Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-232/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Kvaternik kao predsjednice vijeća te Renate Miličević i Siniše Pleše kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog SO, zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama okrivljenog SO i ĐO, podnesenih protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj K-1054/2025 od 28. siječnja 2026., u javnoj sjednici vijeća održanoj 21. travnja 2026. uz sudjelovanje okrivljenog SO putem video-konferencijske veze te u nazočnosti njegove braniteljice NO, odvjetnice iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe okrivljenog SO, preinačuje se prvostupanjska presuda u dijelu odluke o kazni na način da se okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim utvrđuje kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, prihvaća se po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 3 (tri) mjeseca te se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. opoziva uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-877/2016 od 10. lipnja 2024., koja presuda je postala pravomoćna 26. srpnja 2024., te mu se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci uzima kao utvrđena te se okrivljeni SO na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 53. stavak 1. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljenom SO se u kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 13. studenog 2021. do 6. prosinca 2021., od 22. svibnja 2024. do 10. lipnja 2024. te od 10. lipnja 2025. pa nadalje.

III. U ostalom dijelu žalbe okrivljenog SO odbijaju se kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

IV. Žalba ĐO odbacuje se kao nepravovremena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj K-1054/2025 od 28. siječnja 2026., okrivljeni SO proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, opisano u članku 190. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, opisano i kažnjivo po članku 331. stavku 1. KZ/11, a sve u svezi članka 51. KZ/11. Na temelju članka 190. stavka 2. KZ/11 okrivljenom SO je za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama utvrđena kazna zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 u svezi članka 51. KZ/11 za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11 okrivljenom SO je opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K- 877/2016 od 10. lipnja 2024., koja presuda je postala pravomoćna 26. srpnja 2024., te mu se kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci uzima kao utvrđena te je okrivljenik na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11 u vezi s člankom 53. stavkom 1. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 5 (pet) godina. Na temelju članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 13. studenog 2021. do 6. prosinca 2021., od 22. svibnja 2024. do 10. lipnja 2024. te od 10. lipnja 2025. pa nadalje. Na temelju članka 190. stavka 8. KZ/11, članka 331. stavka 7. KZ/11 i članka 79. KZ/11 od okrivljenika su oduzeta četiri paketića sa 359,00 grama smole konoplja (hašiš), 21,62 grama konoplje, 65,97 grama droge metamfetamin, jedna digitalna vaga, tri ampule u originalnoj ambalaži lijeka Morphium hydrocloric, proizvođača Kemika, sa tekućinom koja sadrži drogu morfin kao djelatni sastojak, jedna ručna bomba M52 i 556,84 grama gospodarskog eksploziva tipa AMATOL, koji će se, po pravomoćnosti presude, uništiti po djelatnicima PU Splitsko dalmatinske. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkom 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. – dalje u tekstu: ZKP), naloženo je okrivljeniku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude nadoknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 3.300,00 eura (tri tisuće tristo eura).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni SO osobno i po braniteljici NO, odvjetnici iz [adresa], navodeći u obje žalbe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog Zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni. U žalbama je okrivljenik predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da se pobijana presuda preinači i on oslobodi od optužbe, odnosno da se blaže kazni.

2.1. Žalbu je podnio i otac okrivljenika ĐO koji se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP prije sjednice vijeća spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Kako je okrivljenik u žalbi zahtijevao da se on i braniteljica izvijeste o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća nazočnost okrivljenika je sukladno članku 475. stavku 9. ZKP osigurana putem konferencijskog uređaja za prijenos slike i tona budući da je okrivljenik u Zatvoru u Požegi. Sjednica vijeća je u smislu odredbe članka 475. stavka 5. ZKP održana u odsutnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika. Braniteljica okrivljenika odvjetnica NO i okrivljenik koji su prisustvovali sjednici ostali su kod navoda i prijedloga iznesenih u žalbama.

6. Kako se žalbe okrivljenika i njegove braniteljice nadopunjuju, ovaj će sud o njima odlučiti jednom odlukom.

7. Žalbe okrivljenog SO su djelomično osnovane, dok je žalba ĐO nepravovremena.

8. Okrivljenik u žalbama navodi da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza zbog čega da se pobijana presuda ne može ispitati. Obrazlažući tu žalbenu osnovu okrivljenik navodi da je sud na raspravi 3. studenog 2025. odbio dokazne prijedloge tužiteljstva da se pročitaju zapisnik o očevidu (bez naloga) od 4. lipnja 2025., kriminalističko-tehničko izvješće i CD s fotografijama da bi potom isti tip dokaza (očevid “bez naloga”, kriminalističko-tehničko izvješće i CD fotografija) postao temelj presude. Iz samog žalbenog navoda jasno proizlazi da dokazi u odnosu na policijsko postupanje 4. lipnja 2025. nisu u vezi s inkriminiranim događajem odnosno policijskim postupanjem od 3. lipnja 2025., radi se o dva zasebna postupanja policijskih službenika pa se ne radi o proturječnosti o tim dokazima u razlozima presude. Nastavno u odnosu na žalbeni navod da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud, bez adekvatnog obrazloženja, odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem ŠO, RO, i ŽO te provođenje rekonstrukcije, koji su (bez dvojbe) mogli dovesti do drugačije odluke suda te su zbog toga povrijeđena prava obrane, načela jednakosti oružja, kontradiktornosti postupka i neposrednosti – što u svojoj ukupnosti predstavlja osobito tešku povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP jer je prvostupanjski sud potpuno ignorirao načelo ravnopravnosti oružja stranaka u postupku. Do povrede načela pravičnosti proklamiranog u članku 29. stavku 1. Ustava i članku 6. EKLJP, prema standardima opisanim u presudama Europskog suda za ljudska prava (Topić protiv Hrvatske i Horvatić protiv Hrvatske), može doći ako su dokazni prijedlozi dovoljno obrazloženi, ako su važni za predmet optužbe, ako mogu ojačati poziciju obrane te ako sud njihovo odbijanje nije dovoljno obrazložio. U konkretnom slučaju obrana okrivljenika je na okolnosti zaticanja okrivljenika inkriminiranog dana, na okolnosti zbog kojih su došli na predmetnu lokaciju i što su vidjeli predložila, između ostalog, ispitivanje svjedoka VO, ŠO, FO i ŽO. Prvostupanjski sud je ispitao svjedoke JO i OO te utvrdio da su oni bili jedini policijski službenici na lokaciji na kojoj je zatečen okrivljenik jer je svjedok VO njih dovezao na lokaciju te se potom udaljio, a o čemu su suglasno iskazivali svjedoci VO, JO i HO. Prema dokumentaciji spisa proizlazi da je policijski službenik ŠO provodio očevid 3. lipnja 2025. na adresi [adresa], u [adresa], i o toj radnji je sačinio zapisnik o očevidu (list 23-24) u kojem su opisana utvrđenja očevida. Svjedok ŠO dakle nije bio prisutan niti je vidio dolazak okrivljenika na lokaciju, a na koje okolnosti je predložen za ispitivanje a što je vidio je utvrđeno čitanjem predmetnog zapisnika o očevidu. Člankom 449. stavkom 1. ZKP presuda se, između ostalog, odnosi na djelo koje je predmet optužbe pa nije osnovan žalbeni navod okrivljenika da je za obranu odlučan dokazni prijedlog za ispitivanjem svjedoka ŠO o okolnosti njegovog policijskog postupanja u događaju koji nije predmet optužbe. Svjedoci FO i TO prema podacima spisa uopće nisu inkriminiranog dana bili na mjestu događaja pa je bespredmetno njihovo ispitivanje na okolnosti na koje su predloženi: okolnosti zbog kojih su došli na predmetnu lokaciju i što su vidjeli. U žalbi se nužnost njihovog ispitivanja povezuje uz službenu zabilješku o obavijesnom razgovoru građana ŽO. Člankom 208. stavkom 1. ZKP određeno je da policija može prikupljati obavijesti od građana, a člankom 86. stavkom 4. i 5. ZKP je određeno da obavijesti koje su u skladu sa člankom 208. ZKP dali građani se ne dostavljaju uz optužnicu, a ako su dostavljene izdvajaju se iz spisa predmeta. Stoga pravilno prvostupanjski sud nije prihvatio prijedlog za ispitivanjem tih svjedoka. Potpuno je proizvoljan i ničim potkrepljen navod obrane da je prvostupanjski sud povrijedio pravo obrane jer nije obranu upoznao s dokazima iz drugog spisa predmeta jer se presuda prema članku 450. ZKP donosi samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi. Obrazloženje žalbe o potrebi provođenja rekonstrukcije predstavlja žalbenu osnovu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što navodi i okrivljenik u žalbi. Pogrešan je i navod žalbe okrivljenika da je prvostupanjski sud dvostruko cijenio držanje eksploziva i to kao otegotnu okolnost i biće kaznenog djela što će biti obrazloženo u dijelu ove presude prilikom ispitivanja odluke o kazni. Pitanje operativne sposobnosti eksplozivnih tvari i njihova opasnost te vjerodostojnost iskaza svjedoka LO predstavljaju činjenična pitanja, a ne povredu načela kontradiktornosti odnosno proturječne pravne kvalifikacije. Prvostupanjski sud je na raspravnom zapisniku i u presudi dostatno obrazložio razloge zbog kojih je odbio dokazne prijedloge obrane pa nije u pravu okrivljenik kada navodi da je počinjena osobito teška povreda prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP.

8.1. Slijedom svega navedenog ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge za svoja utvrđenja bez proturječja, bilo međusobnog bilo u odnosu na zapisnike koji se nalaze u spisu predmeta, pritom je prvostupanjski sud ocijenio istinitost i vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka dovodeći ih u međusobnu vezu te ih povezujući s dokazima spisa. Na temelju tako raščlanjenih svih izvedenih dokaza, prvostupanjski sud je naveo iz čega proizlaze činjenična utvrđenja, obrazloživši pritom i sve bitne elemente kaznenih djela, kao i sve elemente krivnje te odluku o kazni, pri čemu nije povrijedio pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda stoga žalbe okrivljenika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka nisu osnovane.

9. Pobijajući pravilnost i potpunost činjeničnih utvrđenja okrivljenik u žalbama vrlo detaljno analizira provedeni dokazni postupak i polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda pri čemu daje svoju ocjenu vjerodostojnosti provedenih dokaza. Okrivljenik smatra da je prvostupanjski sud odlučnu činjenicu da je on u šahtu odložio dvije torbe s drogom i eksplozivom izveo isključivo iz iskaza policijskih službenika JO i HO koje smatra nevjerodostojnim jednako kao i iskaz policijskog službenika VO te smatra da nisu pravilno vrednovani iskazi svjedoka S, Đ i LO. Međutim, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da su iskazi svjedoka JO i OO vjerodostojni jer ti svjedoci suglasno i detaljno opisuju da su vidjeli dolazak okrivljenika do šahta garaže stambene zgrade na adresi [adresa]., vidjeli su da okrivljenik otvara poklopac šahta i u šaht stavlja dvije torbe, a potom poklopac šahta zatvara. Takve suglasne iskaze svjedoka JO i OO potvrđuje svjedok VO koji navodi da su kolege JO i OO u poruci proslijeđenoj u whatsapp grupu napisali da je okrivljenik došao i nešto odložio u šaht, a prema utvrđenjima provedenog očevida proizlazi da su u predmetnom šahtu pronađene dvije torbe s drogom i eksplozivnim tvarima čime su potvrđeni iskazi svjedoka JO i OO. Okolnost da na predmetnim torbama nisu pronađeni biološki tragovi ili tragovi podobni za provođenje daktiloskopskog vještačenja, kao i činjenica da nema „civilnog svjedoka koji bi potvrdio čin stavljanja torbi u šaht od strane okrivljenika“ ne dovode u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedoka JO i OO prvenstveno jer je samo posjedovanje i manipulacija drogom i eksplozivnim tvarima zakonom zabranjena i kažnjiva radnja pa nije za očekivati da se takva kriminalna radnja obavlja u nazočnosti „civilnih svjedoka“. Uobičajeno se takva manipulacija zabranjenom drogom i eksplozivnim tvarima obavlja u tajnosti - skrovitosti i poduzimaju se sve mjere da se izbjegne povezivanje osoba koja provodi tu kriminalnu aktivnost s drogom i eksplozivnim tvarima kao predmetima te kriminalne aktivnosti. Imajući na umu da poklopac šahta služi za sigurno zatvaranje podzemnih otvora komunalne infrastrukture (kanalizacija, vodovod, struja, telekomunikacije), ali se mora omogućiti i pristup cijevima u podzemnom otvoru šahta u hitnim situacijama radi popravaka ili zatvaranja ventila, pa je notorno da su oni konstruirani da budu zaštita, ali i da se u slučaju potrebe njima rukuje bez posebnih znanja ili alata. Stoga opširno obrazlaganje obrane o fizičkoj konstituciji okrivljenika i njegovoj snazi da otvori predmetni poklopac šahta i nužnosti korištenja podesnog alata ili poluge za otvaranje poklopca šahta ne dovode u sumnju ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka JO i OO koji su vidjeli okrivljenika da podiže poklopac šahta, ubacuje torbe i potom zatvara šaht. Svjedoci JO i OO suglasno navode da su se povukli s mjesta s kojeg su promatrali kako okrivljenik stavlja dvije torbe u šahtu, da bi pozvali pojačanje, ali i da bi s mjesta na koje su se povukli čuli da je bilo pomicanja poklopca šahta jer otvaranje i spuštanje poklopca proizvodi specifičan zvuk, zbog čega nije osnovan navod žalbe okrivljenika da bi, u razdoblju dok imenovani policijski službenici nisu motrili šaht, neka druga, nepoznata osoba mogla staviti torbe s drogom i eksplozivom u predmetni šaht. Kako okrivljenik niti jednim argumentom nije učinio vjerojatnim motiv zbog kojeg bi imenovani policijski službenici lažno teretili okrivljenika i doveli ga u vezu s pronađenom drogom i eksplozivnim tvarima to niti vrlo opširni i detaljni navodi žalbe nisu osporili ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza svjedoka JO, OO i VO zbog čega niti činjenica da nije provedena rekonstrukcija ne čini činjenično stanje nepotpuno utvrđenim. Stoga, suprotno stavu okrivljenika, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i ispravnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je okrivljenik posjedovao 359,00 grama smole konoplja(hašiš) koja je sadržavala više od 0,3% terahidrokanabinola, 21,62 grama konoplje sa više od 0,3% terahidrokanabinola, 65,97 grama droge metamfetamin, jednu digitalnu vagu sa tragovima droge metamfetamin, tri ampule u originalnoj ambalaži lijeka „Morphium hydrocloric“ proizvođača Kemika s tekućinom koja sadrži drogu morfin kao djelatni sastojak, jednu ručnu bombu M52 i 556,84 grama gospodarskog eksploziva tipa“AMATOL“ dakle, posjedovao tvari koje su propisom proglašene drogom i koja je evidentno, s obzirom na količinu, brojnost vrsta droge i tragove droge na digitalnoj vagi, bila namijenjena za neovlaštenu prodaju te je neovlašteno posjedovao eksplozivne tvari čije je posjedovanje građanima zabranjeno pri čemu funkcionalna spremnost bombe i eksploziva za trenutačnu uporabu nije odlučna za ostvarivanje obilježja kaznenog djela. Za svoja utvrđenja prvostupanjski sud je u obrazloženju iznio jasne i valjane razloge koje je u cijelosti prihvatio i ovaj drugostupanjski sud. Na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona kada je okrivljenika proglasio krivim zbog inkriminiranih mu kaznenih djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 i članka 331. stavak 1. KZ/11 jer su u njegovom utvrđenom ponašanju ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježje kaznenih djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama i nedozvoljenog posjedovanja, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari zbog čega žalba okrivljenika niti u tom dijelu nije osnovana.

10. Okrivljenik se žali i zbog odluke o kazni smatrajući da mu je izrečena prestroga kazna. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud okrivljeniku pravilno utvrdio sve okolnosti važne da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja. Tako prvostupanjski sud na strani okrivljenika olakotnih okolnosti nije našao, dok je otegotnim cijenio dosadašnju osuđivanost okrivljenika, visok stupanj kriminalne volje koja se očituje u činjenici da je okrivljenik držao više vrsta opojne droge i odlaganje eksplozivnih tvari u šahtu garaže stambene zgrade što predstavlja bezobzirnost u rukovanju takvom opasnom materijom čime je mogao ugroziti živote i imovinu stanara stambene zgrade. Sud nije takvo držanje eksplozivnih tvari cijenio kao element bića kaznenog djela protiv opće sigurnosti tako da se ne radi se o dvostrukom vrednovanju iste okolnosti kako to pogrešno tumači okrivljenik u žalbi navodeći da je postojanje ručne bombe i gospodarskog eksploziva vrednovano i kao element bića kaznenog djela, a potom i kao otegotna komponenta pri odmjeravanju kazne. Vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere kazne (članak 47. KZ/11) i o svrsi kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ovaj drugostupanjski sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kaznu zatvora za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ali nije pravilno vrednovao okolnosti počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 jer je okrivljenik proglašen krivim da je opojnu drogu držao u namjeri prodaje, da se u pretežnom dijelu radi o hašišu i konoplji s više od 0,3% tetrahidrokanabinola koje droge po svom sastavu predstavljaju psihoaktivne tvari koje, prema općem uvjerenju, uzrokuju manji stupanj ovisnosti i to prvenstveno psihičku, a ne fizičku kao i da je držao tri ampule lijeka „Morphium hydrocloric“. Stoga, ovo vijeće smatra da se svrha kažnjavanja okrivljenika u odnosu na kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 može postići i blažom kaznom od one na koju je osuđen po prvostupanjskom sudu te je prihvaćajući žalbu okrivljenika u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i šest (6) mjeseci. Za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11 ovaj drugostupanjski sud je prihvatio je utvrđenu kaznu zatvora po prvostupanjskom sudu u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 58. stavkom 1. KZ/11 kojom je, između ostalog, propisano da će sud opozvati uvjetnu osudu ako okrivljeniku za jedno ili više kaznenih djela počinjenih za vrijeme provjeravanja izrekne kaznu zatvora u trajanju duljem od jedne godine. Stoga je pravilno prvostupanjski sud iz presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-877/2016 koja je pravomoćna 26. srpnja 2024., uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci jer je citiranom presudom okrivljenik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci s rokom kušnje od 2 godine, a kaznena djela u ovom postupku počinio je 3. lipnja 2025., dakle, u roku kušnje po citiranoj presudi. Okolnost da je okrivljenik podnio žalbu na citiranu pravomoćnu presudu nije od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda da primjeni odredbu članka 58. stavka 1. KZ/11 te opozove kaznu zatvora na koju je okrivljenik osuđen iz presude K-877/2016. Imajući na umu navedeno ovaj drugostupanjski sud smatra da je osuda okrivljenika na jedinstvenu kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci u cijelosti primjerena svim utvrđenim okolnostima, njome će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno, u dovoljnoj će mjeri utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

11. Kako ostalim žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu po službenoj dužnosti u skladu s člankom 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP te nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda Kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. S obzirom na navedeno, trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao pod točkom I., II. i III. ove odluke.

12. Člankom 464. stavkom 2. ZKP je, između ostalog, određeno da u korist okrivljenika žalbu može podnijeti srodnik u ravnoj lozi. ĐO, otac okrivljenika, je izravno ovom drugostupanjskom sudu 7. travnja 2026. dostavio žalbu u korist okrivljenika te dopis u kojem predlaže drugostupanjskom sudu da „žalbu pročita makar informativno“. Ovaj drugostupanjski sud se upoznao sa sadržajem žalbe, ali imajući na umu da je člankom 464. stavkom 2. ZKP određeno da žalbeni rok za osobe ovlaštene podnijeti žalbu u korist okrivljenika teče od dana kad je okrivljeniku, odnosno njegovu branitelju dostavljen prijepis presude, valjalo je žalbu ĐO odbaciti kao nepravovremenu te je odlučeno kao pod točkom III. ove odluke.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Irena Kvaternik