Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-326/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog BĐ zbog kaznenog djela iz članka 311. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, broj:
KO-DO-819/2024 od 7. svibnja 2025. i okrivljenog BĐ, izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-1011/2024-34 od 7. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog BĐ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu broj: K-1011/2024-34 od 7. travnja 2025. okrivljeni ČĐ proglašen je krivim zbog jednog kaznenog djela protiv pravosuđa - neizvršavanja sudske odluke – djelo opisano i kažnjivo po članku 311. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv osobne slobode - nametljivim ponašanjem – djelo opisano i kažnjivo po članku140. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11, a sve u svezi čl. 51. KZ/11. Okrivljeniku je za kazneno djelo neizvršavanje sudske odluke na temelju članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, a za kazneno djelo nametljivog ponašanja na temelju članka 140. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci. Na temelju članka 51. KZ/11 okrivljenom BĐ izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca. Na temelju članka 57. KZ/11 okrivljeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u neuvjetovani dio kazne zatvora na koju je osuđen uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. kolovoza 2024. do 24. listopada 2024. Na temelju članka 68. KZ/11 i članka 69. stavka 1. KZ/11 okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koje mjere mogu trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do isteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine. Na temelju članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. i članka 148. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 125/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka USRH, 143/12., 56/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – dalje u tekstu: ZKP), naloženo je okrivljeniku da podmiri troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 720,00 eura (sedamsto dvadeset eura), od čega se iznos 420,00 eura (četiristo dvadeset eura) odnosi na troškove psihijatrijskog vještačenja, a iznos 300,00 eura (tristo eura) na paušalnu svotu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni iz članka 467. točke 4. u vezi s člankom 471. stavkom 1. ZKP. U žalbi je državni odvjetnik predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika osudi na kaznu zatvora u primjerenom trajanju.
2.1. Žalbu je podnio i okrivljeni ČĐ osobno i putem branitelja Ivana Bačića, odvjetnika iz Splita. U osobnoj žalbi okrivljenik se sadržajno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, dok se u žalbi podnesenoj putem branitelja žali zbog odluke o kazni te predlaže da se pobijana presuda ukine, odnosno da se preinači u odluci o kazni na način da mu drugostupanjski sud izrekne uvjetnu osudu, odnosno okrivljenik u osobnoj žalbi predlaže da mu se kazna „oprosti“.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Kako se žalbe okrivljenika i njegovog branitelja nadopunjuju, o njima će ovaj sud odlučiti jednom odlukom.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenog BĐ nisu osnovane.
7. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja okrivljenik navodi da se odselio u rodno selo da bi izbjegao „kršenje pravila“, a kada je oštećenica došla u posjet svojim roditeljima izbjegavao ju je i nije joj se javljao, ali joj je navečer počeo pisati ljubavne poruke jer nije znao da pisanjem takvih poruka krši uvjet, nije mislio ništa loše, bio je "opijen ljubavlju", pa smatra da je nepravedno da ga se kažnjava zbog toga. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljenik u razdoblju od 10. kolovoza 2024. do 21. kolovoza 2024. putem aplikacije WhatsApp, sa svog mobitela poslao više od stotinu poruka svojoj supruzi HĐ na njezin broj mobitela u kojima je tražio susret, iako je znao i bio svjestan da mu je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici od 25. siječnja 2024., pravomoćnom 9. travnja 2024. broj: Kzd- 67/2023, izrečena sigurnosna mjera iz članka 73. KZ/11 zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja kojom mu je zabranjeno približavati se žrtvi HĐ na razdaljinu manju od 100 metara, uznemiravati je i uhoditi. Okrivljenik u žalbi ponavlja svoju obranu s rasprave da je svjestan da mu je sigurnosna mjera bila određena i zbog te mjere se preselio u Runoviće. Unatoč tome okrivljenik je u inkriminiranom razdoblju žrtvi HĐ poslao preko 100 poruka, premda mu niti na jednu poruku oštećenica nije odgovorila, čime mu je dala do znanja da ne želi kontaktirati s njim. Zbog takvog ponašanja okrivljenika kod žrtve HĐ izazvana je tjeskoba i strah za njezinu sigurnost. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno utvrdio da je okrivljenik kršio sigurnosnu mjeru koja mu je određena pravomoćnom presudom i s bliskom osobom uspostavljao neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost čime je ostvario sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela neizvršavanja sudske odluke iz članka 311. stavka 2. KZ/11 i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 2. KZ/11. Za takva svoja utvrđenja prvostupanjski sud je dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga žalba okrivljenika u odnosu na ovu žalbenu osnovu nije osnovana.
8. Državni odvjetnik je žalbu podnio zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi te smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, a nije dostatno cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljenika zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. i 1. KZ/11 na štetu iste oštećenice i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11, okrivljenikovu prekršajnu kažnjavanost zbog prekršaja iz članka 22. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kao i činjenicu da su protiv okrivljenika u tijeku još tri kaznena postupka zbog čega državni odvjetnik smatra da okrivljenik ne poštuje zabrane koje su mu izrečene pravomoćnim sudskim odlukama što ukazuje na bezobzirnost u njegovom postupanju. Smatra da se jedino bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha specijalne i generalne prevencije kod okrivljenika.
8.1. Nasuprot tome, okrivljenik u žalbama smatra da je prestrogo osuđen jer sud nije dostatno cijenio da je predmetna kaznena djela počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, a koju ovisnost trenutačno liječi te da je u trenutku počinjenja predmetnih kaznenih djela njegova ubrojivost bila smanjena. Smatra da bi se i uvjetnom osudom mogla postići svrha specijalne i generalne prevencije.
8.2. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Protivno tvrdnjama okrivljenika i državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja te da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu stranke, nije osnovana. Tako je, ispravno, prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom i njegove osobne prilike, dok je otegotnim cijenjena njegova kaznena i prekršajna osuđivanost, odnosno iskazana upornost i bezobzirnost prilikom činjenja kaznenih djela. Imajući na umu navedeno, kao i činjenicu da je okrivljenik bio smanjeno ubrojiv, ali ne bitno, te vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da utvrđene kazne zatvora i to za kazneno djelo neizvršavanje sudske odluke iz članka 311. stavka 2. u svezi stavka 1. KZ/11 u trajanju od 10 (deset) mjeseci i za kazneno djelo nametljivog ponašanja iz članka 140. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, potom osuda na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca te na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je okrivljenik osuđen u trajanju 6 (šest) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini neko novo kazneno djelo - u cijelosti je primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Imajući na umu zakonsku presumpciju nevinosti promašena je žalbena tvrdnja državnog odvjetnika kako i samo vođenje kaznenog postupka ima značaj otegotne okolnosti. Stoga, blaže kažnjavanje za koje se zalaže okrivljenik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano.
8.3. Okrivljenik se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka i uopćeno navodi da njegova obitelj ima troškove zbog čega mu plaćanje troškova kaznenog postupka predstavlja opterećenje te moli da mu se „oproste sudski troškovi". Međutim, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu, a na temelju članka 148. stavka 6. ZKP prvostupanjski sud može naknadno posebnim rješenjem okrivljenika osloboditi od plaćanja troškova kaznenog postupka, pri čemu prije odluke može pribaviti potvrde porezne uprave o imovinskom stanju okrivljenika i njegovim prihodima.
9. Kako žalbenim razlozima državnog odvjetnika i okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je primjenom članka 482. ZKP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu 21. travnja 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Irena Kvaternik
