici. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23.; dalje: Tarifa) te Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23). Vrijednost predmeta spora je 2.203,00 eur. Na temelju Tbr. 54 Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eur.

37. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak sastava tužbe od dana 06. listopada 2025. (Tbr. 7. toč. 1.) 200,00 eur, trošak sastava obrazloženog podneska od dana 12.01.2026. (Tbr. 8. toč. 1.) 200,00 eur, trošak pristupa na pripremno ročište održano dana 05. veljače 2026. (Tbr. 9. toč.1) 200,00 eur, trošak pristupa na ročište za glavnu raspravu 16. ožujka 2026. 200,00 eur, ukupno 800,00 eur, kao i trošak sudskih pristojbi u iznosu od 68,60 eur (34,44 pristojba na tužbu, plaćena 6. listopada 2025. uvećana za pristojbu na presudu 34,16 eur) odnosno sveukupno 868,60 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I.3. presude.

38. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova za platež sudske pristojbe na presudu 65,81 eur (razlika između zatraženih 100,00 i priznatih 34,16 eur, te sa zahtjevom za platež troškova za dolazak svjedoka u iznosu od 300,00 eur, obzirom da je svjedok na ročištu održanom dana 5. veljače 2026. naveo da ne potražuje trošak dolaska na ročište 300,00 eur, ukupno 365,81 eur, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. II presude

U Zagrebu, 21. travnja 2026.

Sudac

Hrvoje Lukšić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda (elektronički, putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda, ako su podnositelji odvjetnici i pravne osobe, a fizičkom predajom podneska putem pošte ili u sudskoj pisarnici ako su podnositelji fizičke osobe).

DNA

1. Tužitelju, uz nalog za sudsku pristojbu na presudu

2. Tuženiku po punomoćniku