REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-605/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja AR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Nenad Kovačić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d., [adresa], OIB: 87939104217, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Granić, odvjetnik i ostalim odvjetnicima u odvjetnici u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o. u Zgrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Lane Pinjuh - odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 9. Ugovora o kreditu broj 763766 od 19. srpnja 2006. u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

"po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća."

II Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217 isplatiti tužitelju AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.211,99 eur zajedno sa zateznim kamatama

- na iznos od 0,75 eur od 19.04.2008. do isplate,

- na iznos od 9,78 eur od 29.08.2008. do isplate,

- na iznos od 10,91 eur od 14.01.2009. do isplate,

- na iznos od 12,45 eur od 21.02.2009. do isplate,

- na iznos od 13,23 eur od 24.03.2009. do isplate,

- na iznos od 11,38 eur od 17.04.2009. do isplate,

- na iznos od 11,12 eur od 20.05.2009. do isplate,

- na iznos od 8,22 eur od 22.09.2009. do isplate,

- na iznos od 5,68 eur od 22.09.2009. do isplate,

- na iznos od 6,57 eur od 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 8,45 eur od 28.11.2009. do isplate,

- na iznos od 7,38 eur od 25.12.2009. do isplate,

- na iznos od 6,33 eur od 27.01.2010. do isplate,

- na iznos od 8,74 eur od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 11,02 eur od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 13,42 eur od 18.02.2010. do isplate,

- na iznos od 12,79 eur od 26.05.2010. do isplate,

- na iznos od 16,83 eur od 22.06.2010. do isplate,

- na iznos od 15,79 eur od 24.07.2010. do isplate,

- na iznos od 17,82 eur od 20.08.2010. do isplate,

- na iznos od 29,27 eur od 21.09.2010. do isplate,

- na iznos od 26,67 eur od 29.10.2010. do isplate,

- na iznos od 36,44 eur od 24.12.2010. do isplate,

- na iznos od 31,29 eur od 24.12.2010. do isplate,

- na iznos od 27,41 eur od 28.01.2011. do isplate,

- na iznos od 39,20 eur od 01.03.2011. do isplate,

- na iznos od 46,49 eur od 16.03.2011. do isplate,

- na iznos od 41,21 eur od 23.04.2011. do isplate,

- na iznos od 41,98 eur od 27.05.2011. do isplate,

- na iznos od 38,19 eur od 03.06.2011. do isplate,

- na iznos od 39,36 eur od 28.07.2011. do isplate,

- na iznos od 52,27 eur od 06.09.2011. do isplate,

- na iznos od 54,08 eur od 07.10.2011. do isplate,

- na iznos od 68,37 eur od 19.10.2011. do isplate,

- na iznos od 63,18 eur od 19.11.2011. do isplate,

- na iznos od 55,10 eur od 13.12.2011. do isplate,

- na iznos od 54,89 eur od 05.01.2012. do isplate,

- na iznos od 54,00 eur od 02.02.2012. do isplate,

- na iznos od 56,94 eur od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 60,17 eur od 10.03.2012. do isplate,

- na iznos od 60,27 eur od 19.05.2012. do isplate,

- na iznos od 58,24 eur od 29.06.2012. do isplate,

- na iznos od 59,06 eur od 17.07.2012. do isplate,

- na iznos od 60,27 eur od 04.08.2012. do isplate,

- na iznos od 58,97 eur od 02.09.2012. do isplate,

- na iznos od 59,08 eur od 14.11.2012. do isplate,

- na iznos od 57,88 eur od 01.12.2012. do isplate,

- na iznos od 55,65 eur od 22.03.2013. do isplate,

- na iznos od 58,36 eur od 15.02.2013. do isplate,

- na iznos od 59,35 eur od 27.06.2013. do isplate,

- na iznos od 58,96 eur od 27.06.2013. do isplate,

- na iznos od 54,99 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 57,74 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 58,37 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 57,13 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 53,48 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 51,20 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 53,22 eur od 21.02.2014. do isplate,

- na iznos od 54,60 eur od 03.01.2015. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu za utvrđenje ništetnosti preko dijela dosuđenog točkom I izreke presude koji glasi:

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 9. Ugovora o kreditu broj 763766 od 19. srpnja 2006. u dijelu koji glasi:

"NAČIN OTPLATE

"Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od CHF 271,22 (dvjestosedamdesetjedan i 22/100 CHF) u kunskoj protuvrijednosti"

"Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 1. Ugovora o kreditu broj 763766 od 19.7.2006. u dijelu u kojem je iskazan iznos kredita u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

Kreditor odobrava i stavlja korisniku kredita na raspolaganje kredit u iznosu od CHF 23.000,00 CHF (CHF dvadesettritisuće) u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate.

Utvrđuje se ništetnim dio odredbe iz čl. 4. Ugovora o kreditu broj 763766 od 19.7.2006. u dijelu u kojem je iskazan način otplate u valuti švicarski franak (CHF) i kamatna stopa u valuti švicarski franak (CHF), a koja glasi:

VALUTNA KLAUZULA

Kredit se ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti."

IV Odbija se kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate iznosa od 1,28 eur sa zateznim kamatama od 5.9.2006. do isplate, iznosa od 6,64 eur sa zateznim kamatama od 24.10.2006. do isplate, iznosa od 0,74 eur sa zateznim kamatama od 24.11.2006. do isplate, iznosa od 0,10 eur sa zateznim kamatama od 16.1.2007. do isplate.

V Nalaže se tuženiku Hrvatska poštanska banka d.d., [adresa], OIB: 87939104217 naknaditi tužitelju AR, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 eur eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 21. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 19.07.2026. sklopio s tuženikom (ranije: Volksbank d.d., Varšavska 9, Zagreb) Ugovor o kreditu broj: 763766 kojim mu je tuženik odobrio nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 23.000,00 CHF obračunato po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate, koji iznos se tužitelj obvezao isplatiti u 120 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 271,22 CHF po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća, da su člankom 2.1. Ugovora o kreditu stranke ugovorile redovnu kamatu od 7,35 % godišnje, promjenjivu u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama kreditora, dok je čl. 4. istog ugovora ugovoreno da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te da je u cijelosti otplatio navedeni kredit tako da tuženik više nema nikakvih potraživanja prema tužitelju. Tužitelj navodi da su ugovorom o kreditu povrijeđena tužiteljeva prava kao potrošača jer je tuženik koristio nedopuštenu i nepoštenu ugovornu odredbu koja se odnosi na valutu uz koju je vezana glavnica CHF budući da je ista protivna odredbama Zakona o zaštiti potrošača kao i odredbama Zakona o obveznim odnosima, da je ponašanje tuženika prilikom potpisa ugovora i za vrijeme trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu jer je tuženik propustio u cijelosti informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u vezi zaključenja ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana jer predmetne odredbe nisu razumljive, u ugovoru o kreditu uz odredbu kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF nisu objašnjeni razlozi niti su vidljivi kriteriji na temelju kojih bi prosječni potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz te klauzule te napominje da je valutna klauzula tuženiku omogućila i stjecanje nepripadne dobiti korištenjem aprecijacije CHF u odnosu na EUR te da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke. Tužitelj se poziva na utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača – presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Tužitelj predlaže utvrditi da su ništetni dijelovi odredbi čl. 1., čl. 4. i čl. 9. Ugovora o kreditu, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.220,75 eur sa zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu kao neosnovanu u cijelosti i ističe prigovor zastare. Tuženik navodi da u ovom sporu nema mjestu preslikavanju utvrđenja iz parnice Potrošač jer je u toj parnici utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita čiji učinci se ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice "Potrošač" i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, a sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva niti tada nema mjesta izravnoj primjeni Presude Visokog trgovačkog suda u Republike Hrvatske i automatskoj vezanosti ovog suda utvrđenjima iz navedene presude te sve i kada bi presuda iz Parnice Potrošač bila primjenjiva, ugovorne odredbe ugovora o kreditu koje su obuhvaćene ovom tužbom za ništetnost nisu utvrđene ništetnima u Parnici Potrošač. Tuženik navodi da je tužitelj dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svog tužbenog zahtjeva te da bi se određena ugovorna odredba mogla utvrditi ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispune sljedeći uvjeti:

- da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo;

- da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva, i/ili teško uočljiva; te naposljetku,

- da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja i da stoga uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelj).

Tuženik navodi da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da je već samim pregledom ugovora moguće zaključiti kako su ispunjene dvije pretpostavke jasna i uočljiva odredba, da su navedene odredbe unesene u ugovor na lako uočljivim mjestima bez ikakvih dodatnih uvjeta predviđenih posebnim odredbama napisanim manjim slovima ili umetnutim u fusnotu ugovora. Što se tiče razumljivosti valutne klauzule, tuženik ukazuje da je tužitelj prethodno sklapanju Ugovora, kao savjesna ugovorna strana, sam bio dužan informirati se o valutnoj klauzuli i eventualnim posljedicama koje ona može imati po njegova prava i obveze iz Ugovora, da tuženik unatoč svojoj stručnosti i pažnji nije znao niti je mogao znati za buduća kretanja tečaja CHF. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da samu visinu tužbenog zahtjeva ne osporava. Zaključno, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: Ugovor o kreditu broj 763766 (list 7-10 spisa), otplatnu tablicu po kreditu (list 11-12 spisa), prometnu karticu po kreditu (list 13-51 spisa).

4. Obzirom je u tijeku postupka uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je društvo Nova hrvatska banka d.d., OIB: 78427478595, Zagreb, Varšavska ulica 9 (ranije tuženik) pripojeno društvu HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa] to je pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj P- 1926/2023-6 od 9. listopada 2023. utvrđen prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i pozvan pravni slijednik tuženika HRVATSKA POŠTANSKA BANKA d.d. da preuzme postupak te je postupak nastavljen.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbi ugovora o kreditu broj 763766 u dijelu u kojem je ugovoren iznos kredita u valuti švicarski franak i otplata kredita u valuti švicarski franak te zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih na temelju odredbe o valutnoj klauzuli.

7. Među strankama je sporna osnova, dok visina nije sporna.

8. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu broj 763766 proizlazi da je zaključen dana 19. srpnja 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika (ranije Volksbank d.d.) kao kreditora, kao nenamjenski kredit (čl.3.), u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate (čl.1.), da se kredit ugovara u valuti, a isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti (čl.4.), uz rok otplate 120 mjeseci (čl.6.), da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za devize kreditora važećem na dan dospijeća (čl.9.),

- da su u otplatnoj tablici po kreditu navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope,

- da iz prometne kartice po kreditu proizlaze iznosi i datum uplata po predmetnom kreditu.

9. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P-1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

10. U odnosu na svojstva potrošača valja istaknuti kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da tužitelj kao korisnik kredita ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba te iz istog ugovora ne proizlazi da bi bio sklopljen u svrhe namijenjene njegovom zanimanju, njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

11. Iz ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

12. S obzirom na navedeno te da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača to nisu osnovani prigovori tuženika da je tužitelju odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da nije ispunjena niti jedna od potrebnih pretpostavki da bi se ugovorna odredba utvrdila ništetnom te da tužitelj nije dokazao da se radi o odredbi koja je suprotno načelu savjesnosti i poštenja dovela do neravnoteže među strankama.

13. Imajući u vidu navode tužbe te vezanost utvrđenjima iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, sud je stava da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima pa se kao nesvrsishodno i neekonomično ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem tužitelja, tim više jer tuženik u tijeku postupka nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem djelatnika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora, a u cilju dokazivanja da su s tužiteljem vođeni pregovori oko odredbi ugovora o kreditu.

14. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe ugovora o kreditu u kojoj je ugovorena valutna klauzula na način da je ugovoren povrat kredita u anuitetima čiji je iznos vezan za CHF po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19), čl. 3.-

4., čl. 269., čl. 272., i 323., Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) te odlučiti kao pod točkom I izreke presude.

15. Sud je, dakle, utvrdio ništetnom dio odredbe ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula na način da je ugovoren povrat kredita u anuitetima čiji je iznos vezan za CHF po tečaju CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta, ali ne i ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula u odnosu na iznos kredita na način da je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti CHF po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan isplate, dio ugovorne odredbe kojom je ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od CHF 271,22 u kunskoj protuvrijednosti, obzirom da iste nisu ništetne jer nema neravnoteže u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na predmet ugovora. Ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula ne odnosi se na odobreni iznos kredita i iznos rate mjesečnog anuiteta, već na povrat kredita u anuitetima čiji je iznos vezan za tečaj za CHF na dan dospijeća pojedinih anuiteta, kako je to i utvrđeno gore navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

15.1. Slijedom navedenog valjalo je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti odbiti kao djelomično neosnovan te odlučiti kao pod točkom III izreke presude.

16. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

17. Tužitelj zahtjeva isplatu iznosa od 2.220,75 eur po osnovi odredbe ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate.

18. Najstariji pojedinačni iznos od 1,28 eur dospijeva 5.9.2006., zatim iznos od 6,64 eur dospijeva 24.10.2006., iznos od 0,74 eur dospijeva 24.11.2006., iznos od 0,10 eur dospijeva 16.1.2007., pa imajući u vidu da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule to je prigovor zastare u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a osnovan za navedene iznosa radi čega je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao djelomično neosnovan i odlučiti kao pod točkom IV izreke presude.

19. Najstariji od preostalih utuženih iznosa dospijeva 19. travnja 2008. pa imajući u vidu da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO -a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 14. lipnja 2018. u odnosu na tuženika (presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018.) kada je zastara počela ponovno teći po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 20. ožujka 2023. to prigovor zastare u preostalom dijelu nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

20. Slijedom navedenog sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetne odredbe ugovora, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Obzirom tuženik nije osporio visinu tužbenog zahtjeva to je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate valjalo prihvatiti kao djelomično osnovan i odlučiti kao u točki II izreke presude temeljem odredbe čl. 323. st.1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115., čl. 29. ZOO -a.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

21.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.7.tč.1.OT), za sastav podneska od 5. travnja 2024. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.3.OT), za zastupanje na ročištima dana 26. studenog 2024. i dana 11. ožujka 2026. u iznosu od po 200,00 eur za svako (tbr.9.tč.1.OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što ukupno iznosi 812,50 eur.

21.2. Tužitelju nije dosuđen trošak zastupanja na ročištu dana 27. ožujka 2024. jer je isto odgođeno na prijedlog tužitelja radi specifikacije tužbenog zahtjeva.

21.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 21. travnja 2026.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis