REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU
Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23
Posl. br. P-49/2025-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CAPITALIS d.o.o., Zvekovica, Općina Konavle, Odvojak IV/4 OIB: 89609642697, zastupano po odvjetnici Ivani Lončar iz Zagreba, protiv tuženika EKODOMO d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Mike Tripala 1, OIB: 22029607993, zastupan po odvjetnicima iz OD Babić&Čibarić d.o.o., Zagreb, Charlesa Darwina 4F radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz sudjelovanje umješača na strani tuženika GIMNAZIJA DUBROVNIK, Dubrovnik, Frana P 3, OIB: 58098568917, koje zastupa punomoćnik dr. sc. Marko Rašica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu RAŠICA & PARTNERI d.o.o. Zagreb, Praška ulica 10, Pisarnica u Dubrovniku, Dr. Ante Starčevića 24 na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 5. veljače 2026. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 21. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Proglašava se nedopuštenom ovrha (pljenidba i prijenos) koju je pokrenuo ovrhovoditelj EKODOMO d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Mike Tripala 1, OIB: 22029607993 protiv ovršenika CAPITALIS d.o.o., Zvekovica (Općina Konavle), Odvojak IV /4, OIB: 89609642697, a koja ovrha je u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice na iznos do 10.000,00 EUR (popunjene na iznos od 8.845,38 EUR) solemnizirane dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem: OV-3938/2024.
2 . Posl. br. P-49/2025-41
i r i j e š i o j e
I.Prihvaća se sudjelovanje GIMNAZIJA DUBROVNIK, Dubrovnik, Frana Supila 3, OIB: 58098568917, kao umješača na strani tuženika.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 1.887,26 Eur, a sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude 21. travnja 2026. pa do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije financiranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugudište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužitelj u zahtjevu za naknadom parničnog troška u visini od 1.734,38 Eur.
Obrazloženje
1. Tužbom predanom ovom sudu 9. svibnja 2025. tužitelj traži proglasiti nedopuštenom ovrhu (pljenidba i prijenos) koju je pokrenuo u svojstvu ovrhovoditelja EKODOMO d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Mike Tripala 1, OIB: 22029607993 protiv tuženika kao ovršenika CAPITALIS d.o.o., Zvekovica (Općina Konavle), Odvojak IV /4, OIB: 89609642697, a koja ovrha je u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice.
1.1. Tužitelj navodi da je zaključkom Općinskog suda u Dubrovniku, posl. broj: Ovr. 144/2025 od dana 29.4.2025. godine upućen pokrenuti parnicu protiv tuženika radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika (ovrhovoditelja) na temelju bjanko zadužnice tužitelja na iznos do 10.000,00 EUR (popunjene na iznos od 8.845,38 EUR) solemnizirane dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem: OV-3938/2024.
1.2. Tužitelj navodi da je tuženik dana 27.3.2025. godine podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem bjanko zadužnice solemnizirane dana 16.5.2024. godine od strane Javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem: OV-3938/2024, protiv tužitelja. Istoga dana da je izvršen nalog tuženika te da je temeljem naloga broj: 2025159507329 izvršena zapljena iznosa od 9.080,78 EUR s računa tužitelja.
1.3. Tužitelj navodi da navedeno potraživanje tuženika prema tužitelju ne postoji.
1.4. Tužitelj navodi da su on i tuženik dana 12.12.2023. godine sklopili Ugovor br. 200/12.23./GD kojim se tuženik obvezao dobaviti i ugraditi športski pod, obaviti
3 . Posl. br. P-49/2025-41
poslove lakiranja, dobave i montaže drvenih lajsni, te iscrtavanje linija po igralištu, a tužitelj se obvezao za to platiti ugovorenu cijenu.
1.5. Tužitelj navodi da je sukladno članku 4. Ugovora isti ispunio svoju ugovornu obvezu i temeljem I. privremene situacije – račun- R1 iz srpnja 2024. godine uplatio na račun tuženika iznos od sveukupno 23.018,00 EUR, dakle 85% vrijednosti Ugovora za poslove dobave športskog poda i njegovu ugradnju.
1.6. Tužitelj navodi da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno predmetni parket za pod da je isporučio, ali poslove ugradnje istoga da nije obavio, niti je obavio ostale obveze iz predmetnog ugovor tako da je tužitelj, nakon bezuspješnih opomena tuženiku da ispuni ugovorne obveze, bio prisiljen potražiti novog izvođača radova i to trgovačko društvo Pegma d.o.o. koji da je sukladno Narudžbenici broj 20/08/2024 od dana 20.8.2024 godine izvršilo ugradnju športskog poda koji nije ugradio tuženik po svojoj obvezi, te te da je tužitelju izdalo račun broj
36/1/4 od dana 23.9.2024. godine.
1.7. Tužitelj navodi da je u dobroj vjeri tuženiku dana 24.10.2024. godine uputio poziv na ispunjenje ugovorne obveze, a s posebnim naglaskom na vraćanje predanih bjanko zadužnica i to jednu na iznos do 10.000,00 EUR solemniziranu dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem: OV-3938/2024 i jednu na iznos do 20.000,00 EUR solemniziranu dana 16.5.2024. godine kod javnog bilježnika Nikše Mozare u Dubrovniku pod brojem OV- 3939/2024, a sve obzirom da tuženik više nema pravni temelj iste držati kada je tužitelj svoju obvezu ispunio.
1.8. Tužitelj navodi da tuženik nije postupio po zahtjevu tužitelja, nije ispunio ugovornu obvezu, zadržao je protupravno bjanko zadužnice tužitelja i temeljem jedne od njih na iznos do 10.000,00 EUR (popunjene na iznos od 8.845,38 eura) solemnizirane dana 16.5.2024. godine pod brojem: OV-3938/2024 podnio zahtjev za izravnu naplatu dana 27.3.2025. godine. Drugu bjanko zadužnicu tuženik nije vratio do danas.
1.9. Tužitelj smatra da se radi o protupravnom zadržanju i nezakonitom upotrebljavanju bjanko zadužnice, obzirom da iste zadužnice nisu bile izdane za svrhu za koju ih je tuženik iskoristio.
1.10. Tužitelj smatra da je tuženik iskoristio bjanko zadužnicu suprotno njezinoj svrsi, što da predstavlja zlouporabu prava i i da je to protivno temeljnim pravnim načelima.
1.11. Tužitelj smatra da je bjanko zadužnica izdana u svrhu osiguranja konkretne obveze koja da nije dospjela na naplatu obzirom da tuženik svoju obvezu montaže nije izvršio pa nije ispunio uvjet za plaćanje ostatka ugovorene naknade.
1.12. Tužitelj navodi da je tuženik protivno dogovoru i svrsi instrumenta osiguranja, jednostrano popunio zadužnicu i pokrenuo postupak ovrhe, čime je postupio u lošoj vjeri i na štetu tužitelja.
1.13. Tužitelj navodi da je tuženik račun koji je tužitelj platio prema I. privremenoj situaciji (račun br.: 02/01/1/2024) stornirao nakon što je isti izdan i plaćen i bez
4 . Posl. br. P-49/2025-41
pristanka tužitelja, te je izdao netočan i nezakonit račun koji se odnosi samo na prodaju robe u iznosu većem od iznosa iz Ugovora (koji je obuhvaćao i dobavu robe i ugradnju), a sve kako bi svjesno izbjegao odgovaranje za svoju obvezu montaže koja je bila ugovorena.
1.14. Tužitelj navodi da je dana 5.2.2025. godine i 6.3.2025. godine vratio tuženiku nezakonito izdan račun te ga upozorio da ukoliko ne vrati i iskoristi bjanko zadužnice time čini kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
1.15. Tužitelj navodi da je u svojem prijedlogu za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim kao i prijedlogu za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od dana 4.4.2025. godine istaknuo i koliku bi štetu pretrpio provedbom ovrhe u konkretnom slučaju.
1.16. Tužitelj smatra da, obzirom da se isti bavi građevinskom djelatnošću, a građevinske firme ovise o stalnom priljevu financijskih sredstava za nabavu materijala, isplatu plaće radnicima i pokrivanju tekućih troškova projekata, ovrha u iznosu od 9.080,78 EUR da može rezultirati kašnjenjem u isplati dobavljača, prekidom radova kao i potencijalnim penalima zbog nepoštivanja ugovorenih rokova. Tužitelj da zapošljava 36 zaposlenih, te da je tuženik svojim postupanjem kojim je neosnovano pokrenuo ovrhu doveo u opasnost mogućnost tužitelja da isplati plaće svojim radnicima, čime nastaje i opasnost za opstojnost poslovanja tužitelja. .
1.17.Tužitelj smatra da nije došlo do ispunjenja uvjeta za realizaciju bjanko zadužnice, te da njezina prisilna naplata predstavlja nezakonitu ovrhu, a stoga i pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim.
2. Tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi da je isti podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice, ovjerene od javnog bilježnika Nikša Mozara, poslovnog broja OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024 god. čime da je tužitelj dokazao da je protiv njega zatražena izravna naplata u smislu odredbe članka 209. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24).
2.1. Tuženik navodi da je FINA postupila kao u povodu nepravomoćnog rješenja o ovrsi koje je dostavio sud, te da je naložila bankama koje vode račune tužitelja, zaplijeniti iznos novčanih sredstava s računa tužitelja, odnosno da je zabranila raspolaganje novčanim sredstvima po računima i oročenim novčanim sredstvima.
2.2. Tuženik navodi kako je neosporno da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosnu temeljem dana 12.12.2023.god. sklopljenog Ugovora br. 200/12.23/GD kao i da su iz toga ugovora nastale financijske obveze tužitelja prema tuženiku, a što i sam tužitelj to potvrđuje.
2.3. Tuženik navodi da je isti za isporučene projektom zahtijevane komponente sportskog poda (materijal) ispostavio I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/2024 na iznos 23.018,00 EUR bez PDV-a, to jest s prijenosom porezne obveze temeljem članka 2. Ugovora br. 200/12.23/GD, a sukladno Zakonu o PDV-u (NN 73/13), budući da je ugovorena i ugradnja istoga.
5 . Posl. br. P-49/2025-41
2.4. Tuženik navodi da je isti dana 02.12.2024. stornirao I. Privremenu situaciju- Račun br. 02/01/1/24 na iznos 23.018,00 EUR bez obračunatog PDV-a, a nakon što je tužitelj svojevoljno i prije najave raskida ugovora, uveo drugog izvođača da ugradi materijal kojeg je isporučio tuženik, time da je tužitelj tuženika doveo u poziciju prodavatelja materijala i time u obvezu sukladno Zakonu o PDV-u da ispostavi novi Račun-Otpremnicu br.07/01/1/24 na iznos 31.863,38 EUR ali sada s obračunatim PDV-om.
2.5. Tuženik navodi da tužitelj prešućuje, ignorira ili ne zna da je to tuženik morao učiniti kako to propisuje Zakon o porezu na dodanu vrijednost, budući da tuženik nije izvršio dopremu i ugradnju nego samo isporuku materijala zbog propusta tužitelja; da tuženika uvede u posao i tuženiku omogući izvršenje usluge ugradnje materijala, kako je to Ugovoreno.
2.6. Tužnik smatra s obzirom da se iz spomenutog Računa-otpremnice vidi obračunati PDV da tužitelj obmanjuje sud tvrdnjom da je tuženik storniranjem I. Privremene situacije i ispostavljanjem Računa-otpremnice, te prisilne naplate postupio protuzakonito u namjeri stjecanja protupravne imovinske koristi, jer da je jasno da tuženik to uvećanje mora platiti u državni proračun.
2.7. Tuženik smatra da se iz priložene dokumentacije nespornim može utvrditi da je obveza razlike plaćanja nastala zbog obveze PDV-a koju je tuženik morao obračunati nakon raskida ugovora, a time nove činjenice da je tuženik prodao materijal bez ugradnje.
2.8. Tuženik navodi da ga je Porezna uprava obvezala za isporučeni materijal, na plaćanje PDV-a, pa da je tu obvezu prema Poreznoj upravi za 12. mjesec 2024. izvršio uplatom u državni proračun dana 20.01.2025 god.
2.9. Tuženik navodi da se protivi saslušanju predloženih svjedoka jer u spisu postoje materijalni dokazi, pa nije potrebno saslušavati svjedoke koje je tužitelj predložio.
2.10. Tuženik smatra da tužitelj želi dovesti sud u zabludu navodeći da je tuženik zloupotrijebio zadužnicu, a da je ista uručena tuženiku u svrhu jamstva plaćanja prispjelih obveza i samim time u svrhu prisilne naplate ako se tužitelj ogluši na poziv na plaćanje.
2.11. Tuženik navodi da je tužitelj skoro godinu dana od potpisivanja ugovora odgađao uvođenje tuženika u posao i ugradnju materijala, te da je prije raskida ugovora uveo drugog izvođača da izvrši uslugu ugradnje materijala bez da je o tome obavijestio tuženika.
2.12. Tuženik smatra da se iz ovog može zaključiti da je tužitelj zloupotrijebio povjerenje u poslovanju time što je sačinio s tuženikom Ugovor o dopremi i ugradnji projektom i troškovnikom uvjetovanog materijala kojeg nije znao i mogao pribaviti bez tuženika, a sa skrivenom namjerom da materijal pribavi (kupi) bez PDV-a, te unaprijed planiranim uvođenjem u posao drugog jeftinijeg izvođača i sve s ciljem da izbjegne plaćanje PDV-a i ostvari veću financijsku dobit na štetu tuženika i na štetu Državnog proračuna.
6 . Posl. br. P-49/2025-41
2.13. Tuženik navodi da su tužitelj i tuženik u članku 4. Ugovora br. 200/12.23/GD ugovorili plaćanje i jamstvo plaćanja. Tako da se tužitelj obvezao izvršiti plaćanje i to 85% vrijednosti ugovora po I. Privremenoj situaciji odmah nakon dostave matrijala na gradilište ili najkasnije do početka ugradnje dostavljenog materijala (sp.poda), ostatak do vrijednosti ukupno izvršenih radova Okončanom situacijom unutar 30 dana od dana uspješne međusobne primopredaje izvršenih radova i potpisanog zapisnika o okončanom obračunu.
2.14. Tuženik smatra da se iz navedenog Ugovora može zaključiti da je zajednička namjera stranaka prilikom poduzimanja radnji u vezi sklapanja ugovora bila da tuženik za tužitelja izvede dobavu i ugradnju sportskog poda marke HARO model Stockholm 10 u sportskoj dvorani Gimnazija Dubrovnik.
2.15. Tuženik smatra da se iz materijalnih dokaza može nespornim utvrditi da je tuženik pristupio realizaciji predmetnog ugovora na način da je naručio, platio i dopremio robu potrebnu za ugradnju ali tužitelju da nije bila namjera realizirati predmetni Ugovor, a uporište tome da je u činjenici da je mjesecima odgađao dopremu i ugradnju materijala, te uvođenje tuženika u posao.
2.16. Tuženik navodi da je tužitelj usmeno pozvao tuženika da započene radove ugradnje tek s danom 19.08.2024., te da je tuženik pristao doći 20.08.2024.
2.17. Tuženik navodi da je došao sa svojim radnicima u dvorište sportske dvorane ginazije Dubrovnik, međutim da nije zatekao nikoga, a objekt da je bio zaključan, iako da je dva sata ranije telefonski obavijestio direktora tužitelja da će stići s montažerima za oko 2 sata vremena. Tuženik da je tužitelja molio da pošalje voditelja građenja da otvori dvoranu i da ga uvede u posao kako bi mogao započi radove ugradnje sp. poda. Tužitelj da mu je rekao da nema koga poslati, a da je on od Dubrovnika udaljen 3 sata vožnje.
2.18. Tuženik navodi, nastavno na prethodno navedeno, da je inzistirao da ga se uvede u posao, a tužitelj da je negodovao i obećao da će ubrzo nekoga poslati. Tužitelj da je nakon nekoliko sati došao i u ljutnji ostavio ključ dvorane na haubi nekog vozila parkiranog u dvorištu gimnazije Dubrovnik, te otišao bez da je s tuženikom sastavio i potpisao Zapisnik o uvođenje u posao i bez da je tuženiku potpisao početak radova i otvorio građevinski dnevnik (Zakonom obvezan).
2.19. Tuženik navodi da je s tako uručenim ključevima otvorio dvoranu i sam bez prisustva prestavnika naručitelja-tužitelja sagledao zatečeno stanje, te utvrdio jesu li stečeni minimalni tehnički uvjeti za izvršenje ugovorenih radova kao i uvjeti za rad na siguran način. Tom prigodom da je tuženik utvrdio da su svi prozori u objektu zatvoreni, da je u objektu temperatura zraka bila neizdržljiva, a zrak zagušljiv od tvari-plina koje su (pretpostavlja se) hlapile iz hidroizolacijskog premaza koji na opip nije bio suh a niti tvrd.
2.20. Tuženik navodi da, s obzirom na zatečeno stanje i nepoznanicu o kolikoj koncentraciji, o koliko opasnim i koliko zapaljivim plinovima se radi, nije smio svoje radnike zadržati u dvorani-mjestu ugradnje sp. poda s takvom mikroklimom, niti da su se smjeli započeti radovi na podlozi koja nije suha i čvrsta.
7 . Posl. br. P-49/2025-41
2.21. Tuženik navodi da je o zatečenoj situaciji obavijestio tužitelja, a da je tužitelj prekinuo komunikaciju, uveo drugog izvođača i naknadno (tek koncem 2024.) otkazao ugovor bez poznatog i bez stvarno opravdanog razloga, unatoč tome što da je tužitelj znao da je tuženik mjesecima strpljivo čekao početak radova, te dolaskom na radilište dokazao spremnost i dobru volju da ih izvrši.
2.22. Tuženik navodi da je tužitelj zloupotrijebio povjerenje u poslovanju time što je sačinio s tuženikom Ugovor o dopremi i ugradnji projektom i troškovnikom uvjetovanog materijala, ne s namjerom realizacije Ugovora nego iskorištavanja tuženika na način da isti dobavi robu, a da drugi izvođač istu ugradi.
2.23. Tuženik se poziva na odredbu članka 215. stavak 1. OZ u smislu kojeg dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.
2.24. Tuženik navodi da u ovom postupku ovršnu ispravu predstavlja bjanko zadužnica, ovjerena od javnog bilježnika Nikše Mozara, poslovnog broja OV- 3938/2024 od 16. svibnja 2024 god. uvidom u koju da se može se utvrditi da tužitelj daje suglasnost da se radi naplate tražbine do iznosa od 10.000,00 eura zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa izravno isplate vjerovniku (tuženiku u ovom postupku).
2.25. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o protupravnom zadržanju i nezakonitom upotrebljavanju bjanko zadužnice, niti da je tuženik bjanko zadužnicu iskoristio suprotno njenoj svrsi.
3. Predmet spora je proglašenje nedopuštenom ovrhe (pljenidbe i prijenosa) koju je pokrenuo tuženik u svojstvu ovrhovoditelja EKODOMO d.o.o., Zagreb, Ulica Ante Mike Tripala 1, OIB: 22029607993 protiv tužitelja u svojstvu ovršenika CAPITALIS d.o.o., Zvekovica (Općina Konavle), Odvojak IV /4, OIB: 89609642697, a koja ovrha je u postupku izravne naplate kod Financijske agencije na temelju bjanko zadužnice.
4. Nespornim među parničnim strankama je:
- da je da je isti podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice, ovjerene od javnog bilježnika Nikša Mozara, poslovnog broja OV-3938/2024 od 16. svibnja 2024 god.,
- da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosnu temeljem sklopljenog Ugovora br. 200/12.23/GD dana 12.12.2023.god., te da se radi o ugovoru o dopremi i ugradnji materijala (sportskog poda),
- da je tuženik naručio, platio i dopremio robu (sportski pod) potrebnu za ugradnju ali da ugradnju materijala nije odradio,
- da je tužitelj usmeno pozvao tuženika da započene radove ugradnje dana 19.08.2024., te da je tuženik došao u objekat dvorane Opće gimnazije Dubrovnik u
Dubrovniku dana 20.08.2024.,
8 . Posl. br. P-49/2025-41
- da je tuženik za isporučene projektom zahtijevane komponente sportskog poda (materijal) ispostavio I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/2024 na iznos 23.018,00 EUR bez PDV-a, to jest s prijenosom porezne obveze temeljem članka 2. Ugovora br. 200/12.23/GD, a sukladno Zakonu o PDV-u (NN 73/13), budući da je ugovorena i ugradnja istoga, te
- da je tuženik dana 02.12.2024. stornirao I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/24 na iznos 23.018,00 EUR bez obračunatog PDV-a,
- da tuženik (s opravdanim ili bez opravdanog razloga) nije obavio poslove ugradnje sportskog poda što je predstavljalo ugovornu obvezu tuženika, te
- da je tužitelj tuženiku raskinuo Ugovor br. 200/12.23/GD dana 12.12.2023.god.
5. Iz samih navoda odgovora na tužbu tuženika proizlazi, a time se smatra nespornim da je tužitelj tuženika uveo u posao postavljanja odnosno montaže sportskog poda, te navedeno proizlazi iz tuženikovih navoda iz odgovora na tužbu da mu je tužitelj nakon što je tuženik sa svojim radnicima došao u Dubrovnik u dvorište sportske dvorane ginazije Dubrovnik, ostavio ključ dvorane na haubi nekog vozila parkiranog u dvorištu gimnazije Dubrovnik. Bez značaja je za procjenu da li je došlo do uvođenja tuženika u posao od strane tužitelja to što je tužitelj, kako to navodi tuženik, nakon predaje ključeva otišao bez da je s tuženikom sastavio i potpisao zapisnik o uvođenju u posao i bez da je tuženiku potpisao početak radova i otvorio građevinski dnevnik. Navedeno iz razloga jer se obveza otvaranja i vođenja građevinskog dnevnika kao i evidentiranja početka radova ne odnosi na izvođača radova koji radovi spadaju u kategoriju ugovora o djelu o kojem ugovoru se radi u konkretnom slučaju.
6. Potrebno je ukazati da iz navoda tuženikovog odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik s ključevima koje mu je dao tužitelj otvorio dvoranu i sam bez prisustva prestavnika naručitelja-tužitelja sagledao zatečeno stanje, te utvrdio jesu li stečeni minimalni tehnički uvjeti za izvršenje ugovorenih radova kao i uvjeti za rad na siguran način. Nadalje proizlazi da je tom prigodom tuženik utvrdio da su svi prozori u objektu bili zatvoreni, da je u objektu temperatura zraka bila neizdržljiva, a zrak zagušljiv od tvari-plina koje su, kako pretpostavlja, hlapile iz hidroizolacijskog premaza koji na opip nije bio suh a niti tvrd. Nadalje proizlazi da tuženik s obzirom na zatečeno stanje i nepoznanicu o kolikoj koncentraciji, o koliko opasnim i koliko zapaljivim plinovima se radi, svoje radnike nije zadržao u dvorani-mjestu ugradnje sp. poda, niti je isti započeo s radovima na podlozi, za koju je naveo, da ista nije bila suha i čvrsta. Nadalje proizlazi da je tuženik o zatečenoj situaciji obavijestio tužitelja. Na to da je tužitelj optužio tuženika da ne želi i nema s kime odraditi ugovoreni posao, te da je prestao komunicirati, uveo drugog izvođača i naknadno koncem 2024. otkazao ugovor bez poznatog i stvarno opravdanog razloga, unatoč tome što je znao da je tuženik mjesecima strpljivo čekao početak radova, te dolaskom na radilište dokazao spremnost i dobru volju da ih izvrši, te time bio jasan da mu raskid ugovora nije bio opcija.
7. Tijekom postupka i to do zaključenja prethodnog postupka tužitelj ustraje u navodima da tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, odnosno predmetni parket za pod da je isporučio, ali poslove ugradnje istoga da nije obavio, tako da je tužitelj, nakon bezuspješnih opomena tuženiku da ispuni ugovorne obveze, obavio posao ugradnje parketa za pod putem novog izvođača radova.
9 . Posl. br. P-49/2025-41
8. Tijekom postupka i to do zaključenja prethodnog postupka tuženik ustraje u navodima da je isti dana 02.12.2024. stornirao I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/24 na iznos od 23.018,00 EUR bez obračunatog PDV-a, i to iz razloga što je i nakon što je tužitelj svojevoljno i prije najave raskida ugovora, uveo drugog izvođača da ugradi materijal kojeg je isporučio tuženik, time da je tužitelj tuženika doveo u poziciju prodavatelja materijala i time u obvezu sukladno Zakonu o PDV-u da ispostavi novi Račun-Otpremnicu br.07/01/1/24 na iznos 31.863,38 EUR ali sada s obračunatim PDV-om.
9. Spornim je među parničnim strankama ostalo, a s obzirom na prigovor tuženika, da li je tužitelj opravdano raskinuo s tuženikom sklopljeni Ugovor br. 200/12.23/GD od 12.12.2023.god., odnosno da li je tuženik neopravdano odbio obaviti poslove ugradnje parketa za pod u kojem slučaju neopravdanog odbijanja ugradnje parketa za pod od strane tuženika tuženik, budući tuženik nije izvršio svoju obvezu montaže, ne bi imao pravo teretiti tužitelja za razliku iznosa između onoga iznosa na koji je izdan račun-otpremnica br. 07/01/1/24 i to iznosa od 31.863,38 eur i iznosa na koji je izdana I. Privremena situacija-Račun br. 02/01/1/24 koja je izdana na iznos od 23.018,00 EUR, a radi se o iznosu od 8.845,38 Eur na koji iznos je tuženik kao ovrhovoditelj popunio bjanko zadužnicu (31.863,38 - 23.018,00 = 8.845,38), a u kojem slučaju bi se imalo smatrati da je tuženik nezakonito upotrijebio bjanko zadužnicu.
10. Projektom zahtijevane komponente sportskog poda (materijal) ispostavio I. Privremenu situaciju-Račun br. 02/01/1/2024 na iznos od 23.018,00 EUR bez obračunatog PDV-a, to jest s prijenosom porezne obveze temeljem članka 2. Ugovora br. 200/12.23/GD, a pojašnjava da je to iz razloga što je u tom trenutku postajala njegova ugovorna obveza na ugradnju materijala, a koja je ugovorna obveza prestala u okolnostima raskida ugovora od strane tužitelja i uvođenja u posao ugradnje sportskog poda drugog izvođača čime da je tuženik došao u poziciju samo prodavatelja materijala, a time i u obvezu PDV-a sukladno Zakonu o PDV-u i time ispostavio tužitelju novi račun-otpremnicu br. 07/01/1/24 na iznos od 31.863,38 eur.
10.1. Dakle, pravno relevatna činjenica od koje ovisi procjena da li je tuženik nezakonito upotrijebio bjanko zadužnicu koju mu je izdao tužitelj u svrhu osiguranja obveze iz sklopljenog ugovora, je činjenica da li je tuženik neopravdano odbio izvršiti svoju ugovornu obvezu ugradnje sportskog poda ili je pak tužitelj unatoč ugovornoj obvezi tuženika u posao montaže sportskog poda uveo drugog izvođača, pored postojanja volje tuženika da on taj posao izvrši.
11. Konkretno, pravno relevatna činjenica je da li je tuženik kada mu je tužitelj omogućio pristup objektu dvorane Opće gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku dana 20. kolovoza 2024. mogao izvršiti ugradnju odnosno montažu sportskog poda u objekat dvorane Opće gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku odnosno da li su uvjeti u dvorani spriječili tuženika da uredno ispuni ugovornu obvezu postavljanja odnosno montaže sportskog poda.
12. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u isprave u spisu i to one isprave koje su kao dokaz predložene odnosno spisu priložene do zaključenja
1 0 . Posl. br. P-49/2025-41
prethodnog postupka dana 25. rujna 2025. godine. Iz navedenog proizlazi da sud u dokaznom postupku nije čitao i pregledao isprave koje je umješač na strani tuženika priložio spisu u prilogu podneska predanog ovom sudu 6. ožujka 2026. godine budući jer je to bilo nakon zaključenja prethodnog postupka, s sve sukladno čl. 208 st.1 ZPP u smislu kojega umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku miješanja, a vezano za čl.299 st.1. -3. ZPP u smislu koje odredbe u ovoj fazi postupka niti stranka niti umješač ne mogu predlagati dokaze niti iznosti nove činjenice, bez opravdanog razloga.
12.1. Iz istog razloga u dokaznom postupku sud nije uzeo u obzir niti nove činjenice niti dokaze iznesene odnosno predložene u podnesku tuženika predanom ovom sudu 29.12.2025. godine niti isprave u prilogu istoga (l.s.197-213), a kako je ovaj sud odlučio na ročištu za glavnu raspravu održanom 19.1.2026.
13. Tako je sud u dokaznom postupku pregledao isprave i to:
- Račun – otpremnica br.: 36/1/4 od 23.9.2024 (l.s.6),
- Narudžbenica broj 20/08/2024 prema ponudi 36/24 od 20.8.2024. (l.s.7),
- Podnesak punomoćnice tužitelja Općinskom sudu u Dubrovniku u predmetu poslovni broj Ovr-144/2025 (l.s.8-9),
- Financijski izvještaj za 2023. godinu l.s.10
- Rješenje i zaključak Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj: Ovr. 144/2025 od dana 29.4.2025. godine (l.s.11-20),
- Prijedlog tužitelja za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopuštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava od dana 4.4.2025. godine,
- Rekapitulacija plaće za 2/2025 (l.s21),
- Stanje računa tužitelja na dan 8.4.2025. (l.s.22),
- Prijedlog za proglašenje prijenosa i pljenidbe nedopupštenim i prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zapljeljenih sredstava (l.s.24- 28),
- Potvrda o izvršenom nalogu od dana 29.7.2024. godine u iznosu od 9.000,00 EUR (l.s.29),
- Potvrda o izvršenom nalogu od dana 8.8.2024. godine u iznosu od 14.018,00 EUR (l.s.30),
- Dopis tužitelja tuženiku od 5.2.2025.(l.s.31) s obavješću o primitku- povratnica (l.s.38),
- Preslika bjanko zadužnica (l.s.32-37, 73-75, 115-119),
- Građevinski dnevnik, zasebni dio dnevnika s početnim datumom upisa 14.8.2024. do 13.9.2024. (l.s.40-61),
- Kaznena prijava (l.s.62-64),
- Storno račun 06/01/24 (l.s.65 i 124),
- Račun – otpremnica br.: 07/01/1/24 (l.s.66-67),
- I. Privremena situacija-Račun br. 02/01/1/24 (l.s.68 i 123),
- Potvrda o izvršenom nalogu od dana 27.3.2025. godine u iznosu od 9.080,78 EUR (l.s.69),
- Dopis tužitelja tuženiku od 6.3.2025.(l.s.70),
- Zahtjev za izravnu naplatu od dana 27.3.2025. godine (l.s. 71-72, 115-116)
- FINA – Zaplijenjena sredstva (l.s. 76, 120),
1 1 . Posl. br. P-49/2025-41
- Ugovor br.: 200/12.23./GD od dana 12.12.2023. godine (l.s. 77-80 i 94-97) s ugovornim troškovnikom – prva stranica na l.s. 81 dok se cjelovita isprava nalazi na l.s. 192-193,
- Dopis tužitelja tuženiku od 24.10.2024.(l.s.82-83) s obavješću o primitku- povratnica (l.s.84),
- Dopis tužitelja tuženiku od 20.09.2024.(l.s.85-86) s obavješću o primitku- povratnica (l.s.87),
- Ugovor br.: 200/12.23./GD od dana 12.12.2023. godine (l.s. 94-97) s ugovornim troškovnikom – l.s. 192-193,
- Potvrde o primitku pošiljaka poslanih od strane tužitelja tuženiku (l.s. 121- 122),
- Obrazac I-RA od 1.112.2024.-31.12.2024. (l.s. 125-127),
- Knjigovodstvena kartica za knjigovodstvenu godinu 2025. s datumom od
17.1.2025. kao datuma obračuna (l.s. 128),
- Internetsko bankarstvo – transakcija tuženika plaćanje od 629,36 Eur –
Uplata PDV-a za 12/24 (l.s. 129),
- Dopis tužitelja tuženiku od 7.1.2025.(l.s.130) druga opomena,
- Dopis tužitelja tuženiku od 27.2.2025.(l.s.131) treća opomena,
- E-mail poruka tuženika upućena tužitelju (l.s. 144).
14. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka PF ŽF i ČF kao i parničnih stranaka odnosno zastupnika po zakonu tužitelja i tuženika.
15. Iz iskaza saslušanog svjedoka PF na ročištu održanom 5. veljače 2026. godine, a u odnosu na pravno relevantnu činjenicu da li je tuženik opravdano odbio dana 20.8.2024. postaviti odnosno montirati sportski pod uslijed nedostatka tehničkih preduvjeta za takvu montažu proizlazi da je isti bio voditelj radova na gradilištu Gimanzije Dubrovnik angažiran od strane tužitelja, da je vlasnik tuženika ĐF u ljeto 2023. doao na predmetno radilište pri čemu je pogledao posao i zahtjevao da mu se stave na raspolaganje dvoje-troje ljudi za odraditi poslove izravnjavanja podloge, te da tužitelj istovari i deponira na primjereno mjesto potrebiti materijal kada ga tuženik dostavi. Takve zahtjeve tužitelj da je prihvatio, a ponuda da je bila za isporuku materijala i izvedbu radova i ako takva prihvaćena od strane tužtielja. Tužitelj da je u dva do tri navrata odgađao izvedbu radova jer su drugi podizvođači kasnili sa svojim radovima. S tuženikom da je dogovoreno da se s radovima započne u prvoj trećini kolovoza 2024. ali da je ĐF zamolio odgogu izvedbe radova na tjedan dana. TF direktor tužitelja da je dočekao ĐF na gradilištu, a da ga je nakon toga ĐF zvao i rekao da ga nitko na gradilištu nije dočekao, a direktor tužtielja kada ga je zvao da mu je rekao da se ĐF ne javlja na telefon. ĐF da mu je rekao da na gradilištu nije imao primjerene uvjete, što svjedoku nije bilo jasno jer da je samo tjedan prije radio na tom gradilištu i uvjeti na gradilištu da su bili sasvim u redu. Iskazuje da se je na posao s godišnjeg odmora vratio krajem kolovoza 2024. odnosno početkom rujna 2024., te iako nije bio fizički prisutan u vremenu nastanka nesporazuma između tužitelja i tuženika da je telefonski bio u kontaktu s direktorom tužitelja i tim putem doznao da je tužitelj organizirao hitnu izvedbu postavljanja sportskog poda s drugim izvođačem jer je tužitelju bilo hitno budući je trebala početi škola. ĐF da mu je u telefonskom razgovoru rekao da neće raditi budući da uvjeti na
1 2 . Posl. br. P-49/2025-41
gradilištu nisu adekvatni jer da postoji vlaga, i da nema ni drugih uvjeta, a kasnije u razgovoru s direktorom je doznao da je rekao i da je podloga neravna. Iskazuje da što se tiče vlažnosti da primjedbe ĐF nisu točne jer da je tada bilo ljeto i velike vrućine, a za druge nedostatke da svjedok nije znao da su postojali s tim da je ĐF o neravnoj podlozi mogao doznati kad je ugovarao posao.
16. Iz iskaza saslušanog svjedoka FF na ročištu održanom 19. siječnja 2025. godine a u odnosu na pravno relevantnu činjenicu da li je tuženik opravdano odbio dana 20.8.2024. postaviti odnosno montirati sportski pod uslijed nedostatka tehničkih preduvjeta za takvu montažu proizlazi da je on na gradilištu Gimnazije u Dubrovniku bio stručni nazor angažiran od strane naručitelja Gimnazije Dubrovnik i i da nije bio u ugovornom odnosu niti s jednom od ovdje parničnih stranaka. Iskazuje da je inženjer spomenutog gradilišta bio PF i da je svjedok svu komunikaciju imao s njim. Iskazuje da gotovo ništa ne može reći o poslovnom odnosu između ovdje stranaka već samo to da je kontaktirao tuženika i to iz razloga jer da je u tijeku izvođenja radova na spomenutom gradilištu projektirao jednu sportsku dvoranu različitu od sportske dvorane u Gimnaziji Dubrovnik i da je iz tog razloga kontaktirao nekoga na strani tuženika nevezeno za predmetni projekt u Gimanziji Dubrovnik, te da mu je neki čovjek na strani tuženika rekao da će ju se vidjeti na gradilištu u Gimnaziji Dubrovnik.
17. Iz iskaza saslušanog svjedoka ČF na ročištu održanom 5. veljače 2026. godine, a u odnosu na pravno relevantnu činjenicu da li je tuženik opravdano odbio dana 20.8.2024. postaviti odnosno montirati sportski pod uslijed nedostatka tehničkih preduvjeta za takvu montažu proizlazi da je njegova firma Pegma d.o.o. iz Dubrovnika postavljala sportski pod za tužitelja u sportskoj dvorani Gimnazije u Dubrovniku, a isprava na l.s.6 u koju vrši uvid da je račun njegove firme koji je ispostavljen tužitelju za uslugu postavljanja sportskog poda u Gimnaziji u Dubrovniku, te da su sve stavke iskazane u predmetnom računu izvršene od strane društva Pegma d.o.o. iz Dubrovnika za tužitelja. Radove da su započeli 22.8.2024. godine. TF da ga je zvao 20.8.2024. godine i rekao da je firma koja mu je trebala izvršiti radove postavljanja sportskog poda došla odnosno djelatnici iste da du došli i odmah otišli, te da mu hitno treba da se prihvatim odraditi poslove sportskog poda. Ja sam pošao na lice mjesta na gradilište vidjeti posao, na licu mjesta vidio sam da postoji materijal odnosno da je tu sportski pod kojeg treba postaviti i pristao sam odraditi mu posao, poslao sam mu ponudu na koju je isti odgovorio prihvaćanjem i počeli smo s radovima 22.8.2024. godine. Na upit suda iskazujem da kada je došao u sportsku dvoranu pogledati posao da su uvjeti bili normalni, a pod tim misli da nije bilo vlažno, nije bilo prašnjavo, a pod da je bio izoliran, a to znači da se može početi postavljati sportski pod. Nakon toga firma Pegma d.o.o. odradila je posao postavljanja sportskog poda, a prethodno tome postavljajući pod konstrukciju, onda sportski pod, a nakon toga ocrtavanje linija. Navedeni posao trajao je oko 10-ak dana. Zatečeni materijal u dvorani bio je dovoljan za odraditi posao postavljanja sportskog poda, a da li je ostalo viška materijala u ovom trenutku ne mogu se sjetiti. Navedeni posao društvo Pegma d.o.o. iz Dubrovnika naplatila je, a kako to proizlazi iz računa u spisu u iznosu od 14.030,00 eur.
1 3 . Posl. br. P-49/2025-41
18. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tužitelja EF na ročištu održanom 13. studenog 2025. godine a u odnosu na pravno relevantnu činjenicu da li je tuženik opravdano odbio dana 20.8.2024. postaviti odnosno montirati sportski pod uslijed nedostatka tehničkih preduvjeta za takvu montažu proizlazi da su radovi iz ugovora kojeg su potpisale parnične stranke obuhvaćali dobavu i montažu parketa odnosno sportskog poda i dovođenje radova do gotovosti do mogućnosti korištenja sportske dvorane škole gimnazija u Dubrovniku. Iskazuje da je tuženik po sklopljenom ugovoru bio onaj koji je dobavljao i ugrađivao dobavljeni materijal, te se obvezao vršiti i sve popratne radove kao što su postavljanje lajsni, označavanje odbojkaško košarkaških dimenzija terena i tome slično. Od onoga što se tuženik obvezao izvesti po ovom ugovoru iskazuje da je tuženik isporučio ugovoreni materijal i to smatra ne u cijelosti jer misli da tuženik nije isporučio lajsne. Iskazuje da je sportski pod odnosno parket kojeg je predložio ĐF postavljen u sportsku dvoranu ali ne od strane tuženika. Prvi dolazak na gradilište koji je dogovoren s tuženikom da se nije ostvario jer da su se po kazivanju tuženika izvodili radovi od strane tuženika u Istri pa da su dogovorili drugi dolazak u Dubrovnik. Budući je bilo ljetno vrijeme i sezona da je zamolio na strani tuženika ĐF da mu nešto prije najave dolazak u Dubrovnik ali da se dogodilo da je tuženik i to ĐF i još trojica radnika tuženika došao u Dubrovnik 19.8.2024. godine i to negdje oko 13.00 sati da su ga pred dolazak u Dubrovnik obavijestili da u Dubrovnik stižu za 45 minuta odnosno otprilike 30-45 minuta, da je došao ispred škole gimnazija gdje su se imali odraditi poslovi oko 14:25 minuta tu da ga je na parkingu dočekao ĐF s primjedbama da se je trebao bolje organizirati dočekati ih s marendom, te da će oni dobro razmisliti hoće li raditi. Tom prilikom da im je rekao da je sve organizirao pa tako i njihov smještaj u Dubrovniku, te da će ih uvest u dvoranu škole i uputiti u posao. Nakon što mu je ĐF rekao kako će oni razmisliti hoće li odraditi ovaj posao on da je rekao kako će za pola sata doći voditelj gradilišta koji je trenutno bio na obližnjem gradilištu, a ako oni (tuženik) ne žele da ih uvede u posao da će im ostaviti ključeve sportske dvorane navedene škole na autu firme tužitelja, te da oni s tim ključem mogu ući u dvoranu i početi izvoditi radove, da je tuženiku uplaćen avans, te da je oprema u dvorani stoga da oni mogu započeti s radovima. U popodnevnim satima da mu se javio SMS-om ĐF, a nakon toga da mu je poslao e-mail da u dvorani ne postoje uvjeti za rad odnosno da je u dvorani vlaga 81%, a u zraku 19.8.2024. je bilo 37 stupnjeva. Iskazuje da nakon što je dobio takvu obavijest od tuženika da je nazvao nadzornog inženjera, a bio je i moj voditelj radova, te da su zajedno pošli u predmetnu sportsku dvoranu i u istoj da nisu zatekli ništa od onoga što je prigovarao tuženik, a isti je prigovarao da je u dvorani bila vlaga 81%, te da su u dvorani bili pare i plinovi koji da su ih sprječavali da izvode radove. Tom prilikom u sportskoj dvorani nadzorni inženjer da mu je dopustio da ako se tuženik sutra ne pojavi odrađivati radove da on može u posao uvesti novoga izvođača. Pojašnjava da je od nadzornog inženjera tražio uvođenje novog izvođača iz razloga jer da je sportski pod iako isporučen trebao dobiti i svoj papirnati dio odnosno potrebne ateste budući bi bez istih kasnije moglo doći do problema i to je bilo potrebno bez obzira na to da li će se sportski pod ugraditi ili ne od strane tuženika. Iskazuje da je 21.8.2024. godine od strane tuženika zaprimio e-mail odnosno od ĐF u kojem da mu je rečeno kako tuženik neće izvoditi predmetne radove postavljanja sportskog poda ali da pristaje biti suport drugom izvođaču kojeg bi tužitelj trebao uvesti za izvođenje tih radova, te da nije čekao već da je odmah zatražio od društva Pegma d.o.o. vlasnika ČF koje društvo je specijalizirano za poslove postavljanja parketa i
1 4 . Posl. br. P-49/2025-41
sportskih podova i isti mu je poslao ponudu koju da je prihvatio. Novi izvođač da je ušao u posao i sve odradio, izvršena je primopredaja radova uspješno, radovi da su primljeni od strane investitora i od strane nazora, te da nije bilo nikakvih primjedbi za izvršene radove. Vezano za daljnju komunikaciju s tuženikom iskazuje da je od istoga službeno zatražio da mi vrati predane mu zadužnice radi osiguranja plaćanja. Smatra da je tuženik je trebao izdati račun tako da je od ugovorenih radova koji su iznosili cca 27.000,00 EURA trebao odbiti vrijednost izvršenih radova od strane novog izvođača i to cca 14.000,00 EURA plus vrijednost lajsni koje je kupio tužitelj jer iste tuženik nije bio isporučio, te je tuženik trebao izdati račun na iznos od cca 9.000,00 EURA plus PDV jer je bila samo dobava materijala jer u građevini sukladno poreznim propisima ako je bila samo isporuka materijala zaračunava se PDV, a tek u slučaju da je bila isporuka i ugradnja materijala u tom slučaju ide prijenos porezne obveze. Tužitelj da je od FINE dobio obavijest da je tuženik aktivirao jednu zadužnicu u visini od cca 8.000,00 EURA. Iskazuje da su zadužnice tuženiku dane na osiguranje plaćanja i to za prvotno izdanu prvu privremenu situaciju i pripadajući ugovor toj prvoj privremenoj situaciji, a tuženik da je nezakonito iskoristio zadužnicu za račun koji je, nakon što je nezakonito stornirao prvu privremenu situaciju, izdao kao nezakoniti račun. Nadalje iskazuje da prema propisima i uzancama u građevini da se privremene situaciju ne smiju stornirati iz razloga što se prva privremene situacija i sve izvedeno unosi u građevinski dnevnik. U odnosu na drugu zadužnicu iskazuje kako se radi o zadužnici na 20.000,00 EURA i kako tuženik istu nije aktivirao ali ju do danas nije vratio već ju je protupravno zadržao.
19. Iz iskaza saslušanog zastupnika po zakonu tuženika ĆF na ročištu održanom 8. prosinca 2025. godine a u odnosu na pravno relevantnu činjenicu da li je tuženik opravdano odbio dana 20.8.2024. postaviti odnosno montirati sportski pod uslijed nedostatka tehničkih preduvjeta za takvu montažu proizlazi proizlazi da se tužitelj u konačnici odlučio za sportski pod modela Stocholm 10 model F nakon čega su tužitelj i tuženik sklopili ugovor, a tuženik pristupio nabavi odnosno naručivanju materijala. Tužitelj je u više navrata usmeno odgađao radove i jednom je poslao e- mail tuženiku u kojem je pisalo da radovi neće biti prije travnja 2024. godine. Prokurista tuženika ovdje nazočni ĆF je s tvrtkom Kapitalis ovdje tužiteljem i to konkretno s osobom PF dogovorio da dođe na lice mjesta, dogovorio je termin dolaska u Dubrovnik i u svibnju 2024.godine je došao u Dubrovnik kako bi vidio stanje na radilištu jer je običaj tuženika prije no što se započne s radovima da dođe na lice mjesta vidjeti radilište. Tom prilikom kada je prokurista ĆF došao na radilište u Dubrovnik, a radilo se o sportskoj dvorani u Gimnaziji tada je s PF dogovoreno da isporuka materijala bude najkasnije u mjesecu srpnju 2024. godine i to iz razloga što je prokurista ĆF tada utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje sportskog poda. Ispravlja se u ovom trenutku da nije samo prokurista ĆF utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za postavljanje sportskog poda već su to zajedno utvrdili prokurista ĆF i zaposlenik tužitelja PF. Uvjeti koji su trebali biti ispunjeni su oni koji su propisani čl.9 sklopljenog ugovora i ti uvjeti su: suha i ravna podloga, nesmetani rad na gradilištu i drugi uvjeti. Pojašnjava da u svibnju mjesecu 2024. godine kada je prokurista ĆF došao na gradilište ne samo da nisu bili ispunjeni uvjeti za rad već taj dolazak tuženika nije bio u svrhu kako bi se započelo s radovima već u svrhu obilaska radilišta i dogovora o isporuci materijala i dinamici uvođenja u posao. Ja o ovom dogovoru prokurista ĆF i PF znam jer me je prokurista ĆF koji je ujedno i moj suprug o tome informirao. Prokurista ĆF mi je rekao da je na radilištu u Dubrovniku u školi
1 5 . Posl. br. P-49/2025-41
Gimnazije bio nazočan samo PF, a kad me pitate da li je tu bio nazočan i direktor tužitelja ovdje nazočni TF odgovaram kako mi je prokurista ĆF rekao da je samo bio nazočan PF. S PF da je dogovoreno da će se u srpnju mjesecu 2024. tužitelju isporučiti materijal. Tako da je i bilo. Naime roba je iz Njemačke direktno isporučena tužitelju. Naime iz Njemačke poslana 1.7.2024. da bi tužitelju pristigla i isporučena 3.7.2024. Tuženik robu nije imao na skladištu. Ukazuje da je tuženik, a sukladno čl. 4. Ugovora odmah po isporuci robe tužitelju izdao prvu privremenu situaciju za isporuku robe i ta prav privremene situacija je izdana 4.7.2024. s prijenosom porezne obveze za isporučeni materijal, a nije bilo nikakvog avansa odnosno tuženik s tužiteljem nije ugovarao nikakav avans, a kako je to iskazivao direktor tužitelja. Nakon toga imamo telefonski kontakt s tužiteljem radi dogovora vezano za uvođenje u posao. Taj telefonski kontakt je bio između prokuriste ĆF i direktora tužitelja EF. Tom prilikom je načelno dogovoreno da tuženika dođe 19.8.2024. da će biti uveden u posao. Zbog prometnih gužvi i ljetne sezone tuženik ne dolazi na radilište 19.8.2024. već dolazi 20.8.2024. dolazi zajedno s montažerima da odradi posao postavljanja sportskoga poda. Pojašnjava da je tuženik kontaktirao tužitelja da neće moći doći toga 19.8.2024. godine već da će doći 20.8.2024. godine, a taj kontakt je bio između prokuriste ĆF i direktora tužitelja EF. Tuženik je na lice mjesta 20.8.2024. godine došao s tri montažera i prokuristom ĆF. Sat prije no što je došao u grad Dubrovnik tuženik se je najavio tužitelju i to prokurista ĆF direktoru tužitelja EF. Nakon toga tuženik je došao za otprilike 2 sata u grad Dubrovnik tako je tuženik došao u 13:00 sati da bi TF sa ključevima prostora došao tek u 15:00 sati. Dakle kada je tuženik došao na licu mjesta našao ja objekt zatvoren i nitko ga nije dočekao. U telefonskom kontaktu s prokuristom ĆF TF je rekao da ga se sačeka i da će doći s ključevima. Direktorica tuženika smatra kako TF odnosno direktor tužitelja nije iskazao volju da tuženika uvede u posao, a navedeno da je vidljivo iz narudžbenice tužitelja koja se nalazi u spisu, a iz koje je vidljivo da je direktor tužitelja tog istog dana 20.8.2024. poslao narudžbenicu prema društvu PEGMA da ovaj odradi poslove postavljanja sportskog poda. Iskazuje kako je tog dana prokurista ĆF uzeo ključeve koje je ostavio TF, te otvorio prostor dvorane kako bi utvrdio da li postoje minimalni uvjeti za postavljanje sportskog poda. Tom prilikom prokurista ĆF da je utvrdio da nisu ispunjeni minimalni tehnički uvjeti za postavljanje sportskog poda pa da je tako utvrđeno da pod nije bio ravan, odnosno na podu da je bila određena masa koja je pod činila neravnim, vlažnost zraka u sportskoj dvorani da je bila prevelika, od isparivanja para da se nije moglo disati i dvorana da je bila hermetički zatvorena što da bi sve moglo ugroziti zdravlje montažera. Dokaz da je podloga bila neravna Sve ovo o čemu iskazala da zna iz kazivanja prokuriste tuženika ĆF. Drži da je imala neposredan kontakt s tužiteljem, a pod tim podrazumijeva da se je tužitelju obraćala s e-mailom na e-mail adresu tužitelja. Iskazuje da je i tuženik tužitelju poslao zadužnicu, a da se radilo se o zadužnici za pravovremeno i valjano izvršenje radova i ta zadužnica tuženiku nije vraćena od strane tužitelja i tužitelj istu nije aktivirao. Tog dana 20.8.2024. nitko da se od strane tužitelja nije javio niti došao da bi tuženika uveo u posao, te je tuženik bio na radilištu doga dana negdje do 17:00 sati nakon čega je otišao i ostavio ključeve na haubi istog onog automobila. Nije joj poznato da li je prokurista ĆF prethodno ostavljajući ključeve na haubi automobila zvao TF, ali prokurista ĆF je tu večer telefonski nazvao EF i izložio o problematici o sportskoj dvorani. Tom prilikom TF da je rekao da će se očitovati o toj problematici u sportskoj dvorani ali se nikada nije očitovao. 21.8.2024.
1 6 . Posl. br. P-49/2025-41
prokurista ĆF da je poslao tužitelju e mail i još jednom se pismeno očitovao o problematici u sportskoj dvorani. U tom istom e-mailu da su predložili tužitelju, a budući da nisu znali kad će tužitelj ispuniti tehničke preduvjete koji su nedostajali, da te radove s njihovim materijalom odradi u svom aranžmanu ali pod uvjetom da to odradi s našim predstavnikom prokuristom ĐF. Pojašnjava da bi se radilo o tome da bi tužitelj postavljanje sportskog poda odradio sa svojim radnicima ali po uputi prokuriste tuženika budući je isti inženjer građevine i iza sebe ima preko 200 odrađenih dvorana. Isto tako tim e-mailom od 21.8.2024. godine je tužitelju predloženo da s tuženikom sklopi anex ugovor. Na e-mail tuženika od 21.8.2024. tužitelj nikada nije odgovorio. Sastavni dio ugovora kojeg su potpisali ovdje tužitelj i tuženik bio je i protokol i tužitelj je bio dužan doći na lice mjesta i zajedno s tuženikom prečekirati da li su ispunjeni svi uvjeti iz protokola međutim tužitelj nije došao na lice mjesta kako bi se prečekirao taj protokol. Nakon toga tuženik budući ga nitko nije kontaktirao na strani tužitelja nije ni odradio taj posao, a imao je volju i posao je došao s voljom odraditi. Tužitelj je tuženiku ispostavio dvije zadužnice i radi se o zadužnicama za pravovremeno i u cijelosti izvedene radove. U rujnu mjesecu 2024. je tuženiku došao dopis od tužitelja u kojem je navedeno da tuženik nije odradio ugovorene radove i tuženik je po zakonu bio primoran stornirati prvu privremenu situaciju. Tuženik da je jednu od dvije zadužnice aktivirao i to zadužnicu koju mu je tužitelj izdao na iznos 10.000,00 eura. Iskazuje da je razlog aktiviranja zadužnice taj što je tuženik stornirao prvu privremenu situaciju iz razloga što isti nije odradio poslove postavljanja sportskog poda već je samo isporučio robu, a na tu isporučenu robu tuženik je morao obračunati PDV. Iskazuje da je prva privremena situacija bila isporučena tužitelja samo za isporuku robe i da je na istoj bila naznaka o prijenosu porezne obveze sukladno čl. 75 Zakona o porezu, a ista je stornirana iz razloga što tuženik nije izvršio ugradbu isporučene robe sportskog poda.
20. Svi provedeni dokazi ocjenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/23, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP), te je sud za dokazane činjenice uzeo i o njima odlučivao prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
21. U predmetnoj pravnoj stvari prethodni postupak je zaključen na pripremnom ročištu održanom 25. rujna 2025.
22. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
23. Po mišljenju ovoga suda između parničnih stranka je postojao ugovorni odnos iz kojeg je proizlazila obveza tuženika, pored dobave i obveza ugradnje dobavljenog sportskog poda, a tuženik je bez opravdanog razloga odbio ispuniti taj dio ugovorne obveze uslijed čega je tužitelj uveo u posao ugradnje sportskog poda drugog izvođača.
24. Tuženik nije uspio dokazati da bi tužitelj zloupotrijebio povjerenje u poslovanju time što je sačinio s tuženikom Ugovor o dopremi i ugradnji projektom i troškovnikom uvjetovanog materijala kojeg nije znao i mogao pribaviti bez tuženika, a sa skrivenom namjerom da materijal pribavi (kupi) bez PDV-a, te unaprijed planiranim uvođenjem u posao drugog jeftinijeg izvođača i sve s ciljem da izbjegne plaćanje
1 7 . Posl. br. P-49/2025-41
PDV-a i ostvari veću financijsku dobit na štetu tuženika i na štetu Državnog proračuna.
25. Tuženik nije uspio dokazati činjenicu na kojoj temelji svoj zahtjev i to činjenicu da isti kada mu je tužitelj omogućio pristup objektu dvorane Opće gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku dana 20. kolovoza 2024. nije mogao izvršiti ugradnju odnosno montažu sportskog poda u objekat dvorane Opće gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku iz razloga što bi uvjeti u dvorani spriječili tuženika da uredno ispuni takvu ugovornu obvezu. Odnosno tuženik nije dokazao da u dvorani nisu postojali minimalni tehnički uvjeti za izvršenje ugovorenih radova kao i uvjeti za rad na siguran način u smislu, kako to isti navodi u svom odgovoru na tužbu, da je u objektu temperatura zraka bila neizdržljiva, a zrak zagušljiv od tvari-plina koje su hlapile iz hidroizolacijskog premaza koji na opip nije bio suh a niti tvrd, te da se u dvorani nalazila moguće opasna koncentracija zapaljivih plinova iz kojeg razloga da tuženik nije mogao svoje radnike zadržati u dvorani-mjestu ugradnje sp. poda niti započeti s radovima na podlozi, za koju je naveo, da ista nije bila suha i čvrsta.
26. U isto vrijeme tužitelj je isprvama u spisu dokazao da je uredno platio onaj dio ugovorne obvez kojeg je tuženik obavio i to pribava i doprema sportskog poda, a što proizlazi iz isprava i to Potvrde o izvršenom nalogu od dana 29.7.2024. godine kao dokaz plaćanja iznosa od 9.000,00 EUR (l.s.29), te Potvrde o izvršenom nalogu od dana 8.8.2024. godine (l.s.30) kao dokaz plaćanja iznosa od 14.018,00 EUR. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj platio tuženik za isporučene projektom zahtijevane komponente sportskog poda (materijal) izvršio isplatu po I. Privremenoj situaciji- Račun br. 02/01/1/2024 na iznos 23.018,00 EUR bez PDV-a, za koju je tuženik učinio nespornim da je s prijenosom porezne obveze temeljem članka 2. Ugovora br. 200/12.23/GD, a sukladno Zakonu o PDV-u (NN 73/13), budući da je ugovorena i ugradnja sportskog poda kojeg tuženik nije ugradio bez opravdanih razloga.
27. E-mail poruka tuženika upućena tužitelju (l.s. 144) (e-mail prokuriste tuženika radniku tužitelja PF od 21.08.2024.) u slaganju je s navodima tuženika da nije bilo uvjeta za postavljanje odnosno ugradnju sportskog poda i potvrđuje navode tuženika iz odgovora na tužbu ali radi se o jednostranoj ispravi sačinjenoj od strane tuženika i iako je ista poslana tužitelju tuženik je u njoj mogao napisati što je htio i sud istu nije mogao ocijeniti u dokaznom postupku u smislu da je istom mogla biti dokazana činjenica da nije bilo uvjeta za postavljanje odnosno ugradnju sportskog poda. Iz navedenog e-maila pored toga što tuženik s istim nije dokazao da na gradilištu nisu zatečeni minimalni uvjeti za ugradnju sportskog poda proizlazi i jasno očitovanje volje tuženika da isti nije voljan ispuniti obvezu ugradnje sportskog poda budući tužitelju predlaže da iz vlastitih resursa i organizacijom ugradi u dvorani već dopremljene kompononente sportskog poda .
28. Iz Ugovora br.: 200/12.23./GD od dana 12.12.2023. godine (l.s. 94-97) kojeg su parnične stranke potpisale proizlazi da se tuženik kao izvođač obvezao zužizelju kao naručitelju nakon potpisa ovog ugovora ispostaviti zadužnicu odnosno dvije zadužnice i to jednu na iznos od 27.080,00 eur i drugu na iznos od 10% vrijednosti ugovorenih radova na ime jamstva za pravovremeno i valjano izvršenje radova.
29. Da je tužitelj kao naručitelj postupio kako se obvezao sklopljenim ugovorom proizlazi iz bjanko zadužnica u spisu (l.s.32-37, 73-75) u odnosu na jednu od kojih
1 8 . Posl. br. P-49/2025-41
je isti podnio Financijskoj agenciji (FINA) zahtjev za izravnu naplatu na temelju bjanko zadužnice, ovjerene od javnog bilježnika Nikša Mozara, poslovnog broja OV- 3938/2024 od 16. svibnja 2024 god. (l.s.71-72).
30. Da su uvjeti u sportskoj dvorani Gimnazije Dubrovnik u Dubrovniku bili normalni i odgovarali uvjetima u kojima se može postaviti sportski pod proizlazi iz toga što je društvo Pegma d.o.o. iz Dubrovnika iste te poslove za koje je tuženik izjavio da na dan 20.8.2024. ne postoje uvjeti za izvedbu istih, odradio bez ikakvih problema započinjuči s radovima gotovo odmah (22.8.2024.) nakon što je tuženik bio na gradilištu i navodno utvrdio da uvjeti za postavljanje sportskog poda nisu adekvatni. Navedeno proizlazi iz iskaza saslušanog svjedoka ČF čije je trgovačko društvo Pegma d.o.o. iz Dubrovnika postavljalo sportski pod za tužitelja u sportskoj dvorani Gimnazije u Dubrovniku, kojem ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru. Isto tako iz iskaza svjedoka PF proizlazi da je samo tjedan prije no što je tuženik došao na gradilište i izjavio o uvjetima na gradilištu radio na tom gradilištu i uvjeti na gradilištu da su bili sasvim u redu, te isti logično iskazuje da je tada bilo ljeto i velike vrućine, te da nikako ne mogu stati primjedbe tuženika vezano za vlažnost sportske dvorane. U odnosu na svjedoka PF isti je bio uvjerljiv u svom iskazu, te činjenica da je isti bio angažiran od strane tužitelja nije bila od bitnog značaja zbog logičnih tvrdnji u njegovom iskazu. Iskazu direktorice tuženika KF kada ista iskazuje da o nedostatku minimalnih tehničkih uvjeta za postavljanje sportskog poda odnosno da je prokurista ĐF utvrdio da pod nije bio ravan, odnosno na podu da je bila određena masa koja je pod činila neravnim, vlažnost zraka u sportskoj dvorani da je bila prevelika, od isparivanja para da se nije moglo disati i dvorana da je bila hermetički zatvorena što da bi sve moglo ugroziti zdravlje montažera sud nije poklonio vjeru. Naime, za istaknuti je da tuženik u navodima svoga odgovora na tužbu niti ne spominje problem neravne podloge na koju se imao postaviti sportski pod, a postojanju nedostataka na koje ukazuje direktorica tuženika u vidu vlažnosti zraka, isparavanja para, hermetički zatvorene dvorane ne ide u prilog činjenica da se radilo o razdoblju sredine ljeta dakle vremenskim prilikama toplih i suhih dana, a problem hermetički zatvorene dvorane je tuženik mogao lako riješiti prozračivanjem iste prije nalaganja svojim montažerima postavljanja sportskog poda.
31. Iskaz svjedoka ŽF zanemariv je u odnosu na utvrđenje pravno relevantnih činjenica jer on o ugovornom odnosu između parničnih stranaka nije znao gotovo ništa.
32. Iskazu zastupnika po zakonu tužitelja sud je poklonio vjeru budući je ugovorni odnos s tuženikom opisao upravo onako kako to proizlazi iz pisanog ugovora kojeg su parnične stranke sklopile, te je sud prihvatio kao razlog agažiranja novog izvođača odbijanje tuženika izvesti radove montaže sportskog poda.
33. Ovaj sud smatra da nije točan zaključak direktorice tuženika ĆF kako TF direktor tužitelja nije iskazao volju da tuženika uvede u posao što da je vidljivo iz narudžbenice tužitelja u spisu iz koje je vidljivo da je direktor tužitelja tog istog dana 20.8.2024. (kada je tuženik došao na gradilište) poslao narudžbenicu društvu PEGMA da ovaj odradi poslove postavljanja sportskog poda. To što je tužitelj odnosno direktor istoga tog 20.8.2024., kada je tuženik došao na gradilište i ocjenio uvjete na grailištu, angažirao drugog izvođača za izvedbu radova montaže sportskog
1 9 . Posl. br. P-49/2025-41
poda ovaj sud tumači time, a na kojem tragu su i iskazi direktora tužitelja i svjedoka PF da je brzo trebala početi škola što ovaj sud drži prihvatljivim i točnim budući se bližio mjesec rujan kada službeno djeci započinje škola, a gradilište je bilo u sportskoj dvorani predmetne škole.
34. Tužitelj je dokazao da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju osnovom Ugovora br. 200/12.23./GD od dana 12.12.2023. godine (l.s. 94-97) sklopljenog među parničnim strankama iz razloga što tuženik, kako je proizašlo iz dokaznog postupka, nije izvršio ugradnju nego samo isporuku materijala.
35. Tužitelj je sukladno članku 4. Ugovora ispunio svoju ugovornu obvezu i temeljem I. privremene situacije – račun-R1 iz srpnja 2024. godine uplatio na račun tuženika iznos od sveukupno 23.018,00 EUR, dakle 85% vrijednosti pomenutog Ugovora i to za poslove dobave športskog poda, kako i proizlazi iz navedene ugovorne odredbe da će tužitelj izvršiti plaćanje odmah nakon dostave materijala na gradilište ili najkasnije do početka ugradnje dostavljenog materijala. Vrijednost ugovora dogovorena je člankom 2. predmetnog Ugovora u visini od ukupno 27.080,00 Eur.
35.1. Odredbom članka 360. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) popisano je da u dvostranim ugovorima kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili, pod uvjetima utvrđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor prostom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.
35.2. Nesporno je među parničnim strankama da je tužitelj raskinuo predmetni ugovor.
36. Stoga što je tužitelj platio račun izdan prema I. privremenoj situaciji (račun br.: 02/01/1/2024), a tuženik nije ispunio preostali dio obveze postavljanja odnosno montaže sportskog poda iz kojeg razloga nema pravo na isplatu ostatka ugovorene vrijednosti iz čl.4. predmetnog Ugovora to bjanko zadužnica izdana u svrhu osiguranja konkretne obveze po Ugovoru br. 200/12.23./GD od dana 12.12.2023. godine nije dospjela na naplatu niti to može.
37. Rezultat provedenog dokaznog postupka je utvrđenje činjenice da nije došlo do ispunjenja uvjeta za realizaciju predmetne bjanko zadužnice, te da njezina prisilna naplata predstavlja nezakonitu ovrhu, a stoga i pljenidbu i prijenos sredstava nedopuštenim.
38. Ovaj sud je smatrao nepotrebnim izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku građevisnke i financijsko knjigovodstvene struke kao nepotreban, kako je predložio tužitelj, budući je meritornu odluku bilo moguće donijeti temeljem procesne građe u spisu.
39. Nije bilo potrebe izvesti dokaz uvidom u spis predmeta Ovr. 144/2025 Općinskog suda u Dubrovniku iz razloga što su potrebite činjenice utvrđene iz Rješenja i zaključka Općinskog suda u Dubrovniku posl. broj: Ovr. 144/2025 od dana 29.4.2025. godine koja isprava se nalazi u ovom spisu na l.s.11-20.
2 0 . Posl. br. P-49/2025-41
40. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem prokuriste tuženika ĐF iz razloga jer taj prijedlog tuženika nije bio do zaključenja prethodnog postupka koji je u predmetnoj pravnoj stvari zaključen na pripremnom ročištu održanom 25. rujna 2025.
41. Slijedom iznesenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan, radi čega je odlučeno kao u izreci presude.
42. U predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud je dopustio ustanovi GIMNAZIJA DUBROVNIK, Dubrovnik, Frana Supila 3, OIB: 58098568917 sudjelovati u ovom postupku u svojstvu umješača na strani tuženika.
43.U smislu čl. 206. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci.
44. Iz pregleda spisa ovog suda i to podneska umješača od 6. ožujka 2026. proizlazi da je GIMNAZIJA DUBROVNIK i tužitelj bili u ugovornom odnosu sklopljenom u postupku javne nabave, odnosno temeljem Ugovora o nabavi radova na energetskoj obnovi sportske dvorane evidencijski broj nabave 08/2022, od dana 9. siječnja 2023., a koji je izmijenjen Dodatkom I. Ugovoru KLASA: 406-03/23-01/1, URBROJ: 2117-42-01/01-23-1 o izvođenju građevinskih radova na energetskoj obnovi školske sportske dvorane Gimnazije Dubrovnik od dana 20. prosinca 2023. (Ugovor i Dodatak Ugovoru dalje u tekstu kao: „Ugovor o obnovi školske dvorane“).
45. Sukladno čl. 208 st.1 ZPP u smislu kojega umješač mora primiti parnicu u onom stanju u kakvu se nalazi u trenutku miješanja, a vezano za čl.299 st.1. -3. ZPP u smislu koje odredbe u ovoj fazi postupka niti stranka niti umješač ne mogu predlagati dokaze niti iznosti nove činjenice, bez opravdanog razloga sud nije uzeo u obzir navode umješača koji glase,"Temeljem navedenog ugovornog odnosa, GIMNAZIJA DUBROVNIK je ovdje tužitelju u cijelosti podmirila iznos troškova nabave materijala i ugradnje materijala za pod sportske dvorane.", iz razloga što se radi o novim činjenicama koje niti jedna od stranaka u ovom postupku nije iznijela do zaključenja prethodnog postupka, a ne može ni umješač budući je u trenutku miješanja istoga već bio zaključen prethodni postupak pa i glavna rasprava.
46. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.
47. Troškovi postupka temelje se na čl. 154. st. 1. ZPP-a po kojem je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove postupka
48. Stoga je sud, a sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja za naknadom troškova ovoga postupka (l.s.270), Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te vrijednosti predmeta spora (9.080,78 EUR) priznao osnovanim slijedeći trošak tužitelja:
- za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,
2 1 . Posl. br. P-49/2025-41
- za sastav podneska od 4.9.2025. koji predstavlja prvi obrazloženi podnesak u visini od 100 bodova (Tbr.8. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur,
- trošak zastupanja na ročištima od 25.09.2025., 13.11.2025., 8.12.2025., 19.1.2026., te 5.2.2026. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 100 bodova po ročištu (Tbr. 9. Toč.1. OT-a) što pomnoženo s vrijednosti boda od 2,00 eur iznosi 200,00 eur po ročištu uvećano za 25% PDV-a (50,00 eur) iznosi 250,00 eur po ročištu odnosno ukupno 1.250,00 eur, te s pristojbom na prigovor na tužbu i presudu u iznosu od po 68,63 eur (Tar. br. 1. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama - NN br. 118/23 dalje ZSP), sveukupno iznosi 1.887,26 EUR.
49. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska od 9.1.2026.buduci isti nije bio potreban za vođenje ove parnice. Naime, tužitelj je prigovarao o zakašnjelom iznošenju činjenica i predlaganje dokaza od strane tuženika o čemu je sud oslučio po službenoj dužnosti na ročištu za glavnu rapsravu održanom 19.1.2026.
50. Sud nije priznao tužitelju trošak sastava podneska iz ovršnog predmeta Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr-144/2025 iz razloga što će tužitelj i jedino može taj trošak potraživati u navedenom postupku
51. Sud nije priznao tužitelju trošak avionskih karata odvjetnika, te smještaja odvjetnika kada je isti dolazio na ročišta u predmetnoj pravnoj stvari zakazana kod ovoga suda iz razloga što tuženika ne može teretiti trošak tužiteljevog izbora odvjetnika s uredom izvan sjedišta ovoga suda što je iziskivalo dodatni trošak smještaja i puta pored činjenice da je istome bila dostupna usluga odvjetnika s uredom u sjedištu ovoga suda
38. Iz navedenog proizlazi da je sveukupno priznati trošak tuženika 1.887,26 Eur, a da tužitelju nije priznata razlika između zatraženog troška u visini od 3.621,64 Eur i priznatog troška, dakle iznos od 1.734,38 Eur.
39. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u točki II. i III. izreke presude.
U Dubrovniku, dana 21. travnja 2026.
S u d a c:
Anka Muhoberac
2 2 . Posl. br. P-49/2025-41
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.
DN-a:
- punomoćniku tužitelja,
- punomoćnik tuženika,
- punomoćniku umješača.
