REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6540/2025-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Krešimiru Koketiju, u pravnoj stvari tužitelja ČI, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Duško Vučevac, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika II, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika Duška Vučevca i odsutnosti tuženika, 21. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku II isplatiti tužitelju ČI 2.000,00 EUR (dvijetisućeeura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 13. studenoga 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku II naknaditi tužitelju ČI troškove postupka u iznosu od 1.313,78 EUR (tisućutreistotrinaest eura i sedamdesetosam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama od 21. travnja 2026. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 11. svibnja 2015. tuženiku pozajmio iznos od 2.000,00 EUR uz obvezu povrata najkasnije do 12. studenog 2015., a u slučaju zakašnjenja dužan je platiti zakonske zatezne kamate. O svemu navedenom je tuženik sačinio Izjavu od 11. svibnja 2015. godine ovjerovljenu pred Javnim bilježnikom Sanjom Barbarić iz Zagreba, Ivana Šibla 13 broj ovjere OV - 6762/2015. Ističe da je njegov obrt [obrt] bio u poslovnom odnosu s društvom tuženika Đuranec d.o.o. te je imao potraživanje iz tog ugovornog odnosa prema dva računa br. 6/12 u iznosu od 5.778,04 kn i po računu br. 350/2012 u iznosu od 7.679,00 kn pa zbog skorog nastupa zastare, pozajmljen je utuženi iznos kako bi tuženik mogao izvršiti obvezu svog društva, a što je vidljivo i iz uplatnice i poziva na broj kao i salda – konti kartice Đuranec d.o.o.. Tuženik u namjeri izbjegavanja obveze plaćanja neistinito prikazuje plaćanje pravnoj osobi kao plaćanje utuženog potraživanja. Tuženik nije do dana podnošenja tužbe ni po upućenoj opomeni vratio pozajmljeni iznos glavnice i kamate. Tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tražbinu tužitelja ističući da je kod javnog bilježnika sačinio navedeni dokument ali da se nije radilo o nikakvoj pozajmici niti je primio taj novac već je bio izmanipuliran i potpisao je nešto što se nije dogodilo. Navodi da je tužitelju trebalo oko 2.000,00 EUR uplatiti na račun njegovog obrta „ [obrt]“ pa mu je rekao da će mu dati taj novac i da će to ovjeriti kod javnog bilježnika i da će on uplatiti njemu taj novac na žiro -račun obrta jer sam sebi ne može raditi pozajmicu pa mu je tuženik učinio uslugu te su sačinili taj dokument kod javnog bilježnika 11. svibnja 2015. godine i u Splitskoj banci d.d. u Središću su položili taj novac na žiro-račun obrta kao uplatu za neku izmišljenu fakturu. Ističe da nije primio 2.000,00 EUR, već je taj novac cijelo vrijeme bio kod tuženika sve do dolaska u banku, osobno je ispunio opću uplatnicu sa svotom u protuvrijednosti kuna i predao blagajnici dok je tužitelj izvadio taj novac i predao ga blagajnici. Svjedoci PI i KI nisu bili s njima, a on je neoprezno potpisao kod javnog bilježnika pozajmicu koja ne postoji u namjeri da tuženiku izađe u susret i učini mu uslugu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Izjavu od 11. svibnja 2015. ovjerenu kod javnog bilježnika u Zagrebu, Sanje Barbarić pod brojem OV-6762/15 (list 4-5 spisa), korespondenciju stranaka (list 6-12 spisa), ispunjenu opću uplatnicu II od 11. svibnja 2015. te dokaz o uplati i prijenosu Splitske banke d.d. od 11. svibnja 2015. (list 26-27 spisa), račun br. 350/12 Trgovačkog obrta [obrt] od 3. rujna 2012. (list 31 spisa), otpremnicu br. 350-012 od 3.rujna 2012. (list 32 spisa), račun broj 06/12 [obrt] [obrt] od 10. siječnja 2012. (list 33 spisa), Otpremicu od 10. siječnja 2012. (list 34 spisa), saldo – konti karticu od 13. listopada 2020. (list 35 spisa), saslušani su svjedoci AI (list 96 - 97 spisa) i PI (list 97 - 98 spisa) te stranke (list 98-99 spisa).

4. Svi izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP). Svu materijalnu dokumentaciju u spisu sud ocjenjuje vjerodostojnom, jer niti jedna od stranaka nije osporila istu.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zajmodavca, za isplatu – povrat pozajmljenog iznosa od 2.000,00 EUR s pripadajućim kamatama, od tuženika, kao zajmoprimca, a prema Ugovoru o zajmu od 11. svibnja 2015.

7. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj vlasnik obrta [obrt], a tuženik da je bio imatelj društva Đuranec d.o.o., te da su isti bili u poslovnom (trgovačkom) odnosu;

- da je postojalo potraživanje obrta [obrt] (tužitelja jer obrt nema pravni subjektivitet) prema Đuranec d.o.o., prema dva računa br. 06/12 od 10. siječnja 2012. i br. 350/12 od 3. rujna 2012.;

- da je tuženik potpisao Izjavu od 11. svibnja 2015. i ovjerio potpis kod javnog bilježnika u Zagrebu, Sanje Barbarić pod brojem OV-6762/15 istoga dana;

- da je istoga dana, neposredno nakon ovjere potpisa kod javnog bilježnika, tuženik u Splitskoj banci d.d. ispunio opću uplatnicu (nalog za plaćanje) i predao na šalteru, a da je istovremeno tužitelj predao gotovinu, te da je u ime tužitelja izvršena uplata iznosa od 13.210,25 kn na račun obrta [obrt] s opisom plaćanja broj računa 350-2012;

- da je iznos od 2.000,00 EUR prema tečaju iz 2015. u protuvrijednosti iznosio oko 13.210,25 kn, a time i visina;

- da je navedenom uplatom u poslovnim knjigama obrta [obrt] u cijelosti knjiženo podmirenje potraživanja koje je isti obrt imao prema Đuranec d.o.o.;

- da je društvo Đuranec d.o.o. prestalo postojati 2017. (stečaj i brisanje iz sudskog registra);

8. Između stranaka je sporna osnova, dakle jesu li stranke stvarno sklopile ugovor o zajmu te je li tuženiku isplaćena ugovorena pozajmica.

9. Svjedokinja AI u svom iskazu u bitnome navodi da dugi niz godina radi kod tužitelja, poznaje tuženika i njegovu suprugu koji su dolazili u firmu i kupovali određenu robu (materijal za traperice), međutim nisu uredno plaćali, stoga je tužitelj u više navrata pozivao tuženika na plaćanje da bi naposljetku prije nastupanja zastare dogovorili sklapanje ugovora o zajmu prema kojem je tužitelj pozajmio tuženiku 2.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama, kako bi tuženik za račun svoje firme (Đuranec d.o.o.) podmirio dugovani iznos. Poznato joj je da je iznos u kunskoj protuvrijednosti od 2.000,00 EUR uplaćen na račun obrta [obrt]. Osobno nije vidjela da je tužitelj fizički novac dao tuženiku ali joj je poznato da su bili kod javnog bilježnika. Također, čula je da je tužitelj više puta telefonski pozivao tuženika na plaćanje/povrat pozajmice, čak mu je nudio opciju da iznos vrati u nekoliko rata, međutim bezuspješno.

10. Svjedok PI u svom iskazu u bitnome navodi da poznaje stranke, da su bili u poslovnom odnosu, da je tuženik od tužitelja kupovao tekstilni materijal, da neke račune za isporučenu robu tuženik nije podmirio, da su radi sprječavanja nastupanja zastare stranke dogovorile sklapanje ugovora o zajmu prema kojem će tužitelj pozajmiti tuženiku određeni iznos kako bi se istim podmirilo potraživanje prema njegovoj firmi. To se sve dešavalo 2015., bio je s tužiteljem u društvu, čekao je u autu kada su stranke išle potpisivati potvrdu kod javnog bilježnika nakon čega su stranke otišle u banku kako bi se novac od 2.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti uplatio na račun. Tužitelj je pozajmio novac da predmetna firma plati račun njegovoj firmi, a lakše je bilo tužitelju da mu duguje fizička osoba nego firma s obzirom da firma može propasti. Često je razgovarao s tužiteljem koji mu je pokazivao SMS poruke na mobitelu gdje je tuženik odgovarao da bude vratio pozajmljeno, međutim bezuspješno i poznato mu je da iznos nije vraćen. Osobno nije vidio da je tužitelj posudio novac tuženiku jer je bio u autu, ali je novac vidio u autu, međutim nije vidio da bi tužitelj dao novac tuženiku i zna da se tužitelj vratio bez novca u auto.

11. Tužitelju svom iskazu u bitnome navodi da je predmetni dug nastao 2012. jer je tuženik bio kupac u njegovoj tvrtki odnosno njegova firma je kupovala materijal od firme tužitelja i par računa je uredno platio a nakon toga je zamolio da mu robu da na dug što je i učinio, no kako je prošlo 3 godine, a račun nije podmiren, pred samu zastaru je tužitelj ponudio tuženiku da mu posudi novac kako bi njegova firma mogla uplatiti predmetni račun njegovom obrtu, a tuženik mu je tada rekao da prodaje kuću međutim da papiri još nisu gotovi ali da će račun platiti čim proda kuću. Međutim čuo je da je njegova kuća prodana i u cijelosti isplaćena , a još uvijek mu nije vratio predmetni dug da bi mu tuženik predložio da može sačiniti ispravu da mu je on pozajmio novac ako bi mu nakon toga mogao pozajmiti još novaca, pa mu je rekao da on u tom trenutku kupuje kuću i da nije siguran hoće li imati dovoljno nakon kupnje za zajam ali ukoliko bude imao da će mu pozajmiti još novaca. Kako je on na to pristao otišli su k javnom bilježniku gdje su sačinili ovjeru da je tuženik posudio novac a nakon toga su s iznosom u kunama a koji predstavlja protuvrijednost od 2.000,00 EUR otišli u Splitsku banku i na blagajni Splitske banke je plaćen taj račun njegovoj firmi. Nakon toga ga je zvao nekoliko puta ali mu se nikada nije javio nego bi mu napisao SMS poruku i više takvih poruka gdje bi mu svaki put obećao da će vratiti predmetno dugovanje time da mu je predlagao da vrati i po nekoliko stotina EUR-a u više puta, kako bi se dug mogao vratiti, međutim tuženik nije tako učinio, nego je otvorio drugu firmu i bavi se pranjem tepiha, a njemu nije vratio ni jedan EUR-o u kunskoj protuvrijednosti nego mu je rekao da mu je sin otišao u Njemačku i da će mu vratiti kad njegov sin dobije par plaća jer može dobiti kredit no to se nije dogodilo te je morao podnijeti tužbu sudu jer je tuženik samo obećavao da će vratiti predmetno dugovanje. Ta komunikacija je trajala nekoliko godina iz razloga što ima veći broj kupaca i postojalo je dugovanje od 300-400.000,00 kuna prema njegovoj tvrtki pa je tako čekao i tuženika za predmetno dugovanje od 2.000,00 EUR. Međutim, tuženik ni u jednom trenutku dulji niz godina nije vratio predmetno dugovanje, sve dok nisu pokrenuli ovaj sudski postupak a niti nakon toga.

12. Tuženik je u svojem iskazu istaknuo da je imao tvrtku Đuranec d.o.o. te je kupovao tekstilni materijal od trgovačkog obrta [obrt] koji je u vlasništvu tužitelja. Tvrtku Đuranec d.o.o. su imali on i supruga i ona je uglavnom obavljala sve poslove dok je on obavljao manje poslove, a više je vozio. Tada su uzimali materijal od tužiteljeve tvrtke i došlo je do nekih računa koji nisu plaćeni od strane njegove tvrtke tužiteljevom obrtu. Naime, razlog zašto nisu bili plaćeni je bio da se na određenom materijalu pojavio neki feler koji je bio vidljiv tek kod krojenja, a materijal je bio i iskrojen i napravljen za šivanje, međutim nije bio sašiven kako mu je rekla supruga. Tužitelj je prvo s njegovom suprugom o tome raspravljao, a nakon nekog vremena je počeo njega zvati, a supruga je predložila tužitelju da dođe po tu robu, međutim je već bilo i skrojeno ali je nešto materijala i ostalo. On je tada bio u blokadi duži niz godina i prodali su i kuću koja je bila temeljni kapital tvrtke Đuranec d.o.o. i uzela ju je banka u ovršnom postupku jer je kuća bila pod ovrhom. Kasnije je pokušavao preko sina dobiti neki kredit jer je sin otišao u Njemačku i tamo je već par godina. Također je mislio platiti predmetni račun tužitelju ali ga ne može platiti niti danas jer je i dalje u blokadi, a tvrtka Đuranec d.o.o. je brisana iz sudskog registra 2017. godine po službenoj dužnosti. Nakon nekog vremena tužitelj mu je rekao da mogu napraviti neku vrstu kratkoročne pozajmice firmi odnosno da se napravi kratkoročna pozajmica i to na način da on sam ne posuđuje svojem obrtu nego da tuženik posudi njegovom obrtu, pa su u tom smislu otišli u banku i javnom bilježniku. On tada nije gledao što potpisuje kod javnog bilježnika jer je dogovor bio da će on sam svoj novac staviti na svoju firmu. Samo je naime trebalo biti da posuđuje tuženik tužitelju, a ne da sam tužitelj posuđuje svojem obrtu. Međutim, tužitelj je napisao da mu tuženik plaća račun na virmanu a nije napisao da vraća pozajmicu. Tuženik navodi da je sam pogriješio što nije gledao ni kod javnog bilježnika niti u banci nego je gledao što piše na virmanu, a sve je sam potpisao i nije znao da se radi o namještaljki. Tuženik je izjavio da mu tužitelj nikada nije dao 2.000,00 EUR jer je bio dogovor da on da njemu 2.000,00 EUR i da on 2.000,00 EUR pozajmi njegovoj firmi i tako je trebalo pisati na virmanu da posuđuje kratkoročnom pozajmicom 2.000,00 EUR njegovoj firmi ali on nije čitao što piše na virmanu i da na virmanu piše da plaća račun. Vezano za SMS poruke izjavio je da su se iste odnosile na činjenicu da tužitelj nije nikada došao po taj materijal što je njegova žena zvala tužitelja da se dođe po taj materijal jer isti nije iskorišten za šivanje, pa je smatrao da ipak duguje za taj materijal , a htio je, kao i dalje što hoće to riješiti, te je stalno čekao da će dobiti neki novac da bi mogao vratiti dug. Na posebno pitanje zašto je ovjeravao svoj potpis ako je davao novac, tuženik odgovara da to nije bio njegov novac nego tužiteljev novac, a da su htjeli napraviti kao da umjesto da tužitelj sam sebi pozajmljuje novac, ispadne da tuženik pozajmljuje novac tužitelju kao kratkoročnu pozajmicu pa je zato on ovjerio svoj potpis. Potvrdu na kojoj je ovjerio potpis nije pročitao. Nije pročitao virman jer je dogovor bio da će se napraviti kratkoročna pozajmica odnosno da će on pozajmiti tužitelju umjesto da tužitelj pozajmljuje sam sebi.

13. Analizom navedenih iskaza sud ocjenjuje kako je iskaz tuženika neistinit, nedosljedan i nelogičan. Naime, tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je na šalteru banke osobno ispunjavao opću uplatnicu (nalog za plaćanje) za neku izmišljenu fakturu, a potom kada je tijekom postupka suočen s dokazom da je plaćano po određenom računu, u svom iskazu navodi da nije znao što u virmanu piše, da je isti ispunjavao tužitelj i da je mislio da piše plaćanje pozajmice umjesto računa. Pregledom opće uplatnice (list 26 spisa), u opisu plaćanja jasno je naveden račun br. 350-2012, a koji je tužitelj izdao njegovom društvu Đuranec d.o.o. 3. rujna 2012. Prema tome, niti se radilo o izmišljenoj fakturi niti je tuženiku mogla ostati nepoznata svrha plaćanja, ovo tim više jer je u tom trenutku bio svjestan da je postojao određeni dug njegovog društva prema [obrt]. Osim toga, tuženik je bio u posjedu izvornika opće uplatnice, koju je dostavio uz odgovor na tužbu, dakle i nakon 5 godina od plaćanja ju je sačuvao, što sve ukazuje da se nije radilo o usluzi tužitelju kako to tvrdi tuženik. Isto tako, nelogično je da nije gledao što potpisuje kod javnog bilježnika, jer radi se o kraćem tekstu (jednoj izjavnoj rečenici) koju je izvjesno pročitao u krajnjem slučaju kada je čekao u redu kod javnog bilježnika za ovjeru. Osim toga, da je bio svjestan teksta izjave proizlazi i iz činjenice da je sam popunjavao opću uplatnicu (nalog za plaćanje) na šalteru banke, dakle prema prirodnom tijeku stvari nije mu isto moglo ostati nepoznato. Prema tome, u cijelosti je neuvjerljiv iskaz tuženika, te ga sud ne prihvaća.

14. Iskazi tužitelja i svjedoka su u cijelosti suglasni, međusobno se na dopunjavaju, životni su i logični i u skladu s materijalnom dokumentacijom u spis te ih sud ocjenjuje kao iskrenima te ih prihvaća. Tuženik ni na koji način nije dokazao određene nelogičnosti njihovih iskaza, dapače iskazi se kronološki podudaraju s materijalnom dokumentacijom u spisu.

15. Polazeći od navedenog, sud zaključuje da su stranke sklopile valjani Ugovor o zajmu 11. svibnja 2015. (beskamatni) prema kojem je tužitelj, kao zajmodavac, pozajmio tuženiku, kao zajmoprimcu, iznos od 2.000,00 EUR u protuvrijednosti u kunama uz obvezu povrata iznosa u roku od 6 mjeseci, a kako se to može zaključiti iz Izjave od 11. svibnja 2015. ovjerene kod javnog bilježnika u Zagrebu, Sanje Barbarić pod brojem OV-6762/15, iskaza tužitelja i svjedoka te potvrde o plaćanju, sve sukladno čl. 499. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Prilikom ocjene valjanosti ugovora uzeto je u obzir da tuženik ni ne spori da se radilo o kunskoj protuvrijednosti pozajmljenog iznosa (tuženik osporava samo da je sklopljen ugovor).

15.1. Navedeni iznos tužitelj je isplatio tuženiku istoga dana na šalteru banke. Da je tuženik bio u posjedu tog iznosa proizlazi iz potvrde o plaćanju, dakle ispunjene opće uplatnice i potvrde o prijenosu Splitske banke d.d. od 11. svibnja 2015. (list 26-27 spisa) iz koje je razvidno da je uplatitelj upravo tuženik.

15.2. Poslovni (trgovački) odnos koji su imali obrt [obrt], kojeg je vlasnik tužitelj, i društva Đuranec d.o.o., kojeg je bio imatelj tuženik, ne treba nužno miješati s predmetnim ugovorom o zajmu. Naime, dugovanje društva Đuranec d.o.o. podmireno je navedenom uplatom. Uplata je izvršena u ime tuženika, a za račun društva Đuranec d.o.o., a kojom uplatom je knjigovodstveno u cijelosti zatvoreno dugovanje iz tog trgovačkog odnosa. Pojednostavljeno rečeno, tuženik je sredstvima ostvarenim predmetnim ugovorom o zajmu podmirio dugovanje svoga društva. Radi se o dva zasebna pravna odnosa. Svrha i namjera stranaka za sklapanja navedenog ugovora o zajmu je bila da se podmiri potraživanje iz trgovačkog odnosa, koja je i ispunjena.

15.3. Sud ne nalazi da bi se u biti radilo o prividnom ugovoru o zajmu (čl. 285. ZOO- a), koji bi prikrivao ugovor o pristupanju dugu (čl. 101. ZOO-a), jer kako je gore navedeno, dug društva Đuranec d.o.o. je navedenom uplatom 11. svibnja 2015. prestao, stoga nema ni pristupanja istom.

16. Polazeći od navedenog, sud je utvrdio da je tuženik svjesno i dobrovoljno ušao u građanskopravni odnos s tužiteljem, da je pristao na uvjete zajma, da je sredstva ostvarena iz predmetnog ugovora o zajmu utrošio na podmirenje duga koje je imalo njegovo društvo, da tuženik unatoč ugovorom preuzetoj obvezi nije vratio pozajmljeni iznos tužitelju do 12. studenoga 2015., stoga je dužan vratiti pozajmljeni iznos, sukladno čl. 499. ZOO-a. S obzirom da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine" broj, 57/22, 88/22) te primjenom načela monetarnog nominalnima, sukladno čl. 21. ZOO - a, dosuđen je tužitelju iznos od 2.000,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana kada je došao u zakašnjenje, dakle od dana 13. studenoga 2015. pa do isplate, sukladno čl. 29. ZOO-a.

17. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki I izreke presude.

18. Tužitelj je u cijelosti uspio u sporu stoga se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine'', broj 138/2023 - dalje u tekstu: OT). Prilikom obračuna troškova uzeta je vrijednosti boda od 2,00 EUR (Tbr. 52. u svezi 54. OT. koja se primjenjuje u trenutku donošenja odluke o troškovima postupka - tako i VSRH Rev- 562/2024 od 7. svibnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. te Rev-847/2021 od 13. veljače 2024.), a prema VPS-u od 2.000,00 EUR.

19. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je trošak sastava tužbe (Tbr. 7. toč. 1. OT) 132,72 EUR, sastav podneska od 14. listopada 2020. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 132,72 EUR, sastav podneska od 27. listopada 2025. (Tbr. 8. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 27. svibnja 2021., 20. svibnja 2022. (Tbr. 9. toč. 1. OT) 132,72 EUR te zastupanja na ročištu od 9. ožujka 2026. (Tbr. 9. toč. 1. OT) 200,00 EUR, zastupanja na ročištu od 12. siječnja 2021., 8. travnja 2021., 23. rujna 2021., 1. veljače 2022. i 12. travnja 2022., (Tbr. 9. toč. 5. OT) svako po 50,00 EUR, što ukupno iznosi 1.180,88 EUR, a uvećanjem za pripadajući PDV (Tbr. 42. OT) iznosi 1.476,10 EUR.

20. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,45 EUR te na prvostupanjsku presudu u iznosu od 66,45 EUR odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine" broj 118/18, 51/23) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine" broj 37/23), što sveukupno uz navedeni trošak zastupanja iznosi 1.313,78 EUR.

21. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na troškove postupka od 21. travnja 2026. pa do isplate sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a po stopi propisanoj čl. 29. ZOO- a, stoga je valjalo odlučiti kao u točki II izreke.

Zagreb, 21. travnja 2026.

Sudac:

Krešimir Koketi

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude je dopuštena žalba u roku 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava odnosno u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz sudsku pristojbu na presudu;

2. Tuženiku.