Poslovni broj: Pn-394/2023-31

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužiteljice OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. Split, protiv tuženika Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, OIB: 78755598868, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu određenom radi objave presude, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 13.140,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnošenja tužbe 12.07.2023. pa do isplate dok se odbija tužbeni zahtjev preko određenog iznosa od 13.140,00 eura, a do zatraženog iznosa od 15.740,00 eura.

II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 3.050,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 28. rujna 2022. godine doživjela nezgodu u Split u Zrinsko – Frankopanskoj ulici i to baš na nogostupu te ulice koji je bio pun oštećenja, za koje je zapela nogom, pala i zadobila teške tjelesne ozljede. Stanje trotoara na mjestu nezgode da je bilo takvo da je bez ikakve sumnje predstavljao povećanu opasnost za sve pješake odnosno predstavlja opasnu stvar. Odnosne prigode tužiteljica je zadobila tjelesne povrede, odnosno povrijeđeno joj je pravo osobnosti pa je očito da težina ozljede i sve okolnosti slučaja opravdavaju priznati joj pravičnu novčanu naknadu, posebice imajući u vidu jačinu i trajanje povredom izazvanih tjelesnih bolova, duševnih bolova, naruženosti, straha, tegoba tijekom liječenja i sl., time da sveukupna naknada po stavu tužitelja iznosi 30.000,oo eura koliko se i potražuje, te na ime tuđe njege i pomoći iznos od 1.000,oo eura. te troškova liječenja iznos od 300,oo eura. Zbog svega podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Isti je tužiteljica uredila nakon provedenih vještačenja.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo kako iz priloženog ne proizlazi da je ozljeđivanje tužiteljice u uzročno - posljedičnoj svezi s propustom odnosno skrivljenim ponašanjem tuženika, niti postoji protupravnost kao bitan element odgovornosti s osnova naknade štete. Tužiteljica da nije dokazala da postoji propust Grada Splita u obavljanju njegovih djelatnosti niti u tom pravcu pružila ikakve dokaze iz kojih bi proizlazila pasivna legitimacija ovog tuženika. Iz samih fotografija da je jasno kako se ne radi ni o kakvim rupama ni većim oštećenjima i nije uobičajeno da se netko spotakne i padne na udubinu kakva je prikazana na fotografiji. Tuženik ni bilo tko drugi, nije mogao predvidjeti mogućnost da se netko spotakne i padne preko takvih oštećenja na nogostupu. Tuženik u ispunjavanju svojih zakonskih obveza nije imao nikakvih propusta, radi se o površini na kojoj se može uobičajeno i normalno kretati uz primjenu prosječne razine pažnje svakoga tko se kreće javnim gradskim površinama. Tužiteljica očito nije primijenila odgovarajući stupanj pažnje prilikom hodanja, a upitne su i okolnosti pada i nastanka ozljede, tim više što sama ozljeda prijeloma potkoljenice nije tipična i karakteristična za mehanizam nastanka padom. Osim nedokazane osnove, tužiteljica ničim nije dokazala visinu potraživanja koju tuženik stoga objektivno čini spornom. Posebno nije jasno temeljem kojih parametara je postavljen zahtjev na naknadom imovinske štete za tuđu pomoć i njegu jer iz priložene dokumentacije nisu razvidni stvarno utrošeni sati tuđe njege i pomoći. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. U postupku su izvedeni dokazi uvidom u liječničku dokumentaciju i fotografije ( l.s. 3-31, 65-71, 90, 91, 100-104, 121, 122), dokumentaciju o osiguranju i o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju izvan kolničkih-javno-prometnih površina te kolnika ulica na kojima se ne odvija promet motornim vozilima ( l.s.38-60), podnesak Triglav osiguranje d.d. Zagreb ( l.s. 92), proveo medicinsko vještačenje po vještacima neurokirurgu, ortopedu i psihijatru ( l.s. 108-110, 117-119, 123, 124), saslušao tužiteljicu. Stranke su na ročištu od 12. ožujka 2026. predložile zaključiti glavnu raspravu. Tužiteljica je prepustila sudu odluku o održavanju očevida na licu mjesta od izvođenja kojeg dokaza je sud odustao jer je isti nepotreban za donošenje odluke u ovom predmetu s obzirom da je u međuvremenu došlo do sanacije dijela na kojem se zbio štetni događaj.

4. Tužbeni zahtjev je u pretežnom dijelu osnovan.

5. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 35. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno. Prema čl. 35. st. 1. ZVDSP-a tko god odlučuje o općim dobrima ili o stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske, ili njima upravlja, dužan je postupati kao dobar domaćin i odgovara za to. Prema čl. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ( Narodne novine broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24, u daljnjem tekstu: ZKG) jedinice lokalne samouprave i osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti u provedbi toga zakona postupaju u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Prema čl. 23. ZKG-a pod održavanjem javnih površina na kojima nije dopušten promet motornih vozila podrazumijeva se održavanje i popravci tih površina kojima se osigurava njihova funkcionalna ispravnost.

6. Između stranaka je sporna osnova odgovornosti, visina potraživanja te pasivna legitimacija. Nesporno je da je tuženik s određenim trgovačkim društvom sklopio ugovor o povjeravanju obavljanja komunalne djelatnosti izvođenja radova na redovitom održavanju izvan kolničkih-javno-prometnih površina te kolnika ulica na kojima se ne odvija promet motornim vozilima međutim takvim pravnim poslom ta pravna osoba ( trgovačko društvo) nije preuzela i odgovornost za nastalu štetu ( prema trećim osobama) i u takvom slučaju ne dolazi i do ustupanja odgovornosti niti je takvo eventualno ustupanje određeno bilo kojim propisom. Tuženik odgovara trećim osobama na temelju zakona što predstavlja njegovu zakonsku odgovornost. Tuženik obavlja komunalne djelatnosti u provedbi zakona i postupa u skladu s načelima na kojima se temelji komunalno gospodarstvo. Zbog navedenog nije osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

7. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužiteljici nastala šteta na javnoj površini uslijed neodržavanja iste sukladno ZKG-u, a koje održavanje predstavlja odgovornost tuženika. Predmetno je jasno utvrđeno uvidom u priložene fotografije, liječničku dokumentaciju i nalaze i mišljenja medicinskih vještačenja na koje nalaze i mišljenja stranke nisu imale primjedbi, kao i iz iskaza tužiteljice. Iz istoga proizlazi da je tužiteljica stala na rub oštećenja nogostupa i na tom dijelu izvrnula nogu. Noga joj je bila "kao žele", samo je "propala", doživjela je višestruki prijelom potkoljenice, liječnici su joj rekli da se to moglo dogoditi i mlađoj osobi da je na takav način stala na rub oštećenja. Bila je 4 tjedna na terapiji u Kalosu u Veloj Luci, imala je parezu peronealnog živca, nakon 3 tjedan i dalje nije mogla ništa s nogom odnosno s tim stopalom, išla je na fizikalne terapije u 3 seta, prvo je terapija trajala 3 tjedna, a kasnije se produžila na još tjedan, a nakon toga u bolnicama Križine i Firule. Nakon godine dana imala je zahvat vađenja šipke iz noge, ta jedna šipka koja joj je bila stavljena joj je smetala, pa je izvađena, a druga je ostala jer su liječnici zaključili da bi bilo veće štete da se izvadi. Prvi mjesec dana nije mogla stati ni uz pomoć štaka, a prva 3 mjeseca sigurno nije mogla ništa raditi samostalno, a trebalo ju je voziti na preglede, na bazen, na terapije, s tim da živi na 4. katu bez lifta. Iz nalaza i mišljenja vještaka ortopeda proizlazi da su posljednji kontrolni nalazi ortopeda bili 29.12.2023. i 11.01.2024., a radi se o teškoj tjelesnoj ozljedi. Zbog posljedica te ozljede umanjenje životne aktivnosti s ortopedske strane vještak cijeni na 8%, čemu treba pribrojiti postotak umanjenja životne aktivnosti neurokirurga. Imajući u vidu 2 operativna zahvata, jake bolove cijeni 3 dana, bolove srednjeg intenziteta 6 tjedana i još 2 mjeseca bolove slabog intenziteta. Tuđu njegu i pomoć za obavljanje osobne higijene, oblačenja, odlaska na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju cijeni na mjesec dana 2h dnevno i još 2 mjeseca 1 h dnevno. Zbog operativnih ožiljaka naruženost u ljetnoj odjeći cijeni lakog stupnja. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da unatoč tome što u spisu nema nalaza psihijatra, normalno je i psihološki razumljivo da će osoba trpjeti određene neugodne emocionalne reakcije zbog samog traumatskog događaja i zbog trpljenja dijagnostičko- terapijskih procedura pa je u tom kontekstu mišljenja da je tužiteljica u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 3-4 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 8 tjedana te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 10 tjedana. Iz nalaza i mišljenja vještaka neurokirurga proizlazi da je tužiteljica 01.10.2025. bila na neurološkom pregledu kada je urađena i pretraga EMNG. Bilježi se u nalazu neurologa kako tužiteljica ima bol u području desnog skočnog zgloba i desnoj potkoljenici. EMNG je pretraga ukazala na sniženje brzine motorne provodljivosti i produženu krajnju latencu za peronealni živac desno. Zaključuje se blaže poslijetraumatsko kronično oštećenje niti živca peroneusa područja desne potkoljenice. Doživjela je povredu njenog osobnog prava na tjelesno i duševno zdravlje kako je tužiteljica zadobila prijelom obje kosti desne potkoljenice to u pogledu bolova kao i potrebne pomoći kod kuće u ranoj fazi bolesti treba prihvatiti mišljenje vještaka za ortopediju koji je određen u ovom predmetu. Pri svim fizijatrijskim pregledima bilježi se oslabljena dorzalna fleksija ( DF) desnog stopala što je klinički znak oštećenja živca peroneusa. Vještak procjenjuje da je oštećeno tjelesno zdravlje na račun poslijetraumatske ozljede živca peroneusa za 5%.

8. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještakâ, jer se radi o dugogodišnjim sudskim vještacima u čiju stručnost i objektivnost sud nema razloga sumnjati, a stranke nisu prigovarale njihovim nalazima niti predlagale eventualno neko novo, dodatno vještačenje ( po istom ili drugom vještaku, odnosno po vještaku druge specijalnosti) iz kojeg bi proizlazila drugačija utvrđenja i zaključci od onih vještaka Jurinović, Ruić i Sikirice.

9. Sud je prilikom određivanja visine iznosa po osnovi povrede prava osobnosti imao u vidu činjenicu da je tužiteljica u trenutku nesreće bila srednje životne dobi te do nesreće da je bila bez težih oboljenja.

10. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove sud je uzeo obzir najprije jačinu i trajanje bolova za koje se naknada traži, kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka. Sud je imao u vidu i druge okolnosti konkretnog slučaja i to težinu i vrstu ozljede ( teška tjelesna ozljeda) te dob tužiteljice. S obzirom na čl. 1100. st. 1. ZOO-a sud drži da pravičnu naknadu predstavlja iznos od 4.000,00 eura pa je taj iznos i priznat ovom odlukom.

11. Kako je kod tužiteljice primarni strah u trajanju od nekoliko sekundi, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta sljedeća 3-4 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 8 tjedana te sekundarni strah blagog intenziteta u trajanju od 10 tjedana, sud drži da iznos od 4.000,00 eura predstavlja pravičnu naknadu za taj oblik štete pa je toliko i odredio za pretrpljeni strah.

12. U odnosu na duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a s obzirom na postotak koji je od strane vještaka ortopeda određen u visini od 8 % te oštećeno tjelesno zdravlje na račun poslijetraumatske ozljede živca peroneusa za 5% procijenjeno od strane neurokirurga, kao i orijentacijske kriterije VSRH, sud drži da je primjeren iznos od 3.000,00 eura. Za naruženje, s obzirom da se radi o naruženju lakšeg stupnja vidljivo trećima samo ponekad ( u ljetnoj odjeći) sud drži da je primjeren iznos od 400,00 eura.

13. Prilikom određivanja navedenih iznosa sud je imao u vidu i notornu činjenicu povećanja troškova života i rada u odnosu na vrijeme kada su doneseni Orijentacijski kriteriji VSRH, a sve sukladno čl. 1100. ZOO-a.

14. U odnosu na naknadu imovinske štete za tuđu njegu i pomoć, sud je prihvatio vrijeme od mjesec dana 2 sata dnevno i još 2 mjeseca 1 sat dnevno, kao pomoć kod obavljanja osobne higijene, oblačenja, odlaska na kontrolne preglede i fizikalnu terapiju. Visinu tog oblika štete sud je utvrdio prema Odluci o cijenama usluga u Domu Lovret, Split, a i s obzirom na čl. 223. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i čl. 1089. ZOO-a. Kako je tužiteljici tuđa njega i pomoć, prema mišljenju vještaka, bila potrebna ukupno 120 sati dolazi se do visine od 1.440,00 eura, pa je toliki iznos po tom vidu i priznat. Troškovi liječenja od 300,00 eura utvrđeni su prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i sukladno čl. 223. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu da se podrazumijevaju troškovi prijevoza na preglede i kontrole posebno s obzirom na mjesto prebivališta tužiteljice te iskaz tužiteljice u kojem je navela da je liječenje trajalo više od godinu dana i da je išla kod liječnika, na terapije u Splitu i Korčuli, a što je potvrđeno i u nalazima vještaka.

15. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. ZPP-a i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).

16. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. i 1103. ZOO-a.

17. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužiteljici, s obzirom da je u pretežnom dijelu uspjela s tužbenim zahtjevom ( uzimajući u obzir osnovu u cijelosti te visinu od 83 %), pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 250 bodova ( Tarifni broj. 7.1.), sastav podneska od 16. studenog 2023. i 29. travnja 2025. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 8.3.), zastupanje na ročištu od 20. studenog 2024., 25. ožujka 2025., 21. listopada 2025. i 12. ožujka 2026. vrijednost od po 250 bodova ( Tbr. 9.1.), što uz PDV od 25% te trošak očevida ( 700,00 eura) i trošak sudskih pristojbi ( za tužbu i presudu 600,00 eura), ukupno iznosi 3.050,00 eura.

18. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 21. travnja 2026.

S u d a c

Tomislav Bago v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. Tužiteljici po punomoćnicima.

2. Tuženiku.