Poslovni broj: Povrv-1658/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, a po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista HE, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. - Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Alen Čičak, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HEU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Aleksandra Raach, odvjetnica iz Zagreba, radi plateža, bez održavanja ročišta, dana 21. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-11/2024 od 23. siječnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. srpnja 2023. godine do isplate, i to od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 8 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Darje Bošnjak iz Zagreba, Ivana Lučića 2a, poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-11/2024 od 23. siječnja 2024. godine pod točkom I u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 23. siječnja 2024. godine do isplate.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 100,77 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. travnja 2026. godine do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 23.01.2024.g. do 21.04.2026.g., zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u preostalom dijelu, te zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je dana 05. siječnja 2024.g. kod javnog bilježnika Darje Bošnjak ovršni prijedlog temeljem vjerodostojne isprave kojom traži od tuženika, ranije ovršenika, isplatu iznosa od 33,18 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.07.2023.g. do isplate, kao i isplatu troška ovršnog postupka, slijedom čega je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi poslovni broj: UPP/OS-Ovrv-11/2024 dana 23. siječnja 2024.g.

2. Tuženik je protiv naprijed navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor navodeći da poriče zakonitost rješenja o ovrsi kao i osnovanost te visinu utužene tražbine zajedno s zateznim kamatama i nastalim troškovima postupka. Račun broj 2514/0007000012/2 od 31.svibnja 2023. godine, izdan od ovrhovoditelja, opisan je kao „2514/0007000012/2“. S obzirom da on nikada nije zaprimio predmetni račun, niti je ikada obaviješten o izvršenoj bilo kojoj usluzi od strane ovrhovoditelja, otklanja isti kao neosnovan u cijelosti. Ističe da se vjerodostojnom ispravom smatra ona isprava koja potpuno i istinito odražava neki poslovni događaj. Vjerodostojna isprava na temelju koje se može odrediti ovrha može biti račun (računom se smatra i obračun kamata), mjenica i ček s protestom i povratnim računima (kad je to potrebno za zasnivanje tražbine), javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom (članak 31. stavak 1. OZ-a). Članak 31.st.2. OPZ određuje: Kako bi vjerodostojna isprava bila podobna za ovrhu, u njoj moraju biti naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Napominje da u predmetnom računu nije naznačeno o kojoj vrsti usluge se radi, kada je ista obavljena, te navedena isprava ne sadrži niti sve ostale podatke koje isprava mora sadržavati kako bi se temeljem nje mogla odrediti ovrha na temelju vjerodostojne isprave. S obzirom da se radi o računu koji se plaća naknadno, odnosno u određenom roku, a u kojem je primatelj tog računa fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost, odnosno tuženik, osim prethodno navedenih podataka potrebno je navesti i svojevrsno upozorenje prema kojem vjerovnik može zatražiti ovrhu nad dužnikom na temelju vjerodostojne isprave, a što predmetna isprava temeljem koje je pokrenut ovaj ovršni prijedlog ne sadrži. Stoga tuženik pobija osnovanost ovršnog prijedloga jer se ne temelji na vjerodostojnoj ispravi. Osim navedenog, On u cijelosti prigovara izdanom računu, s obzirom da njegovo vozilo nikada nije bilo nepropisno parkirano niti je bilo premješteno putem pauk vozila. Ističe da je on u više navrata, nakon primitka računa čiju zakonitost otklanja poslao prigovor na isti tužitelju te je zatražio od njega podatke o utvrđenom prekršaju i dokaze da je ikad započeo ili izvršio uslugu premještaja vozila koja je opisana kao tražbina koju je tužitelj naznačio u predmetnom ovršnom prijedlogu. Na navedenu činjenicu, odnosno na navedenu okolnost, kao i dostavu relevantnih dokaza o izvršenoj usluzi premještaja vozila tuženik je tužitelja u više navrata upitao na službenu e-mail adresu iz ovršnog prijedloga na što se Ovrhovoditelj u potpunosti oglušio. Dakle, tužitelj, kao pravna osoba s javnim ovlastima (javnopravno tijelo) se na njegov zahtjev za dostavom relevantnih podataka o tražbini temeljem koje je podnesen ovaj ovršni prijedlog u cijelosti oglušio, čime je prekršio više pozitivnih propisa koji reguliraju njegovu obvezu očitovanja/dostave relevantnih podatka s kojima kao javnopravno raspolaže, što je na njegov zahtjev bio dužan učiniti. O navedenom propustu on će obavijestiti sva nadležna tijela, radi provođenja nadzora i utvrđivanja eventualne odgovornosti u propustu Ovrhovoditelja da kao javnopravno tijelo njemu preda relevantne podatke s kojima raspolaže, ili ga obavijesti o nepostojanju istih. Uz to, tužitelj na zahtjev tuženika nije dostavio nikakve materijalne dokaze da je vozilo tuženika bilo nepropisano parkirano, te da je izvršena usluga premještaja vozila, kao što to neosnovano navodi u ovršnom prijedlogu, a za što njemu na njegove opetovane zahtjeve nije dostavio nikakve relevantne dokaze , već upravo suprotno, iz tužiteljeva držanja proizlazi da je neosnovano pokušao naplatiti tuženiku uslugu koji nikada nije izvršio, slijedom čega proizlazi da je tražbina iz ovršnog prijedloga u cijelosti neosnovana. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Obzirom na pravodobno podnijeti prigovor, predmet je ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje sukladno čl. 252 e Ovršnog zakona, slijedom čega je sud temeljem odredbe čl. 54 Ovršnog zakona, svojim rješenjem, posl.br.: Povrv- 1658/2024 od 17.12.2025.g. stavio izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi poslovni broj UPP/OS-Ovrv-11/2024 od 23.01.2024.g. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo provedene radnje te je odlučeno da će se postupak provesti po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U istom rješen ju ovog suda od 17.12.2025.g., a koje su rješenje stranke uredno zaprimile, sud je upozorio stranke da su iste sukladno odredbi članka 461.a stavak 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 148/11, 125/13 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP) u postupku u sporovima male vrijednosti dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Tužitelj je upozoren da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, a tuženik je upozoren da je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka ovrhovoditeljevog podneska iz stavka II. izreke ovog rješenja, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ZPP. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ZPP o dostavi pismena.

5. Imajući u vidu da je sud uvidom u spis i njemu priležeću dokumentaciju nedvojbeno utvrdio kako nema potrebe za održavanjem ročišta u svrhu provođenja dokaznog postupka, to je sud u ovom predmetu donio presudu bez održavanja ročišta budući je postupak u sporu male vrijednosti pisani postupak, smatrajući da bi provođenje ročišta samo dovelo do odugovlačenja postupka i stvaranja dodatnog troška za stranke.

6. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka podneskom od 14. siječnja 2026. obrazložio osnovu i visinu predmetnog potraživanja te dostavio relevantnu dokumentaciju za isto, kao i predmetne fotografije vozila.

7. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga (list 10 spisa), mailove tuženika upućene tužitelju (list 26-27 spisa), presliku naloga za premještanje vozila broj PR 4184328 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] od 12.05.2023.g. sa fotografijama koje čine njegov sastavni dio (list 47-49, 70 spisa), presliku zapisnika o preuzimanju vozila broj 202305575 od 12.05.2023.g. (list 69 spisa), presliku specifikacije izdanog zapisnika za premještanje vozila (list 68 spisa), MUP-ove podatke o vlasniku vozila (list 71 spisa), podneske stranaka, kao i ostalu priležeću dokumentaciju. Ostale dokaze sud nije provodio jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. odredbe 8 ZPP-a). Temeljem tako provedenog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je neprijeporno utvrdio da je tužbeni zahtjev koji se odnosi na trošak započete radnje premještanja vozila u cijelosti osnovan.

8. U odnosu na prigovor nepodobnosti izvatka iz poslovnih knjiga, sud je utvrdio da je isti neosnovan jer je uvidom u isti utvrđeno da isti sadrži sve propisane elemente u smislu odredbe čl. 31.st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) koja određuje da je izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojna isprava. Stavkom 2. istog članka određeno je da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze.

9. U odnosu na utvrđenje osnovanosti tužbenog zahtjeva, valja ukazati da je sud u ovoj pravnoj stvari primijenio odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15; dalje u tekstu: ZSPC). Tako odredba čl. 84 st. 1 toč. 5 istog zakona određuje da će policijski službenik ili službenik nadležnoga upravnog tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odrediti da se vozilo premjesti na drugo mjesto ako je zaustavljeno ili parkirano na raskrižju ili na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg poprečnog kolnika. Nadalje, zakonska odredba čl. 85. ZSPC-a propisuje da jedinice lokalne i područne samouprave obavljanje poslova premještanja vozila mogu povjeriti pravnoj osobi koja ispunjava propisane uvjete, što je u konkretnom slučaju tužitelj, dok je čl. 86. ZSPC-a propisano da troškove premještanja vozila u slučajevima iz čl. 84 istog zakona snosi vlasnik, odnosno korisnik vozila.

10. Uvidom presliku zapisnika za preuzimanje vozila broj broj 202305575 od 12.05.2023.g. (list 69 spisa), kao i uvidom u MUP-ove podatke o vlasniku vozila (list 71 spisa), sud je utvrdio da je vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo vlasništvo tuženika na dan 12.05.2023.g., a koje činjenice tuženik nije niti osporio tijekom ovog postupka. Nadalje, uvidom u nalog za premještanje vozila broj PR 4184328 za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] od 12.05.2023.g. sa fotografijama koje čine njegov sastavni dio (list 47-49, 69 spisa), sud je utvrdio da je istog dana temeljem navedenog naloga za premještanje vozila registarske oznake [registarska oznaka] određeno premještanje predmetnog vozila zbog počinjenja prekršaja iz čl. 84 st. 1 toč. 5 ZSPC- a. U opisu prekršaja navodi se da je vozilo dana 12. svibnja 2023.g. u 17,53h bilo zaustavljeno ili parkirano na raskrižju ili na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg poprečnog kolnika, dok se kao mjesto prekršaja navodi Vrhovec 144 u Zagrebu.

11. Nadalje, iz zapisnika za preuzimanje vozila broj 202305575 od 12.05.2023.g. (list 69 spisa) razvidna je činjenica da su djelatnici tužitelja temeljem naprijed navedenog naloga ovlaštene osobe Odjela prometnog redarstva Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, a kao izdavaoca naloga došli na lice mjesta te su započeli radnju premještanje vozila reg. oznake [registarska oznaka], slijedom čega je otklonjen prigovor tuženika u odnosu na navedeno.

12. U istom zapisniku nadalje stoji uputa da vlasnik vozila ili korisnik leasinga može uputiti prigovor na nalog za premještanje vozila izdavaocu naloga, odnosno Gradu Zagrebu, Gradskom uredu za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel prometnog redarstva, Zagreb, Jagićeva 31, po primitku obveznog prekršajnog naloga.

13. Uvidom u isti zapisnik, sud je nadalje utvrdio činjenicu da je trošak započinjanja radnje premještanja vozila tuženika na deponij od strane djelatnika tužitelja na dan 12. svibnja 2023.g. iznosila 33,18 eura, a koja je činjenica također vidljiva iz specifikacije izdanog zapisnika za premještanje vozila (list 68 spisa).

14. U odnosu na utvrđenje da li je korisnik vozila predmetnim parkiranjem počinio prekršaj, stav je ovog suda kako za meritum spora nije relevantno utvrđivanje predmetne činjenice. Naime, iako je činjenica nepropisno parkiranog, odnosno zaustavljenog vozila tuženika na raskrižju ili na udaljenosti manjoj od 5 m od najbližeg poprečnog kolnika razvidna iz fotografija koje čine sastavni dio naloga za premještanje vozila, stav je ovog suda kako je za razrješenje ovog spora bilo potrebno utvrditi da li je uistinu započeta radnja premještanja vozila, te činjenicu da li je tuženik podnio prigovor protiv naloga za premještanje vozila, na koji je način isti riješen, odnosno da li je izdavaoc naloga isti stornirao, kao i utvrđenje činjenice da li je tuženik vlasnik ili korisnik premještenog vozila, te stoga nije relevantno da li je tuženik parkiranjem vozila počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

15. Naime, tužitelj je u konkretnom slučaju bio dužan izvršiti radnju premještanja vozila po nalogu djelatnika Odjela prometnog redarstva kao izdavaoca naloga ne upuštajući se u utvrđenje pravilnosti i zakonitosti istog, slijedom čega je tužitelj dobivanjem naloga od strane ovlaštene osobe prometnog redarstva i faktično obavljenim premještanjem vozila stekao pravo od vlasnika vozila zahtijevati isplatu troškova tog premještaja sukladno čl. 86 st. 1 ZSPC-a, neovisno o tome da li je doista postojala zakonska osnova za postupanje ovlaštene osobe za izdavanje naloga tužitelju za premještanje vozila. Preispitivanje zakonitosti postupanja Odjela prometnog redarstva tuženik je prvenstveno trebao pokrenuti prigovorom upućenim Odjelu prometnog redarstva (a koju okolnost tuženik nije ničim dokazao u smislu odredbe čl. 219 ZPP-a, niti se je pozvao na predmetnu činjenicu), ili u prekršajnom ili posebnom parničnom postupku, a ukoliko bi se na jedan od tih načina utvrdilo da postupanje ovlaštene osobe izdavaoca naloga nije bilo zakonito, tužen ik bi mogao ostvarivati daljnji regresni zahtjev prema Gradu Zagrebu. Slijedom iznijetoga, stav je ovog suda kako (ne)opravdanost davanja naloga Odjela prometnog redarstva tužitelju za premještanje vozila nije od značaja za donošenje ove odluke jer ta okolnost ni na koji način ne utječe na pravni odnos tužitelja i tužen ika, a koji je stav izražen u sudskoj praksi Županijskog suda u Zagrebu (primjerice presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-5366/09 od 01. srpnja 2010.g.).

16. Sud ovdje upućuje tuženika na zakonsku odredbu čl. 86 st. 1 ZSPC-a temeljem koje je tužitelj bio ovlašten i dužan utužiti opravdani trošak premještanja vozila od vlasnika vozila u slučaju da mu navedeni trošak nije bio podmiren u zakonskom roku (ukoliko je isti htio naplatiti). Kako citirana zakonska odredba nedvosmisleno određuje da vlasnik, odnosno korisnik vozila snosi trošak premještanja vozila, a obzirom da ista odredba ne određuje da tužitelj ima pravo na trošak samo u slučaju da je takav nalog za premještanje vozila zakonit, odnosno izdan temeljem valjane pravne osnove, to je stav ovog suda kako je tužitelj po dospjelosti nepodmirene obveze bio u mogućnosti utužiti samo vlasnika, odnosno korisnika vozila, a što je tužitelj u konkretnom slučaju i učinio tužeći vlasnika vozila.

17. Stoga, kako je tijekom postupka utvrđeno vlasništvo tuženika nad vozilom reg. oznake [registarska oznaka], a imajući u vidu činjenicu da tuženik do okončanja ovog postupka nije dokazao da je uistinu podnio prigovor na prekršajni nalog u smislu odredbe čl. 219 ZPP (s time da se ističe da se mailovi upućeni tužitelju odnosu na ovršni postupak i koje je mailove tuženik slao tužitelju po primitku ovršnog prijedloga), uslijed čega bi izdavalac naloga možebitno stornirao nalog za premještanje vozila, to je tuženik sukladno naprijed citiranim zakonskim odredbama pasivno legitimiran u ovom postupku i u obvezi je nadoknaditi tužitelju utužene troškove jer je tužitelj u konkretnom slučaju izvršio uslugu za vozilo u vlasništvu tuženika, postupajući po nalogu Odjela prometnog redarstva po kojem je dužan postupiti ne upuštajući se u utvrđivanje pravilnosti i zakonitosti takvog naloga.

18. Činjenica da se tužitelj oglušio na tuženikove mailove nakon podnošenja ovršnog prijedloga nije od utjecaja na meritum spora.

19. Kako tuženik do okončanja postupka nije podastro sudu nikakve dokaze u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a iz kojih bi proizlazilo da je podmirio sporno potraživanje, u cijelosti ili djelomično, dok je tužitelj dokazao svoje navode u odnosu na nepodmireno potraživanje izvatkom iz poslovnih knjiga, to je sud neprijeporno utvrdio da je tuženik sukladno citiranoj zakonskoj odredbi u obvezi platiti utuženi trošak, te je valjalo obvezati tuženika na platež predmetnog iznosa i održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi od 23.01.2024.g. za iznos od 33,18 EUR, sve sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 57/22. i 88/22) kako to proizlazi iz točke I izreke presude.

20. Obzirom da tuženik svoju novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, duguje tužitelju pored glavnice i zateznu kamatu. Stopa zateznih kamata za razdoblje određuje se sukladno čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 78/15, dalje ZIDZOO), počev od slijedećeg dana od dana dospijeća utuženog potraživanja, kao u točki I izreke ove presude.

21. Tužitelju je priznat trošak ovršnog postupka obzirom je bio nužan za vođenje ovršnog postupka u smislu članka 154 st. 1 ZPP-a, a odnosi se na trošak određen Pravilnikom o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN broj 151/05). Trošak ovršnog postupka s naslova nastalih troškova odnosi se na predujam javnobilježničke nagrade za prijedlog i rješenje o ovrsi u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, ostatak naknade javnog bilježnika u iznosu od 10,00 EUR uvećan za 25% PDV-a, slijedom čega nalazi osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog troška u iznosu od 25,00 EUR. Međutim, kako je podnošenjem prigovora ovršni postupak prešao u parnični postupak, a koji postupci predstavljaju jedinstveni postupak, to sud nalazi kako tužitelj ne ostvaruje zateznu kamatu na trošak ovršnog postupka počev od dana donošenja rješenja o ovrsi, već od dana presuđenja, slijedom čega je sud ukinuo platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi koji se odnosi na ovršni trošak, kako to proizlazi u točci II izreke presude, te je stoga o ovršnom i parničnom trošku postupka odlučeno sveobuhvatnom odlukom. Naime, kako je presudom odlučeno o osnovanosti platnog naloga, te kako se platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka (bez razlučivanja troškova ovršnog - od troškova parničnog postupka; tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku Su-IV-204/17 od 02. lipnja 2017., Županijski sud u Splitu Gž-976/17, Županijski sud u Varaždinu Gž- 1370/17, Gž-1505/17, Županijski sud u Dubrovniku Gž-566/16 i dr).

22. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155 st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je bila na snazi u vrijeme poduzimanja parnične radnje i to temeljem Tbr 8 toč. 1, Tbr. 9 toč. 1, Tbr. 42 i 50. Trošak postupka odnosi se na trošak sastava podneska od 14.01.2026.g. u vrijednosti od 25 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 50,00 eura, što uvećano za 25 PDV-a ukupno iznosi 62,50 eura. Tužitelju je također priznat trošak pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura sukladno Zakonu i Tarifi o sudskim pristojbama (Narodne novine 125/11), što uz dodijeljen ovršni trošak od 25,00 eura, sveukupan trošak postupka iznosi 100,77 eura. Na tako određeni trošak tužitelju je temeljem čl. 151 st. 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi određenoj čl. 29 st. 2 ZOO - a. Imajući u vidu da je navedeni trošak bio nužan za vođenje ovosudnog postupka, odlučeno je kao u točki III izreke presude u odnosu na trošak postupka.

23. Obzirom da tužitelj ostvaruje pravo na platež zatezne kamate na ovršni trošak počev od presuđenja, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za platež zatezne kamate tekuće na trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR za period od 23.01.2024.g. do 21.04.2026.g. Nadalje, iako vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi manje od 132,72 eura, slijedom čega je tužitelj u podnesku od 14.01.2026.g. postavio zahtjev za naknadu troška u vidu jednokratne naknade za cjelokupni parnični postupak temeljem Tbr 7 toč. 8 u iznosu od 125,00 EUR-a (50 bodova uvećan za 25% PDV-a), sud je isti odbio odmjerivši tužitelju samo trošak sastava podneska od 14.01.2026.g. Naime, tužitelj je u parničnom postupku imao samo trošak sastava jednog podneska, a ne i održavanja ročišta ili sastavljanja više pismena ili podnesaka, slijedom čega sud nalazi da usvajanje jednokratne naknade ne bi bilo pravično prema tuženiku, obzirom da je tužitelj imao samo jednu parničnu radnju, slijedom čega je odlučeno kao u točci IV izreke presude.

24. Kako je tuženik izgubio spor u smislu čl. 154 st. 1 ZPP-a, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška i odlučiti kao u točci IV izreke presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Žalba protiv ove presude se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno, u četiri istovjetna primjerka, u roku od 8 (osam) dana od dana primitka prijepisa presude.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti biti će odbačena kao nedopuštena (čl. 467 st. 1.,3., 4. i 5. ZPP -a).

Dna:

1. tužitelju po pun. uz rješenje na platež pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR

2. tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, 21. travnja 2026. godine