REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj R1 Ob-349/2025-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Eleni Vukotić, kao sucu pojedincu, u izvanparničnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Pula-Pola, OIB: 52966791065, protiv protustranaka 1. Karoline Agnieszka Prymaka, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupana po punomoćnici Jasni Matičević, odvjetnici u [adresa], 2. ST, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću – Biscuoli, odvjetniku, odvjetniku iz Pule 3. mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po posebnoj skrbnici TT zaposlenoj u Centru za posebno skrbništvo, Podružnica Pula, Danteov trg 3 i 4. Kuća Milosrđa Majmajola, Vodnjan, Majmajola 36, radi oduzimanja prava stanovanja, dana 21. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog predlagatelja radi određivanja mjere oduzimanja prava stanovanja prvo i drugo protustranci u odnosu na mlt. DT, OIB: [osobni identifikacijski broj] te povjeravanje mlt. djeteta na svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi Kuća Milosrđa Majmajola, Vodnjan, Majmajola 36 od 18. srpnja 2025. kao neosnovan.

II. Odbacuje se žalba prvo protustranke izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-349/2025-35 od 10. veljače 2026. kao nedopuštena.

III. Odbacuje se žalba prvo protustranke izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-349/2025-37 od 10. veljače 2026. kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Predlagatelj je 18. srpnja 2025. podnio prijedlog radi donošenja odluke o oduzimanju prava stanovanja roditeljima mlt. DT te povjeravanje djeteta na svakodnevnu skrb ustanovi socijalne skrbi, ovdje četvrto protustranci u trajanju od godine dana. Prijedlog je i da se osobni odnosi djeteta i roditelja odvijaju dva puta tjedno u trajanju od dva sata, sa majkom pod nadzorom, sa ocem bez nadzora. U bitnome ističu da su kod roditelja utvrđeni rizični čimbenici, a koji ugrožavaju život i zdravlje djeteta, a što je sve detaljno opisano u sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni i završnom izvješće predlagatelja od 16. srpnja 2025.

2. Maloljetnom djetetu je u postupku imenovana posebna skrbnica TT iz [adresa] za posebno skrbništvo, Podružnica Pula.

3. Prvo protustranka se protivi prijedlogu predlagatelja. U bitnome ističe da u konkretnom slučaju nisu ispunjena niti jedna zakonska pretpostavka za donošenje predmetne mjere. Suprotno je interesima djeteta da dijete bude smješteno kod četvrto protustranke, a s obzirom na aktualnu obiteljsku situaciju. Smatra da je iz nalaza i mišljenja psihologa od 19. veljače 2025. te očitovanja Centra za mentalno zdravlje od 14. siječnja 2025. vidljivo kako majka ne sprečava ostvarivanje osobnih odnosa mlt. DT i drugo protustranke. Predlaže i ustraje na svim oblicima obiteljske medijacije i svim oblicima stručne pomoći, a na koje se sastanke odaziva, kako bi radila na jačanju svojih roditeljskih kompetencija s drugim roditeljem, a sve kako bi se olakšala situacija mlt. DT.

4. Drugo protustranka se protivi prijedlogu predlagatelja. U bitnome ističe da je s obzirom na utvrđenja suda iz presude i rješenjem ovog suda poslovni broj P Ob - 187/2020. od 6. prosinca 2024. razvidno da je otac utvrđen kao kompetentniji roditelj koji je tijekom cijelog sudskog postupka uvažavao i prihvaćao preporuke stručnih djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Pula (dalje HZSR) te psihologice – stručne suradnice ovog suda. Smatra da je predlagatelj neosnovano izjednačio roditeljske kompetencije prvo i drugo protustranke. S obzirom da je predmetnom presudom utvrđeno da je u najboljem interesu djeteta da stanuje sa ocem, ovdje drugo protustrankom, proizlazi da sud u navedenom predmetu nije utvrdio da na strani oca postoje ugrožavajući faktori, a za koje predlagatelj navodi da postoje kod oca. Neprihvatljivo mu je da pored pravomoćne odluke kojom je određeno da bi dijete trebalo stanovati sa ocem i da će otac ostvarivati djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb, mlt. DT bude smješten u dom u kojem je lišen prisutnosti biološkog roditelja. Predlaže saslušanje drugo protustranke u ovom postupku te povjeravanje mlt. djeteta protustranci.

5. Posebna skrbnica se nije protivila provođenju predmetnog postupka temeljem prijedlog predlagatelja. Predložila je da se u ovome postupku saslušaju prvo i drugo protustranka. Ističe da nije obavijestila mlt. DT o predmetu postupka, a sve zbog određenog zajedničkog postupanja sa psihologom HZSR, PU Pula, u cilju zaštite dobrobiti, pravilnog odgoja i razvoja mlt. DT. Posebna skrbnica smatra da je potrebno najprije provesti psihologijsku obradu djeteta kako bi se utvrdilo na koji način bi obavještavanje djeteta o predmetu postupka i pribavljanje mišljenja djeteta imalo biti provedeni i na koji način bi takvo u poznavanje djeteta s postupkom u kojem se predlaže oduzimanje roditeljima prava na stanovanje s djetetom imalo utjecaj na mentalno zdravlje i psihičku stabilnost djeteta.

6. Četvrto protustranka se nije očitovala na prijedlog predlagatelja

7. Sud je u ovom postupku odlučio da ne pribavlja mišljenje mlt. djeteta u ovome postupku sukladno odredbi članka 86. stavka 2. Obiteljskog Zakona. To iz razloga što su s mlt. DT, a u postupcima koji su prethodili ovome postupku (poslovni broj P Ob- 187/2020 te poslovni broj Ovr- Ob 14/2024) posebna skrbnica TT te posebna skrbnica JT provele razgovor sa mlt. DT radi pribave djetetovoga mišljenja. Također u predmetu P Ob-187/2020, a radi utvrđenja autentičnosti djetetovog mišljenja, provedeno ja psihološka obrada i razgovor mlt. DT sa stručnom suradnicom ovog suda - psihologom STH. U svrhu izbjegavanja daljnje traumatizacije djeteta, s obzirom da je razgovor sa djetetom kao i psihološka obrada djeteta provedena tijekom 2024. u predmetu P Ob - 187/2020, dok je u predmetu Ovr Ob-14/2024 posebna skrbnica TT u ožujku 2025. provela ponovno razgovor sa mlt. DT, sud je u ovome postupku odredio provedbu psihološke obrade djeteta po stručnim dje latnicima HZSR-a, a u svrhu utvrđenja činjenice da li bi izražavanje mišljenja mlt. DT u ovome postupku predstavljalo opasnost za razvoj, odgoj i zdravlje djeteta. S obzirom da navedena obrada djeteta nije provedena, a zbog neopravdanog odbijanja majke da dijete odvede na psihološku obradu po nalogu suda, sud je cijeneći sve rezultate provedenog postupka kao i aktualnu obiteljski situaciju te utvrđene rizične čimbenike na strani mlt. djeteta, ocijenio da bi u konkretnim okolnostima pribavljanje mišljenje mlt. DT u ovom postupku predstavljala opasnost za njegov razvoj, odgoj i zdravlje.

8. Sud je odluku o prijedlogu predlagatelja donio i bez dostave izvješća osnovne škole koju mlt. dijete pohađa, a koju dostavu izvješće je sud zatražio dopisom od 19. ožujka 2026. budući da je ovo hitan postupak te su sve bitne činjenice za ocjenu osnovanosti prijedloga predlagatelja utvrđene uvidom u sveobuhvatnu obiteljsku procjenu i završno izvješće HZSR od 16. srpnja 2025. sa priloženom dokumentacijom (str 12 do 57 spisa), izvršen je uvid u spis ovog suda poslovni broj P Ob-187/2020 i Ovr Ob-14/2024, očitovanje HZSR od 10. veljače 2026. sa izvješćima voditeljice mjere nadzora (str 443 do 493 spisa), izvješće doktora mlt. djeteta (stranica 843 spisa) a proveden je i dokaz saslušanjem prvo i drugo protustranke.

9. Prijedlog predlagatelja nije osnovan.

10. Uvidom u sveobuhvatnu obiteljsku procjenu i završno izvješće predlagatelja od 16. srpnja 2025. u bitnom je utvrđeno da je mlt. DT rođen **.**.2014. u bračnoj zajednici prvo i drugo protustranke. U toj zajednici rođen je dana 22. lipnja 2055. i sin S. Nakon prekida bračne zajednice, roditelji su planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 12. prosinca 2018. ovjeren im pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-140/19 od 5. srpnja 2019., uredili odvijanje osobnih odnosa sa roditeljima na način da djeca borave sedam dana kod majke, a sedam dana kod oca. Određeno je i da mlt. djeca stanuju kod majke. Problemi u obitelji počinju tijekom 2020. kada majka pokreće postupka obveznog savjetovanja kod predlagatelja radi izmjene postojećeg plana, a iz razloga što se od svibnja 2020. nije vidjela sa sinom S (tada mlt.). Tada je utvrđeno da je odnos između roditelja jako narušen, da komuniciraju putem društvenih mreža, da imaju otežan odnos prijenosa komunikacija, da je majka izrazila sumnju da je otac otuđio dijete od majke. Provedenom psihološkom obradom po psihologu predlagatelja tada mlt D (provedeno dana 19. studenog 2020). utvrđeno je da je dijete opterećeno narušenom obiteljskom dinamikom, da je privržen ocu, dok prema majci iskazuje negativne stavove. Obradom je prikupljeno premalo podataka koji bi upućivali da je ovako otuđivanje djeteta od majke potaknuto emocionalnom manipulacijom oca. Sud je donio i privremenu mjeru 24. ožujka 2021. kojim je određeno viđanje mlt. D i majke, dva puta tjedno, pod nadzorom stručne osobe. Utvrđeno je i da se ti susreti nisu odvijali (izvješća voditelja mjere). Roditeljima je predlagatelj u razdoblju od 6. travnja 2021. do 6. listopada 2021. produljio mjeru stručne pomoći i potpore. Ta mjera je inače trajala godinu dana, izrečena je roditeljima s obzirom na njihovu komunikaciju, koja je bila nezadovoljavajuća, opterećena neriješenim pitanjima, očekivanjima roditelja, sporna i najčešće suprotstavljena. S obzirom da su obiteljske okolnosti ostale nepromijenjene od 7. listopada 021. roditeljima je izrečena mjera stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u trajanju od 6 mjeseci. Iz izvješća voditeljice mjere nadzora utvrđeno je da je komunikacija među roditeljima i dalje nezadovoljavajuća. Tijekom trajanja mjere roditelji su surađivali da voditeljicom mjere nadzora međutim u razdoblju od godinu i pol dana nije došlo od značajnih pomaka u obiteljskoj situaciji. Roditelji od listopada 2020. vode i spor radi roditeljske skrbi. U tome postupku provedeno je vještačenje te je zaključak vještaka (psihologa i psihijatra) da je u najboljem interesu mlt. DT da živi s ocem. Oca vještaci izdvajaju kao povoljnijeg roditelja. Preporučeno je da se oba roditelja uključe u roditeljsku terapiju s ciljem uspostavljanja civiliziranog odnosa na roditeljskoj razini. Prijedlog vještaka je da se majka sa mlt. DT vidi dva puta tjedno i svaki drugi vikend. Utvrđeno je i da od 3. svibnja 2024. mlt DT ne odražava osobne odnose sa ocem. Po kazivanju majke, DT ne želi ići i vidjeti oca. Otac je pokušao dijete preuzeti u školu, ali je to dijete odbilo. Roditelji su navedene situacije prijavljivali predlagatelju. Provedenom razgovorom i psihološkom obradom djeteta od 19. lipnja 2024. po stručnoj suradnici ovog suda proizlazi kako je djetetov strah prema ocu iniciran majčinim transferom stavova o ocu na dijete. Praćenjem obiteljske situacije u to vrijeme, predlagatelj je mišljenja da majka grubo krši prava i interese djeteta, odbijajući djetetu omogućiti redovne kontakte sa ocem, na taj način emotivno zlostavljajući dijete. Iako su očevi postupci vezani za konfrontiranje djeteta o lažima u vezi školskog uspjeha nisu u potpunosti adekvatni, isti nisu dostatan razlog za aktualno prekidanje odnosa djeteta s ocem. Utvrđeno je i da su se susreti oca i djeteta nastojali održati u sklopu mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi o mlt. DT u trajanju od šest mjeseci počevši od 7. kolovoza 2024. međutim isti se u navedenom razdoblju nisu održavali, zbog neprimjernog ponašanja majke spram djeteta, odbijanja savjeta stručnih djelatnika o najboljem načinu uspostave kontakta između oca i djeteta te aktivnom majčinom sabotiranju nastojanja voditeljice mjere nadzora da uspostavi odnos djeteta i oca. Nisu evidentirane neprikladne reakcije s očeve strane. Utvrđeno je i da majka u tom razdoblju podnosi predstavke i primjedbe na rad stručnih djelatnika HZSR, a koje predstavke i pritužbe su od nadležnih službi ocjenjene kao neosnovane. Utvrđeno je i da 13. siječnja 2025. kada su djelatnici predlagatelja provodili razgovor sa majkom, ista verbalizira želju za suradnjom no odbija preuzeti odgovornost za djetetove emocionalne poteškoće iskazane kao neracionalan strah već inzistira da je otac odgovoran za strah prisutan kod djeteta jer otac inzistira na ostvarivanju osobnih odnosa sa djetetom. Na činjenicu kako majka kroz savjetodavne razgovore nije promijenila vlastiti stav o situaciji niti je uvažila savjete stručnih djelatnika ukazuje majčin izbor da poticanje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i oca karakterizira kao prisiljavanja djeteta. Na upit o odnosu D i DT, navodi da DT ne želi uspostaviti nikakav odnos sa S. Da ne zna zbog čega je tako te da nije pitala DT o tome budući da je DT već opterećen situacijom s ocem. Navodi kako dijete ne želi ići kod oca sedam dana u kontinuitetu, ali da bi s ocem htjelo ostvariti kontakt u trajanju od pola sata do sat vremena, zanemarivši činjenicu kako je dijete u posljednjih šest mjeseci nije došlo niti na jedan organiziran susret s ocem koji bi trajao kraće vrijeme. Unatoč uključenosti u savjetodavni rad kod psihologa pri Obiteljskom centru u Puli, majka ostaje sklona vlastitim interpretacijama realiteta na način koji joj ide u prilog. Navedeno ukazuje na majčinu nedostupnost i nespremnost prihvaćanja vlastitih karakteristika koje je sprečavaju u osnaživanju roditeljskih kompetencija. Zaključno, utvrđeno je da dugotrajan savjetodavni rad s majkom koji je proveden putem stručnih djelatnika predlagatelja, a i putem djelatnika Obiteljskog centra nije doveo do osnaženja majčinih roditeljskih kompetencija. Ukazuju da iako majka verbalizira želju da dobije savjet. Sve dobivene savjete relativizira i reflektira nazad prema stručnim djelatnicima predlagatelja u iskrivljenom obliku, kako bi na kraju konstatirala da nije dobila niti jedan savjet. Stječe se i dojam da savjetodavni rad s majkom vodi učvršćivanju njezinih neprimjernih roditeljskih ponašanja budući da izražava izniman otpor prema svakom konkretnom savjetu koji bi bitno promijenio postojeću obiteljsku dinamiku i vodio ka uspostavljanju odnosa između oca i mlt. DT. Zaključak je da majka nema zadovoljavajuće roditeljske kompetencije za brigu o djetetovoj dobrobiti u aktualnoj obiteljskoj situaciji te je zbog majčine savjetodavne nedostupnosti daljnji savjetodavni rad s majkom kontraproduktivan. Zbog takvih okolnosti na strani majke može sa zaključiti kako će daljnji ostanak djeteta kod majke nedvojbeno rezultirati daljnjom razvojnom ugroženošću djeteta. Utvrđeno je i da je dana 27. prosinca 2024. mlt. DT pobjegao od kuće u kojoj stanuje sa majkom, prijava je proslijeđena policiji, policija je našla dijete, mlt. DT je tada policajcima rekao da ga na bijeg nitko nije nagovarao, da ne želi ići kod oca, da bi on prvo kod tate trebao biti pola sata, pa sat, pa na više sati, pa na dan sva i tek tjedan dana. Spominje kako ga je tata kad je imao tri godine udarao po guzici preko pelena, dok na upit kako se toga sjeća nije odgovorio. Iz razgovora koji je tada proveden s djetetom, vidljivo je da dijete ponavlja riječi koje je prvo spomenula majka, a razgovor sa majkom je obavljen odvojeno, čime se može zaključiti da je DT pod izravnim utjecajem majke. Dijete u konkretnom slučaju ne daje nikakve znakove koji bi upućivali da se boji oca. Utvrđeno je i da unatoč izrečenoj mjeri od 7. kolovoza 2024. ista nije polučila nikakve rezultate te nije ispunjen niti jedan cilj Plana i programa. Roditelji međusobno ne komuniciraju na adekvatan način, otac ne ostvaruje osobne odnose sa mlt. DT, sudski postupci su u tijeku, majka nije kontunirano dijete vodila na psihoterapiju, procijenjeno je da je u obitelji ugrožena Marinova psihološka dobrobit, ali i fizički integritet. Predlagatelj je roditeljima produljio mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u daljnjem trajanju od šest mjeseci počevši od 8. veljače 2025. Iz dopisa Osnovne škole Veruda koji je predlagatelj zaprimio 4. veljače 2025. proizlazi da je mlt. DT počeo iskazivati verbalnu agresiju spram drugih učenika, a sam navodi kako kod sebe uočava nervozu, posebice ujutro, a što ide u prilog procjeni stručnih djelatnika predlagatelja da aktualna obiteljska situacija negativno utječe na Marinov psihološki i emocionalni razvoj. Iz dopisa Osnovne škole Veruda, a koji je predlagatelj zaprimio 7. srpnja 2025., utvrđeno je kako se mlt. DT samoinicijativno obratio njihovoj stručnoj službi kako bi izrazio zabrinutost zbog kontakata sa ocem te iskazao nevoljkost viđanja sa istim. Prethodne kontakte s ocem opisuje dobrim. T razlog nevoljnosti viđanja oca navodi da se jednom otac naljutio i udario ga dlanom po leđima. Ne sjeća se točno zbog čega. Na pitanje da li ga je otac fizički kažnjavao, sankcionirao, verbalno omlažavao, dijete daje negativne odgovore. Na pitanje da li osjeća strah ili prepast od oca, iskazuje kako ne, ali da i dalje mu je draže da ne viđa oca. Uvidom u završno izvješće vod iteljice mjera utvrđeno je kako nije postignut niti jedan cilj izrečene mjere te će mjera biti obustavljena s danom isteka, odnosno s 8. kolovozom 2025.

11. Predlagatelj kao čimbenike rizika na strani prvo protustranke - majke navodi sumnju na emocionalno zlostavljanje, sabotiranje kontakta oca i djeteta, opterećivanje djeteta obiteljskom situacijom, neprimjerno ophođenje s djetetom (snimanje i ispitivanje djeteta u stresnim situacijama), nedostatak roditeljskog autoriteta (omogućivanje djetetu da samo odlučuje hoće li ostvarivati osobne odnose sa ocem, neadekvatna suradnja sa djelatnicima predlagatelja, voditeljicom mjere i drugim stručnjacima te odbijanje sudjelovanja u savjetodavnom radu.

12. Predlagatelj kao čimbenike rizika na strani drugo protustranke - oca navodi odbijanje uključivanje u obiteljsku medijaciju radi unapređenja roditeljske suradnje s majkom djeteta, iznošenje negativnih stava o majci ispred djeteta te postojanje izrazito negativnih stavova prema majci djeteta koja utječe na njegovu samoregulaciju ponašanja.

13. Predlagatelj kao čimbenike rizika na strani djeteta ističe okolnost da je dijete počelo izražavati verbalnu agresiju, regresije u ponašanju, nepovjerenje u stručnjake te odbijanje sudjelovanja u savjetodavnom radu.

14. Zaključak stručnog tima predlagatelja je da roditelji nisu pokazali sposobnost da samostalno, a niti uz kontinuiranu stručnu pomoć i podršku, mlt. djetetu pruže stručnu pomoć i podršku kao i da je mlt. djetetu unutar obitelji omoguće odrastanje u sigurnoj i stabilnoj okolini koja je potrebna za djetetov pravilan psihofizički i socijalni razvoj. Predlažu da se roditeljima oduzme pravo stanovanja sa mlt. DT te da se dijete povjeri na svakodnevnu skrb Kući Milosrđa Majmajola. Prijedlog je i da se za vrijeme trajanja mjere osobni odnosi djeteta sa majkom odvijaju dva puta tjedno u trajanju od dva sata pod nadzorom stručne osobe, te s ocem dva puta tjedno u trajanju od dva sata vremena

15. Uvidom u spis P Ob -187/2020 utvrđeno je da su roditelji vodili spor o roditeljskoj srkbi, a koji postupak je okončan donošenjem pravomoćne presudu ovog suda poslovni broj P Ob-187/2020-129 od 6. prosinca 2024. kojom je određeno da mlt. DT stanuje sa ocem, ocu je dodijeljena samostalna roditeljsku skrb u pogledu pitanja o zdravlju i obrazovanja mlt. djeteta te u postupku promjene prebivališta mlt. djeteta sa adrese stanovanja majke na adresu stanovanja oca. Određeno je i da će se osobni odnosi majke i djeteta odvijati dva puta tjedno u trajanju od dva sata uz nadzor stručne osobe. Majci je određena i obveza uzdržavanja mlt. DT. Određena je i obveza stranaka u uključivanje individualne psihoterapije u trajanju od 6 mjeseci radi unapređenje svoje komunikacije te uključivanje roditelja u obiteljsko savjetovanje pri Obiteljskom centru u Puli. U obrazloženju predmetne presude je u bitnom utvrđeno da je ponašanje mlt. DT kojim odbija održavati osobne odnose s ocem rezultat neprimjernog utjecaja majke na dijete. Utvrđeno je i da majka ne uvaža preporuke struke glede zaštite emocionalne i psihološke dobrobiti mlt. DT te suprotno preporuci stručne suradnice suda i dalje nastavlja s ponašanjem kojim opstruira uspostavu kontakta i osobnih odnosa između djeteta i oca. Utvrđeno je i da je majka izgubila iz vida najbitnije potrebe svojeg djeteta te je očito zbog nesnalaženja u situaciji koja se dešavala s starijim sinom S (prestankom komunikacije s S) kao i činjenice narušene komunikacije s ocem počela pred mlađ im djetetom iskazivati neprimjerna ponašanja, a koja su protekom vremena izazvala strah djeteta od oca. Utvrđeno je i da je djetetova vezanost za majku poprimila elemente partnerske vezanosti koja uključuje mlt. Marinovu izrazitu zabrinutost za majku ali i odgovornost za njezinu dobrobit. Također, rezultatima projektivnog testa i intervju djeteta utvrđeno je test ne ukazuju na ekstremne situacije vezane za ponašanja oca zbog kojih bi mlt. DT pokazao odbijajuće stavove ponašanje prema ocu. Utvrđeno je i da je 28. kolovoza 2024. kada se organizirao susret oca i djeteta u sklopu mjere, da je taj pokušaj susreta oca i mlt. Marina majka od početka snimala, da se dijete cijelo vrijeme nalazilo zatvoreno u autu majke te da kada je voditeljica mjere pokušala s djetetom dogovoriti da se vidi s ocem da se majka uplela u njihovu interakciju na način da je prekidala voditeljicu mjere s riječima „dosta silovanja“ te je je postavljala pitanja mlt. DT da li mu je ona branila kontakt s ocem. Voditeljica mjere je opisala da je dijete imalo suzne oči, da je tiho odgovaralo i da je pri svakom odgovoru gledalo u tužiteljicu, a dok joj se tužiteljica obraćala, sve je to snimao njezin partner. Sve navedeno ukazuje na izrazito štetno ponašanje majke prema mlt. DT kao i nesposobnost majke, da unatoč višestrukim preporukama stručnih osoba i službi (vještakinja, stručnih suradnika HZSR, psihologice – stručne suradnice suda i voditeljice mjere) kod sebe uoči i korigira obrasce ponašanja koji su ugrožavajući za Marinov razvoj. U presudi je navedeno i da je majčino konfliktno ponašanje i fokusiranost na sebe vidljiva je i u situaciji kada inzistira da djelatnici HZSR saslušaju dijete, unatoč ukazivanju istih da navedeno nije u interesu djetetovih najboljih interesa. Da je majka fokusirana na sebe i da pri tome gubi iz vida potrebe djeteta, utvrđeno je i usmenim saslušanjem vještakinja u predmetnom postupku koje su ustvrdile da je majci u velikom fokusu kako se ona osjeća, kako je njoj teško, ali nema kapaciteta da sagleda drugu stranu. Utvrđeno je i da majka sklona impulzivnosti te se primjerice iz njezine reakcije na očevu novu partnericu (koja je došla pomoći tuženiku da se provede opservacije interakcije roditelja bez djece) vidljivo da reagira ishitreno, naglo i burno bez prethodnog uvida u situaciju. Utvrđeno je da je majka ne vidi svoj udio u situaciji nekomunikacije s starijim sinom S, vidi samo kako je ona povrijeđena, usmjerena je na svoju potrebu da ga vidi, da komuniciraju, te je zaključak vještakinja kako takvo tužiteljičino ponašanje (podastiranje dokaza o kompetencijama i angažiranosti u prošlosti djeteta) vrlo vjerojatno neće vratiti povjerenja djeteta u tužiteljicu. Sud je, nakon opsežnog provedenog dokaznog postupka u predmetnoj pravnoj stvari, zaključio da sve navedeno ukazuje da je u aktualnim okolnostima otac kompetentniji roditelj te da majka ustrajno prioritizira svoje potrebe ispred potreba svojeg djeteta, ustrajno zanemaruje preporuke struke te inzistira na ponavljanju problematičnih obrazaca ponašanja koji su utjecali na dijete u tolikoj mjeri da je dijete počelo odbijati održavati osobne odnose s svojim ocem. Problematično je i što majka svojim ponašanjem uporno opstruira ponovnu uspostavu odnosa između oca i djeteta, stavljajući dijete u poziciju donositelja odluke, a što ukazuje na njezine nedostatne roditeljske kapacitete i sposobnosti da navedene situacije, kao roditelj, razriješi na način koji bi bio u skladu s potrebama djeteta. Naime, kod mlt. DT utvrđeno je postojanje potrebe i želje za utjecajem oba roditelja te je roditeljima kroz psihologijsku obradu djeteta ukazano da je prioritetni zadak oba roditelja u smjeru očuvanja mentalnog zdravlja djeteta ponovna uspostava osobnog odnosa djeteta i oca. Utvrđeno je i da majka unatoč preporuci psihologice – stručne suradnice ovog suda odbija preuzeti ulogu graditelja odnosa između oca i mlt. DT te opetovano opstruira povezivanje mlt. DT i oca i pri tome pokazuje niz zabrinjujućih ponašanja za koja je utvrđeno da ugrožavaju mentalno i psihičko zdravlje djeteta. Utvrđeno je i da je u takvom ponašanju majka ustrajna, unatoč višekratnim upozorenjima struke, da ne prioritizira potrebe mlt. DT i da takvim ponašanjem podržava Marinovu želje da ne viđa svojeg oca te time ponovno stavlja dijete u poziciju donositelja uloge, čime nedvojbeno ugrožava emocionalno i mentalno zdravlje djeteta. Utvrđeno je, da je otac, unatoč svojim određenim manjkavostima (odbijanju uključivanja u savjetovanje pri Obiteljskom centru radi uspostave adekvatne komunikacije smajkom) kompetentniji roditelj koji prioritizira dobrobit mlt. DT te uvažava preporuke psihologice iz psihološkoj obrade od 2. srpnja 2024. ukazuje i okolnost da je otac, prije pokretanja ovršnog postupka radi ostvarenja osobnih odnosa s mlt. DT (kod ovog suda se vodi pod poslovnim brojem Ovr Ob -14/2024), pokušao prethodno održati susrete s mlt. DT u sklopu izrečene mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora. Utvrđeno je i da su očevi pokušaji uspostave osobnih odnosa sa sinom ostali bez uspjeha budući da majka nije uvažila preporuke stručne suradnice ovog suda te je suprotno preporuci ponovno opstruirala susrete koji su se trebali održati u sklopu izrečene mjere (događaj od 27. kolovoza 2024.) Sud je u predmetnoj odluci zaključio i da je ponašanje majke na susretu od 27. kolovoza 2024. bilo izrazito neprimjerno, nametljivo i štetno te da je takvim ponašanjem (snimanjem događaja kamerom, držanjem djeteta zatvorenim u autu, upadanjem i p rekidanjem voditeljice mjere nadzora neprimjernim komentarima, ispitivanjem uplakanog djeteta) majka u suštini pokazala da odbija prihvatiti preporuku stručnih osoba te da kao roditelj kontinuirano ponavlja loše obrasce ponašanja za koja je utvrđeno da ugrožavaju djetetovo emotivno i mentalno zdravlje. Sud je i ocijenio da da je u djetetovom najboljem interesu da osobne odnose s majkom (sukladno prijedlogu HZSR PU Pula koji ovaj sud prihvaća) prvih šest mjeseci ostvaruje pod nadzorom. Odluku o odvijanju osobnih odnosa pod nadzorom sud je donio iz razloga što je u provedenom postupku utvrđeno da majke neprimjerno utječe na Marinovo mišljenje o ocu. Utvrđeno je i da majka (svjesno ili nesvjesno) pred djetetom projicira svoje negativne stavove o ocu kao i da aktivno opstruira mogućnost ponovnog uspostavljanja odnosa između oca i mlt. DT zbog čega je, sukladno odluci suda da mlt. DT treba stanovati s ocem radi stabilizacije odnosa, izbjegavanja daljnjih konflikata te opterećivanja mlt. djeteta s istima kao i preventivnog sprečavanja majčinog neprimjerenog ponašanja spram i pred djetetom, određeno da se osobni odnosi mlt. DT s majkom u narednom razdoblju (šest mjeseci) ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koja će korigirati tužiteljičino eventualno neprimjerno ponašanje, a što bi u konačnic i trebalo doprinijeti i normalizaciji odnosa između stranaka. Ocijenjeno je da je u djetetovom najboljem interesu da stanuje sa ocem i da otac ima djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb (zdravlje, obrazovanje i promjena adrese stanovanja djeteta sa majčine adrese na adresu stanovanja oca).

16. Navedena presuda suda u cijelosti je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-244/2025-7 od 7. listopada 2025.

17. Uvidom u ovršni spis ovog suda poslovni broj Ovr Ob -14/2024 utvrđeno je da je otac pokrenuo ovrhu protiv majke radi ostvarenja osobnih odnosa oca sa mlt. DT po ovršnoj ispravi - planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 12. prosinca 2018. ovjerenog pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-140/2019 od 5. srpnja 2019. Rješenjem ovog suda poslovni broj Ovr Ob-14/2024 od 6. prosinca 2024. majci je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura te joj je naloženo da odmah po primitku predmetnog rješenja, a najkasnije u roku od 8 (osam) dana omogući ocu ostvarivanje osobnih odnosa ovrhovoditelja sa mlt. DT, a kako je to uređeno planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od dana 12. prosinca 2018. ovjerenog pravomoćnim rješenjem ovog suda poslovni broj R1 Ob-140/2019 od 5. srpnja 2019. Navedena odluka je donijeta iz razloga što je u provedenom postupku utvrđeno da je majka svojim ponašanjem aktivno onemogućava uspostavljanje i izgradnju odnosa između oca i mlt. DT te posljedično onemogućuje ocu ostvarenju osobnih odnosa sa mlt. DT. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž Ob-2/2025 od 4. rujna 2025. predmetno rješenje je preinačeno samo u pogledu visine novčane kazne izrečene majci, a na način da se novčana kazna, umjesto u iznosu 300,00 EUR, odredila u visini od 150,00 EUR, dok je u ostalom dijelu predmetno rješenje o ovrsi potvrđeno. Utvrđeno je i da je u tom postupku posebna skrbnica TT dana 26. ožujka 2025. provela razgovor sa mlt. DT. Po provedenom razgovoru sa djetetom posebna skrbnica je utvrdila da kada se mlt DT predoči da o ostvarivanju osobnih odnosa s ocem ne može odlučivati on, već da je moguće da će sud odlučiti da on mora imati osobne odnose s ocem, tada nezadovoljno no ipak prihvati da se to mora odraditi i govorimo o količini vremena koje bi morao provesti s tatom. Kako kod mlt. DT nije uočila strah od oca, niti tugu ili duboku povrijeđenost nekim događajem/događajima ili ponašanjima oca koji bi se objektivno mogli ocijeniti kao zlostavljajući, zanemarujući ili u takvoj mjeri negativni spram djeteta da je opravdano i razumljivo da će kod desetogodišnjeg djeteta izazvati stvarni, izvorni i duboki otpor prema provođenju vremena s ocem, to smatram da je roditelj kod kojeg mlt DT trenutno isključivo boravi (sada je to Marinova majka) taj koji odgojno te verbalnom i neverbalnom komunikacijom ima djelovati i usmjeriti mlt dijete da boravak kod drugog roditelja nije izbor mlt djeteta, primjerice kao što ni odlazak u školu ne ovisi o izboru mlt djeteta, već se radi o obvezi koja se ima provesti. Obzirom na Marinovo odbijanje odlazaka kod oca za koje odbijanje mlt DT jasno očekuje da bude poštovano, moguće je da majka trenutno nema takav odgojni utjecaj na mlt DT kojim bi se postiglo da mlt dijete provodi vrijeme i kod oca. S druge strane, obzirom na stavove i osjećaje koje mlt DT iznosi, smatra da se dugoročno boravak mlt DT kod oca neće uspješno ostvarivati ukoliko će jedina metoda biti da se mlt dijete prisili na boravak kod oca na način da to bude isključivo obveza djeteta slična pohađanju školske nastave. Za dugoročnu uspostavu dinamike kvalitetnog i voljnog provođenja vremena mlt DT s ocem potrebno je intenzivno raditi na ponovnoj izgradnji međusobnog odnosa oca i mlt DT gdje je odgovornost za izgradnju ovog odnosa na ocu mlt DT uz uvažavanje Marinove osobnosti, interesa i stavova te poštivanje posebnosti mlt djeteta u svakodnevnoj komunikaciji i odgoju, a sve uz obvezu majke mlt DT da ovaj odnos potiče, da se majka o odnosu mlt DT s ocem izražava poticajno, pozitivno i ohrabrujuće te da izgradnju odnosa mlt DT s ocem majka ne omalovažava ili u svezi istog ne daje negativne (verbalne ili neverbalne) konotacije.

18. Uvidom u pisano očitovanje HZSR od 10. veljače 2026. u bitnom je utvrđeno da je HZSR roditeljima izrekao mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi u trajanju od 7. kolovoza 2024. do 8. veljače 2025. te im je predmetna mjera produljena počevši od 8. veljače 2025. do 8. kolovoza 2025. Utvrđeno je da da izrečena mjera nije polučila rezultat te je ista obustavljena s 8. kolovozom 2025. Primarna svrha predmetne mjere bila je ponovna uspostava odnosa oca i djeteta te uspostavljanje adekvatne roditeljske komunikacije.

19. U svojem iskazu majka i dalje smatra da poduzima sve što treba da mlt. DT uspostavi odnos sa ocem, naglašava da se uključila u sva potrebna savjetovanja, da ne manipulira sa djetetom na bilo koji način, smatra da od 2022. nije napravljena nova procjena roditeljskih kompetencija te u suštini ponovno iznosi primjedbe na rad vještaka, djelatnika HZSR, suda i stručnog suradnika – psihologa, a koje primjedbe se u suštini iznose na radnje navedenih provedene u predmetu ovog suda P Ob- 187/2020. Iznosi i niz primjedbi na rad stručnih djelatnika HZSR te rad voditeljice mjere nadzora, smatra da se mlt. DT prebrzo sililo na kontakte i susrete s ocem, to joj je dijete i samo izverbaliziralo. Stavlja primjedbe i na sastavljeno policijsko izvješće koje je sastavljeno u povodu Marinova bijega u prosincu 2025. Navodi da izvršava adekvatnu roditeljsku skrb u odnosu na mlt. DT. Ona ga vodi doktoru, ide na roditeljske sastanke u školi, oca obavještava sve vezano za mlt. DT, šalje mu poruke. Prošla je 6 mjeseci individualne terapije, sada bi trebali ona i otac zajedno ići, otac to odbija. Navodi da je Marinovo ponašanje u školi opuštenije otkada ne vidi oca. Navodi da načelno nema problema sa mlt. DT i da je dobro dijete. Potvrđuje da je DT imao dva susreta sa ocem u sklopu izrečene mjere i to 25. ožujka 2025. te travnja 2025. Susreti su bili kratki, trajali su između 10 do 15 minuta. Od 11. travnja 2025. susreti oca i djeteta se više nisu odvijali, DT na te susrete nije htio ići bez nje.

20. Otac u svojem iskazu u bitnim smatra da za izricanje predmetne mjere oba roditelja bi trebala biti utvrđena nekompetentnim, a što on u konkretnom slučaju nije. Potvrđuje da je DT zadnji put vidio u travnju 2025. Smatra da majka namjerno pušta da se odnos između njega i DT ne uspostavi, to se vidi po njenom ponašanju. Navodi da je pokrenuo ovrhu radi ostvarenja osobnih odnosa sa sinom, a u međuvremenu je zaprimio pravomoćnu odluku ovog suda kojom je određeno da dijete živi sa njim, da on ima samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na pitanje zdravlja, obrazovanja te promjene prebivališta djeteta. Tom odlukom je određen i način održavanja osobnih odnosa majke i djeteta. On je zabrinut za zdravlje i obrazovanje djeteta. Dijete je ovo polugodište izostalo 97 sati, vidio je to u e dnevniku. Smatra da majka ne skrbi adekvatno o zdravlju mlt. DT. Ide na roditeljske sastanke, na njima je prisutna i majka. Htio bi da se provedba sudske odluke organizira na ljudski način, da bi majka trebala pripremiti dijete. U Whattsup komunikaciji s majkom ista je namještena na način da poruke koje mu majka šalje budu izbrisane nakon sat vremena. Majka mu dostavlja informacije za DT, ali sve je to šturo. Majku smatra neadekvatnim roditeljem. Presudu će morati dati na ovrhu, jer drugačije neće ići, sa DT će pomalo uspostaviti komunikaciju ići će korak po korak. Uključio se psihološko savjetovanje pri Obiteljskom centru u Puli.

21. Iz iskaza roditelja u bitnom je utvrđeno da su odnosi između istih i dalje izrazito narušeni, komunikacija je štura i neadekvatna, susreti djeteta s ocem u sklopu izrečene mjere u trajanju od godinu dana održali su se svega dva puta (ožujak i travanj 2025.) u kraćem trajanju od 10 do 20 minuta te je otac zadnji put vidio mlt. DT na posljednjem susretu u travnju 2025. Utvrđeno je i da da je u međuvremenu pravomoćno potvrđena presuda ovog suda P Ob-187/2020 od 6. prosinca 2020., da dijete i dalje stanuje kod majke te da je otac izrazio namjeru, da ukoliko se izvansudski ne dogovori s majkom, a koja bi trebala pripremiti dijete na preseljenje kod oca, da će biti primoran pokrenuti ovrhu radi prisilnog ostvarenja svoje tražbine. Kod roditelja je i dalje prisutno međusobno optuživanje i nepovjerenje, dok je majka i dalje ustrajna u kritiziranju rada svih institucija te sebe prezentira kao žrtvom nezakonitih postupanja tih institucija. Utvrđeno je da se oba roditelja smatraju kompetentnim roditeljima te da se protive prijedlogu predlagatelja.

22.Odredbom članka 128. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. dalje: ObZ) propisano je da tijelo koje provodi postupak prilikom izbora prikladnih za zaštitu prava i dobrobiti djeteta dužno je voditi računa da se odredi ona mjera kojom se najmanje ograničava pravo roditelja na ostvarivanje skrbi o djetetu, ako je takvom mjerom moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta.

23.Odredbom članka 129. ObZ-a propisano je da izdvajanje djece iz obitelji se određuje samo ako niti jednom blažom mjerom nije moguće zaštiti prava i dobrobit djeteta (stavak 1.) Svrha izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti zaštita djetetovog života, zdravlja i razvoja, osiguravanje primjerene skrbi o djetetu izvan obitelji i stvaranje uvjeta za djetetov povratak u obitelj, odnosno priprema drugog trajnog oblika skrbi o djetetu (stavak 3). Izdvajanje djeteta iz obitelji ne smije trajati dulje negoli je to nužno da bi se zaštitila prava i dobrobiti djeteta (stavak 4.) Mjera izdvajanja djeteta iz obitelji mora biti redovito preispitivana, a roditelji imaju pravo na pomoć i potporu kako bi se uklonili uzroci izdvajanja i dijete vratilo u obitelj u skladu sa njegovom dobrobiti (stavak 5.)

24. Odredbom članka 134. ObZ-a propisano je da Hrvatski zavod za socijalni rad može radi zaštite osobnih prava i djeteta odrediti žurnu mjeru izdvajanja i smještaja djeteta u obitelji; upozorenje na pogreške i propuste u ostvarivanju skrbi od djetetu; mjeru stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o djetetu; mjeru intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi;

25. Odredbom članka 155. stavka 1. ObZ-a propisano je da će sud u izvanparničnom postupku oduzeti pravo stanovanja s djetetom te će svakodnevnu skrb o djetetu povjeriti drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi na temelju obiteljske procjene Hrvatskog zavoda za socijalni rad da djetetu ostankom ili povratkom u obitelj prijeti opasnost za život, zdravlje i razvoj ili kad se nisu dogodile planirane promjene u obitelji iz prethodno određenih mjera za zaštitu djeteta.

26. Oduzimanjem prava na stanovanje s djetetom roditelj se lišava i prava na svakodnevnu skrb o djetetu (odredba članka 155. stavka 2. ObZ-a).

27. Mjera oduzimanja prava na stanovanje s djetetom i povjeravanje svakodnevne skrbi o djetetu drugoj osobi, udomiteljskoj obitelji ili ustanovi socijalne skrbi određuje se u trajanju do godine dana (odredba članka 158. stavak 1. ObZ-a).

28. Primarni cilj ove mjere privremenog karaktera kojom se dijete izdvaja iz obitelji i smješta u ustanovu socijalne skrbi jest zaštita prava i dobrobiti djeteta čija sigurnost je u obitelji ugrožena, a s druge strane psihosocijalni rad s djetetom i roditeljima uz podupiranje ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i roditelja. Ograničavanje roditelja u ostvarivanju roditeljske skrbi mora biti samo u onoj mjeri u kojoj je to nužno da bi se dijete moglo vratiti u svoju obiteljsku sredinu. Također, važno je za napomenuti da prilikom donošenja odluke o mjerama o zaštiti osobnih prava i dobrobiti djeteta sud mora voditi računa i o načelu prvenstvenog prava roditelja da skrbe o djetetu te dužnosti tijela da im pruži pomoć (članak 6. ObZ-a), načela razmjerne i najblaže intervencije u obiteljski život (članka 7.) kao i prava djeteta da živi sa svojim roditeljima

(članak 84. stavak 3. ObZ-a)

29. U okolnostima konkretne obiteljske situacije, a cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka ocjena je suda da aktualno ne postoje opravdane okolnosti za izricanje mjere oduzimanja prava stanovanja prvo i drugo protustranci. Pri tome se ukazuje da sud predloženu mjeru za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta može izreći samo ukoliko su na strani oba roditelja utvrđeni takvi rizični čimbenici koji ugrožavaju život i zdravlje djeteta. U provedenom postupku sud je utvrdio da na strani majke postoji niz rizičnih čimbenika koji ugrožavaju psihofizički i emocionalni razvoj djeteta, ali takvi rizični čimbenici aktualno nisu utvrđeni na strani oca . Konkretno, utvrđeno je da između roditelja vođen parnični postupak pri ovome sudu, a u kojem postupku je pravomoćnom odlukom suda od 6. prosinca 2024. utvrđeno da je otac adekvatan i kompetentan roditelj te da bi u djetetovom najboljem interesu bilo da dijete stanuje sa ocem, da otac ostvaruje djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete, da majka plaća uzdržavanje za dijete te da se osobni odnosi majke i djeteta odvijaju po nadzorom dva puta tjedno u trajanju od dva sata. Utvrđeno je i da je majka tijekom trajanja tog postupka iskazala niz ponašanja u odnosu na dijete, a koje se mogu okarakterizirati kao emocionalno zlostavljanje djeteta. Utvrđeno je i da od travnja 2024. mlt. DT odbija ići kod oca te da je njegovo ponašanje rezultat postojećeg sukoba između roditelja te utjecaju majke koja tijekom cijelog sudskog postupka verbalizira da se boji štetnog utjecaja oca na dijete. Utvrđeno je da su se susreti oca i djeteta pokušali odvijati unutar mjere intenzivne stručne pomoći i nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi, koja je roditeljima određena u trajanju od 7. kolovoza 2024. do 8. veljače 2025. te im je predmetna mjera produljena počevši od 8. veljače 2025. do 8. kolovoza 2025. Uvidom u izvješća voditeljice mjere nadzora utvrđeno je da ista nije rezultirala ponovnom uspostavom odnosa oca i djeteta kao i uspostavom adekvatne komunikacije između roditelja. Utvrđeno je i da je otac adekvatno surađivao sa voditeljicom mjere nadzora, dok je majka načelno sudjelovala, ali je tijekom trajanja mjere iskazivala niz ponašanja koja nisu vodila u smjeru ponovne uspostave odnosa oca i djeteta, već upravo suprotno, u osnaživanju djetetove želje da ne viđa oca, iako za navedeno ne postoje objektivni razlozi. Naime, dijete je u više razgovora provedenim sa psihologom ovog suda, posebnim skrbnikom te stručnom službom škole izrazilo svoje mišljenje u kojem navodi da ne želi viđati oca. U zadnjem razgovoru koji je mlt. DT proveo pri stručnoj službi škole (a koji razgovor je proveden na inzistiranje djeteta) je negirao da bi ga otac fizički kažnjavao, sankcionirao, verbalno omlažavao te je potvrdio da je imao prethodno dobre kontakte sa ocem te da u odnosu na oca ne osjeća strah niti prepast. S tim u svezi sud cijeni i postupanja majke tijekom ovog postupka (podnošenje kaznenih prijava i zahtjeva za izuzeće protiv djelatnika HZSR, podnošenje zahtjeva za izuzeće ovog suca i predsjednika ovog suda te predsjednika Županijskog suda, odbijanje majke da se u sklopu izrečene mjere susreti oca i djeteta odvijaju bez njezine nazočnosti unatoč uputi voditeljice mjere nadzora), a iz kojeg ponašanja iste proizlazi da majka u suštini nastavlja sa istim problematičnim obrascima ponašanja kojima negativno utječe na mentalni i emotivni razvoj svojeg djeteta te da ista i dalje ne uvažava preporuke stručnih suradnika HZSR, psihologa ovog suda, te u konačnici i zaključke suda iz pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P Ob-187/2020 od 6. prosinca 2024. te pravomoćnog rješenju ovog suda poslovni broj Ovr Ob-14/2024 od 6. prosinca 2024., a u kojim odlukama je sud ukazao majci na nužnost promjene roditeljskog pristupa u odnosu na mlt. DT. Proizlazi i da majka i dalje odbija preuzeti odgovornost za djetetove emocionalne poteškoće, te da kod majke unatoč uključivanju u psihoterapijsko savjetovanje, nisu uočeni nikakvi pomaci u promjeni njezinog roditeljskog pristupa, a koja se tiče razumijevanja djetetovih potreba i to prvenstveno potrebe djeteta da ima uspostavljen odnos sa svojim ocem. Sud izjave majke kako ista aktivno potiče djeteta na ostvarivanje osobnih odnosa sa ocem ne prihvaća kao istinite. Smatra da iako majka verbalno iskazuje želju za suradnjom sa svim institucijama, faktički svojim ponašanjem pokazuje suprotno te da ista svojim ponašanjem kao roditelj nije pokazala da je djelovala i usmjerila dijete na način da je dijete upoznato da boravak kod drugog roditelja nije izbor već obveza koja se ima provesti. Utvrđeno je da majka nije savjetodavno vodljiva. Utvrđeno je i da je otac u svrhu ostvarivanja osobnih odnosa sa djetetom, pokrenuo ovršni postupak pri ovome sudu. Proizlazi i da se otac u međuvremenu uključio u terapiju pri Obiteljskom centru u Puli, kao i da je uključen i involviran u sva bitna pitanja glede skrbi za mlt. DT te da informacije o zdravlju i obrazovanju mlt. DT dobiva od stručne službe škole, Marinovog psihologa, Marinovog doktora te majke. Utvrđeno je i da komunikacija između roditelja i dalje narušena i nedostatna. Cijeneći navedeno zaključak je suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje predmetne mjere budući da na strani oca sud nije utvrdio postojanje rizičnih čimbenika koji bi ugrožavali zdravlje i život djeteta. Sve to uzimajući u obzir i činjenicu da zbog djetetovog odbijanja da ide kod oca, dijete ne viđa niti boravi kod oca od travnja 2024. te da je otac u okviru zakona poduzeo sve potrebne radnje te pokrenuo sve postupke, a u svrhu realizacije svojeg prava na održavanja osobnih odnosa sa mlt. DT. Zaključak je suda da se predmetna obiteljska situacija može razriješiti samo pokretanjem ovršnog postupka radi provedbe pravomoćne presude ovog suda poslovni broj P Ob-187/2020 od 6. prosinca 2024., a kojom odlukom suda su uređena sva sporna pitanja roditeljske skrbi između prvo i drugo protustranke ( mjesto stanovanja djeteta, načina odvijanja osobnih odnosa djeteta sa roditeljima, uzdržavanje) i to na način koji je ocijenjen kao najbolji interes djeteta. U tom postupku otac je utvrđen kao kompetentniji roditelj te je isti kao roditelj, a u svrhu zaštite najbolje dobrobiti svojeg djeteta, dužan i ovlašten i na prisilno ostvarenje predmetne sudske odluke.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci I. izreke ovog rješenja.

31. Žalba prvo protustranke izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-349/2025-35 od 10. veljače 2026. odbačena je kao nedopuštena sve primjenom odredbe članka 68. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999.,129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. dalje: ZPP), sve u svezi sa odredbom članka 346. ObZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci II. izreke ovog rješenja.

32. Žalba prvo protustranke izjavljena protiv rješenja ovog suda poslovni broj R1 Ob-349/2025-37 od 10. veljače 2026. odbačena je kao nedopuštena, sve primjenom odredbe članka 278. stavka 2. ZPP-a, sve u svezi sa odredbom članka 346. ObZ-a, slijedom čega je odlučeno kao u točci III. izreke ovog rješenja.

U Puli - Pola, 21. travnja 2026.

S u d a c

Elena Vukotić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 (tri) dana od dana uručenja, odnosno dostave prijepisa odluke. Žalba se podnosi ovom sudu, u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu.

Dostaviti:

1. predlagatelju

2. prvo protustranci po pun.

3. drugo protustranci po pun.

4. posebnoj skrbnici

5. četvrto protustranci