REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Pn-6/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Anđeli Bionda Martić, u pravnoj stvari tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marijanu Betlach, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetniku u Slavonskom Brodu, Trg pobjede 26, protiv tuženika Andritz Termo Energetska Postrojenja d.o.o., za proizvodnju, trgovinu i usluge, zastupan po punomoćnici Željki Brandt, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnici u Slavonskom Brodu, Petra Krešimira IV. br. 9, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 12. ožujka 2026. zaključene istog dana u nazočnosti tužitelja RF osobno, punomoćnika tužitelja Marijana Betlacha, odvjetnika u Slavonskom Brodu i punomoćnice tuženika Željke Brandt, odvjetnice u Slavonskom Brodu, nakon javne objave 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Andritz-Tep d.o.o., OIB: 73880953014, Ulica 108. brigade ZNG 48, Slavonski Brod da tužitelju TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade štete isplati iznos od 5.764,26 EUR (pet tisuća sedam stotina šezdeset i četiri eura i dvadeset i šest centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Andritz-Tep d.o.o., OIB: 73880953014, Ulica 108. brigade ZNG 48, Slavonski Brod da tužitelju TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 31,25 EUR (trideset i jedan euro i dvadeset i pet centi) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. prosinca 2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] preko dosuđenog iznosa na ime zakonske zatezna kamate tekuće na iznos od 5.764,26 EUR u razdoblju od 6. prosinca 2023. do 20. travnja 2026., te na iznos od 31,25 EUR u razdoblju od 29. studenog 2023. do 13. prosinca 2023.

IV Nalaže se tuženiku Andritz-Tep d.o.o., OIB: 73880953014, Ulica 108. brigade ZNG 48, Slavonski Brod da tužitelju TF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] nakadi troškove parničnog postupka u iznosu 2.678,90 EUR (dvije tisuće šest stotina sedamdeset i osam eura i devedeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za više zatraženi, preko dosuđenog iznos od 127,10 EUR (jednu stotinu dvadeset i sedam eura i deset centi) na ime troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 12. siječnja 2024. ovome sudu podnio tužbu radi naknade imovinske štete na njegovu vozilu registarske oznake [registarska oznaka], za koju navodi da ju je skrivio djelatnik tuženika upravljajući radnim strojem, u iznosu od 5.764,26 EUR, te naknade troška izrade izvida štete u iznosu 31,25 EUR, kao i troškova parničnog postupka, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.1. Tužitelj je u tužbi naveo kako se 3. studenog 2023. dogodio štetni događaj kada je tužitelj upravljao svojim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] u Industrijskoj zoni Đuo [adresa] u [adresa]. Tužitelj je naveo kako se on kretao prometnicom iz smjera sjevera prema jugu, odnosno prema glavnom ulazu u industrijsku zonu, koja u naravi predstavlja kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisana kao cesta Oraščić površine 19788 m2, a koja služi kao pristupna cesta poslovnim prostorima raznih tvrtki. Tužitelj je naveo kako se u to vrijeme, djelatnik tuženika, ĐF, bez valjane dozvole za upravljanje strojem, upravljajući neregistriranim radnim strojem broj šasije Ll77B0l441C, marke HYSTER H2.5FT, kretao unazad iz radne hale. Naveo je kako je radni stroj makadamskim putem- gurao prikolicu na kojoj su bile natovarene metalne cijevi i uključivao se na asfaltiranu prometnicu koja je znakom označena kao cesta s prednošću prolaza. Nadalje, naveo je da tijekom kretanja unazad, djelatnik tuženika nije obratio pozornost na automobile u svom okruženju te tako niti na automobil tužitelja koji se kretao cestom i oduzeo je prednost tužitelju koji se tada vozio na glavnoj cesti. Tužitelj je naveo kako je on upravljajući vozilom primjerenom brzinom kasno primijetio da djelatnik tuženika izlazi iz hale, te je kako bi izbjegao nesreću, pokušao skrenuti u lijevu stranu ceste kako ne bi došlo do kontakta između njegovog automobila i radnog stroja tuženika, međutim, kako se djelatnik tuženika nije zaustavio on je sa cijevima koje su bile natovarene na radni stroj udario u automobil tužitelja pri čemu je na automobilu tužitelja nastala šteta na desnoj bočnoj strani automobila.

1.2. Nadalje, tužitelj je naveo kako se on tijekom štetnog događaja kretao primjereno okolnostima na cesti i u skladu sa ograničenjima. Također, tužitelj je naveo da je on vlasnik tvrtke koja ima proizvodni pogon u zoni Đuro Đaković te se svakodnevno kreće istom dionicom,. Tužitelj je iskazao kako je on bio svjestan da se na istoj prometnici često obavljaju radovi te se kretao oprezno. Isto tako, tužitelj je opetovano naveo kako se on kretao cestom s prednosti prolaza jer ceste u zoni koje se uključuju u ovu prometnicu, a posebno sa makadamskog puta- neasfaltirane površine prometnim znakom su rangirane kao sporedne ceste u odnosu na ovu prometnicu. Tužitelj je naveo i kako on smatra da su radnici koji upravljaju radnim strojevima i uključuju se na tu prometnicu dužni propustiti sva vozila koja se kreću cestom s prednošću prolaza, a osim toga da su dužni strojem upravljati s povećanom pažnjom a posebno pri izlasku iz hala i proizvodnih pogona te pristupnih površina- odnosno sa parkirališta i makadama koje izlaze na glavnu cestu. Nadalje, naveo je kako se zaposlenik tuženika prikolicom koju je gurao radni stroj sa neasfaltirane površine-nije niti zaustavio prilikom izlaska na prometnicu.

1.3. Tužitelj je naveo kako je nakon štetnog događaja pozvana policija te je sastavljena potvrda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, klasa: 2ll- 08123-3111672, URBROJ: 51 1-1 l-09-23-5 u kojoj je utvrđeno da djelatnik tuženika ĐF, koji je upravljao radnim strojem nije niti imao vozačku dozvolu kada je upravljao radnim strojem.

1.4. Nadalje, naveo je kako je u štetnom događaju došlo do oštećenja vozila u vlasništvu tužitelja registarske oznake [registarska oznaka], vrsta Ml, marke i tipa MERCEDES KLASA E, oštećeni su prednji i stražnji blatobran, prednja i stražnja desna vrata i desno osvrtno zrcalo. Tužitelj je naveo kako je obavljen izvid štete, koji je sačinjen od ovlaštenog procjenitelja Croatia osiguranje d.d. (osiguranja tužitelja). Tužitelj je naveo kako šteta nastala u predmetnom štetnom događaju prema predračunu popravka iznosi 5.764,26 EUR. Nadalje, naveo je kako je trošak izrade uslužne procjene Croatia osiguranja d.d. iznosio 31,25 EUR. Tužitelj je također naveo kako se on prije podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, u povodu kojega je tuženik otklonio svoju odgovornost za naknadu štete.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je naveo kako su navodi iz tužbe u potpunosti neosnovani, nepotpuni i neistiniti. Tuženik nije osporavao činjenicu da se 3. studenog 2023. dogodio štetni događaj u kojem je sudjelovao tužitelj upravljajući svojim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka], kada se u Industrijskoj zoni Đuro Đaković kretao iz smjera sjevera prema jugu odnosno prema glavnom ulazu cestom koja prolazi paralelno uz proizvodnu halu tuženika. Tuženik nije osporavao niti da je prilikom nastanka štetnog događaja radnim strojem upravljao djelatnik tuženika ĐF. Tuženik je osporavao tužiteljeve navode da se tuženikov kretao unazad iz radne hale. S tim u svezi tuženik je naveo kako je njegov radnik ĐF upravljao radnim strojem koji je gurao prikolicu-vagon natovaren cijevima po tračnicama preko ceste sa skladišta tuženika u radnu halu tuženika. Nadalje, naveo je kako radnik ne treba imati dozvolu za upravljanjem strojem, te je naveo da je radnik stručno osposobljen za rukovanje i upravljanje viličarom. Također je naveo kako radni stroj ne treba biti registriran jer isti nije sredstvo javnog prometa već sredstvo unutarnjeg transporta za potrebe proizvodnje. Tuženik je osporavao i navode tužbe u dijelu u kojemu je tužitelj naveo da se radni stroj uključivao na asfaltiranu prometnicu koja je znakom označena kao cesta s prednošću prolaza. S tim u svezi naveo je kako to nije cesta s prednošću prolaza već cesta između proizvodne hale i skladišta tuženika koju presijecaju tračnice i koja predstavlja cjelinu u poslovnom smislu. Nadalje, naveo je kako je to cesta na kojoj je ograničeno kretanje vozila.

2.1. Tuženik je osporavao i tužiteljeve navode da tijekom kretanja unazad djelatnik tuženika nije obratio pozornost na automobile u svom okruženju te tako niti automobil tužitelja koji se kretao cestom i oduzeo prednost tužitelju koji se vozio na glavnoj cesti. U tom smislu tuženik je naveo kako je ĐF dugogodišnji radnik tuženika, osposobljen za obavljanje navedenih poslova i obavlja navedene poslove svakodnevno i tek kada se uvjerio da na cesti nema drugih vozila započeo je s radnjom. Nadalje, tuženik je osporavao i navode tužitelja da se nezgoda dogodila na opisani način da je tužitelj upravljajući primjerenom brzinom kasno prim ijetio da djelatnik tuženika izlazi iz hale te da je, kako bi izbjegao nesreću pokušao skrenuti u lijevu stranu ceste kako ne bi došlo do kontakta između njegovog automobila i radnog stroja tuženika te pošto se djelatnik tuženog nije zaustavio, djelatnik tuženog je sa cijevima koje su bile natovarene na radni stroj udario u automobil tužitelja. S tim u svezi tuženik je naveo kako tu ti navodi tužitelja u potpunosti kontradiktorni. Nadalje, naveo je kako je prikolica-vagon u trenutku nezgode već bila na drugoj polovici ceste bliže vratima tj. ulazu u proizvodnu halu što znači da je tužitelj to morao vidjeti i da je vidio njegovo kretanje sa skladišta prema hali i umjesto da je zaustavio vozilo i sačekao da radni stroj s teretom završi kretanje i uveze teret u proizvodnu halu- radionicu, pokušao je zaobilaziti radni stroj s prikolicom natovarenom teretom u fazi kretanja što je, prema mišljenju tuženika, nezamislivo i nedopušteno. U svezi s tim tuženik je naveo kako se tužitelj nije kretao primjereno okolnostima na cesti i u skladu s ograničenjima. Tuženik je također naveo kako kod proizvodne hale tuženika stoji znak opasnosti od vozila unutarnjeg transporta. Nadalje, naveo je kako se na cesti odvijaju svakodnevno radne operacije kamionima, traktorima, vil ičarima i sl , ceste su ispresijecane tračnicama zbog transporta, radi se o industrijskoj zoni u kojoj se kontinuirano odvijaju proizvodni procesi gdje radni strojevi i teretna vozila imaju prednosti pa vožnja automobilom zahtijeva osobitu pažnju što u konkretnom slučaju očito nije bilo. Tuženik je u prilog svojim navodima, dodatno naveo kako je tužitelj osobnim automobilom upravljao neprimjerenom i prekomjernom brzinom. Slijedom toga, tuženik je naveo kako su u potpunosti netočne tvrdnje da se djelatnik tuženika nije niti zaustavio prilikom izlaska na prometnicu. S tim u svezi tuženik je naveo kako je naprotiv, djelatnik tuženika već bio na cesti i gotovo obavio radnju, a tužitelj se nije zaustavio na cesti i kada je vidio da se zbog prekomjerne brzine ne može pravovremeno zaustaviti pokušao zaobići prikolicu-vagon s teretom i na taj način oštetio svoj automobil. Tuženik je naveo i kako tužitelj nije vodio računa da se kreće u Industrijskoj zoni i olako je držao da će moći zaobići radni stroj s prikolicom natovarenom cijevima.

2.2. Tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za štetu koja je nastala na njegovom osobnom automobilu. Tuženik je predložio tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti kao neosnovan i obvezati tužitelja da tuženiku naknadi prouzročene troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Podneskom od 21. veljače 2024. tužitelj se očitovao na navode odgovora na tužbu koje je u cijelosti osporavao kao neosnovane kako u opisu događaja tako i u tumačenju zakonskih normi kao materijalnog prava primjenjivog na konkretnu pravnu stvar. Tužitelj je u cijelosti ostao kod navoda tužbe, opetovano je naveo kako je bio svjestan da se radi o cesti koja prolazi kroz industrijsku zonu te je iznimno oprezno vozio. Dodatno, tužitelj je naveo kako na početku prometnice postoji znak da se radi o prometnici s prednošću prolaska u odnosu na bočne ceste koje prolaze u smjeru istok-zapad, a između pojedinih hala i poslovnih zgrada- koje su označene znacima obrnutog trokuta- nailazak na cestu s prednošću prolaza. S tim u svezi naveo je i kako se ne radi o ,,cesti" u zakonskom smislu članka 2. i članka 6. Zakona o cestama, ipak vlasnici prometnice su promet regulirali prometnim znacima koji se trebaju poštivati. Nadalje, naveo je kako je gruntovno i katastarski predmetna čestica na kojoj se dogodila nezgoda definirana kao ,,put" i da nisu postojali prometni znaci, postoje prometna pravila koja se trebaju poštivati i koja vrijede u cijelom svijetu.

3.1. Tužitelj je naveo kako fotografije oštećenja vozila, izvid štete, predračun i račun za popravak ukazuju na oštećenja tužiteljeva vozila na desnoj strani, što upućuje na mehanizam nastanka predmetne nezgode, a kako je opisan u tužbi. S tim u svezi tužitelj je naveo da tužitelj nije svojim vozilom naletio na prikolicu sa cijevima, nego suprotno, prikolica koju je gurao viličar sa cijevima je naletjela na vozilo tužitelja sa njegove desne strane. Tužitelj je naveo i kako on nije imao vremena za reakciju jer je vozilo izašlo sa prostora odnosno makadama između hala sa nepreglednog prostora, bodno postavljenog u odnosu na prometnicu kojom se kretao tužitelj, neposredno prije nailaska vozila tužitelja. Također je naveo da prema njegovim saznanjima predmetni prostor vjerojatno nije označen znacima nailaska na cestu s prednošću prolaska, iako sve bočne asfaltirane ceste jesu označene navedenim znakom. Navedeno, smatra tuženik je vjerojatno jer se niti ne radi o cesti već skladištu u vlasništvu tuženika. Nadalje, naveo je kako su cijevi koje su udarile u automobil tužitelja su stršale izvan gabarita prikolice, što je opasnost na cesti još više činilo neprimjetnom za vozače koji su se kretali predmetnim putem, odnosno prostorom namijenjenim za promet vozila. Tužitelj je naveo i kako on kao vlasnik društva koje ima poslovnu zgradu u predmetnoj industrijskoj zoni ima pravo kretati se predmetnom prometnicom, a što mu tuženik nije niti osporavao.

3.2. Nadalje, tužitelj je naveo kako činjenica da djelatnik tuženika ĐF ima položen tečaj za upravljanje viličarem, može biti olakotna okolnost ukoliko upravlja strojem u zatvorenoj hali, ali ako izlazi na prometnicu bilo koje kategorije trebao bi imati položen vozački ispit jer izlazi u promet. S tim u svezi naveo je kako je poštivanje prometnih pravila nužno, a osobito u okolnostima u kojima osoba manipulira radnim strojem u pogonu (koji ne mora biti registriran i osiguran, ali treba biti ispravan). U tom smislu tužitelj je naveo kako je radni stroj u pokretu opasna stvar jer natraške izlazi iz ograđeog prostora na prometnicu ili prostor po kojem se kreću vozila i pješaci. Tužitelj je naveo kako bi osoba koja poznaje prometne propise u takvom slučaju angažirala drugu osobu da mu dojavljuje je li izlaz iz tog prostora slobodan ili ne. Tužitelj smatra kako je to najmanje što je mogao učiniti i što bi učinila svaka savjesna osoba. S tim u svezi tužitelj je naveo kako se ponašanje tuženikova djelatnika može definirati kao gruba nepažnja.

3.3. U prilog svojim navodima tužitelj se pozvao na materijalnopravne odredbe, i to na odredbe članka 1061., članka 1063., članka 1064., članka 1068. i 1069. Zakona o obveznim odnosima, navodeći da su iste primjenjive u konkretnoj pravnoj stvari glede odgovornosti za štetu nastalu motornim vozilom, opasnom stvari, stupnja krivnje, kao i odgovornosti djelatnika za štetu koju prouzroči u radu ili u svezi s radom.

4. Podneskom od 8. kolovoza 2024. tužitelj je dostavio fotografije te je naveo kako je nakon očitovanja na odgovor na tužbu, naknadno, u mobilnom uređuju pronašao fotografije koje je sačinio neposredno nakon nezgode. S tim u svezi naveo je kako je tuženik uz odgovor na tužbu dostavio fotografiju lica mjesta nezgode na kojoj je pokazan interni znak opasnosti sa natpisom „opasnost od vozila unutarnjeg transporta" sa naslikanim viličarem, te je tuženik naveo kako je u vrijeme nezgode ta j znak bio jasno postavljen na stupu ispred vrata sa natpisom naziva tuženika, a čime je tuženik htio dokazati kako tužitelj nije poštivao znakove koji u zatvorenom krugu industrijske zone Đuro Đaković, reguliraju promet. S tim u svezi tužitelj je naveo kako fotografije koje dostavlja u privitku predmetnog podneska i prikazuju identično mjesto koje je vidljivo na tuženikovim fotografijama, dokazuju da u vrijeme štetnog događaja na tim stupovima nije bilo nikakvog znaka. S tim u svezi tužitelj je naveo kako je tuženik tek nakon ovog predmetnog događaja postavio te znakove, a koji ništa posebno ne umanjuju odgovornost tuženika, ali ukazuju na nemušti pokušaj manipulacije dokaznim sredstvima u sudskom postupku.

5. Podneskom od 21. ožujka 2024. tuženik se očitovao na tužiteljeve navode iz podnesaka od 21. veljače 2024. i 8. ožujka 2024. te je ustrajao kod svojih navoda iz odgovora na tužbu, te se protivio tužiteljevim navodima, koji su u suprotnosti s navodima tuženika. Tuženik je osporavao tužiteljeve navode da bi isti iznimno oprezno vozio svjestan činjenice da se radi o cesti koja prolazi kroz industrijsku zonu. Tuženik je naveo kako je tužitelj morao vidjeti kretanje radnog stroja sa skladišta u proizvodnu halu. S tim u svezi naveo je kako tužitelj svakodnevno prolazi predmetnom putem i poznato mu je da je tu ulaz u radionicu i da se tu odvijaju radne operacije i transport na istom mjestu. Tuženik smatra da je tužitelj morao biti svjestan da se trebao kretati s povećanim oprezom, a očito da nije. Tuženik je u cijelosti osporavao navode tužitelja da se predmetni štetni događaj odvijao na način kako je to opisao tužitelj, a što potvrđuje i samo oštećenje automobila, jer fotografije pokazuju da vozilo oštećeno po cijeloj dužini desne strane i prednja i zadnja vrata.

5.1. Tuženik je naveo kako njegov radnik ĐF, koji je upravljao radnim strojem koji je gurao prikolicu-vagon nije izlazio s bočne ceste kako to tvrdi tužitelj već sa skladišta prema proizvodnoj hali po cesti ispres ijecanoj tračnicama i koja predstavlja cjelinu u poslovnom smislu. Tuženik je naveo i kako sam tužitelj tvrdi „da sve bočne asfaltirane ceste su označene znacima, ali ovaj prostor, po saznanjima tužitelja vjerojatno i nije- jer se niti ne smatra cestom već skladištem u vlasništvu tuženika.“ Naime, tuženik je naveo kako je njegov radnik obavljao radnu operaciju u tvorničkom krugu, nije izlazio na javnu cestu, stoga tuženik smatra da su navodi tužitelja da je trebao imati položen vozački ispit u potpunosti neosnovani. Tuženik je također osporavao i navode tužitelja iz njegova podneska od 8. ožujka 2024. te je naveo kako je tužitelj dostavio fotografije na kojima nije vidljiva cijela visina stupa pa se ne vidi niti znak. Slijedom navedenoga, tuženik je naveo kako on dodatno dostavlja fotografije koje je dobio od policije i koje su snimljene od policije odmah nakon nastanka nezgode, a na kojima je vidljiv znak na stupu sa upozorenjem opasnosti od vozila unutarnjeg transporta (iznad policijskog vozila). Naveo je i kako je isti mali znak vidljiv i na fotografiji (slikano s druge strane) koju je dostavio tuženik uz odgovor na tužbu i koji je postojao u trenutku nezgode, što potvrđuje i snimka policije. Tuženik je međutim naveo, kako on ne spori da je veliki znak stavio dodatno nakon događaja da bi se još više skrenula pozornost. Tuženik je opetovano naveo kako tužitelj nije vodio računa da se kreće u Industrijskoj zoni i olako je držao da će moći zaobići radni stroj s prikolicom natovarenom cijevima te tuženik smatra da je tužitelj odgovoran za štetu koja je nastala na njegovom osobnom automobilu.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete u iznosu od 5.764,25 EUR koja je nastala uslijed štetnog događaja od 3. studenog 2023., u kojem je sudjelovao radni stroj tuženika kojima je upravljao ĐF, djelatnik tuženika i tužitelj upravljajući svojim osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka].

6.1. Među parničnim strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, nisu sporni sudionici istoga. Nije sporno da se predmetni štetni događaj dogodio u Industrijskoj zoni Đuro Đaković gdje se tužitelj kretao iz smjera sjevera prema jugu odnosno prema glavnom ulazu cestom koja prolazi paralelno uz proizvodnu halu tuženika. Nije sporno niti da je zbog nastalog štetnog događaja pozvana policija niti da se tužitelj tuženiku obratio odštetnim zahtjevom.

6.2. Sporno je među parničnim strankama kako se kretao radni stroj, sporan je mehanizam nastanka štetnog događaja, pa je samim time sporna i odgovornost za nastanak istoga te je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. U svrhu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, razjašnjenja svih spornih pitanja i utvrđenja svih činjenica o kojima ovisi odluka o tužbenom zahtjevu sud je proveo dokazni postupak u kojem je izvršio uvid u cjelokupni spis predmeta, pročitane su isprave i to: potvrda policije klasa:211-08/23-3/11672 urbroj: 51 1-11-09-23-5 od 10. studeni 2023. (stranica spisa 7-8), preslika osobne iskaznice tužitelja (stranica spisa 9-10), odštetni zahtjev (stranica spisa 1 1-12), odgovor na odštetni zahtjev (stranica spisa 13), procjena popravaka ponuda broj 299, Karoserija Marijić autolimarija i lakirnica vlasnik ŠF (stranica spisa 14-22), račun 5583-99 — 1/ 2023, Croatia osiguranje(stranica spisa 24), priložene fotografije oštećenja automobila priložene uz tužbu (stranica spisa 25-29), uslužni izvid štete - Uslužna procjena broj UPR-1 472/2023.g. od 14. studenog 2023. (stranica spisa 30-31), radnu knjižicu i upisanu svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti za radnika SF (stranica spisa 40-42), fotografiju sa znakom opasnosti od vozila unutarnjeg transporta (stranica spisa 43), fotografije vozila i mjesta štetnog događaja (stranica spisa 50 -53, 56-58), zapisnik o očevidu MUP RH PU Brodsko-posavska klasa:21 1-08123-3/11672 urbroj: 51 1-1 1-09-23-3 od 8. studenog 2023. (stranica spisa 79-83), obavljen je očevid te pročitan zapisnik ovog suda poslovni broj Pn-6/2024-20 od 18. listopada 2024. (stranica spisa 90-92), provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Rukavina, dipl. ing. prom. (stranica spisa 95-110), te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

7.1. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem predloženih svjedoka ĐF i ŽF jer je tuženik od tih dokaznih prijedloga odustao na ročištu za glavnu raspravu održanom 12. ožujka 2026. U odnosu na predloženog svjedoka CF, isti je kao očevidac pristupio na očevid održan 18. listopada 2024. te sudu pokazao i na zapisnik iskazao što je vidio, a koji iskaz je sud prihvatio, stoga istoga nije posebno saslušavao u daljnjem tijeku postupka. Naime, druge dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. dalje: ZPP), kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke.

8. Uvidom u potvrdu policije klasa:211-08/23-3/11672 urbroj: 51 1-11-09-23-5 od

10. studeni 2023. te uvidom u zapisnik o očevidu MUP RH PU Brodsko-posavska klasa:21 1-08123-3/11672 urbroj: 51 1-1 1-09-23-3 od 8. studenog 2023. sud je utvrdio da je 3. studenog 2023. godine u 13:40 sati, u krugu ,,Đuro Đaković Grupa", u [adresa], u [adresa], došlo do oštećenja osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], a u događaju su sudjelovali ĆF kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka], vrsta M1, broj šasije:

WDD21200318067809, marka i tip vozila MERCEDES KLASA E, godina proizvodnje 2014., prometna dozvola važi do 4. srpnja 2024., vlasništvo RF, i ĐF kao vozač, bez vozačke dozvole, vozač radnog stroja, broj šasije:

L177B;01441C, marka i tip vozila HYSTER H2.5FT, godina proizvodnje 2005., vlasništvo ANDRITZ-TEP d.o.o. Nadalje, iz predmetne potvrde razvidno je da nije bilo putnika i ozlijeđenih osoba te da se s obzirom da se oštećenje dogodilo u krugu „Đuro Đaković Grupa", te da se radi o površini na kojoj je ograničeno kretanja vozila, ne radi se o prometnoj nesreći, te nema prekršajne odgovornosti sudionika. Nadalje, razvidno je da je mjesto događaja fotografirano te da su sudionici ĆF i ĐF alkotestirani te je kod obojice sudionika utvrđena prisutnost alkohola u koncentraciju 0,00 g/kg. Također je vidljivo da je stanje prometa bilo normalno, a vremenske prilike oblačno te da nije bilo horizontalne niti vertikalne prometne signalizacije. Prema nestručnoj policijskoj procijeni štete ista iznosi 3.000,00 EUR te je navedeno da su oštećeni prednji i stražnji desni blatobran, prednja i stražnja desna vrata, desno osvrtno zrcalo.

8.1. Navedene isprave sud je u cijelosti prihvatio budući da se radi o ispravama koje je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, dakle, radi se o javnoj ispravi u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP, sud je iste cijenio istinitim budući da stranke niti nisu osporavale ono što se u njima potvrđuje ili određuje.

9. Uvidom u odštetni zahtjev i odgovor na odštetni zahtjev sud je utvrdio da se tužitelj obratio tuženiku sa zahtjevom da mu naknadi štetu na vozilu registarske oznake [registarska oznaka], koja je nastala uslijed štetnog događaja od 3. studenog 2024. u iznosu od 5.764,26 EUR sukladno Izvidu štete i foto-elaboratu sačinjenom od ovlaštenog procjenitelja Croatia osiguranje d.d.(osiguranja oštećenika. Nadalje, tužitelj je potraživao i naknadu troška izrade uslužne procijene u iznosu od 31,25 EUR. Istim odštetnim zahtjevom punomoćnik oštećenog potraživao je na ime troška zastupanja oštećenog za sastav zahtjeva kao sastav tužbe, za postupak nagodbe u visini dva ročišta, uvećano sve za 25% PDV, što iznosi 500,00 EUR.

9.1. Nadalje, iz odgovora na odštetni zahtjev razvidno je da tuženik nije osporavao da se 3. studenog 2023. godine u lndustrijskoj zoni Đuro Đaković, g. ĆF kretao svojim osobnim automobilom cestom iz smjera sjevera prema jugu odnosno glavnom ulazu u Zonu ( pogrešno je naveden smjer kretanja automobila u odštetnom zahtjevu ) unatoč činjenici da se kreće osobnim automobilom kroz lndustrijsku zonu gdje je na snazi ograničenje brzine na maksimalno 30 km/h i gdje se na području cijele Zone i u svim ulicama unutar iste kontinuirano obavljaju mnogobrojne radne operacije, kreću radni strojevi, željeznički vagoni, kamioni, vrši utovar i istovar robe i sl. te da je u navedenim uvjetima, gdje radni strojevi i teretna vozila imaju prednost, dužan kretati se s povećanom pažnjom, gospodin ĆF osobnim automobilom upravljao neprimjerenom i prekomjernom brzinom, više puta većom od dozvoljene. Nadalje, u odgovoru na odštetni zahtjev tuženik je naveo da je tužitelj dolaskom do dijela ceste gdje se u tom trenutku izvodila operacija prijevoza cijevi sa zapadnog skladišta Andritz TEP-a u radionicu Andritz TEP-a, u trenutku kada je radni stroj prešao već više od pola te dionice uvidjevši da se zbog prekomjerne brzine ne može pravovremeno zaustaviti i sačekati da radni stroj s teretom završi kretanje i uveze teret u radionicu, a što je u ovoj situaciji bio obvezan učiniti, gospodin ĆF je olako pogrešno procijenio da će samim prelaskom na lijevu stranu ceste, ne smanjujući brzinu kretanja uspjeti zaobići radni stroj natovaren cijevima. Međutim u tom manevru oštetio je svoj automobil, stoga tuženik odbija odštetni zahtjev kao neosnovan u cijelosti te navodi da je za štetu koja je nastala na osobnom automobilu g. ĆF odgovoran isključivo on sam, te u štetnom događaju nema odgovornosti Andritz TEP d.o.o.

9.2. Odštetni zahtjev i odgovor tuženika na isti sud je prihvatio kao vjerodostojan, te iste nije posebno cijenio jer činjenica da se tužitelj obraćao tuženiku prije pokretanja konkretnog parničnog postupka te da je tuženik svoju odgovornost otklonio, niti nije bila sporna među parničnim strankama.

11. Uvidom u uslužni izvid štete - Uslužna procjena broj UPR-1 472/2023.g. od 14. studenog 2023. utvrđeno je da su na vozilu dijelovi za zamjenu: blatobran prednja desna, letvica blatobrana prednja desna, vrata prednja desna, brtva vrata prednja desna, vanjska ručka vrata prednja desna, pokrov prednja desna, letvica vrata prednja desna, vrata prednja desna, brtva vrata stražnja desna, trokut staklo stražnje desno, set ljep stakala desno, vanjska ručka vrata stražnja desna, pokr. ručka stražnja desna, letvice vrata stražnja desna. Nadalje, razvidno je da su dijelovi za popravak blatobran stražnji desni, dok su dijelovi za lakiranje blatobran prednji desni, vrata prednja desna, vrata stražnja desna, vanjska ručka vrata prednja desna, pokrov prednji desni,vanjska ručka vrata stražnja desna, pokr. ručka vrata stražnja desna, blatobran stražnji desni, a vrijeme potrebno za popravak procijenjeno je na 13,40 sati, a radno vrijeme za lakiranje 9,8 sati, dok lakirerski potrošni materijal iznosi 342,35 EUR. Nadalje, uvidom u procjenu popravaka ponuda broj 299, Karoserija Marijić autolimarija i lakirnica vlasnik ŠF razvidno je da procijenjeni troškovi popravka vozila proizvođača MERCEDES-BENZ, model: E-KLASSE (W212) / E 250 CDI/E 250 D, broj šasije: [broj šasije], iznose 4.611,41 EUR i PDV 1.152,85 EUR, odnosno ukupno 5.764,25 EUR. Uvidom u račun 5583-99 — 1/ 2023, Croatia osiguranje razvidno je da Uslu2na procjena štete UPR 1472 2023 iznosi 25,00 EUR, a PDV 6,25 EUR, odnosno sveukupno 31,25 EUR.

11.1. Navedenu uslužni izvid štete kao i račun za isti te procjenu popravka vozila sud je prihvatio jer je visina štete utvrđena temeljem navedenoga potvrdio i sam stalni sudski vještak prometne struke.

12. Uvidom u fotografije oštećenja automobila (stranica spisa 25-29), fotografiju sa znakom opasnosti od vozila unutarnjeg transporta (stranica spisa 43), fotografije vozila i mjesta štetnog događaja (stranica spisa 50-53, 56-58), vidljivo je vozilo tužitelja i oštećenja na desnoj strani istoga u predjelu prednjih i stražnjih vrata i blatobrana, nadalje, razvidna su velika i mala tabla s tekstom "Opasnost od vozila unutarnjeg transporta" postavljene na stupovima toplovoda u ulazu u halu tuženika, dok je na fotografijama koje prileže stranici spisa 50-53, nisu vidljive navedene table nego tek oštećeno vozilo, a na fotografijama na stranicama 56-58 vidljiva je, iznad policijskog vozila, manja tabla na stupovima toplovoda.

12.1. Fotografije koje prileže spisu sud je prihvatio i iste cijenio vjerodostojnim jer ono što se na istima prikazuje sud je i sam neposrednim opažanjem prilikom rekonstrukcije lica mjesta nezgode uočio stoga nema posumnjati u istinitost onoga što fotografije prikazuju.

14. Uvidom u radnu knjižicu i upisanu svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti za radnika SF razvidno je da je u istu upisana osposobljenost ĐF SF za rukovanje i upravljanje viličarom od strane Instruktažnog centra Križevci od 10. kolovoza 1999. godine, te da je ĐF upisano uvjerenje o stručnoj osposobljenosti JDKR Đuro Đaković, [adresa], RO tehnički obrazovni centar "Đuro Đaković" Slavonski Brod, broj 115 od 4. lipnja 1984. struke: metalska, zanimanje bravar II. (drugog) stupnja.

14.1. Presliku radne knjižice i upisane svjedodžbe sud je prihvatio i iste cijenio vjerodostojnima jer u tijeku postupka niti nije bila sporna činjenica da je ĐF zaposlenik tuženika, da je upravljao skupom vozila, tužitelj nije osporavao njegovu osposobljenost nego je naveo kako isti nije imao vozačku dozvolu, a što je potvrdilo i Ministarstvo unutarnjih poslova svojom potvrdom.

15. Sud je, uz sudjelovanje vještaka prometne struke Gorana Rukavine, dipl. ing.prom. obavio očevid na licu mjesta (na k. č. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina], opisana kao cesta Oraščić površine 19788 m2 koja služi kao pristupna cesta poslovnim prostorima raznih tvrtki) 18. listopada 2024. Predmetnom očevidu priustvovali su i očevidci predmetnog štetnog događaja ZF i AF. Prilikom obavljanja očevida napravljena je rekonstrukcija štetnog događaja na način da je postavljeno vozilo tuženika u položaj u kojem je isto bilo prilikom štetnog događaja, kao i tužiteljevo vozilo, a prema kazivanju parničnih stranaka, izvršeno je premjeravanje puta te je stalni sudski vještak izvršio fotografiranje i skicu lica mjesta događaja. Tužitelj je pokazao smjer svojega kretanja i iskazao kako se on kretao vozilom iz smjera sjevera prema jugu prema glavnom ulazu. Također je iskazao da je u ravnini radionice tuženika bilo vozilo koje je izlazilo iz skladišta i kretalo se prema radionici tračnicama i ono je naletjelo na tužiteljevo vozilo. Iskazao je kako je predmetno tuženikovo vozilo prevozilo cijevi dužine cca 2,5 m odnosno taj dio od 2,5 m je virilo sa korpe vozila, a predmetne cijevi su udarile u bočnu stranu tužiteljeva vozila čime je nastala šteta.

ZF iskazao je da je u vrijeme štetnog događaja bio prisutan na licu mjesta. Iskazao je kako je radnim strojem upravljao njegov kolega, a cijevi su s vozila tuženika koje je išlo iz skladišta, izašle sigurno 3 m, to su bile cijevi duljine 12 m , a korpa (vagon) vozila je duljine 6 m. Očevidac je iskazao kako je tužitelj istinito naveo način kretanja njegova vozila, međutim, iskazao je kako nije točno da su radni stroj, odnosno cijevi udarile u njegovo vozilo, nego je tužitelj zapeo svojim vozilom u cijevi koje su virile. Nadalje, iskazao je kako se inače radi o putu unutar industrijske zone i tu vrijede interna pravila jer to nije javna cesta i inače se vozila tu kreću sigurno 40 + km/h. Pojašnjavajući mjesto gdje je stajao kada je kao očevidac uočio nalet vozila jedno na drugo, očevidac je pokazao svoj položaj na način da je stao lijevo od tužiteljevog vozila ispred ulaza u radionu, okrenut prema vozilima.

AF, direktor proizvodnje tuženika, iskazao je da inače unutar industrijske zone, a koja je u suvlasništvu svih trgovačkih društava te zone posluje prometni znakovi za regulaciju prometa, pa tako na ulazu stoji znak upozorenja o kretanju predmetnim putem ”na vlastitu odgovornost” kao i znak ograničenja brzine, ali nije siguran kolika je to točno ograničena brzina, možda se radi oko 30 km/h.

16. Na okolnost utvrđivanja mehanizma nastanka i visine štete provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Goranu Rukavina, dipl. ing. prom., koji je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 2. prosinca 2024. naveo da se tužitelj osobnim automobilom Mercedes E250 CDI registarske oznake [registarska oznaka] kretao kolnikom Industrijske zone iz smjera sjevera u smjeru juga te mu se s lijeve strane nalazila industrijska hala tvrtke ANDRITZ-TEP, a s desne strane otvoreno skladište iste tvrtke. Hala i skladište su povezani industrijskim kolosijekom, koji siječe asfaltni kolnik pod kutem od 90°. Kolnik asfaltni, na kolniku nema horizontalne signalizacije, nije vidljiva. Vertikalna signalizacija postavljena na način da je predmetni kolnik označen kao kolnik koji se pruža kao glavna cesta s prednošću prolaska te je brzina kretanja određena prometnim znakom na 30 km/h. Vještak je naveo kako je očevidom utvrđeno kako se na stupovima toplovoda neposredno uz ulaz u halu nalaze postavljene table „opasnost od vozila unutarnjeg transporta“. Nadalje, naveo je kako su navedene table su postavljene naknadno i u vrijeme štetnog događaja nisu bile postavljene. Naveden table ne predstavljaju prometne znakove već se mogu svrstati u znakove zaštite na radu. Vještak je također naveo da se prema širem prikazu mjesta štetnog događaja iz smjera kretanja tužitelja može zaključiti kako na kolniku nije vidljiva središnja linija iako je kolnik namijenjen za protusmjerno kretanje. Širina kolnika je 7,0 m, te na mjestu nastanka štetnog događaja ima ukupnu širinu 10,50 m jer se proširuje sa zapadne strane, na koji se nadovezuje travnata površina od 2,50 m do granične crte (kapije) skladišta. Nadalje, naveo je da se s kup vozila koji se kretao iz skladišnog prostora tvrtke ANDRITZ-TEP d.o.o. sastoji od viličara Hyster 2.5 kojem je priključen vagon-plato na koji su bile utovarene čelične cijevi kako je prikazano na fotografiji nalaza i mišljenja na stranici 8. Vještak je naveo kako se umjeravanjem vagona – platoa u aplikaciji PC-Crash može s zaključiti kako je teret imao prepust od 3 m. Vještak je naveo i kako je vozač viličara prilikom guranja vagona prema hali imao smanjenu vidljivost u lijevu stranu iz razloga što je promatrao odvijanje prometa po kolniku kroz metalnu ogradu sa rešetkastom ispunom. U određenom vremenskom trenutku dodatno vidljivost je zaklanjala prepreka (kontejner) na početku proširenja kolnika. Vještak je naveo i kako je isti metalni kontenjer predstavljao prepreku i za tužitelja kako bi ranije mogao učiti vagon s teretom u prepustu na površini kolnika. Nadalje, vještak je naveo i kako predmetnog kontenjera nije bilo ondje prilikom obavljanja očevida, te je naveo da je svakako vidljivost smanjena, pogotovo ako je viličar vožnjom unazad gurao vagon - plato, jer na taj način nema mogućnost promatranja u lijevu i desnu stranu odnosno kut gledanja je smanjen jer je pogled usmjeren samo na jednu stranu. Vještak je naveo kako se na osnovu oštećenja nastalih na tužiteljevu vozilu u predjelu prednjeg desnog blatobrana može zaključiti kako je primarni kontakt nastao uslijed udara metalnih cijevi dok je tužiteljevo vozilo bilo u kretanju prema naprijed u smjeru sjevera, a zatim su nastala sekundarna oštećenja na prednjim i zadnjim desnim vratima.

16.1. Nadalje, vještak je naveo kako postoji objektivna tehnička mogućnost da je neposredno prije primarnog kontakta tužitelj izvršio manevar kolom upravljača u lijevo, zatim u desno te zaustavio vozila. S tim u svezi naveo je da na površini kolnika nisu utvrđeni tragovi kočenja niti zanošenja tužiteljeva vozila, dok se na fotografiji koja je dostavljena u spis položaj njegova vozila u mirovanju nakon ostvarenog kontakta znatno razlikuje od položaja u kojeg ga je tužitelj stavio na očevidu. S tim u svezi vještak je naveo kako analizirajući fotografije na stranici 10 pisanog nalaza i mišljenja te položaje vozila kao i nastala oštećenja na vozilu sve upućuje na zaključak kako je položaj vozila na očevidu nije logičan i postoji objektivna tehnička vjerojatnost da je tužiteljevo vozilo netočno postavljeno na očevidu. Nadalje, naveo je kako se prema fotografijama vagona s teretom može zaključit kako na kraju tereta u prepustu nije bilo oznake (gabaritne table, krpe i sl.) koja bi dodatno olakšala uočavanje tereta (metalnih cijevi) izvan platoa vagona. Vještak je također naveo da kada se skup vozila s cijevima i tužiteljevo vozilo vrate grafoanalitički unazad (stranica pisanog nalaza i mišljenja 11), pri navedenim brzinama od 3 km/h i 30 km/h, može se zaključiti kako se u trenutku početka cijevi u prepustu na skupu vozila bile na zamišljenom desnom rubu kolnika, a tužiteljevo vozilo nalazilo se na 16 m prije mjesta primarnog kontakta. Vještak je naveo i kako analizirajući fotografiju položaja tužiteljeva vozila nakon kontakta sve upućuju na zaključak kako je kontakt ostvaren na zamišljenoj desnoj prometnoj traci kojom se prethodno kretao , a u tom trenutku prema fotografijama početak cijevi koje su bile izvan tovarnog prostora nalazile su se na približno 1,60 m od zamišljenog desnog ruba kolnika.

16.2. U odnosu na brzinu kretanja tužiteljeva vozila vještak je naveo kako nema elemenata za siguran izračun brzine njegova kretanja nego se temeljem zaustavnog položaja vozila i nastalih oštećenja na desnoj strani može približno rekonstruirati način kretanja kao i prethodna brzina. S tim u svezi vještak je naveo kako je on mišljenja kako se zaustavio nakon 13 m nakon ostvarenog primarnog kontakta bez kočenja, usporavanjem uz reagiranje zakretanjem upravljača u vremenu 0,5 sek, što upućuje na zaključak kako je reagirao na 17,16 m prije mjesta zaustavljanja, odnosno na 4,16 m prije ostvarenog primarnog kontakta s cijevima. Nadalje, naveo je kako je navedeni zaustavni put nekočenog vozila može se ostvariti pri najvećoj dopuštenoj brzini od 30 km/h. Konačno, vještak je naveo kako se u trenutku reakcije tužitelja početak cijevi nalazio se na približno 1,20 m na zamišljenoj desnoj prometnoj traci pri kretanju skupa vozila po tračnicama od 3 km/h, a što sve upućuje na zaključak kako je vozač kasnio s reagiranjem na pojavu cijevi na kolniku. Također, vještak je naveo da kada se analizira fotografija na kojoj je vidljiv kontejner ostavljen na početku proširenja uz kolnik u smjeru kretanja tužiteljeva vozila, a mjerenjem na očevidu utvrđeno kako je duljina tok proširenja do ulaznih vrata u skladište iznosi 17 m, to upućuje na zaključak kako je tužitelj imao mogućnost nesmetanog uočavanja cijevi u prepustu na početku zamišljenog desnog kolničkog traka odnosno zamišljenom desnom rubu kolnika. S tim u svezi vještak je naveo kako je u tom položaju skupa vozila vozač viličara ĐF imao otežano uočavanje prometne situacije na površini kolnika iz razloga promatranja kroz metalnu ogradu s rešetkastom ispunom te zbog položaja tužiteljeva vozila uz kontejner. Vještak je naveo i kako je bilo uputno da vozaču viličara pomogne drugi zaposlenik da bez opasnosti za druge sudionike izvrši prelazak skupa vozila s teretom iz skladišnog prostora u industijsku halu. Vještak je smatrao važnim napomenuti kako je skup vozila imao ukupnu duljinu od približno 13 m, a vozač viličara nije imao uvjete za sigurnu radnju iz razloga nedovoljne preglednosti. Nadalje, navo je kako udaljenost od 16 m na pojavu skupa vozila s cijevima pri najvećoj dopuštenoj brzini od 30 km/h je dovoljna da se tužitelj intenzivnim kočenjem zaustavi na toj dionici prije ostvarivanja fizičkog kontakta.

16.3. U zaključku svog pisanog nalaza i mišljenja vještak je naveo da je osnovni uzrok nastanka štetnog događaja udar metalnih cijevi koje su se nalazile kao teret na skupu vozila sastavljenog od vagona-platoa i viličara, kao pogonskog stroja u desnu bočnu stranu osobnog automobila Mercedes E250 CDI registarske oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao tužitelj zamišljenim desnim kolničkim trakom iz smjera sjevera u smjeru juga. Vještak je naveo i kako je veliki tehnički doprinos nastanku štetnog događaja imao je tužitelj jer je imao dovoljnu vremensku i prostornu mogućnost blagovremenog uočavanja cijevi na skupu vozila kojim je upravljao ĐF kako započinje prelazak preko kolnika. U odnosu na visinu štete na vozilu tužitelja vještak je naveo kako visina štete na vozilu Mercedes E250 CDI registarske oznake [registarska oznaka] iznosi 5.764,26 EUR s uključenim PDV-om.

16.1.1. Pisani nalaz i mišljenje vještaka sud je dostavio strankama i pozvao ih da se na isti očituju.

16.1.2. Podneskom od 4. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Gorana Rukavina, dipl. ing. prom. te je naveo kako smatra da je vještak točno naveo osnovni uzrok nastanka nezgode, ali je pogrešno izveo zaključak koji se odnosi na „Tehnički doprinos” prema kojemu je veliki tehnički doprinos nastanku štetnog događaja imao tužitelj jer takav zaključak teško da može proizaći iz činjenica koje su utvrđene na očevidu, a i u samom nalazu vještaka. Tužitelj prihvaća vještakovo utvrđenje da su na stupovima toplovoda neposredno uz ulaz u halu postavljene table "OPASNOST OD VOZILA UNUTARNJEG TRANSPORTA", a koje su postavljene naknadno, nakon štetnog događaja, a koje table nisu prometni znaci nego znakovi zaštite na radu. U odnosu na navode vještaka da je vidljivost vozača viličara bila smanjena jer je promatrao odvijanje prometa po kolniku kroz metalnu ogradu sa rešetkastom ispunom te u odnosu na navode da je u određenom vremenskom trenutku vidljivost bila zaklonjena kontenjerom, koji je predstavljao prepreku i tužitelju kako bi ranije mogao uočiti vagon s teretom u prepustu na površini kolnika, tužitelj je naveo kako ako se uzme u obzir da se tužitelj kretao cestom, dok je viličar sa teretom iz ograđenog i otvorenog skladišta izlazio okomito na cestu i pri tome imao smanjenu vidljivost (kao i vozač automobila) upitno je tko je od njih trebao stati i provjeriti može li se nastaviti sigurno kretati ili eventualno pozvati treću osobu da pripazi i kaže vozaču je li siguran izlaz iz skladišta. U odnosu na navode vještaka da se na osnovu oštećenja tužiteljeva vozila može zaključiti kako je primarni kontakt nastao uslijed udara metalnih cijevi dok je vozilo tužitelja bilo u kretanju prema naprijed u smjeru sjevera, tužitelj navodi kako navedeno nije točno jer se tužitelj kretao se u smjeru juga, međutim tužitelj navodi kako time vještak ispravno ukazuje na neistinitost iskaza svjedoka koji je vozio viličar, a koji tvrdi daje automobil udario u viličar. Tužitelj je naveo kako vještak u mišljenju potvrđuje navod tužitelja i tvrdi da postoji objektivna tehnička mogućnost da je neposredno prije primarnog kontakta tužitelj izvršio manevar kolom upravljača u lijevo, zatim u desno te zaustavio vozilo čime je potvrđen iskaz tužitelja daje pokušao izbjeći udar kada je primijetio opasnost na cesti. U odnosu na navode vještaka da na kraju tereta u propustu nije bilo oznake gabaritne table, krpe i sl.) koja bi dodatno olakšala uočavanje tereta (metalnih cijevi) izvan platoa vagona, tužitelj je naveo da je kojim slučajem postojala takva oznaka tereta na vrijeme bi uočio opasnost i na vrijeme reagirao. S tim u svezi tužitelj je naveo kako se na očevidu jasno mogao detektirati problem, a time i shvatiti moguće zakašnjenje u reakciji vozača koje spominje vještak. Nadalje, tužitelj je naveo kako su cijevi koje su udarile u vozilo tužitelja bile sive boje, boje asfalta bez ikakve oznake, da je postojala nekakva vidljiva crvena krpa ili kako bi trebalo biti - tabla, sigurno bi pomogla da se teret na vrijeme uoči, a time i da vozač automobila na vrijeme reagira pa se zakašnjenje u reakciji koje navodi vještak ne može pripisati tužitelju kao vozaču automobila koji se kretao za te uvjete normalnom brzinom do 30 km/h kako to i konstatira vještak jer navodi da zaustavni put nekočenog vozila može se ostvariti pri najvećoj dopuštenoj brzini od 30 km/h. Tužitelj je naveo i kako je nejasno temeljem čega je vještak zaključio da je brzina kretanja viličara, odnosno tereta bila 3 km/h. S tim u svezi tužitelj je naveo da su teret, odnosno cijevi, za njega bile iznenadna okolnost jer nisu bile vidljive, a osim toga izašao je u vidno polje tužitelja neposredno prije reakcije naglim skretanjem u lijevo- kako bi izbjegao kontakt što je uspio samo djelomično. Tužitelj je naveo kako se njegovo vozilo nalazilo puno prije mjestu kontakta nego što tvrdi vještak u vrijeme kada su cijevi zauzele dio njegove kolničke trake, stoga tužitelj smatra da se viličar kretao brže nego što zaključuje vještak. Tužitelj je suglasan s utvrđenjem vještaka da je bilo uputnu da vozaču viličara pomogne drugi zaposlenik kako bi bez opasnosti za druge sudionike izvršio prelazak skupa vozila s teretom iz skladišnog prostora u industrijsku halu, štoviše tužitelj smatra da bi bilo obavezno da vozaču viličara pomogne drugi zaposlenik. S tim u svezi naveo je kako je skup vozila imao ukupnu duljinu od približno 13 m te da time vozač viličara nije imao uvjete za sigurnu radnju iz razloga nedovoljne preglednosti te je naveo da viličar izlazi na kolnik bez obzira da li se radilo o javnoj cesti ili ne a osim toga okomito presijeca tu prometnicu i time stvara opasnost i za sebe i za druge. Tužitelj je naveo i kako je on upravljao pretpostavljenom brzinom koju konstatira vještak, ali obzirom na okolnosti, postojanja kontejnera, boje cijevi identične boji asfalta i brzini kretanja viličara, ne postojanju osobe koja regulira izlazak viličara na prometnicu, ne postojanja nikakve oznake na teretu- percepcija vozača je bitno umanjena, odnosno utječe na nemogućnost uočavanja opasnosti a time i na mogućnost pravovremene reakcije . Tužitelj je naveo i kako su vještaku poznate koje su komponente vremena od percepcije do reakcije (percepcija, detekcija, identifikacija, odluka, reakcija), a da na detekciju utječe i kada predmet opasnosti ima slab kontrast ili se pojavljuje u periferiji oka nakon čega vozač prolazi fazu identifikacije u kojoj mora shvatiti da li se taj predmet koji predstavlja potencijalnu opasnost kreće i da li će uopće doći u zonu kretanja njegovog vozila da bi nakon toga donio odluku da li će zaustavljati vozilo ili pokušati skrenuti da bi nakon toga centar motorike u mozgu izdao naredbu za reakciju odnosno aktiviranje odgovarajuće grupe mišića da izvedu traženu radnju.

16.1.2.1. Tužitelj je, nadalje, naveo kako se na očevidu moglo zaključiti da je teret na viličaru slabo vidljiv pa je vrijeme reakcije tužitelja kao vozača vozila opravdano produljen i ne može se računati da bi trajao1 sekundu kako se to obično uzima u idealnim okolnostima. Nadalje, naveo je kako su vrata hale tuženika bila otvorena i time su kod tužitelja stvorila pretpostavku da postoji opasnost da iz hale izađe nekakvo vozilo ili radnik, dakle, sa lijeve strane gledajući u smjeru kretanja vozila tužitelja, međutim, opasnost je nenadano došla sa njegove lijeve strane. Tužitelj je u odnosu na tehnički doprinos o kojemu je pisao vještak naveo kako pitanje tehničkog doprinosa nastanku nezgode procjenjuje sud u postotku, a jedan od načina procjene je zbroj propusta koje je učinio jedan sudionik nezgode i drugi sudionik nezgode a prema nalazu vještaka, tužitelj je doprinio nezgodi samo iz razloga što po mišljenju vještaka nije pravovremeno reagirao na uočenu opasnost, a pitanje je kada je tužitelj tu opasnost mogao uočiti- što je individualna stvar- a pri tome se ne mogu zanemariti sve negativne okolnosti na strani tuženika.

16.2.1. U podnesku od 19. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te je naveo kako je tuženik ne spori da su velike table "opasnost od vozila unutarnjeg transporta" na stupovima toplovoda na ulazu u halu tuženika postavljene nakon štetnog događaja. Međutim, tužitelj je naveo kako je vještak zanemario činjenicu da je manja tabla istog izgleda i teksta bila postavljena i u vrijeme štetnog događaja, licem okrenuta prema glavnoj kapiji što je vidljivo na fotografiji koja se nalazi u spisu, a koju je tuženik dobio od policije. Osim navedenoga, tuženik je naveo kako nema primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka i isti prihvaća u cijelosti. Nadalje, tuženik je naveo kako je iz vještakova zaključka vidljivo da je veliki tehnički doprinos nastanku štetnog događaja imao tužitelj ĆF jer je imao dovoljnu vremensku i prostornu mogućnost blagovremenog uočavanja cijevi na skupu vozila kojim je upravljao ĐF kako započinje prelazak preko kolnika.

16.3. Usmeno izlažući svoj nalaz i mišljenje stalni sudski vještak Goran Rukavina, dipl. ing. prom. iz [adresa] na ročištu za glavnu raspravu održanom kod ovoga suda 12. ožujka 2026. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 2. prosinca 2024. godine, a u odnosu na prigovore tužitelja od 4. prosinca 2024. u kojima tužitelj prigovara nalazu u dijelu tehničkog doprinosa, iskazao je da visinu doprinosa određuje sud te da se o istome ne može očitovati. Također iskazao je da je tužitelj mogao odnosno imao dovoljno vremena i prostornu mogućnost blagovremenog uočavanja cijevi na skupu vozila jer je pri najvećoj dopuštenoj brzini od 30km/h imao dovoljnu prostornu udaljenost da na vrijeme uoči i zaustavi svoje vozilo ukoliko je bilo kvalitetno praćenje prometne situacije na kolniku te nije bilo događaja ili pojava uz cestu koje bi mu odvratile pažnju. Nadalje iskazao je da bi sigurno tmurno, oblačno i kišovito vrijeme smanjilo lakoću uočavanja cijevi na skupu vozila iz razloga jer su same cijevi, ukoliko nisu dodatno označene, a obično su sive boje, teže uočljive nego kada je dan sunčan. Nadalje vještak je iskazao kako je brzinu i kretanje viličara od 3 km/h iskazao kao prosječnu za kretanje viličara između 2 i 5 km/h temeljem saznanja s interneta, a koji su podaci prikupljeni za konkretan tip viličara. Također povodom znaka za opasnost od vozila unutarnjeg transporta koji je postavljen prije ili poslije štetnog događaja, iskazao je kako taj znak nije prometni znak nego se kao takav može svrstati u znakove zaštite na radu, što je isto tako obrazložio pisanom nalazu i mišljenju.

16.3.1. Nakon usmenog izlaganja pisanog nalaza i mišljenja vještaka Gorana Rukavine dipl. ing. prom. tužitelj načelno nije imao primjedbi niti prigovora, ali je ustrajao kod svojih navoda da je vrijeme reagiranja tužitelja bilo smanjeno zbog loših vremenskih uvjeta te da su cijevi na teretnom vozilu bile teško uočljive, dok je tuženik nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti i na isti nije imao primjedbi ni prigovora.

16.4. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Gorana Rukavine dipl. ing. prom. prihvatio kao pravilan, stručan i objektivan jer je izrađen u skladu s pravilima struke, osim u dijelu gdje vještak govori o tehničkom doprinosu nastanka štetnog događaja, jer to nije bio zadatak vještačenja i doprinos štetnog događaja cijeni sud. Pri tome je sud uzeo u obzir kako je vještak u pisanom dijelu naveo da je tužitelj imao veliki tehnički dopirnos jer je imao dovoljnu vremensku i prostornu mogućnost blagovremenog uočavanja cijevi na skupu vozila kojim je upravljao ĐF kako započinje prelazak preko kolnika, dok je usmeno izlažući nalaz i mišljenje naveo kako je sigurno tmurno, oblačno i kišovito vrijeme smanjilo lakoću uočavanja cijevi na skupu vozila iz razloga jer su dodatno neoznačene cijevi, obično su sive boje, teže uočljive nego kada je dan sunčan, a što prihvaća ovaj sud.

17. Saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj ĆF iskazao je kako on često prolazi putevima unutar kompleksa Đuro Đaković, a gdje se nalazi i tuženik. Nadalje, iskazao je kako je od 3. studenog 2023. upravljao vozilom iz smjera sjever prema jugu, dan je bio tmuran i kišovit. Tužitelj je iskazao i kako je on, dok je upravljao vozilom sa desne strane vidio kontenjer, a lijevo je vidio otvorena vrata od hale, te je računa ukoliko postoji kakva opasnost ili ugroza, ista će doći s lijeve strane s obzirom da je hala bila otvorena. Tužitelj je nadalje iskazao kako s desne strane nije predvidio niti očekivao bilo kakvu opasnost. S tim u svezi iskazao je kako je međutim, s desne strane jedan od zaposlenika tuženika viličarom gurao prikolicu u kojoj su se nalazile cijevi, a te cijevi iz prikolice su virile po tužiteljevoj procjeni jedno 2,5 — 3 metra. S tim u svezi iskazao je da te cijevi nije primijetio prije udara u njegovo vozilo jer su one boje kao što je i boja asfalta, a stvorile su iz prostora vanjskog skladišta tuženika na cestu. Iskazao je i kako na tom dijelu ceste prolaze tračnice koje presi jecaju cestu. Nadalje, iskazao je kako se predmetni viličar nalazio s njegove bočne desne strane i kada ga je ugledao ubrzo je osjetio udar i tada je instinktivno smotao vozilo na lijevu stranu. Tužitelj je iskazao kako nije bilo mogućnosti da izbjegne udar cijevi u vozilo jer se predmetni viličar stvorio jako brzo i nije bilo vremenskih mogućnosti da reagira. Tužitelj je, nadalje, iskazao kako na predmetnom putu nije bilo nikakvih prometnih znakova i znakova upozorenja, kasnije je ondje tuženik postavio nekakve znakove. Tužitelj je naveo kako svi koji se kreću unutar kompleksa Đuro Đaković znaju da na glavnim putevima, odnosno cestama, postoje znakovi prvenstva prolaza i ondje je ograničenje brzine 30 km/h, dok na svim sporednim, odnosno prilaznim putevima postoji okrenuti trokut i ondje je ograničenje brzine 5 ili 10 km/h. Tužitelj je iskazao kako je naletom viličara na njegovo vozilo na istome nastala materijalna šeta. Nadalje je iskazao kako se on htio dogovoriti s tuženikom, odnosno njegovim osiguranjem, te je tuženiku uputio odštetni zahtjev koji je odbijen. Tužitelj je iskazao i kako je on svoje vozilo odvezao na procjenu štete u Croatia osiguranje d.d. koje je procijenilo štetu te je vozilo popravio, a popravak je iznosio sukladno izvidu štete.

17.1. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti i isti cijenio kao iskren, jer je njegov iskaz u skladu s materijalnim dokazima koji prileže spisu i rezultatima provedenog vještačenja. U odnosu na njegov iskaz da u trenutku nastanka štetnog događaja nije bilo oznaka, sud uzima da je tuženik dokazao da je na stupovima toplovoda bio postavljena mala tabla s natpisom "opasnost od vozila unutarnjeg transporta", koja je po utvrđenju vještaka znak iz područja zaštite na radu, a koja tužitelju zbog veličine i pozicioniranosti nije mogla biti lako uočljiva.

18. Na temelju savjesne i brižljive ocijene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

19. Na temelju provedenog dokaznog postupka nesporno je utvrđeno da se u industrijskoj zoni Đuro Đaković 3. studenog 2023. dogodio štetni događaj u kojemu je oštećeno vozilo tužitelja registarske oznake [registarska oznaka], i to na način da je oštećena desna strana toga vozila, kojim se kretao iz smjera sjevera prema jugu kada je došlo do sraza njegova vozila sa skupom vozila tuženika kojim je upravljao zaposlenik tuženika ĐF prevozeći cijevi koje su sa teretnog vozila virile 3 m, nisu bile obilježene nikakvom tablom, krpom i slično kako bi bile bolje uočljive. Nadalje, nesporno je, provedenim vještačenjem utvrđeno da se tužitelj kretao dopuštenom brzinom od 30 km/h, oba sudionika bila su negativna na alkotest. Do oštećenja tužiteljeva vozila došlo je zbog udara metalnih cijevi u njegovo vozilo. Također, utvrđeno je da se tužiteljevo vozilo nalazilo na 16 m prije mjesta primarnog kontakta, a kontakt je kontakt ostvaren na zamišljenoj desnoj prometnoj traci kojom se prethodno kretao tužitelj, a u tom trenutku početak cijevi koje su bile izvan tovarnog prostora nalazile su se na približno 1,60 m od zamišljenog desnog ruba kolnika. Nadalje, utvrđeno je da je zaposlenik tuženika ĐF prilikom guranja vagona prema hali imao smanjenu vidljivost u lijevu stranu iz razloga što je promatrao odvijanje prometa po kolniku kroz metalnu ogradu sa rešetkastom ispunom, a također u određenom vremenskom trenutku dodatno vidljivost je zaklanjala prepreka (kontejner) na početku proširenja kolnika te je isti metalni kontenjer predstavljao prepreku i za tužitelja kako bi ranije mogao učiti vagon s teretom u prepustu na površini kolnika. Nadalje, utvrđeno je kako nije postojao drugi zaposlenik koji bio navigirao i pomogao vozaču skupa vozila da se uvjeri da sigurno može prevesti u halu, s druge strane kolnika. Također, vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj imao dovoljnu prostornu udaljenost da na vrijeme uoči i zaustavi svoje vozilo u situacijama kvalitetnog praćenje prometne situacije na kolniku te ukoliko nije bilo događaja ili pojava uz cestu koje bi mu odvratile pažnju. Međutim, prema iskazu tužitelja pažnju su mu odvratila otvorena vrata s lijeve strane hale, prema policijskom zapisniku i iskazu tužitelja vrijeme je bilo tmurno i oblačno, cijevi nisu bile označene, bile su sive kao i asfalt i teško uočljive. Nadalje i sam vještak iskazao je kako je sigurno tmurno, oblačno i kišovito vrijeme smanjilo lakoću uočavanja cijevi na skupu vozila iz razloga jer su same cijevi, ukoliko nisu dodatno označene, a obično su sive boje, teže uočljive nego kada je dan sunčan.

20. U konkretnoj pravnoj stvari radi se o izvanugovornoj odgovornosti za imovinsku štetu, a na koju se, s obzirom da se dogodila unutar kompleksa industrijske zone Đuro Đaković, na putu, koji nema status ceste, ne primjenjuju odredbe o odgovornosti sukladno Zakonu o obveznom osiguranju u prometu. S tim u svezi valja istaknuti kako akon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22,155/23 – dalje: ZOO) u odredbama članka 1045. stavak 1. i stavak 2. ZOO propisuje da je onaj tko drugome prouzroči štetu, dužan istu naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, predmnijeva se obična nepažnja, a prema odredbi članka 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

21. Nadalje, prema odredbi članka 1061. stavak 1. ZOO za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

22. Odredbom članka 1063. ZOO propisano je da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete. Naime, skup vozila, viličar, koji se kreće tračnicama, služi kao radni stroj za prijevoz tereta, u dužini od 13 m, po ocijeni ovoga suda predmetni radni stroj, viličar s vagonom zbog svoje namjene, osobina, položaja i načina uporabe predstavlja povećanu opasnost štete za okolinu. Stoga ovaj sud utvrđuje da predmetni viličar, kao pružno vozilo za manipulaciju teretom, ispunjava kriterije opasne stvari zbog svoje težine, snage, ograničene preglednosti i uporabe u prostoru s radnicima ili pješacima.

23. Odredbom članka 1064. ZOO propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

23.1. Za štetu koju prouzroči opasna stvar, odgovara se po načelu objektivne odgovornosti (odgovornost bez krivnje). To znači da vlasnik viličara ili osoba koja njime upravlja odgovara za štetu neovisno o tome je li do nezgode došlo namjerno ili nepažnjom, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnje treće osobe ili isključive krivnje oštećenika. U konkretnoj pravnoj stvari do štete je došlo kada je ĐF u radu i u svezi s radom kao zaposlenik tuženika upravljao spornim viličarem, skupom vozila te oštetio vozilo tužitelja, pa u smislu odredbe članka 1061. stavak 1. ZOO za istu odgovora tuženika, jer tuženik nije dokazao da postoje razlozi koji isključuju njegovu odgovornost.

24. U provedenom postupku nesporno je utvrđeno da je šteta na tužiteljevu vozilu nastala kao posljedica sraza njegova vozila sa cijevima koje je prevozio viličar-vagon, skup vozila tuženika, kojim je u vrijeme štetnog događaja upravljao ĐF, koje cijevi nisu bile obilježene i lako uočljive, a zaposlenik tuženika imao je smanjenu mogućnost uočavanja jer je promet promatrao kroz rešetkastu ogradu, a isti je provoz vršio prugom preko asfaltiranog puta s oznakom ceste s prednošću prolaska , a pri tome se nije uvjerio da je provoz siguran bez ugrožavanja drugih sudionika te nije cijevi koje su virile 3m obilježio i učinio lako uočljivima, tuženik nije osigurao drugog zaposlenika koji bi eventualno zbog smanjene vidljivosti pomogao ĐF i izvršio pregled te mu signalizirao je li provoz siguran, uzimajući pri tome da je ispred bio postavljen kontenjer koji je utjecao na smanjenu vidljivost. Dakle, sud utvrđuje da zaposlenik tuženika nije poduzeo sve potrebne radnje kako bi osigurao siguran provoz pri čemu je došlo do prometne nezgode za koju je on kriv. U odnosu na doprinos tužitelja, sud utvrđuje da tužiteljeva doprinosa nije bilo. Činjenica je da je utvrđeno da je imao dovoljno vremena i prostorne mogućnosti reagirati, međutim, mogućnost njegove reakcije bila je smanjena kako zbog kontenjera koji je utjecao na smanjenje opažanja tako i zbog tmurnog, oblačnog vremena i činjenice da tuženik nije obilježio cijevi koje je prevozio te ih tužitelj niti nije mogao s lakoćom, u takvim uvjetima uočiti. S obzirom da nije dokazano da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja, nije dokazao u smislu odredbe 1067. ZOO da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti, odnosno da je štećenik djelomično pridonio nastanku štete, stoga isti nije oslobođen od odgovornosti.

25. Odluku o kamatama sud je donio temeljem odredbe članka 29. ZOO, kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze pored glavnice duguje i zatezne kamate.

Zatezne kamate na iznos od 5.764,26 EUR su dosuđene od presuđenja do isplate. Za više tražene kamate na dosuđeni iznos tekuće za razdoblje od 6. prosinca 2023. do 20. travnja 2026. je odbijen tužbeni zahtjev jer je tuženik u zakašnjenju tek od dana presuđenja. Naime, utvrđena visina štete na vozilu tužitelja je imovinska nenovčana šteta pa mu pripada šteta u visini novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost za oštećeno vozilo. Sud visinu ove štete utvrđuje prema visini procijenjene štete na vozilu sukladno nalazu i mišljenju prometnog vještaka pa se visina takve naknade utvrđuje sukladno članka 1089. stavak 2. ZOO-a (a ne od dana nastanka štete-članak 1086. ZOO-a) prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke i tek tim danom ova nenovčana materijalna šteta dobiva značenje novčane obveze. Zbog navedenog se početak tijeka zatezne kamate i određuje od dana kada je ova nenovčana materijalna šteta dobila značaj novčane obveze, dakle od dana kada ju je sud utvrdio, a što je bilo tek danom donošenja prvostupanjske presude. Dok je kamata na iznos od 31,25 EUR priznata od 14. prosinca 2023. do isplate s obzirom da je na računu datum dospijeća naznačen kao 13. prosinca 2023., a kamata teće od prvog dana nakon dospijeća. savjesne

26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., 155. ZPP. Tužitelj je uspio u sporu, nije uspio samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na tijek zakonske zatezne kamate, stoga je tuženik obvezan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka. Iz priloženog troškovnika tužitelja razvidno je da je isti naznačio ukupan trošak u iznosu od 2.806,00 EUR.

26.1. S obzirom na visinu vrijednosti spora od 5.795,51 EUR, priloženi troškovnik te činjenicu da tužitelja zastupa punomoćnik iz redova odvjetnika, uz primjenu odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023, 107/2025 - dalje: Tarifa) tužiteljici su kao osnovani priznati troškovi:

-trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 7 točka 1 Tarife,

- trošak sastava podnesaka od 21. veljače 2024., 8. ožujka 2024., 4. prosinca 2024. svaki u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife, ukupno 600,00 EUR,

- trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. točka 1. Tarife,

- trošak zastupanja na ročištima 426. lipnja 2024. i 12. ožujka 2026. svaki u iznosu 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 1 Tarife,

- trošak prisustva očevidu 28. listopada 2024. u iznosu 300,00 EUR sukladno

Tbr. 9. točka 7. Tarife,

- trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.

26.2. Zbrojem navedenih iznosa, sud je osnovanim utvrdio iznos od 1.700,00 EUR na ime troškova parničnog postupka, na koji iznos je temeljem Tbr. 46 Tarife tužitelju priznao i pdv od 425,00 EUR, što je ukupno 2.125,00 EUR.

26.3. Pored navedenoga sud je osnovanim utvrdio i zatraženi trošak uplaćenog predujma za prometno vještačenje i izlazak suda radi obavljanja službene radnje izvan zgrade suda u iznosu od 449,48 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 52,51 EUR kao i trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku odluku u iznosu od 52,21 EUR je temeljem odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.) tužiteljica u obvezi platiti sudsku pristojbu na prvostupanjsku odluku. Sud je ukupno osnovanim troškom tužiteljici priznao i dosudio iznos od 2.678,90 EUR.

26.4. Kamate na trošak su temeljem članka 151. ZPP te članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, 131/20, 114/22, 06/24 – dalje: OZ) u svezi s člankom 29. ZOO, dosuđene od presuđenja do isplate.

27. Sud je neosnovanim utvrdio više zatraženi iznos od 127,10 EUR za koji iznos je odbio zahtjev tužitelja kao neosnovan.

28. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci rješenja i presude.

Slavonski Brod, 21. travnja 2026.

Sutkinja

Anđela Bionda Martić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka odnosno putem e-komunikacije, ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

DNA

1. Tužitelj po punomoćniku Marijanu Betlachu, odvjetniku u Slavonskom Brodu

2. Tuženik po punomoćnici Željki Brandt, odvjetnici u Slavonskom Brodu