REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1438/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja TL, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik Josip Letica, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 21. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/2206, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 12. ožujka 2026.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Josipu Letici, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika tužitelju je ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u trajanju od 3 mjeseca od dana uručenja tog rješenja.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja , u bitnome navodeći kako nije točno da bi počinjenjem nehotičnog prometnog prekršaja te zbog donošenja rješenja o povratku predstavljao ugrozu nacionalne sigurnosti i javnog poretka Republike Hrvatske. Ističe da je prometni prekršaj, za koji je osuđen presudom Općinskog suda u Kutini broj Pp-254/2026 od 20. veljače 2026. i za koji je platio kaznu u iznosu od 940,00 eura, počinio nehotično. Što se tiče izdavanja rješenja o povratku, navodi da je točno da se nalazi u Republici Hrvatskoj još od listopada 2023., ali je u trenutku donošenja rješenja o povratku bio u procesu pribave radne dozvole od trgovačkog društva Corporis et spiritus d.o.o. te nije bio svjestan da sa navedenim zahtjevom za radnu dozvolu ima bilo kakvih problema te da u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito. Isto tako je izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom čim mu se ukazala prilika, a to je bilo 12. ožujka 2026. , kad mu je omogućen razgovor s djelatnicima tuženika u Prihvatnom centru. Stoga nije točno da je tek naknadno izrazio namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu s ciljem odgode ili otežanja izvršenja odluke o protjerivanju, kao što je i netočno da je boravio na teritoriju EGP te bio vraćen u matičnu državu, budući da već dvije i pol godine kontinuirano boravi na području Republike Hrvatske. Predlaže po potrebi provesti dokaz njegovim saslušanjem na okolnost smještaja u Centar i traženja azila onda kad mu je to bilo omogućeno, a ne radi izbjegavanja izvršenja odluke o protjerivanju. Navodi da tuženik nije obrazložio individualnu procjenu te da je postojala mogućnost propisivanja manje otegotnih mjera od ograničenja kretanja. Također ističe da je on osoba iznimnog vladanja koja je od prvog trenutka dolaska u Republiku Hrvatsku poštovala Zakone i pravni poredak Republike Hrvatske te je izabrao Republiku Hrvatsku kao zemlju u kojoj će raditi i privređivati za sebe i svoju obitelj te ničime nije pokazao da bi azil zatražio sa ciljem odgode ili otežavanja izvršenja odluke o protjerivanju ili da bi bio ugroza za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Navodi da ne želi provođenje odluke o protjerivanju iz razloga jer mu je cilj ostvariti azil u Republici Hrvatskoj, budući da sada, nakon izdavanja rješenja o povratku i unošenja istoga u sustav, više ne može dobiti dozvolu za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, a povratkom u matičnu zemlju mogao bi biti izložen nasilju i torturi.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje. Traži trošak za sastav tužbe i pristup na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja. Dodaje da je u konkretnom slučaju provedena individualna procjena, pri čemu je, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, ocijenjeno, s obzirom na prethodna ponašanja tužitelja, da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu blažih mjera. Tužitelj je svjesno i namjerno nastavio nezakonito boraviti u [adresa], računajući na to da neće biti zatečen, što, u međusobnoj povezanosti s ostalim utvrđenim činjenicama, jasno upućuje na postojanje rizika od izbjegavanja izvršenja odluka nadležnih tijela. Ističe da je tužitelj imao mogućnost izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom već od 20. veljače 2026., što nije učinio , već je to učinio tek 12. ožujka 2026., nakon što je smješten u Prihvatni centar. Uzimajući u obzir navedeni vremenski slijed i okolnosti slučaja, tuženik ocjenjuje da to opravdano upućuje na zaključak da je zahtjev podnesen radi odgode ili otežavanja izvršenja odluke o protjerivanju. Također je utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u prometnoj nesreći na autocesti te je pravomoćno kažnjen, a također je zatečen s osobom koja nezakonito prešla granicu. Navedene okolnosti uzete zajedno ukazuju na postupanje protivno pravnom poretku Republike Hrvatske. Tužitelju će tijekom postupka međunarodne zaštite biti omogućeno da iznese sve relevantne činjenice i dokaze, uključujući i dokaz o identitetu.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24 - dalje ZUS), dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje od tri mjeseca od dana uručenja tog rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

10. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25) propisano je da se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance može izriči ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. toga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Prema članku 54. stavku 2. točkama 3. i 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, tražitelju međunarodne zaštite može se ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti zbog konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske te zbog provedbe postupa prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da tražen jem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

12. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj nezakonito prešao granicu te je 18. veljače 2026. na autocesti A3, zajedno s još jednim državljaninom Pakistana koji nije posjedovao osobne dokumente, prouzročio prometnu nesreću zbog čega je protiv njega podnesen optužni prijedlog te je presudom Općinskog suda u Kutini broj:

Pp-254/2026-4 od 20. veljače 2026. proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 940,00 eura. Također je utvrđeno da ne posjeduje putnu ispravu Republike Indije već samo vozačku dozvolu. Nadalje je utvrđeno da se nalazi u nezakonitom boravku u Republici Hrvatskoj odnosno nije napustio Europski gospodarski prostor, odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen za dragovoljni odlazak rješenjem o povratku koje je donijela VI. Policijska postaja Zagreb (KLASA: UP/I-216- 04/25-02/296, URBROJ: 511-19-32-25-3), već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa], čineći pri tome prekršaje, ne poštujući pravni poredak Republike Hrvatske. Kriminalističkim istraživanjem utvrđeno da je 12. listopada 2023. ušao u Republiku Hrvatsku na temelju odobrenja za rad, međutim, nedugo nakon toga je promijenio poslodavca, kod kojeg je pak radio samo mjesec dana, te je 5. prosinca 2024. odjavljen, nakon čega je nastavio boraviti u [adresa], mijenjajući adrese stanovanja, sve do 7. ožujka 2025., kad je zatečen od strane policije i kad mu je izdano rješenje o povratku s rokom od 15 dana za napuštanje Republike Hrvatske. Tužitelj je izjavio da nije uspio pronaći novog poslodavca te da se bavio raznim poslovima neprijavljeno, smatrajući da ga policija u Zagrebu neće pronaći. Također je izjavio da se ne želi dobrovoljno vratiti u Indiju, odnosno napustiti Republiku Hrvatsku ili Europski gospodarski prostor jer smatra da bi mogao naći posao.

13. Tužiteljevo ponašanje upućuje na mogućnost izbjegavanja izvršenja obveze napuštanja Europskog gospodarskog prostora odnosno Republike Hrvatske , budući da je svjesno i namjerno nastavio nezakonito boraviti u [adresa], računajući na to da neće biti zatečen, što, u međusobnoj povezanosti s ostalim utvrđenim činjenicama, jasno upućuje na postojanje rizika od izbjegavanja izvršenja odluka nadležnih tijela. Naime, tužitelj je imao mogućnost izraziti namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnom zaštitom već od 20. veljače 2026., što nije učinio, nego tek 12. ožujka 2026., nakon što je smješten u Prihvatni centar za strance. Stoga pravilno tuženik ocjenjuje da to opravdano upućuje na zaključak da je zahtjev podnesen radi odgode ili otežavanja izvršenja odluke o protjerivanju. Također, tužiteljevo sudjelovanje u prometnoj nesreći, za koju je pravomoćno kažnjen, te nezakonit boravak u RH, jasno ukazuje na postupanje protivno pravnom poretku Republike Hrvatske.

14. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, koje su neosporno utvrđene u postupku i u vezi s kojima prileži zapisnik o saslušanju tužitelja, po ocijeni ovog Suda, pravilan je zaključak tuženika da su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja tužitelju te da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja.

15. Kraj takvog stanja, budući da je tužitelj saslušan pred tuženikom, a sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza ponovnog saslušanja tužitelja pred sudom (što je potvrđeno presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3546/24) već samo obveza provođenja usmene rasprave, što je Sud i ispoštovao, Sud nije našao svrsishodnim ponovno provoditi tužiteljevo saslušanje. Naime, Sud samostalno odlučuje koje će dokaze provoditi, a saslušanje tužitelja nije propisano obveznim u postupku povodom pravnog lijeka Zakonom o međunarodnoj i privremenoj zaštiti u koji su prenesene sve relevantne Direktive prava EU koje se odnose na postupak priznavanja međunarodne zaštite, a osobito Direktiva 2013/32/EU od 26. lipnja 2013. Europskog parlamenta i Vijeća koja, dakle, u upravnom sporu, za razliku od upravnog postupka, ne propisuje obveznim provođenje ponovnog saslušanja tužitelja. Stoga Sud navedeni dokaz nije provodio, a osobito jer tužitelj nije predložio utvrđivanje nikakvih novih okolnosti koje bi se iskazom utvrđivale, a koje već nisu iznesene u postupku pred tuženikom.

16. Nadalje, imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll-2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.

17. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj: 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).

18. Konačno, Sud je imao u vidu i presudu Suda EU od **.**.2017., T (C‑348/16, EU:C:2017:591) u kojoj je, u primjeni upravo Direktive koja je implementirana u Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, Sud zaključio da Direktivu 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite, a osobito njezine članke 12., 14., 31. i 46., u vezi s člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, treba tumačiti na način da joj se ne protivi to da nacionalni sud kojem je podnesen pravni lijek protiv odluke o odbijanju očito neosnovanog zahtjeva za međunarodnu zaštitu odbije taj pravni lijek bez saslušanja podnositelja zahtjeva kada činjenične okolnosti ne ostavljaju mjesta nikakvoj sumnji u osnovanost te odluke, pod uvjetom da je, s jedne strane, u prvostupanjskom postupku podnositelju zahtjeva omogućen osobni razgovor o njegovu zahtjevu za međunarodnu zaštitu, sukladno članku 14. te Direktive, i da je zapisnik odnosno transkript tog razgovora, u slučaju njegova održavanja, priložen spisu u skladu s člankom 17. stavkom 2. navedene Direktive, i da, s druge strane, sud koji odlučuje o pravnom lijeku može naložiti održavanje navedenog razgovora ako ga ocijeni potrebnim za cjelovito i ex nunc razmatranje i činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s člankom 46. stavkom 3. te Direktive.

19. Kako ostali prigovori navedeni u tužbi i tijekom spora ne mogu dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, Sud osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim.

20. Također, zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je na najkraće moguće vrijeme, a najduže do 3 mjeseca, što je pola zakonskog maksimuma i Sud isti rok ocjenjuje primjerenim jer se radi o roku potrebnom za utvrđivanja činjenica i okolnosti na kojima tužitelj temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom . Tužitelju će tijekom postupka međunarodne zaštite biti omogućeno da iznese sve relevantne činjenice i dokaze.

21. Valjalo je stoga na temelju članka 116. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki I izreke presude.

22. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite, Sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti za odobrenje besplatne pravne pomoći tužitelju te je odlučeno kao u točki II izreke presude.

23. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred ovim Sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) umanjeno za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura, umanjeno za 50%, uvećano za pripadajući PDV.

24. Stoga je na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u točki III izreke presude.

U Zagrebu 21. travnja 2026.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Josip Letica, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335

3. U spis