Psp-92/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JT, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, protiv tuženika: JTĐ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Čuturi odvjetniku iz Splita, radi smetanja posjeda, nakon provedene glavne i javne rasprave, zaključene dana 29.01.2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja te izočnosti punomoćnika tuženika, objavljene dana 21. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

I/ Utvrđuje se da je tuženi : JTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u vremenu do 15. srpnja 2022. godine, odnosno kontinuirano do rujna 2024. godine, smetao tužiteljicu : JT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u njezinom posljednjem mirnom posjedu prava stvarne služnosti prolaza dijelom k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KO [katastarska općina], i to istočnog dijela iste, kojeg čine kamene stepenice, široke u prosjeku 2 metra, za cijelu duljinu istih, na način da je na jugoistočnom dijelu, neposredno iznad vrata koje čine ulaz u k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KO [katastarska općina], izgradio ožbukani zid za cijelu širinu prolaza, u visini od cca 1,6 metara, kako je prikazano Geodetskim vještvom, odnosno SKICOM, izrađenom po dipl. ing. geod. Petru Garmazu, iz rujna 2024. godine, označen plavom linijom i točkama C-D, koja SKICA čini sastavni dio ovog rješenja, čime je tužiteljicu onemogućio u vršenju posjeda.

II/ Nalaže se tuženiku : JTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti ranije posjedovno stanje na opisanom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KO [katastarska općina], na način da će ukloniti ožbukani zid koji se nalazi na jugoistočnom dijelu k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KO [katastarska općina], izgrađen za cijelu širinu prolaza, visine od cca 1,6 metara, kako je prikazano Geodetskim vještvom, odnosno SKICOM, izrađenom po dipl. ing. geod. Petru Garmazu, iz rujna 2024. godine, označen plavom linijom i točkama C-D, koja SKICA čini sastavni dio ovog rješenja, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

III/ Zabranjuje se tuženiku : JTĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daljnje uznemiravanje tužiteljice u posjedovanju opisanog dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, KO [katastarska općina], odnosno istočnog dijela iste, kojeg čine kamene stepenice, široke u prosjeku 2 metra, za cijelu duljinu istih, pod prijetnjom novčane kazne, u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

IV/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.708,64 eur-a, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama ovoga suda KO [katastarska općina] upisana kao isključiva vlasnica k. č. br. [katastarska čestica] ZGR ZK UL [broj ZK uloška] u naravi kuća za stanovanje, tlocrtne površine 18 m2. Sa predmetnom nekretninom neposredno da graniči, odnosno ista je fizički spojena sa k. č. br. [katastarska čestica] ZGR zk UL [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], u naravi kuća za stanovanje, tlocrtne površine 66 m2 u isključivom vlasništvu tuženika. Navodi da nekretnina u vlasništvu tužiteljice ne raspolaže neposrednim pristupom na javnu površinu (k. č. br. [katastarska čestica] KO [katastarska općina]) već je za to nužno potreban prolaz preko dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR KO [katastarska općina], koja na istočnom dijelu ne predstavlja zgradu, već kamene stepenice u širini od cca 2 metra. Napominje kako je prilikom stjecanja k. č. br. [katastarska čestica] ZGR krajem 80 ih godina prošlog stoljeća, tužiteljica putem svoje pravne prednice, sada pok. TT uvedena u posjed kako kuće na toj čestici, tako i u posjed prava stvarne služnosti prolaza, na teret dijela k. č. br. [katastarska čestica] ZGR [adresa], kao poslužne nekretnine. Ističe kako je taj posjed postojao oduvijek, odnosno istočni dio k. č. br. [katastarska čestica] ZGR, kojeg čine široke kamene stepenice, koristi se za potrebe jedinog prolaza do nekretnine, danas u vlasništvu tužiteljice, pa je ista navedeno pravo stekla temeljem dosjelosti, te se stoga tužiteljica uključivo sa svojim prednicima nalazi u dugogodišnjem, isključivom i neometanom posjedu prava stvarne služnosti predmeta spora.

Navodi da je dana 15.07.2022., godine prilikom dolaska u grad [adresa], tužiteljica pri pokušaju pristupa svojoj nekretnini, neposredno prije svog ulaza na k. č. br. [katastarska čestica] ZGR KO [katastarska općina], zatekla betonski zid izgrađen za cijelu širinu puta, visine cca 1,6 metara, a koji zid je učvršćen u susjedne zidove koji čine međe te dodatno ojačan radi čega tužiteljica nije u mogućnosti istoga ukloniti. Time da je tuženik samovlasno, nezakonito i neosnovano onemogućio tužiteljicu u vršenju svojih prava odnosno prava služnosti prolaza do nekretnine u svom vlasništvu.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik ističe kako navodi pod točkom I., II., nisu od značaja za parnicu radi smetanja posjeda, kao ni navodi pod III. tužbe, a niti tužitelj išta o tome zna. Dodaje kako tužiteljica nije u tužbi ponudila dokaze o rokovima u kojima se tužba za smetanje posjeda može podnijeti, radi čega predlaže da sud tužbu odbaci, podredno odbije tužbene zahtjeve i naloži tuženoj da tužiteljici naknadi parnični trošak.

3. U dokazne svrhe sud je pregledao neformalne ZK izvatke z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina], e-izvadak iz katastarskog operata, pregledane su fotografije mjesta spora sa oznakama predmetnih nekretnina ( str 8-15 spisa), izveden je dokaz očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika dana 13.09.2024., pregledano je vještvo vještaka Petra Garmaza "u Solinu, rujan 2024", skica mjesta spora, kao i fotografije koje prileže istome, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BT kao i dokaz saslušanjem tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je pravno osnovan.

5. U smislu čl.10.st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96…146/08, 38/09, 153/09 - dalje ZV) propisano je da je posjednik neke stvari osoba koja ima faktičnu vlast glede te stvari.

Odredbom čl.21 ZV propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu, ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, koje pravo prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja.

6. U smislu čl. 22. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96…141/06, 146/08, 38/09, 153/09 – dalje: ZV) posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je štititi svoj posjed putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja posjeda, naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, time da sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

7. Dakle, sumarnost postupanja i neraspravljanje o pravu na posjed glavne su karakteristike procesnog postupka, pa stoga u ovom postupku posjednik može ostvarivati svoje pravo na zaštitu posjeda, bez ulaženja u pitanje da li mu pripada pravo na posjed ili ne. Pri čemu je potrebno da tužitelj dokaže svoj posljednji faktični i mirni posjed te čin smetanja. Stoga se parbene stranke mogu sa svojim zahtjevima i materijalno pravnim prigovorima kretati samo unutar tih granica.

8. U konkretnom slučaju upitno bi bilo, a s obzirom na izvedene dokaze, da li je tužiteljica bila posljednja, faktična i mirna posjednica predmetne nekretnine.

9. Tužba radi smetanja posjeda podignuta je u zakonskom roku (smetanje je počinjeno 15.07.2022., vidljivo iz fotografija str 12-15) a tužba je podnesena dana 28.07.2022. te je slijedom navedenog ovaj sud utvrdio da su u bitnom ispunjene činjenice iz čl. 441 ZPP-a odnosno čl. 22 stavak 1 i 2 a u svezi sa čl. 21 stavak 1 ZV- a.

10. Sud je izvršio uvid u presliku neformalnog zk izvatka z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] iz kojeg proizlazi kako je pravo vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica], kuća za stanovanje površine 18 m2 u cijelosti upisana na ime ovdje tužiteljice. Pregledan je neformalni ZK izvadak z. ul. [broj ZK uloška] KO [katastarska općina] iz kojeg proizlazi kako je pravo vlasništva na č. zgr. [katastarska čestica], kuća za stanovanje površine 66 m2 u cijelosti upisana na ime ovdje tuženika. Pregledan je e

–izvadak iz katastarskog operata.

11. Pregledane su fotografije mjesta spora sa oznakama predmetnih nekretnina ( str 7-15 spisa)

12. Izveden je dokaz očevidom na mjestu spora dana 13.09.2024. uz sudjelovanje vještaka mjernika.

Pregledano je vještvo vještaka mjernika "U Solinu, rujan 2024." kao i skica mjesta spora kao i fotografije koje prileže istome.

13. U svom iskazu BT navela je da je predmetnu nekretninu, kuću u [adresa] stekla njena majka temeljem sačinjenog predugovora 1989. dočim je konačni kupoprodajni ugovor zaključen sa sada pok. TT te ostalim suvlasnicima, upravo radi rješavanja imovinsko pravnih poslova, slijedile su te dvije godine od predugovora do zaključenja kupoprodajnog ugovora i nakon toga su stupili u posjed predmetne nekretnine. Od tada pa sve do 2022. kada ih je tuženik zasmetao u posjedu prava služnosti prolaskom preko dvorišta odnosno stepenica pristupa vlastitoj nekretnini, nikada nitko to pravo nije osporavao. Dapače, prijašnji vlasnici te ostali suvlasnici su ih uputili na to pravo korištenja prolaza kao jedino moguće pravo pristupa njihovoj nekretnini koja je kao takva oduvijek nikada osporavana postojala, premda to pravo služnosti kao takvo nije uneseno u kupoprodajni ugovor ali zasigurno nije bilo upitno. Tuženik je svoju nekretninu kupio prije nekih 4-5 godina, tada su pristupili renovaciji te kuće i za to vrijem nisu im nikada priječili pravo korištenja prolaza sve do trenutka kada su postavili metalna vrata na prilaz njihovoj nekretnini koja dodouše nisu bila zaključana. Pokušali su od njih dobili pojašnjenje zašto su to napravili no oni nisu spremni za nikakvu komunikaciju, nakon čega su oni ta vrata uklonili smatrajući da nije u redu bez nekakvog dogovora da se postave čak su o tome obavijestili PP Hvar. Potom su napustili [adresa] otišli za [adresa] da bih nakon nekih mjesec dana od strane susjeda bili obaviješteni da je tuženik ponovno postavio metalna vrata, a pored toga da je zazidao dio ispred ulaznih vrata u visini od otprilike 1,5 m, time im je definitivno onemogućio pristup tj. nesmetani ulaz u njihovu nekretninu. Na ovaj način im je zapriječen ulaz u prizemlje nekadašnju konobu kao jedini mogući ulaz u tu prostoriju dočim pristup katu postoji sa južne strane. Taj zid još uvijek se nalazi na mjestu na koji je postavljen. Na upit suda da li je riječ o zidu koji je vidljiv fotografiji br. 2 str .41 spisa, svjedokinja potvrđuje te navodi da su vidljiva vrata za ulaz u konobu o kojem je prethodno iskazivala ispred kojeg je podignut zid a ispred kojeg je na fotografiji vidljiv prislonjen uza zid nekakav ormarić kojeg koristi tuženik.

Na upit punom. tužitelja da li joj je poznato tko je bio vlasnik nekretnine od kojeg ga je tuženik kupio, svjedokinja navodi da je to bila ĐT koja u toj kući nije živjela ali ju je redovito obilazila i ona nikada nije imala nikakvih prigovora nit primjedbi na korištenje tih stepenica tj. pravo prolaza, dapače za vrijeme rata u njihovoj kući su boravile izbjeglice koje su tuda također prolazili i koje pravo ni njima ST nije osporavala. Na daljnji upit da li je ikada itko od trenutka otkako su stekli svoju nekretninu na bilo koji način priječio pravo prolaza i korištenja tim stepenicama, svjedokinja navodi da nije nikada nitko, a pored toga ni vlasnici od kojih se kuća kupila tj. gđa TT je rekla također da ni ona nije imala nikakvih problema jer je to bila bitna stavka radi čega je njena majka i kupila tu kuću. Na daljnji upit kada su se obratili odvjetniku, svjedokinja navodi da bi njena majka polovicom srpnja 2022 prilikom dolaska u [adresa] u svoju kuću uočila taj zid nakon čega su se obratili Policiji koja ih je savjetovala da zaštitu prava ostvare putem suda a nakon čega su angažirali odvjetnika. O svemu ovom o čemu je iskazivala ona ima osobna i neposredna saznanja budući je redovito prisutna zajedno s majkom prilikom njihovih dolazaka u [adresa]. Dodala je da kuća tuženika ne služi za njihovo stanovanje već je renovirana za iznajmljivanje gostima.

14. U svome iskazu tužiteljica je navela da je 1988. od obitelji TT kupila predmetnu kuću, prvo je zaključen predugovor potom je prilikom zaključenja glavnog ugovora uvedena u posjed kojom prilikom joj je od strane prodavatelja rečeno da je riječ o zajedničkom prolazu, dakle uvedena je u posjed prava stvarne služnosti prolaza. Nakon toga ona je sve do 2022. nesmetano koristila taj prolaz kao pristup svojoj nekretnini, napomenula je da kuća tuženika je za cijelo to vrijeme zapuštena i u njoj nitko nije živio sve do trenutka dok tuženik sa suprugom predmetnu nekretninu nije kupio u kojem trenutku su oni prvo postavili vrata koja doduše nisu bila zaključana tako da su i nadalje mogli nesmetano koristiti pristup nekretnini, uz napomenu da njena obitelj tu kuću koristi tijekom osmog mjeseca. Dodala je da je nakon što je tuženik 2022. izgradio betonski zid čime je zapriječio ne samo pristup nekretnini već i jedini mogući ulaz u prizemlje tj. konobu, budući u tu konobu s druge strane ne može pristupiti, ujedno je zaklonio svjetlost te se dodatno i stvara veća količina vlage. Bila je prisiljena obratiti se odvjetniku nakon čega je uslijedilo podnošenje ove tužbe. Dodala je da je pokušala riješit moguće nesuglasice s tuženikom još u trenutku kada su prvo postavili ta vrata, no međutim kako ista nisu bila zaključana a i supruga tuženika joj je rekla da je to navodno postavljeno kako bi se izbjeglo okupljanje tj. dolaženje narkomana, ona je sam prešla preko toga ovo tim više što je već napomenula s obitelji dolazi tijekom ljeta, dakle ne živi stalno. Na upit suda da li je riječ o zidu koji je vidljiv na fotografiji br. 2 str. 41 spisa tužiteljica potvrđuje te pojašnjava da se zid nalazi iza ovog vidljivog metalnog ormarića koji služi za ostavu stvari tuženika.

Na upit punom. tužitelja da li joj je prijašnja vlasnica kuće koja je potom prodana tuženiku ikada branila prolaz tj. osporavala to pravo, tužiteljica navodi da je vlasnica bila ĐT, ona u toj kući nije živjela ali da joj nije nikada osporavala pravo prolaza. Na daljnji upit da li se može sjetiti koje je doba godine bilo kada je nakon što je uočila taj zid se obratila odvjetniku, tužiteljica navodi da je to bio lipanj odnosno srpanj 2022.

15. Nakon provedenih dokaza i utvrđenih činjenica sve u smislu čl. 7 i 8 ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeno traženje tužiteljice pravno utemeljeno. Naime, sud je nedvojbeno utvrdio činjenicu da se upravo tužiteljica uključivo sa svojim prednicima nalazi u dugogodišnjem, isključivom i neometanom posjedu prava stvarne služnosti predmeta spora, a koje pravo joj nikada nitko nije osporavao, kao ni prijašnja vlasnica nekretnine od koje je tuženik prije nekoliko godine kupio kuću, ST. Kako to proizlazi iz iskaza tužiteljice i saslušane svjedokinje, tuženik je izgradnjom betonskog zida izgrađenog za cijelu širinu puta visine cca 1,6 m doista onemogućio tužiteljicu u pravo služnosti prolaza do nekretnine u svom vlasništvu, a koje pravo je do tada nesmetano imala, tj. koristila. Za navesti je kako tužitelj u svom odgovoru na tužbu samo paušalno osporava navode iz tužbe, te ne predlaže nikakve dokaze, niti je aktivno sudjelovao tijekom trajanja ovog postupka, tako da je sud na ročištu održanom 29.01.2026.odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženika.

16. Radi navedenog riješeno je kao u izreci.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, time da je sud tužiteljici obistinio parnični trošak u iznosu od 250 bodova, odnosno 500 eur-a, uvećano za iznos Pdv-a, što ukupno iznosi 625 eur-a sukladno Tbr.7. toč.2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 142/12, 103/14, 118/14,107/15,37/22 i 138/23, dalje OT). Kad se tom iznosu pridoda iznos od 50 bodova, odnosno 100 e uvećanom za iznos Pdv-a , što iznosi 125 e na ime sastava podneska od 07.04.2025., te po 50 bodova, odnosno od po 100 eur-a, uvećanim za iznos Pdv-a , što iznosi po 125 eur-a na ime pristupa ročišta od dana 08.04.2025., 26.11.2025., te 29.01.2026.,kao i iznos od 13,27 eur-a na ime sudske pristojbe za tužbu, te 570,37 eur-a na ime troškova vještačenja, to ukupan trošak tužitelja iznosi 1708,64 eur-a.

U Starom Gradu, 21. travnja 2026.

SUDAC

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pismenog otpravka istog, a dostavlja se putem ovog suda na Županijski sud u tri primjerka.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika